09.06.2006., petak
Ubojstvom protiv ubojstva
|
U ovom podcastu govorim o pozadini ubojstva Marine Nuić, atentatu na Tomislava Merčepa, vezi između Josipa Perkovića i Muniba Suljića. Poslušajte, pa ćete saznati zašto zaključujem da ubojstvo Marine Nuić neće biti obuhvaćeno istragom protiv Tomislava Merčepa.  U nastavku bih ukazao na još nekoliko bitnih momenata vezanih za slučaj Merčep. IVAN VEKIĆ: »Sve naše kombinacije tko će s kim i kako pregovarati, gospodo moja, padaju u vodu pred našom dužnosti da spasimo ljude. Cilj ove Vlade, cilj Hrvatske ovoga trenutka treba biti spasiti ljude. Ja ću vam reći još nešto, a mislim da se to vrti u glavama sve gospode: budu li masakrirani civili u Vukovaru, gospodo moja, ni za jednog Srbina u Republici Hrvatskoj unutarnji poslovi više ne jamče. Nikome život zajamčiti više ne možemo, da budemo kratki. Meni je žao što to moram reći.« ZDRAVKO TOMAC: »To treba javno reći.« (Ne čudi da je Ivan Vekić prijetio odmazdom nad lojalnim srpskim civilima, ali da je to podupro SDP-ovac Zdravko Tomac, hm?! op. ž.p.) Stenegoram sa sjednice Vlade demokratskog jedinstva na dan pada Vukovara, 17. 11. 1991., iz knjige tadašnjeg premijera, dr. Franje Gregorića, 45 lines, 17.11.2005. Tomislav Merčep je izjavio da je, nakon što su ga Manolićevi ljudi Ferdo Jukić, Marin Plišo i Željko Mažar izbacili iz Vukovara (kolovoz 1991.) otišao kod ministra policije Ivana Vekića u Zagreb koji da ga je zaposlio na mjestu svog savjetnika. Većina ubojstava za koje se tereti Merčepovu skupinu na Pakračkoj Poljani (obitelj Zec, Marina Nuić, Aleksandar Saša Antić, Miloš Ivošević, Rade Pajić i Marko Gruić...) dogodila se nakon izjave Ivana Vekića, odnosno zločina na Ovčari. Haaški istražitelji, koji su predmet Merčep predali Glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću, imali su tu podudarnost u vidu. Nije bezvraga Ivan Vekić žučno reagirao na vijest i špekulacije o pozadini hapšenja Muniba Suljića u Nizozemskoj: Vekić: Nisam potpisivao naredbe za zločine Najave Muniba Suljića da posjeduje zapovijedi koje ga oslobađaju odgovornosti, a koje je potpisao Ivan Vekić, nekadašnji ministar unutarnjih poslova, Vekić je danas prokomentirao vrlo rezignirano rekavši kako je potpisao sve što je kao ministar trebao potpisati. - Na mjestu ministra bio sam od 1. kolovoza 1991. do 15. travnja 1992. godine. U tom sam vremenu potpisao mnogo toga. No, naredbe da se čine bilo kakvi zločini sigurno nisam potpisivao. Ako su zločini bili činjeni, to je tisuću posto bilo bez moga znanja. Treba vidjeti o kakvim se to zapovijedima radi. To što se Munib Suljić i još neki drugi danas izvlače na naredbe nadređenih, to je druga priča. Toga su se mogli sjetiti i prije pet, deset ili 15 godina, ali nisu. Potpuno je logično da danas, kada su iza brave ili im brava opasno prijeti, traže sve moguće načine da spase sebe i odgovornost za ono što su činili prebace na drugoga - izjavio je Vekić. Verica Tomić, Jutarnji.hr, 06.06.2006. A koliko su naše tajne službe i policija odlučne obračunati s ratnim zločincima svjedoči i informacija iz kolumne Heni Erceg u novom Feralu: Igor Mikola šeće se Zagrebom Munib Suljić, ubojica male Aleksandre Zec, ovih se dana, zbog teške bolesti, sam predao haaškoj policiji, vjerojatno spreman pjevati protiv svog bivšeg šefa Merčepa, drugoga zločinca Igora Mikolu, kojega hrvatska policija tobože ne može locirati, susrela sam nedavno usred Zagreba, u Petrovoj ulici; lice s tjeralice u kasno je poslijepodne mirno, ne odajući nervozu, ulazilo u svoj raskošni automobil i pri tome su se susretu samo meni tresle noge, vraćajući mi sjećanje više od desetljeća unatrag, kada mi je njegova tadašnja supruga i pripadnica Merčepovog eskadrona smrti, Snježana Živanović, telefonom saopćila kako će mene ubiti, a djetetu mi pucati u noge. Heni Erceg, GLEDE & UNATOČ, 8. lipnja, 2006. Branimir Glavaš je za svoje svjedoke predložio bivše novinare Slobodnog tjednika, Roberta Pauletića i Dražena Rajkovića, piše Drago Hedl u Feralu. Glavaš danas tvrdi kako nikakav atentat tog 31. kolovoza na njega nije bio izveden, kao što je to pisao Slobodni tjednik neposredno nakon ubojstva Vučkovića. Te su novine naime i spominjale atentatora Đorđa Petkovića (za kojega Glavaš kaže da za njega nikada nije čuo), objavljujući greškom sliku ubijenog "atentatora" Vučkovića. No, upravo novinare ST-a, Roberta Pauletića i Dražena Rajkovića koji su o tom "atentatu" pisali, sada navodi kao svjedoke koji mogu posvjedočiti o događajima tog dana! Drago Hedl, Feral Tribune, 8. lipnja, 2006. Dražen Rajković u to je vrijeme bio jedan od povjerljivijih urednika Marinka Božića, pa novinska arhiva pamti i njegov intervju s Tomislavom Merčepom, koji se za Slobodni tjednik slikao s fesom na glavi, aludirajući na obnovu ustaške države za koju su se borili i Muslimani iz Handžar divizije. Upitan od Aleksandra Stankovića 2004. u HTV-ovoj emisiji Nedjeljom u 2 zašto se slikao s fesom Merčep je kazao da su mu tu situaciju podmetnuli udbaši. Moguće je da i Merčep pozove za svjedoka Rajkovića. |
