online

Mediji navode kako u redovima Socceroosa igra čak šest igrača hrvatskog porijekla; Jason Čulina, Tony Popović, Josip Skoko, Mark Viduka, Ante Čović i Željko Kalač. S druge strane, za Hrvatsku igraju tri igrača rođena i odrasla u Australiji - Josip Šimunić, Joe Didulica i Anthony Šerić.

Index.hr, 19.6.2006

Mutna uloga ST-a

Priču o mutnoj ulozi novinara ST-a u ubojstvu Čedomira Vučkovića, nadopunjuju i sam Pauletić koji u tekstu "Spriječen atentat na Glavaša!" iznosi još jedan zanimljiv detalj: "Osobito zabrinjava što je i Kelemenov Glas Slavonije u više navrata upozoravao da po osječkim ulicama slobodno šeću četnički ekstremisti iz Palače, spremni da izvrše sve što im narede njihovi četnički naredbodavci."

Po onome što je uspio saznati Feral, upravo je iz Kelemenovog ureda u Glavašev Sekretarijat za narodnu obranu otišlo upozorenje kako "osječkim ulicama slobodno šeću četnički ekstremisti iz Palače".

Glavaš je Kelemena za glavnog urednika Glasa Slavonije, u drugoj polovini srpnja 1991. doveo upravo iz Slobodnog tjednika. Kelemen je i osobno poznavao Vučkovića jer je živio u Laslovu, mjestu kojeg samo željeznička pruga dijeli od Palače, u koju je znao dolaziti Vučković jer je ondje imao obiteljsku kuću. Prema onome što je uspio saznati Feral iz krugova tada bliskih Kelemenu, upravo je on na ulici u Osijeku vidio Vučkovića (koji je inače stanovao u tadašnjoj osječkoj Bakulićevoj ulici) te ga, kao "četničkog teroristu" prijavio Glavaševu uredu. Tada je ovaj uhićen i kao mnogi prije i poslije njega odveden u garaže nadomak Glavaševog štaba gdje se već nalazio ili je onamo kasnije bio priveden i Đorđe Petković.

Drago Hedl, Feral Tribune, 22. lipnja 2006.

28. siječnja - Izvršni odbor Hrvatskoga novinarskog društva (HND) najoštrije je osudio prijetnje pojedinaca albanske nacionalnosti kako će ubiti novinara Otvorene televizije (OTV) Josipa Kelemena i njegove suradnike. Josip Kelemen autor je emisije Halo, inspektore OTV-a i Državnog inspektorata RH kojoj je svrha pokazati oblike zaštite prava potrošača u svim područjima gospodarskih djelatnosti, a na programu OTV-a emisija je prvi put prikazana 18. siječnja ove godine, pojašnjava se u priopćenju OTV-a i Državnog inspektorata. Novinar Keleman već je stupio u kontakt s Policijom i od nje zatražio zaštitu, kako za sebe i za svoje suradnike, tako i za njihove obitelji, stoji u priopćenju HND-a.

Prve dvije emisije bile su posvećene uvjetima pripreme osnovnoga prehrambenog proizvoda - kruha, a kamera OTV-a prikazala je i drugu stranu proizvodnje kruha u pekarskim obrtima koje je obišla inspekcija, pojašnjava se u priopćenju OTV-a. Dodaje se kako su obrtnici albanske nacionalnosti cijeli slučaj interpretirali kao medijski nasrtaj uperen protiv njih zbog njihove nacionalne pripadnosti, a ne protiv stvarnog problema nepridržavanja zakona i propisa koje su kršili. Spomenuti pojedinci, predstavljajući se kao pripadnici "albanskog lobija", tražili su ukidanje emisije što je kulminiralo prijetnjama ubojstvom autoru emisije Josipu Kelemenu. HND želi ohrabriti novinara Kelemena i sve novinare koji rade na utvrđivanju istine te poziva mjerodavna tijela vlasti i novu hrvatsku Vladu da stanu na kraj ovim i sličnim situacijama kriminala, korupcije i nezakonitog poslovanja, zaključuje se u priopćenju HND-a.

HTV-e, 28. siječnja 2000-e

Journalist suing Croatia for violation of human rights

The trial of a Croatian journalist who is suing the State of Croatia for alleged infringement of his human rights, acts of slander, damage to his reputation and intimidation, commenced on 12 April in Zagreb. Željko Peratović, a former journalist for the state-owned daily Vjesnik, claims he was subject to years of illegal surveillance by Croatia’s counter-intelligence agency POA, violating his right to privacy, freedom of speech and the right to work. He alleges he
was then unfairly slandered by the former head of POA, Franjo Turek, in 2003. Mr. Peratović is claiming 800,000 HKN (€100, 800) in compensation.

In a controversial presentation shown to the President in 2003, the head of the POA, Turek,
accused Mr. Peratović and five other journalists of endangering Croatia’s national security by
collaborating with foreign secret services and diplomats. These accusations were later published in the national daily Vecernji List and the political weekly Nacional. Mr. Peratović claims that his dismissal from Vjesnik in 2005 was mainly a result of the allegations against him. He has subsequently been unable to find employment.

Following the March 2005 findings of the Parliamentary Council for the Control of Secret Services, which determined that there were grounds to suspect that the POA had violated the constitutionally guaranteed human rights of the six journalists in question, Mr. Peratović decided to file a law suit. His initial offer of an out-of-court settlement was refused by the State. Lawyers representing the State argue that Croatia is not liable for damages suffered by
the plaintiff.

OSCE Mission to Croatia, News in brief, page 3 of 4, 8 May 2006

HAAG - Glavna haška tužiteljica Carla del Ponte odustala je od kaznenog progona trojice hrvatskih novinara Stjepana Šešelja, Domagoja Margetića i Marijana Križića kako bi smanjila broj optužnica i poboljšala učinkovitost rada Haškog suda (ICTY), doznaje se u petak iz Haaga.

Hina, 16.06.2006

GLAVOM UREDNIKU NOVOG LISTA
gosp. Goranu Kukiču
Novinasko NAKLADNIČKO DIONIČKO DRUŠVO
Zvonimirova 20/a, 51 001 RIJEKA
telefax: 051/ 672 -114 i 672-118


U Vašim novinama NOVILIST br. 18 924 o 1. 05. 2006., objavljen j članak pod nazivom: Pratesa pustila brzina"hrvatsog pravosuđa, u kome se nalaze tri foografije i to; pokojnog Stjepana Đurekovića (ubijen u Njemačkoj 1983. g. od strane agnata SDS-a), osumnjičenog Josipa Perkovića i Krunoslava Pratesa. Umjesto fotografije Krunoslava Pratesa nalazi se moja fotografija ispod koje piše "Krunoslav Prates".

Očigledno da se radi o smišljenom podmetanju u cilju moje difamacije i blaćenja već prokušanim metodama tiskovina EPH protiv mene, vjerojatno inicirane od osbe navedene u članku.

Čudim se da je i Vaš list, kojeg sam do sada izuzetno cijenio, uvučen u tu prljavu igru što koncidira sa Večernjim listom koji je tu istu provokaciju učinio istog datuma.

Zaista gnjusno i do kraja pokvareno od novina koje su do sada glumile objektivnost i europske standarde javne riječi.

Moja fotografija je skinuta i zloupotrebljena sa internet stranica novinara Željka Peratovića koji je objavio moj demanti na pisanje novinara Globusa Marka Cigoja, koji redakcija"Globusa" nije htjela objaviti.

Molim Vas du skladu sa Zakonom o javnom priopćavanju objavite ovaj moj prigovor-demanti jer ću u protivnom sam objaviti isti i pravdu potražiti sudskim putem.

U Zagrebu, 23. 05. 2006.


Dragutin Frančišković
brigadir u mirovini

VESNA LEVAR ŽALILA SE NA POSTUPANJE TUŽITELJA NOVOSELA

Udovica ubijenog svjedoka gospićkih ratnih zločina Milana Levara, Vesna Levar, na brojne je državne adrese, prije otprilike mjesec dana, uputila predstavku u kojoj se žali na postupanje Dragana Novosela, zamjenika glavnog državnog odvjetnika...

Ivica Đikić, Feral Tribune, Picaškandal, 8. lipnja, 2006.

Bravo, Peratoviću, bilo bi super kad bi nazočnom pučanstvu još objasnio tko sve to plaća, mislim, to koliko dugo već ne radiš i baviš se pizdarijama... (Mate Bašić) ( 13.06.2006. 11:49)

Cepetić je bio prijatelj s mnogim poznatim zagrebačkim obrtnicima i ugostiteljima. Premda je bio i u kumskom odnosu s Hrvojem Petračem, njegovi roditelji uvjereni su da Petrač s tragedijom nije imao nikakve veze. Prema istim izvorima, Cepetić je bio prijatelj i sa Zlatkom Kolmanom Marčijem, koji se od kamatara godinama skriva u SAD-u. Navodno je bio i vlasnik manjeg zrakoplova s Milanom Šećkovićem koji nam to danas nije htio potvrditi.

- Davor i Hrvoje znaju se od 16. godine, prijatelji su s ljetovanja u Malinskoj na Krku. Nikada nisu bili ni u kakvim poslovnim odnosima, a Petrač ga nije uvlačio u svoje poslove - rekla je majka Božica Cepetić.

Lordan Prelog, Sanja Mikolčević, Jutarnji.hr, 19.01.2006.

Tako nije isključeno i da će u policiju biti pozvan netko od obitelji Hrvoja Petrača, s kojim su Cepetići bili kumski vezani. Iako se nakon samoubojstva moglo čuti da Cepetić i Petrač već dulje vrijeme nisu u prijateljskim odnosima, to nam je među prvima demantirala žena samoubojice, Eleonora Cepetić. Nemojte mi stvarati probleme tamo gdje ih nema. Nije istina da smo u lošim odnosima, dapače. Hrvoje Petrač sada ima svojih problema, ali on je divan čovjek poručila je.

Ako je točna ta njezina tvrdnja, onda je u najmanju ruku čudno kako netko Petračeve reputacije nije uspio zaštititi kuma od dugogodišnjeg kamatarenja. Tim više što je Petrač poznat kao galantna osoba koja je vodila računa o ljudima iz svog okruženja, pogotovo o obitelji i prijateljima.

Ivana Jakelić, Marina Borovac, Večernji list, 25.01.2006.

Državljanstvo i novo ime sredio agent tajne službe

Kao što je već ranije rekao, u Hrvatsku je stigao u studenom 1993., a tada su mu na teniskim terenima Nikice Langa pristupili agenti hrvatskih tajnih službi koji su mu nudili hrvatsko državljanstvo. Međutim, zahtjev za dobivanje hrvatskog državljanstva mu je odbijen jer je, naveo je Čaka, Musliman s Kosova. Tada mu je jedan agent obećao “srediti” državljanstvo, no rekao mu je kako ne smije govoriti o svom pravom porijeklu i da je njegovo “novo” ime Sebastijan Chaka. Iako nije znao ime toga navodnog agenta, Čaka ga je vidio uz predsjednika Stjepana Mesića za vrijeme njegove inauguracije na Markovom trgu.

Martina Smoljanac, Jutarnji list, 12.06.2006

IVAN VEKIĆ: »Sve naše kombinacije tko će s kim i kako pregovarati, gospodo moja, padaju u vodu pred našom dužnosti da spasimo ljude. Cilj ove Vlade, cilj Hrvatske ovoga trenutka treba biti spasiti ljude. Ja ću vam reći još nešto, a mislim da se to vrti u glavama sve gospode: budu li masakrirani civili u Vukovaru, gospodo moja, ni za jednog Srbina u Republici Hrvatskoj unutarnji poslovi više ne jamče. Nikome život zajamčiti više ne možemo, da budemo kratki. Meni je žao što to moram reći.«

ZDRAVKO TOMAC: »To treba javno reći.«

(Ne čudi da je Ivan Vekić prijetio odmazdom nad lojalnim srpskim civilima, ali da je to podupro SDP-ovac Zdravko Tomac, hm?! op. ž.p.)

Stenegoram sa sjednice Vlade demokratskog jedinstva na dan pada Vukovara, 17. 11. 1991., iz knjige tadašnjeg premijera, dr. Franje Gregorića, 45 lines, 17.11.2005.

Vekić: Nisam potpisivao naredbe za zločine

Najave Muniba Suljića da posjeduje zapovijedi koje ga oslobađaju odgovornosti, a koje je potpisao Ivan Vekić, nekadašnji ministar unutarnjih poslova, Vekić je danas prokomentirao vrlo rezignirano rekavši kako je potpisao sve što je kao ministar trebao potpisati.

- Na mjestu ministra bio sam od 1. kolovoza 1991. do 15. travnja 1992. godine. U tom sam vremenu potpisao mnogo toga. No, naredbe da se čine bilo kakvi zločini sigurno nisam potpisivao. Ako su zločini bili činjeni, to je tisuću posto bilo bez moga znanja. Treba vidjeti o kakvim se to zapovijedima radi.

To što se Munib Suljić i još neki drugi danas izvlače na naredbe nadređenih, to je druga priča. Toga su se mogli sjetiti i prije pet, deset ili 15 godina, ali nisu. Potpuno je logično da danas, kada su iza brave ili im brava opasno prijeti, traže sve moguće načine da spase sebe i odgovornost za ono što su činili prebace na drugoga - izjavio je Vekić.

Verica Tomić, Jutarnji.hr, 06.06.2006.

Igor Mikola šeće se Zagrebom

Munib Suljić, ubojica male Aleksandre Zec, ovih se dana, zbog teške bolesti, sam predao haaškoj policiji, vjerojatno spreman pjevati protiv svog bivšeg šefa Merčepa, drugoga zločinca Igora Mikolu, kojega hrvatska policija tobože ne može locirati, susrela sam nedavno usred Zagreba, u Petrovoj ulici; lice s tjeralice u kasno je poslijepodne mirno, ne odajući nervozu, ulazilo u svoj raskošni automobil i pri tome su se susretu samo meni tresle noge, vraćajući mi sjećanje više od desetljeća unatrag, kada mi je njegova tadašnja supruga i pripadnica Merčepovog eskadrona smrti, Snježana Živanović, telefonom saopćila kako će mene ubiti, a djetetu mi pucati u noge.

Heni Erceg, GLEDE & UNATOČ, 8. lipnja, 2006.

Glavaš danas tvrdi kako nikakav atentat tog 31. kolovoza na njega nije bio izveden, kao što je to pisao Slobodni tjednik neposredno nakon ubojstva Vučkovića. Te su novine naime i spominjale atentatora Đorđa Petkovića (za kojega Glavaš kaže da za njega nikada nije čuo), objavljujući greškom sliku ubijenog "atentatora" Vučkovića. No, upravo novinare ST-a, Roberta Pauletića i Dražena Rajkovića koji su o tom "atentatu" pisali, sada navodi kao svjedoke koji mogu posvjedočiti o događajima tog dana!

Drago Hedl, Feral Tribune, 8. lipnja, 2006.

In autumn 2004., after the text about possible helpers of deserted Gotovina, and in which was emphasized that one of them was Ante Zoni Maksan, who often advertising in medias his security firm, Peratovic got a phone call in editorial office of Vjesnik from Robert Valdec, journalist who cooperated closely with Maksan. The conversation was very short and Peratovic only understood that Valdec called him, with message that he was in some cafe2 with some friend and the line disconnected. The next day in Zagreb on crossroads of Savska cesta and Slavonska avenija he accidentaly met with Munib Suljic, who said through opened window of the car to Peratovic: Where are you, pig!?

Munib Suljic was sentenced to prison for five months because of physical threats to Peratovic. As Munib Suljic, except for attack on Peratovic in 1999, in public was mentioned as a participator in murder of family Zec, and as he was one of accused on current trial on County court in Zagreb for events in Pakracka poljana in 1991, Peratovic was very scared. (attachement 2).

After several days, Peratovic was informed by a colleague in Vjesnik, Marin Deskovic, that Robert Valdec wanted to engage Munib Suljic to sort things out with Peratovic, but at the end Suljic gave up that plan. That information was confirmed to Peratovic by Anri Paravic, editor in section Black chronicle in Jutarnji list, who said that he was sitting at the table with Valdec and Suljic when Valdec was persuading Suljic to beat up Peratovic. Paravic said to Peratovic that he was protecting him and that he was talking out Valdec and Suljic from that plan, in which he succeeded in 4:00 in the morning, when they split up.


IX


Peratovic with this event informed the main editor of Vjesnik, Andrea Latinovic, who thought those were privat things between Peratovic and Valdec, what was't the truth, what so ever, because Peratovic was the journalist in Vjesnik. The main editor, didn't not only protect Peratovic as a journalist in Vjesnik, but she immediatelly engaged Valdec in cooperation with editorship of Vjesnik, confiding him, among other things, writing on theme which till then was Peratovic's job: safety services.

45 lines (international), To Mladen Bajic , Friday, June 03, 2005

Nadalje, Suljić je teško bolestan (navodno ima šećernu bolest i vodu u plućima) i u bijegu mu je teško, ili gotovo nemoguće, osigurati skupe liječničke tretmane.

Suradnjom s tužiteljstvom možda bi se mogao nagoditi oko smanjenja 12-godišnje zatvorske kazne, a osigurao bi si i liječenje. S obzirom na situaciju u kojoj se nalazi, sve su to vrlo vrijedni razlozi zbog kojih bi napokon mogao posvjedočiti o Merčepovoj ulozi u zločinima koje je činila njegova postrojba.

Ivanka Toma, Željko Petrušić, Jutarnji.hr, 06.06.2006 18:26

U spomenutoj Stankovićevoj tv emisiji nije se više za njih zauzimao. Kazao je da su mu „udbaši“ podmetnuli te nacionalno izmiješane momke. Za Muniba Suljića je čak kazao da je bio u poslovnim odnosima s pokojnim Mihajlom Zecom, pa u tome treba gledati motiv za ubojstvo obitelji uspješnog zagrebačkog mesara krajem 1991.

45 lines, 06. 06. 2006.

Susreo sam se s Erichom (Schmidt-Eenboomom) u njegovom Walcheimu pored Münchena posredstvom jednog Hrvata izgnanika iz Bosanske Posavine.

Kasnije mi se taj prognanik požalio da je rezident OA u hrvatskom konzulatu u Münchenu G. A. opservirao moj susret s Eenboomom, te da je posrednik zbog toga posredno imao nevolja s njemačkim vlastima.

Navodno su Nijemci upozoreni od naših vlasti da ne više ne postoje politički razlozi zbog kojih se M. D. ne bi mogao vratiti u Posavinu, pa je ubrzan njegov izgon iz SRNJ. Istina M. D. je iza sebe imao i dva prometna prekršaja u Njemačkoj koji su pospješili taj izgon.

Erich Schmidt Eenboom je blizak SPD-u, pa nije baš omiljen među vladajućim bavarskim CSU-ovcima, te iz tog razloga nije mogao nikako pomoći M. D. da ostane u Njemačkoj.

45 lines, Erich Schmidt-Eenboom on Agentura, 21.05.2005.

Prema pisanju Jasne Babić Perkovićevi igrači su i Ivan Bandić, časnik za vezu OA-e u Mađarskoj i Gordan Akrap, predstavnik OA-e u Berlinu.

Gordan Akrap je prema Jasni Babić formalno vodio akciju Barakuda, a 2001./2002-e bio je šef ispostave OA-e u Münchenu.

Iako je Akrap trenutno u Berlinu zadužen za odnose sa BND-om, obzirom da su Nijemci Perkovića već optužili, on mu više ne može pomoći, a preporuka da je Perkovićev čovjek samo njemu samom može odmoći u odnosima sa zemljom gdje je gost.

45 lines, Svi Perkovićevi ljudi, 28.10.2005.

Navodno je obitelj Perković pokušala iskoristiti nedavni posjet Predsjednika RH Njemačkoj i boravak u hrvatskom veleposlanstvu u Berlinu kod veleposlanice Vesne Cvjetković Kurelec, kako bi se od tamo akreditiranog časnika za vezu Obavještajne agencije s BND-om (Gordana Akrapa, naknadno dodano ime, op. 45 lines) , saznalo kakvi su daljnji koraci njemačkog pravosuđa po pitanju optužnice protiv Josipa Perkovića. Postojala je i ideja da se Predsjednik Stjepan Mesić osobno založi kod njemačkih vlasti da ne inzistiraju na Perkovićevom procesuiranju, ali je stigao savjet iz veleposlanstva u Berlinu, da bi takav Mesićev potez, kod njemačkih vlasti bi shvaćen kao izrazito antidiplomatski i antidemokratski, obzirom da se u Njemačkoj izvršna vlast ne upliće u rad pravosudne, kao što je to običaj u Hrvatskoj.

45 lines, Špijun Josipa Perkovića, predstavnik Obavještajne agencije u Mađarskoj Ivan Bandić, dao intervju Globusu bez suglasnosti svog šefa Veselka Grubišića, 01.12.2005.

Stvaranje pozicija je počelo kroz saradnju sa Markom Miloševićem i firmom "Tref", još početkom devedesetih, a preko firme "Rovita" i "Feroglas" iz Lihtensteina, čiji je vlasnik bio Marko Milošević. Dok sam bio u vlasti imao sam prilike da vidim u tajnoj službi Srbije izveštaj Hrvatske izvještajne službe koja je tokom '98. i '99. radila nadzor nad trgovinom tj. švercom cigareta TDR-a. Iako je iz te akcije stajao tadašnji hrvatski obaveštajni vrh - od Miroslava Tuđmana, Markice Rebića, Josipa Perkovića - tu je akciju vodio Gordan Akrap. Znam da je njegov kum Patrik Samardžić bio "insajder" u redovima švercera u Republici Srpskoj. Sećam se da je jasno pisalo u tom izveštaju da je samo 20 odsto poreza skupljano od prodaje, a da je 80 odsto cigareta završavalo na crnom tržištu Hrvatske. Cigarete su se posle prodaje "inozemstvu" vraćale u Hrvatsku. Izveštaj je imao preko pedesetak strana i znam da je podeljen svim odgovornim licima u Hrvatskoj. U njemu je do detalja opisano sve u vezi sa kanalima i načinima šverca, vezama sa Srbijom, plaćenim medijima i novinarima, ciljevima i strategijama i sl. Siguran sam da to znaju i skoro svi koji treba da znaju i u Hrvatskoj. Zašto je to rađeno, šta su bili ciljevi i namere i zašto je to nestalo, mislim da je svakome jasno.

Vladimir Beba Popović, Feral Tribune/45 lines (info), 05. 05. 2006.

...možda prvi u Hrvatskoj - smogao hrabrosti da ne odustane čak ni kad je shvatio da je cijeli sustav protiv njega. Zašto ovdašnja javnost takav postupak od hrabre zasluge uporno nastoji pretvoriti u moralno sumnjivu rabotu - posve je drugo pitanje. Nije to problem Krunoslava Fehira, nego našega posvemašnjeg, mentalnog i institucionalnog licemjerja.

Hrvatski vitezovi, ne bojte se, i Stepincu su sudili - to je sadržaj ogromnog grafita koji se pojavio u centru Zagreba. Pisala ga je, sudeći po svemu, katolička ruka, ali je on zapravo uvreda za kaptolskog blaženika. Jer kardinala Stepinca jednači s onima, “hrvatskim vitezovima”, koje čekaju suđenja za ratni zločin. Oni su, kao, jednako nevini i nepravedno optuženi. Zapravo je riječ o svojevrsnoj beatifikaciji zločinaca.

Slično je intonirano i pismo koje je objavio Radio Vatikan. U hrvatskom programu prenesena je epistola Ružice Čavar, predsjednice Hrvatskog pokreta za život i obitelj, u kojoj se aktualna vlast optužuje da je Levarovo ubojstvo iskoristila za uvođenje terora. Uz poruku da “hrvatski narod neće dopustiti novi Bleiburg”, ona Hrvate poziva na ulice kako bi “mirno i masovno prosvjedovali diljem domovine”. Hapšenje osumnjičenih za ratni zločin Ružica Čavar, uz pomoć Radio Vatikana, naziva terorom i novim Bleiburgom.

Jelena Lovrić, Novi list, 20. 09. 2000.