online

Friday, July 29, 2005

Changes in Croatian Blogosphere

Željko Peratović (Zeljko Peratovic), one of few Croatian journalists who also happens to be regular blogger, just got fired from Vjesnik because he breeched contract by publishing an interview for Feral Tribune. Peratović claims that there was political background for that decision.

Zaposleničko vijeće Vjesnika d.d. Slavonska avenija 4/2

Zagreb, 28. 07. 2005.

Predmet: Očitovanje o Odluci Uprave Vjesnika d.d. od 25. 07. o.g. da se novinaru Željku Peratoviću uruči izvanredni otkaz ugovora o radu zbog teške povrede radne dužnosti

Štovani,

Ja dolje potpisani novinar unutarnjopolitičke redakcije Vjesnika Željko Peratović, ovime želim objasniti svoje viđenje okolnosti koje Uprava navodi kao razlog da mi se dadne izvanredni otkaz ugovora o radu.

Intervju s Pavlom Gažijem, socijalističkim ministrom policije u SRH (1982./1983.) objavljen u tjedniku «Feral Tribune» broj 1035 pod naslovom Đureković je ubijen izvanprotokola smatram svojim autorskim djelom (zato i nije potpisan pseudonimom). Od 1983. do danas gospodin Gaži dao je samo dva intervjua, oba meni. Jedan za Fokus 2000-e, a drugi je mogao izići u Vjesniku da je tako htjelo uredništvo.

Intervju sam napravio o vlastitom trošku, otputovavši neradnog dana, prijateljevim automobilom u Koprivnicu gdje živi gospodin Gaži i fotografirajući ga vlastitim fotoaparatom, koristeći vlastiti film, i plativši iz svog džepa troškove izrade fotografija. Isto tako, intervju je napisan i poslan u redakciju Ferala izvan mog radnog vremena u Vjesniku.

Gornjim želim reći da ne smatram kako sam Vjesnik u bilo kom materijalnom smislu oštetio publicirajući Gažijev intervju u tjedniku Feral Tribuneu.

Priznajem da sam prekršio odredbu ugovora o radu koja kaže da je novinarima Vjesnika dopušteno surađivati s drugim medijima isključivo uz suglasnost poslodavca, odnosno uredništva.

Obzirom na važnost teme o kojoj je govorio gospodin Gaži, te činjenicu da sam prethodno s njim o ubojstvu Stjepana Đurekovića razgovarao za Vjesnik (prilog 1.) prema ranijem dogovoru s glavnom urednicom Andreom Latinović, urednikom Zoranom Vodopijom, urednicom Nadom Dmitrović i pomoćnikom direktora za redakciju dr. Goranom Popovićem, a kako taj dogovoreni razgovor za Vjesnik nije objavljen, bez da sam dobio bilo kako obrazloženje od spomenutih, a tražio sam ga od dr. Popovića i urednice Dmitorović, rukovodeći se novinarskim načelom slobode izvještavanja, a i zakonskim propisima koji zabranjuju cenzuru, prošireni razgovor iz Vjesnika napravljen o svom trošku, objavio sam u Feral Tribuneu.

Tekst za Vjesnik bio je napisan 11. 07. 2005. u 14:54, a glavna urednica pogledala gaje u 15:14 i prema riječima urednice Nade Dmitrović zabranila njegovo objavljivanje bez obrazloženja.

Bio sam spreman u skladu s višim profesionalnim standardima ili novim Vjesnikovim općim uredničkim pristupom prepraviti spomenuti teks, napisati novi, ili napraviti za Vjesnik samo intervju s Pavlom Gažijem, o čemu sam razgovarao 12.07.2005. s pomoćnikom direktora za redakciju dr. Goranom Popovićem.

On mi je obećao da će kontaktirati glavnu urednicu Andreu Latinović vezano uz ovaj problem te da ću na vrijeme biti obaviješten o svemu.

Usput, iznio sam mu i niz drugih problema koje sam imao u komunikaciji s dotadašnjom glavnom urednicom počev od rujna 2005. kada me javno optužila da na moje tekstove stižu prigovori i direktoru Franji Maletiću. O ovim pritužbama dr. Popoviću više možete saznati iz dijela mog Prijedloga Državnom odvjetništvu RH za mirnim rješenjem spora, a vezano uz posljedice kršenja ljudskih prava koja sam doživio od Protuobavještajne agencije, a što je službeno priznao i Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora (prilog 2.).

Dr. Popovića sam obavijestio da sam zbog mobbinga kojem me je izložila dotadašnja glavna urednica Andrea Latinović bio primoran biti dva mjeseca na bolovanju, odnosno psihijatrijskom liječenju, u svibnju i lipnju mjesecu ove godine.

Medicinski je dokazano, a to može posvjedočiti i moj liječnik, da je novinarski poziv specifičan, te da cenzura i mobbing, odnosno nemogućnost pisanja i objavljivanja mogu izazvati teške duševne posljedice.

Dakle, kako mi ni dotadašnja glavna urednica ni pomoćnik direktora, a ni ostali urednici nisu obrazložili kakva će biti sudbina mog teksta o ubojstvu Stjepana Đurekovića, koje upravo danas dobiva izuzetnu međunarodnu dimenziju, smatrao sam da bih na pismeno odobrenje da taj, ili prošireni tekst na istu temu objavim negdje drugdje, mogao čekati ili do smrti gospodina Gažija ili valjda do promjene čitave uredničke i uprave strukture «Vjesnika», ili nedaj Bože do gašenja lista, a što sam smatrao protivnim svim novinskim načelima pravodobnog i istinitog izvještavanja.

Vezano uz primjedbu da sam i 2002. dobio opomenu o mogućem izvanrednom otkazu o radu od tadašnjeg direktora Rikarda Pompea, molim Zaposleničko vijeće da o tome za mišljenje upita tadašnjeg glavnog urednika Krešimira Fijačka, njegova zamjenika Miroslava Ležaju, te izvršnog urednika Zlatka Herljevića koji me je 2003. u ime Vjesnikovog ogranka HND-a predložio za HND-ov u nagradu za istraživačko novinarstvo. Reporteri bez granica Austrije dodijelili su mi medunarodnu nagradu za istraživačko novinarstvo Press Freedom - Signal fuer Europa 2003, dijelom zahvaljujući i tekstovima publiciranim upravo u Vjesniku.

Srdačan pozdrav,

novinar

Željko Peratović

Šest stranaka potpisalo Povelju za borbu protiv korupcije, ali ne i SDP i HDZ

Potpisnici Povelje suglasili su se da bi vlast trebali obnašati političari neopterećeni privatnim poslovima, odnosno oni koji služe općem dobru građana, kako mediji više ne bi imali povoda pisati o navodnoj koliziji između privatnih interesa i državnih dužnosti nekih političara

ZAGREB, 11. travnja - Nevladina udruga Partnerstvo za društveni razvoj u petak je u Hrvatskom saboru s predstavnicima šest parlamentarnih stranaka potpisala Povelju o suradnji za borbu protiv korupcije, koja predviđa da se prihvati šest novih zakona kako bi se suzbila korupcija na državnoj i lokalnoj razini.

Time je i osnovano vijeće zastupnika u borbi protiv korupcije, koje čine Vesna Škare-Ožbolt (DC), Đurđa Adlešić (HSLS), Damir Kajin (IDS), Jozo Radoš (Libra), Zlatko Kramarić (LS) i Tonči Tadić (HSP).

Zastupnici su se obvezali da će do 10. lipnja izraditi šest zakona - zakon o izravnom izboru gradonačelnika i načelnika općina (za to je zadužen IDS), o sprječavanju nepotizma (pripremit će ga HSLS), o pravu na informaciju (Libra), o imovinskoj kartici (LS), o sredstvima javnog informiranja (DC) te zakon o sukobu interesa. Tadić tvrdi da je HSP već izradio taj zakon.

Potpisnici Povelje suglasili su se da bi vlast trebali obnašati političari neopterećeni privatnim poslovima, odnosno oni koji služe općem dobru građana, kako mediji više ne bi imali povoda pisati o navodnoj koliziji između privatnih interesa i državnih dužnosti nekih političara.

Istaknuto je da je bitna uloga nevladinog sektora i građana koji će anonimno moći prijaviti razne oblike korupcije, o kojima će Partnerstvo za društveni razvoj obavještavati Državno odvjetništvo i medije.

»Pitanje borbe protiv korupcije ne smije biti vezano uz stranačke razlike«, istaknula je potpredsjednica DC-a Vesna Škare-Ožbolt. Potpredsjednik HSP-a Tonči Tadić pozvao je udruge i građane da »pritisnu Vladu kako bi poštovala rok da do početka lipnja izradi konačni tekst zakona o sprječavanju sukoba interesa«. Jozo Radoš najavio je da će Libra predložiti osnivanje parlamentarnog povjerenstva za borbu protiv korupcije. Potpredsjednik LS-a Zlatko Kramarić istaknuo je: »Možda smo mi Don Quijotei koji se borimo protiv vjetrenjača, ali nećemo odustati«.

Na upit zašto Povelju nisu potpisale i ostale stranke, posebice one najveće, SDP i HDZ, voditelj projekta Partnerstvo za društveni razvoj i autor antikorupcijskog programa Munir Podumljak odgovorio je da se ta udruga obratila svim strankama, ali da »ne želi nikoga vući za rukav«.

Andrea Latinović

As long as Peratovic is mentioning a phone call to editorial office of Zagreb Vjesnik from Australia, then it should be only said it is the metter that he, according to who knows which time, have published one of his series of peripatetic texts, in which he was dealing with theory of emigrant-teroristic-Ustash-an so on conspiracy, and with that he harmed some very alive people, using his connections consisted more or less of mentally insane people, about what Croatian police, health care and administration of justice have documents. When I called (Marko Barisic and Andrea Latinovic), because very alive people got endangered by his writing, I didn' t ask for his dismissal (anyway, I wouldn' t let him approach the newspapers, only as a reader), but I asked friendly my friends could the texts of that Peratovic be put under surveilance.

PUBLIC PROSECUTOR'S OFFICE (MLADEN BAJIC) OF REPUBLIC OF CROATIA
ZAGREB

date:10. 05. 2005

SUBJECT: Peratovic Zeljko from Zagreb, III Pile 25,
Represented by Luka Susak, lawyer from Zagreb, Iblerov trg 6/1

On account of compensation of damage

PREPOSITION FOR PEACEFUL SOLUTION OF DISPUTE
-authorisation
...
VIII

In autumn 2004., after the text about possible helpers of deserted Gotovina, and in which was emphasized that one of them was Ante Zoni Maksan, who often advertising in medias his security firm, Peratovic got a phone call in editorial office of «Vjesnik» from Robert Valdec, journalist who cooperated closely with Maksan.

The conversation was very short and Peratovic only understood that Valdec called him, with message that he was in some cafe2 with some friend and the line disconnected.
The next day in Zagreb on crossroads of Savska cesta and Slavonska avenija he accidentaly met with Munib Suljic, who said through opened window of the car to Peratovic:»Where are you, pig!?»

Munib Suljic was sentenced to prison for five months because of physical threats to Peratovic.

As Munib Suljic,except for attack on Peratovic in 1999., in public was mentioned as a participator in murder of family Zec, and as he was one of accused on current trial on County court in Zagreb for events in Pakracka poljana in 1991., Peratovic was very scared. (attachement 2).

After several days, Peratovic was informed by a colleague in «Vjesnik», Marin Deskovic, that Robert Valdec wanted to engage Munib Suljic to «sort things out» with Peratovic, but at the end Suljic gave up that plan.

That information was confirmed to Peratovic by Anri Paravic, editor in section Black chronicle in «Jutarnji list», who said that he was sitting at the table with Valdec and Suljic when Valdec was persuading Suljic to beat up Peratovic. Paravic said to Peratovic that he was protecting him and that he was talking out Valdec and Suljic from that plan, in which he succeeded in 4:00 in the morning, when they split up...

IX

Peratovic with this event informed the main editor of «Vjesnik», Andrea Latinovic, who thought those were privat things between Peratovic and Valdec, what was't the truth, what so ever, because Peratovic was the journalist in «Vjesnik». The main editor, didn't not only protect Peratovic as a journalist in «Vjesnik», but she immediatelly engaged Valdec in cooperation with editorship of «Vjesnik», confiding him, among other things, writing on theme which till then was Peratovic's job: safety services.

- Svoj sam posao korektno, pošteno i časno radila, što pokazuju i rezultati koje smo postigli u prodaji, glasio je odgovor bivše glavne urednice nakon što smo je upitali za razloge njenog odlaska. »Želim zahvaliti Upravi koja mi je dala povjerenje i svim suradnicima jer smo uspjeli napraviti najrelevantniji politički dnevni list u zemlji«, poručila je Latinović. Međutim, konkretan odgovor na pitanje zašto je podnijela zahtjev za razrješenje nismo dobili.

ISTAKNUTO PERO TJERAJU IZ »VJESNIKA«

Pripremljen otkaz Željku Peratoviću

ZAGREB – Novinar Željko Peratović najvjerojatnije će dobiti izvanredni otkaz u »Vjesniku«, o čemu ga je obavjestilo Zaposleničko vijeće toga lista. Peratoviću se na teret stavlja da je prošlog tjedna objavio intervju s Pavlom Gažijem u tjedniku »Feral Tribune«, a prema internim pravilnicima novinar »Vjesnika« može objavljivati u nekom ...

V

When Zeljko Peratovic came back from his holiday at the beginning of September 2004., main editor of «Vjesnik», Andrea Latinovic, told him publicly in editorial office that his writing was getting rebuking, and that similar complaints was getting director of «Vjesnik», Franjo Maletic. She said that Tomislav Karamarko called her, at that time joint owner of security firm Soboli Ltd., and he announced law sue against «Vjesnik», because Peratovic wrote in one text in that newspaper about possibility that Karamarko became chief of all secret services. He also wrote that Karamarko was on holidays in his summerhouse on Mljet that summer. The main editor of «Vjesnik» said to Peratovic that Karamarko didn't have summerhouse on Mljet and that was untruth, the same thing was if she wrote that Peratovic was murder.

She also added that agains Peratovic protested Mate Basic from Australia. She warned that she decided to go for a lunch with Tomislav Karamarko, to try to prevent Karamarko from filing charges against «Vjesnik».

After few days, Andrea Latinovic informed Peratovic publicly in editorial office that she went for a lunch with Tomislav Karamarko and they talked for five hours about Peratovic and that Karamarko said a lot of things about Peratovi.

Tomislav Karamarko is professional policeman and intelligence agent (he was chief of Zagreb's police, superintendent of UNS (Office for National Security), and now he is chief of POA). Peratovic met him only once in 1998. in restaurant owned by Zvonimir Trusic, on Remetinec. Because of those facts, Peratovic categoricaly claims that Tomislav Karamarko was talking to Andrea Latinovic about his professional cognitions about the journalist, what he shouldn't do, regardless of accuracy of the informations, because that was prohibited to him by Law of protection of informations and Law of security services. That had disagreeably consequences for Peratovic.

VI


Editorial office of «Vjesnik» more rarely published texts of Zeljko Peratovic, even under censorship were those texts which was ordered by editorship. The explanation why his texts were not published he didn't get, except once editor of internal politics, Marijana Matkovic for text about Damir Jukica, one of onetime highly positioned functionaries of POA, who in interview for weekly magazine «Nacional» (attachement 3.1) confirmed presenting of Presentation of chief of POA, Franjo Turek, to the top of the state about hostile activity of journalists, said that text wasn't published because it was based on compilation of somebody else's texts and it was full of incorrectnesses.

That explanation she filled up with remarks that in his texts could never be seen the source.

That was repeted to Peratovic on meeting in January 2005. with main editor Andrea Latinovic, her deputy, Marijana Matkovic and assistant of main editor, Zoran Vodopija.


Zoran Vodopija

VII

Considering that identical evaluation about writing of this journalist is in Information of former chief of POA since 16.10.2004. (attachement 3), Peratovic claims that editorship of «Vjesnik» was illegaly informed with opinion of POA about his way of working. That statement is supported by evaluation that till the end of 2004. Peratovic extremely professionaly cooperated with Zoran Vodopija, Marijana Mikasinovic and Marijana Matkovic, and that they have never put against him the way of his writing and his themes, on the contrary, they gave him their support...

XXII

Peratovic Zeljko, because of pressures and heckling comments on political meetings, on street, in trams, that he is betrayer of Gotovina and British spy, experienced psychical shocks, discomfort, harassing, threats, humiliation. On his work he is exposed to censorship, isolation from editorial office and management of «Vjesnik», that is mobbing. Because all that he got sick and had to go on sick leave and ask for medical help. (attachament 16)...

XXIII

The consequences for Peratovic Zeljko are disastrous on economic, professional and moral base, but also medical.

That kind of acting of POA, by the proposer, is stressful condition and inhibits it in original analysis and critical approaches of considered problems which are hapening in society.

He has the feeling of constant threat and editorial aversion from confiding journalist investigation work , what is for individual journalist, for profession, and also for public, fatal. That has a great influence on his professional behaviour. In question are the freedom and professional work of journalist. No matter the Committee for internal politics and national safety brought mentioned conclusion, journalist rights of Zeljko Peratovic are still violated, because in newspapers he is working for, «Vjesnik», and which are formaly owned by the Government of Croatia, is not allowed writing about themes he wrote before: intelligence services, organized crime and war crimes. Almost any writing is prohibited...

Haftbefehl gegen mutmaßlichen Agenten des ehemaligen Jugoslawien wegen Verdachts der Beihilfe zum Mord an einem Exilkroaten 1983 18/2005

Der Generalbundesanwalt beim Bundesgerichtshof führt seit Mitte 2004 umfangreiche Ermittlun¬gen im Zusammenhang mit der Ermordung von Exilkroaten in der Bundesrepublik Deutschland in den Jahren 1983 und 1989. Beamte des Bayerischen Landeskriminalamts haben am 7. Juli 2005

den kroatischen Staatsangehörigen Krunoslav P.(Prates) (55 Jahre alt) aus München

festgenommen. Der Ermittlungsrichter des Bundesgerichtshofes hatte gegen ihn am 6. Juli 2005 Haftbefehl wegen des Verdachts der Beihilfe zum Mord erlassen. Der Beschuldigte wurde am 7. Juli 2005 dem Ermittlungsrichter des Bundesgerichtshofes vorgeführt, der ihm den Haftbefehl eröffnet und am 8. Juli 2005 Haftfortdauer angeordnet hat.

Der Beschuldigte Krunoslav P., der seit 1971 in Deutschland lebt, war von 1975 bis mindestens 2000 für einen Geheimdienst des ehemaligen Jugoslawien nachrichtendienstlich tätig. Er ist dringend verdächtig, im nachrichtendienstlichen Auftrag einem bislang unbekannten Täter Beihilfe zum Mord an dem in Deutschland lebenden exilkroatischen Schriftsteller Stjepan Durekovic geleistet zu haben. Djurekovic war in führender Position in der kroatischen Emigrantenszene tätig. Er hatte innerhalb westeuropäischer jugoslawischer Emigrantenkreise zum gewaltsamen Widerstand gegen den jugoslawischen Staat aufgerufen. Djurekovic wurde am 28. Juli 1983 in einer als Druckerei genutzten Garage in Wolfratshausen durch mehrere Schüsse und Schläge auf den Kopf getötet. Der Beschuldigte soll wenige Tage vor der Tat in Kenntnis des Tötungsplanes seinen nachrichtendienstlichen Auftraggebern in Luxemburg einen Nachschlüssel für das Anwesen in Wolfratshausen übergeben haben, um so dem Täter den Zutritt zu der Druckerei, in der Djurekovic sich regelmäßig aufhielt, zu ermöglichen.

Die Ermittlungen richten sich darüber hinaus gegen einen weiteren Beschuldigten aus Nürnberg. Er steht im Verdacht, im Auftrag eines Geheimdienstes des ehemaligen Jugoslawien als Agent mit dem Decknamen "Karlo" den in Deutschland lebenden Exilkroaten Anto Djapic getötet zu haben. Anto Djapic war am 29. Juni 1989 in seiner Wohnung in Nürnberg erstochen aufgefunden worden. Dieser Beschuldigte war am 7. Juli 2005 in Nürnberg vorläufig festgenommen worden. Er wurde nach Vernehmung heute, am 8. Juli 2005, wieder entlassen. Die Bundesanwaltschaft hat davon abgesehen, einen Haftbefehl zu beantragen. Die bisherigen Erkenntnisse begründen einen Anfangsverdacht, nicht aber den für einen Haftbefehl erforderlichen dringenden Tatverdacht.

Nach dem derzeitigen Stand der Ermittlungen liegen keine Anhaltspunkte dafür vor, dass die Beschuldigten gemeinschaftlich gehandelt haben.

Der Generalbundesanwalt beim Bundesgerichtshof hatte die Ermittlungen der Staats
anwaltschaf¬ten München II und Nürnberg im Juli 2004 in seine Verfolgungszuständigkeit (§ 120 Abs. 2 Nr. 3 GVG) übernommen, nachdem sich zureichende tatsächliche Anhaltspunkte dafür ergeben hatten, dass die Tötungen von Stjepan Djurekovic und Anto Djapic im Auftrag eines Geheimdienstes des ehemaligen Jugoslawien durchgeführt worden sind.

Mit den Ermittlungen ist das Bayerische Landeskriminalamt beauftragt.

Pavle Gazi, Stane Dolanc and dr. Friedrich Zimmermann, german minister of police meet at Island Korcula in that time when killed Stjepan Djurekovic, says me Pavle Gazi for Feral Tribune:

1. Interview: ĐUREKOVIĆ JE UBIJEN "IZVAN PROTOKOLA"

"Vjerujem da je ubojstvo Stjepana Đurekovića dogovoreno i odrađeno na neformalnoj razini moći. Nakon toga su prekinuti i pravosudni postupci vezani uz našu istragu s malverzacijama naftom u INA-i u kojima su glavne uloge imali Vanja Špiljak i Vojko Santrić, a ja sam lagano stavljen na led. Baš kad je njemački ministar unutarnjih poslova dr. Zimmermann stigao kod nas na krstarenje, a s nama je bio i Dolanc, dogodilo se ubojstvo Stjepana Đurekovića. Naravno da se njemački ministar istog trena vratio u svoju zemlju i da mu nije palo na pamet da dođe u lov na koji smo ga pozvali...

21. srpnja, 2005. Željko PERATOVIĆ

Novinar Peratović prijavio prijetnje smrću

Novinar Vjesnika Željko Peratović prijavio je jučer prijetnje smrću Osmoj policijskoj postaji Trnje u Zagrebu. Objavljene su na web adresi www.libertyforum.org, a novinar ih je prijavio i zamjeniku glavnoga državnog odvjetnika Draganu Novoselu, Odboru za ljudska prava Sabora, uredu Vlade za ljudska prava kao i Ministarstvu pravosuđa. Peratoviću, koji je, uz ostalo, istraživao ubojstvo Milana Levara, a proteklih dana je pisao o »slučaju Osijek«, stigla je e-mail poruka s navedenom internet stranicom.

Boris PAVELIĆ

Zagreb (Glas javnosti) Novinar zagrebačkog Vjesnika Željko Peratović prijavio je zagrebačkoj policiji pretnje smrću, upućene putem veb adrese "liberyforum". Peratović je proteklih dana pisao o likvidacijama srpskih civila 1991. u Osijeku posle čega je dobio mejl s pretnjom smrću. Peratović je istraživao i slučaj ubistva haškog svedoka Milana Levara iz Gospića. Inače, posle ponovnog otvaranja "slučaja Osijek", tamošnjoj policiji javlja se sve više Srba čiji su najbliži nestali u Osijeku.

Glavni državni tužilac Hrvatske Mladen Bajić još nije zatražio istragu protiv ratnog komandanta Osijeka Branimira Glavaša zbog zločina nad srpskim civilima, iako ima detaljan iskaz zaštićenog svedoka o tim zločinima. Hrvatski mediji pišu da Bajić čeka politički mig, a jedan ugledni hrvatski pravnik ovim povodom je izjavio da bi "dokazi koje ima Bajić Haškom sudu bili dovoljni da odgovornima za likvidacije osječkih Srba dosudi barem 20 godina zatvora"

06.01.1996. (Nacional) "Nicht nur unser Sohn hat auf Josip Reihl Kir geschossen. An der Einfahrt nach Tenja waren noch mindestens dreißig weitere Personen bei ihm." Nachforschungen zum Prozess gegen Antun Gudelj, den Mörder der Osijeker Polizeichefs Josip Reihl Kir 1991. (Die Tat, begangen von kroatischen Extremisten am gemäßigten Polizisten Reihl Kir, wird oft als "Startschuss" zum offenen Krieg in Kroatien bezeichnet. Peratović enthüllt, dass es sich nicht um die Tat eines einzelnen handelte, Norbert Mappes-Niediek.)

25.10.1996. (Nacional),
"Der Exil-Bürgermeister von Erdut, Nikola Jaman, der versucht hat, den serbisch-kroatischen Politiker Mirko Tankosic zu ermorden, hat den vorigen Abend in der Gesellschaft von Branimir Glavas im Osijeker Café 'VIP' verbracht." (Hinter dem Mordversuch stand wahrscheinlich der Provinzgouverneur von Osijek und extreme HDZ - Politiker Branimir Glavas. Der Text enthält ein Verzeichnis aller Verbrechen und Kriegsverbrechen, die damals mit Glavas in Verbindung gebracht wurden, Norbert Mappes-Niediek)

MUP je pokrenuo neke obrade prema tim podacima, ali je, primjerice, u slučaju Mirka Eterovića utvrđeno da nisu postojali logori koji se navode u dosjeu. Eterović je radio u nekoliko ministarstava NDH, a poslije rata skrasio se u Argentini.

CTEBA

Sa obzirom da u skupstini Srbije ocigledno nedostaje mogucnost za razmisljanje javno im predlazem da usvoje dekleraciju o Srebrenici:

Deklaracija tu vojnu akciju vojske Republike Srpske određuje kao savezničku
antiterorističku akciju, zasnovanu na međunarodnom pravu. Osuđuju se svi pojedinačni zločini počinjeni u akciji oslobadjanje Srebrenice , ali se mora izraziti zabrinutost zbog činjenice što se u nekim haškim optužnicama Srebrenica kvalifikuje kao udružen zločinački poduhvat s ciljem etničkog čišćenja.

Ancien conseiller de Tudjman, Slaven Letica rejette cette hypotiche: «Il n'ira jamais a La Haye, car la logique du tribunal lui vaudrait cinquante ans de prison. Je le connais: il n'a pas commis ni ordonné» ce qu'on lui reproche. Hrvoje, l'étudiant en droit, s'insurge ŕ son tour: «Gotovina et d'autres ont défendu la patrie. Comment pourraient-ils ętre coupables de crimes de guerre?»

Međutim, nakon otkrića novinara Željka Peratovića, objavljenog u prošlom "Globusu", da su u unutarstranačkim, hadezeovskim frakcijskim borbama u Šibeniku tijekom izbora 1993. iskorištena doslovce sva nelegalna sredstva - zlouporaba vlasti, vojske, vojne policije, televizije, časne ratne tradicije, pa i zaplašivanje građana - više u ništa nisam siguran...

Naime, iz Globusova članka, javnog svjedočenja Smiljana Reljića i naknadnog službenog priopćenja MORH-a, bjelodane su barem dvije činjenice:

PRVO: da je ministar obrane Gojko Šušak početkom 1993. imenovao i u Šibenik poslao posebno istražno povjerenstvo sa zadatkom da istraži "sigurnosno stanje u 2. satniji 72. bojne Vojne policije", tj. da istraži jesu li u vojnom pritvoru "Kuline" doista mučeni zatočenici, kako je tvrdio Mario Barišić, tadašnji zapovjednik VP u Šibeniku. Članovi istražnog povjerenstva bili su:
dr. Miroslav Tuđman (voditelj povjerenstva, u to doba ravnatelj HIS-a), Drago Krpina, Mato Laušić, Miro Međimurec i Mirko Šundov.

Po svemu sudeći, članovi Povjerenstva napravili su potpuno pogrešnu prosudbu, jer su stali na stranu onih koji su, kako se danas čini, kršili odredbe Ženevskih konvencija o postupcima s ratnim i civilnim zatvorenicima, a prosudili su protiv onih koji su težili uspostavi zakona i etičkih postupaka pravne države. Članovi Povjerenstva su za "određenu samovolju" u vojnom pritvoru "Kuline" okrivili vojne policajace Marija Barišića i Milorada Pajića, preporučivši ministru Gojku Šušku da ih odmah smijeni s dužnosti, što je ovaj i učinio.

DRUGO: sam predsjednik Tuđman saznao je sve pojedinosti o "lažnom bombardiranju Šibenika" i nasilju nad zatvorenicima u pritvoru "Kuline" već 26. travnja 1993., kad je na razgovor primio smijenjene vojne policajce Marija Barišića i Milorada Pajića te Tomislava Matića (koji je, posredstvom Ankice Tuđman, dogovorio sastanak s Predsjednikom, a koji je poginuo prošle godine u, kako kaže Globusov novinar, "sumnjivoj prometnoj nesreći"). Njihovo usmeno svjedočenje davne 1993., navodno su, saslušali, uz predsjednika Republike, Mile Ćuk, Franjo Gregurić, Mario Nobilo i Tomislav Šutalo. Ključne činjenice iz svjedočenja "trojke" prošle su godine, u posebnom pismu upućenom predsjedniku Tuđmanu 30.3.1998., potvrdili Paško Bubalo, Josip Odak, Ante Đelalija i dr. Boris Zmijanović, a kao glasnogovornik cijele skupine, u javnosti se oglasio i Josip Juras, tadašnji pomočnik ministra obrane.

Dakle, iako je dobro poznavao sve pojedinosti oko "lažnog bombardiranja Šibenika", predsjednik Tuđman nije poduzeo ništa da se stvari razjasne i da se javnost o tome obavijesti. Kako je Hrvatska u to doba bila okupirana i pod stalnom ratnom opašnošću, njegova se odluka mogla opravdati: nužnošću zaštite nacionalnih interesa, tj. čuvanjem vojne i državne tajne.

Nakon toga, pa sve do danas, u njegovom razmišljanju prevladalo je, očito, uvjerenje kako treba javno prikriti sramotnog bombardiranja Šibenika kako bi se "sačuvalo (lažno) stranačko jedinstvo". Danas, kada je i Smiljan Reljić javno posvjedočio o istinitosti cijelog slučaja, a neizravno je priznao i da je cijeli slučaj bio dobro poznat predsjedniku Republike, oporbene stranke i cjelokupna javnost imaju puno pravo napokon doznati sve pojedinosti o zlopuporabama
vojske, tajnih službi, policije, vlasti, televizije, pa i časnog nasljeđa domovinskog rata u frakcijskim hadezeovskim obračunima. Naime, brzo organiziranje "pomirbenog" sastanka ključnih aktera šibenske afere, o kojem su dnevne novine već obavijestile javnost (u nedjelju 28.2.), ukazuju na nakanu vodstva HDZ-a da se cijeli slučaj ponovno zataška. A ako se to zataškavanje dopusti, oporbene stranke i građani mogu se u izbornoj godini svemu i svačemu nadati: prisluškivanju, uhođenju, lažnom "bombardiranju", nasilju,
demonizaciji, pa i - vojnom udaru.

Glavaš naredio ubojstva srpskih civila u Osijeku 1991.?

Državno odvjetništvo zaprimilo je iskaz svjedoka koji je vidio i čuo kako Branimir Glavaš naređuje ubojstva srpskih civila u Osijeku 1991, potvrdio je za Feral Tribune glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. Radi se o prvom neposrednom svjedoku događaja u Osijeku, gdje je u ratu likvidirano stotinjak civila, većinom srpske nacionalnosti, za što još nitko nije odgovarao.

Glavaš je u to doba bio sekretar za narodnu obranu općine Osijek, a kasnije i zapovjednik obrane grada. Neimenovani svjedok bio je pripadnik Branimirove osječke bojne, jedinice nastale od pričuvnog sastava MUP-a, poznate i pod imenom Prištapska četa, koju su činili najodaniji Glavaševi ljudi. Oni su na njegove izravne naredbe dovodili civile u garaže kod današnje zgrade županijske uprave.

U detaljnom svjedočenju koje prenosi Feral, očevidac tvrdi da je vidio cjelodnevno maltretiranje dvojice zatvorenika Đorđa Petrovića i Čedomira Vučkovića. Dvojica iz Branimirove bojne ušli bi u garažu s bejzbolskim palicama, a potom bi se začuli udarci i jauci, zatim bi otišli do Glavaševog ureda, pa bi se opet vraćali zatvorenicima i nastavljali postupak.

Svjedok je čuo da su ih pred kraj ispitivanja tjerali da piju tekućinu iz akumulatora. Potom je jedan od njih pokušao pobjeći pa je likvidiran, što je ranije naredio Glavaš. On se potom pojavio i doslovno rekao da treba ˝odmah likvidirati i onog drugog˝, čuo je svjedok. Naredba je izvršena iako drugi zatvorenik nije pokušavao pobjeći. Iako je Glavaš tvrdio da su zarobljenici četnici, svjedok kaže da zna da su bili civili, jer je neke od njih i osobno poznavao. Za Feral je opisao još nekoliko likvidacija koje je, kako tvrdi, osobno vidio.

Na iste događaje ranije je upozorio Vjenceslav Bill, također pripadnik Prištapske čete. Nakon njegove opširne predstavke najvišim državnim adresama nije pokrenuta nikakva istraga, piše Feral, ali sada se prvi put pojavio neposredni svjedok i sudionik događaja u kojima su ubijani osječki civili.

Osim mene, činjenice koje sam ispričao u Državnom odvjetništvu potvrdit će još jedan moj bivši kolega iz te jedinice. Priznajem da sam i sam sudjelovao u tim stvarima, ali sve sam radio po zapovijedi Branimira Glavaša jer sam ispočetka vjerovao da je riječ o neprijateljima Hrvatske. Kasnije sam spoznao da je riječ o nevinim ljudima, koji su bili krivi samo zato što su srpske nacionalnosti. Kad sam spoznao sve okolnosti onoga u čemu smo sudjelovali po zapovijedi Branimira Glavaša i kada mi savjest više nije dala da šutim, dao sam iskaz Državnom odvjetništvu, kaže za Vjesnik ovaj svjedok.

Točno znam tko stoji iza toga teksta. Ime mu je Zdenko Farkaš koji je bio pripadnik Kramarićeve zaštitarske jedinice. Trenutačno je član HDZ-ova Povjerenstva za Osječko-baranjsku županiju, inače autor anonimnog pisma u jeku izborne kampanje u kojem je spominjao razne detalje, pa i u vezi s ubojstvom Josipa Reihla-Kira. Skriptora tog pisma sam otkrio i prijavio policiji«, rekao je Branimir Glavaš Vjesniku u četvrtak.

Tog ljetnog osječkog dana, kad se već počeo spuštati sumrak, izmučen od boli, jedan od dvojice zatočenih u garaži, pokušao je potražiti spas. Čuli su se tupi udarci s unutrašnje strane garaže, a potom i škripa vrata. Jedan od zatočenih, sredovječni čovjek u bijeloj košulji kratkih rukava, koji ni po čemu nije sličio na “opasnog četnika”, izašavši iz garaže, dočekan je hicima. Pucala su najmanje dvojica stražara i čovjek je ubrzo pokošen. U dvorištu današnje upravne zgrade Županije nastala je strka. Čuvši pucnjeve, druga zatočena osoba u garaži, od straha se nije ni pomakla.

- Tada se pojavio Glavaš – priča očevidac događaja koji je opširan iskaz o tome dao Državnom odvjetništvu u Zagrebu. – Naredio je da se druga osoba iz garaže smjesta likvidira. “Odmah likvidirati i onog drugog”, baš tako je rekao – tvrdi očevidac. Govorilo se da je prvi ubijeni Đorđe Petrović, a kraj njegovog mrtvog tijela – iako je bio nenaoružan – pojavila se puška marke thompson. Svjedok događaja sjeća se kako je lice ubijenog bilo izgrizeno kiselinom. Druga osoba koja nije pokušala bijeg iz garaže, ubrzo nakon toga je likvidirana.

TODAY!!!

Your chance to speak to EU Commissioner for Enlargment Olli Rehn.



Olli Rehn, Commissioner for Enlargement, will participate today from 16:00 to 17:15 Central European Time (17-18.15 in Greece, Cyprus and Turkey), in a web chat on the process of European integration of the Western Balkan countries: Albania, Bosnia and Herzegovina; the former Yugoslav Republic of Macedonia, Serbia and Montenegro including Kosovo under UN administration. This web chat aims to increase understanding of the opportunities and challenges of European integration of the Western Balkans, both for the EU and the countries of the region. This is your informal and direct opportunity to ask Mr Rehn about the chances of EU accession for your country; to check out the costs and benefits for your country if it is already an EU member.... use the opportunity! Log in on:

Europska integracija zapadnog Balkana

Pavle Gazi, republic secretary of SUP of Croatia in time of Djurekovic's murder (1983) , said that was not true the information from the book of Bozidar Spasic, Weasel that talks, that he met with Djurekovic in Bucharest, to persuade him to come back to Zagreb to testify about criminal acts of top of Comunist party of Yugoslavia, and that because of that he was replaced by Josip Vrhovec.


-The truth is that I was dealing with crime in INA at that time (at that time SUP, was leading the process against Vanja Spiljak, son of high comunist functionary Mika Spiljak, because of economic malversations in INA) and in that context I was interested in one Djurekovic’s book.

I didn't meet him, although we in police and prosecutor's office, thought that he would be useful to us as a witness about malversations with oil.

In political sense, Djurekovic was insignificant, and I, who was sitting on meetings of Council for protection of constitutional order, claim that there was never any talks about him, and not to mention ordering of his murder.

He was murdered because of his cognitions about oil business, and about that Mika Spiljak knows much more, who at that time was «shooting» on place of President of Yugoslavia, and whose son Vanja was involved in muddily business in INA, said Pavle Gazi in his statement to me.

He repeted several times that Milka Planinc and Council for protection of constitutional order, had nothing to do with Djurekovic's murder, but that the murder, was most likely organised by informal line.


Pavle Gaži

more on: Djurekovic's murder

Đureković je imao nesreću da u inostranstvu odmah naleti na našeg saradnika Krunoslava Pratesa, glavnog urednika lista Hrvatska država i sekretara Ivana Jelića, brata dr. Branka Jelića. Znači nas saradnik Prates mu je organizovao štampanje tih knjiga, tako da smo ih mi odmah imali. Donosila ih je u Zagreb Pratesova žena, makedonska ciganka iz Skoplja, tako da su i gospoda iz Predsedništva SFRJ dobijali da čitaju takve ludosti...

Tada sam još bio operativac u liniji emigracije. Josip Perković mi je bio načelnik. Sledili su Srećko Šimurina, tadašnji šef hrvatske službe i Stanko Čolak načelnik Uprave za emigraciju SDB SSUP-a koji je došao iz Beograda...

Pošto nismo kontaktirali sa Pratesom, Perković mi je rekao da se planira ubistvo Đurekovića i da mu je Krunoslav Prates dao kopiju ključa od svoje štamparije u koju Đureković često zalazi zbog štampanja knjiga.

Marko Lopusina, "UBIJ BLIZNJEG SVOG", Slucaj Djurekovic

- Ovo nije prvi put do sada da se u slučaju Vinka Sindičića ljudi iz nekadašnje Komisije za istraživanje žrtava rata i poraća kojoj pripada i dotični gospodin (Bože Vukušić, op. ž.p.), autor knjige (Tajni rat UDBE protiv hrvatskog iseljeništva, op. ž.p.), istragu i javno mnijenje odvode na krivi trag. Tako se činilo i na primjeru optužbe i presude u slučaju ubojstva Brune Bušića. Tu je istraga također usmjeravana na pogrešan trag. Da je tu istraga pošteno i istinoljubivo vođena, nikada se ne bi pojavila optužnica protiv Vinka Sindičića za ubojstvo Brune Bušića jer Sindičić nije počinitelj tog ubojstva. Sve je to jedna velika podmetaljka, velika igra, kazao nam je na početku jučerašnjeg razgovora Dobroslav Paraga, predsjednik HSP-a 1861 i potpisnik Kaznene prijave protiv Sindičića za ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Ševe i njegove obitelji.

Zadarski list, 19. i 20. 01. 2002.

Branko Traživuk tvrdi da je atentat izvršila crnogorska služba u saradnji sa beogradskim podzemljem i to na vrlo loš način. Hrvatski načelnik Josip Perković bio je besan zbog toga. SDB Hrvatske je zato uputio i zvanični protest, memorandum direkciji Sluzbe državne bezbednosti u SSUP-u Jugoslavije, što za takve poslove angažuje kriminalce iz Beograda. Traživuk je u tom kontekstu pomenuo imena Ratka Đokića, Dragana Maleševića Tapija, i Đorđa Božovića Giške, a neki pominju i ime B. M. Ima svedoka tog vremena koji tvrde da je u tom poslu učestvovao i Ranko Rubežić. O tome zagrebacki inspektor Branko Traživuk u svojoj ispovesti novinarima kaze:

Ubistvo Stjepana Đurekovića, bivseg direktora INA-Marketing organizovao je lično Stane Dolanc, nekadašnji major KOS-a, ministar jugoslovenske policije i predsednik Saveta za zaštitu ustavnog poretka. Dolanc je početkom osamdesetih bio gospodar života i smrti u Jugoslaviji. Razlozi za ubistvo Đurekovića su trojaki. Prvo, SDB SSUP-a i Dolanc otkrili su da je Đureković postao saradnik nemačke obavestajne sluzbe BND. Drugo, kako je INA dugo godina bila ispostava Udbe u svetu, posle prebega Đurekovića u Nemačku postojala je opasnost da Nemcima otkrije čitavu mrežu naše tajne policije u svetu, a posebno pozicije Udbe medju ustaškim i četničkim emigrantima. Kao treće, Đureković je ukrao i predao BND-u kartu vojnih skladišta nafte i benzina u SFRJ, Rumuniji i Grčkoj, kao i šemu sa pozicijama rezervnih skladista vojnog goriva. Đureković je ukrao od INE 200 miliona dolara i preneo u inostranstvo.

Inače, prema izjavi Ivana Lasića, tadašnjeg načelnika II. uprave u Saveznom SUP-u u Beogradu, ubojstvo Stjepana Đurekovića organizirano je na zahtjev tadašnjeg partijskog i republičkog vodstva Socijalističke Republike Hrvatske, koji je prihvatilo tadašnje savezno jugoslavensko partijsko i državno rukovodstvo u Beogradu, rečeno je u pogrebnom govoru za Đurekovića. Zahvaljujući Lasićevoj izjavi, danas je poznato da su ubojstvo Stjepana Đurekovića neposredno organizirali djelatnici II. uprave SSUP-a Božo Spasić i Predrag Đorđević, te da ga je izvela grupa Željka Ražnatovića-Arkana, predvođena Đorđem Božovićem-Giškom. Iz navedenih razloga, Komisija je sukladno Zakonu o ratnim i poratnim žrtvama, Stjepana Đurekovića evidentirala kao poratnu žrtvu.

Vjesnik, subota, 18. prosinca 1999.

Napadaju me jer svjedočim o teroru protiv Hrvata

*I generalov odvjetnički tim i vi osobno ste izdali priopćenja u kojima se demantiraju lažne optužbe. Zašto oni koji su ih plasirali, ignoriraju vaše izjave?

- Politički su motivirani diskreditirati hrvatskog generala Antu Gotovinu kao i neke druge tako što ih lažno predstavljaju kao kriminalce. (Samo je Hrvatski Vjesnik iz Melbournea objavio ovaj demanti, poslije njihova intervjua s Cascarinom.) Ispuštaju činjenice i uskraćuju hrvatskoj javnosti istinu o njihovom generalu, heroju - upravo Globus i Nacional, predvodnici ove dezinformacijske kampanje. Potom prenose dezinformacije u inozemstvo. UPI Intelligence Watch je upozorio na pokrenutu klevetničku kampanju novinara u hrvatskim medijima protiv hrvatskih ratnih veterana. Prvotno izvješće na kojem se temelji UPI-jevo upozorenje (javno dostupno na internet stranici Cryptome) imenovalo je jednog Vjesnikova novinara kao 'špijuna MI6' navodeći kako je pojedinima nudio novac i druge nagrade ako potpišu predodređene izjave koje su sastavljene u svrhu diskreditacije moje vojne prošlosti. Istog novinara koji me oklevetao kao 'Sjevernoirskog terorista', unatoč činjenici da nikad nisam bio optužen ni za što na otoku Irske, a kamoli terorizam.

The real Tony Cascarino

First came Zagreb’s Vjesnik, labelling Cascarino a ‘Northern Ireland terrorist’ despite the fact Cascarino has never been convicted of any crime on the island of Ireland, let alone terrorism. The journalist wasn’t lying when he quoted a former HOS veteran who ‘never heard of an Irishman known as Tony Cascarino fighting in Vukovar,’ rather economical with the truth. The founder of the HOS forces stated in reply that Cascarino never used that name in Vukovar, and only disclosed his true nationality to a select few in the last days of the war. UPI intelligence watch then warned of an imminent misinformation campaign by journalists in the Croatian media against former Croatian war veterans. The original report on which UPI’s report was based, is publicly available on the cryptome web site. It named Vjesnik’s journalist as an ‘MI6 agent’ and stated he had approached former war veterans offering money and other rewards for their names to pre-determined statements designed to discredit Cascarino’s military record. The same journalist dubbed Cascarino ‘The Striker,’ a name Cascarino has always strenuously denied...

Zagreb’s Vjesnik then attacked Cascarino based on information posted anonymously on the Cryptome web site. The original Cryptome post, still in the public domain, ridiculed the Sunday Herald article claiming it was a crude attempt to discredit both the General and Cascarino. It provided links to Cascarino’s web sites demonstrating his activism and stated Cascarino: ‘Has a website where he tells his version of events and describes how he participated in the defense of Croatia with, among others, Gotovina. Tony Cascarino (aka "The Striker") repeatedly denies the MI6's fiction.’ Vjesnik omitted the above comment clarifying Cascarino’s denial entirely, and distorted the original post so it appeared to the Croatian public that Cascarino himself was ‘MI6 fiction.’...

Zadaci dopisnika 24 sata

1. Slati minimalno pet vijesti dnevno (poželjno s pratećom fotografijom), koje neće objaviti Hina

2. Slati jedan izvještaj dnevno u dogovoru s urednicima deska

3. Slati tjedno dvije teme koje će konkurirati za naslovnicu u dogovoru s urednicima deska

4. Slati jednom tjedno recenziju restoranau dogovoru s urednicima deska

5. Slati jednom tjedno reportažu u dogovoru s urednicima deska

6. Slati dva puta tjedno (ili više po potrebi) izvještaje s noćnih događaja u dogovoru s urednicima deska

7. Svake subote slati izvještaj sa subonje špice u gradu s fotografijama djevojaka u izazovnoj odjeći (subota od 11 do 13 sati rezervirana je isključivo za to)

Objašnjenja za stavke 1-7

Dnevno je potrebno poslati pet vijesti s fotografijama.Te vijesti ne smiju biti protokolarne nego se trebaju odnositi na život u pojedinoj regiji ili gradu. Primjeri: Uplovljavanje luksuznog broda u dubrovačku luku; kava na Stradunu stoji 45 kuna; počela sezona, a u Zadru ne čiste plaže; na kavi se Zadrani sprdaju s Kalmetom; Splićani više mrze Istrijane od purgera; udruga slijepih osoba iz Rijeke želi osnovati striptiz bar; zagorski pop pijan vodio misu; osječka bakica želi upoznati Colina Farrella (pitati bilo koju bakicu na cesti želi li to). Slati i političke vijesti, ali obrađene na zanimljiv način. Opore pressice sa Čehokom i njemu sličnima ne pratimo osim ako ste uvjereni da s neke od njih možete donijeti zanimljivi materijal.

Slati jedan izvještaj ili priču dnevno. Tema za izvještaj (15-ak redaka) dogovara se s urednicima deska. Primjeri: Pero Perić iz zadarskog zaleda želi proizvoditi afrodizijak od magarećeg mlijeka, ali mu država ne želi dati poticaj; u nogomemoj utakmici između zagrebačkih svećenika i Poglavarstva grada Zagreba momčad dogradonačelnika Milana Bandića nemilice popušila. Slati i političke izvještaje, ali obrađene na zanimljiv način.

Slati tjedno dvije teme koje će konkurirati za naslovnicu. Teme se dogovaraju s urednicima deska. Pogledajte naslovnice prvih 60 brojeva 24 sata. Kad ih pogledate uočit ćete (morate!!!) da u novinama 24 sata prolaze teme pod naslovima kao što su: Orgije Dinamovih nogometaša, Pomirba Giričekovih, Naša Dora, velika prevara, Hitler - lice koje Hrvati vole gledati, Monstrumi i dalje slobodno šeću Siskom, Medicinska sestra bacila nepokretno dijete u vrelu vodu.

Primjeri za teme koje smo propustili ovoga tjedna: u Dubrovniku je jučer (4. svibnja) bio planiran prvi let Dubrovnik Airlinea, let je odgođen zbog pogreške na avionu. Odmah se radi tema o fijasku nove zrakoplovne kompanije, ali se i osvrće na zastarjeli vozni park Croatia Airlinesa.

Zaključak: hrvatski avioni nesigurni za putnike, okvirni naslov na prvoj strani bio bi Lete ptice, padaju hrvatski avioni.

Mi u novinama nismo imali čak ni vijest o tome jer nam kolega Bukvić iz Dubrovnika nije ništa javio, iako je na dan prvoga leta bio golemi šlager o tome na otvoru rubrike Dalmacija.

Osječani su već nekoliko dana pod najezdom komaraca. Naime, pokusi koje su provodili znanstvenici s Odjela za biologiju Filozofskog fakulteta (?) su pošli po krivu i komarci su pobjegli te se razmnožili po gradu.

Iz toga proizlazi pregršt tema pod radnim naslovima Na Osječanima se provode medicinski pokusi, Osječki Frankenstein ugrozio građane ili Smrtonosni komarci grizu Osječane (dotični doktor je lani radio pokuse na komarcima pronađenim na zagrebačkom jezeru Jarun, koji su uvezeni iz Azije te su nositelji spektra smrtonosnih virusa poput dengagroznice, koja je u Africi tijekom 2002. ubila tisuće ljudi).

Slati jednom tjedno recenziju restorana, I birca, kluba, ćevapdžinice ili burekdžinice iz vašeg područja u dogovoru s urednicima deska. Znajte da su informacije kao što su gdje se može pojesti najbolji grah za najmanje para u gradu vrlo popularne među čitateljima, ili, primjerice, gdje je najveći i najmasniji burek. Većina dopisnika dosad još nije ocijenila ni jedan restoran. Moram priznati da nam je to posve nerazumljivo: tjerati vas da besplatno jedete u restoranu i onda o tome napišete 15 redaka teksta. Smatrajte od sada to obaveznim ili će uslijediti sankcije na plaći.

Slati jednom tjedno reportažu u dogovoru s urednicima deska. Reportaža može biti životna, što znači otići u neko mjesto gdje su svi ogorčeni i loše žive te zbog svoje nesreće krive državu, ili pak napraviti reportažu s prostitutkama iz vaše regije, ili s Jehovinim svjedocima koje svi mrze (s bilo kim zanimljivim široj javnosti). Druga vrsta reportaža je za priloge Plan 7 ili Plus 7. Znači "morate" otići u neko izletište, odmaralište (Kopački rit, Krku, Kuterevo, Čiovo. ..), opet piti i jesti besplatno, te napisati karticu teksta i snimiti pregršt fotografija.

Slati dva puta tjedno (ili više po potrebi) izvještaje s noćnih događaja u dogovoru s urednicima deska. Znači, trebate otići na dogovoreno događanje i snimiti što više fotki, popričati s umjetnikom, s poznatim facama, s običnim ljudima i s nekim recenzentima, te napraviti zgodnu pričicu. Osim nekog opskurnog DJ-a, morate posnimiti zgodne
djevojke u mini suknjama i dubokim dekolteima, te zgodne, preplanule muškarce s velikim bicepsima i dlakama...

Zna se da fotografija umjetnika nije atraktivna koliko je cica, guza ili tvrdi biceps. Poznate osoba posebna su priča. Njih i njihove aktivnosti pratite bez prestanka. Gdje su ta i ta ili taj i taj jeli, što su jeli, gdje su kupovali, s kime su pili kavu i s kime su se je....

Neka vam odlazak na subotnju špicu postane ritual. Opis posla isti je kao i kod noćnih dogadanja. Dobri automobili, motori, poznate face, zgodne djevojke i frajeri, te neke zgodne cake, primjerice, fotka tipa kojem se na špici golub posrao na Armani košulju.

Nećete li poštivati ove odredbe, bit ćete kažnjeni sljedećim novčanim kaznama:

Ne pošaljete li pet vijesti dnevno, bit ćete kažnjeni sa 50 kuna.

Ne pošaljete li izvještaj dnevno, bit ćete kažnjeni sa 100 kuna.

Ne pošaljete li dvije teme tjedno koje će konkurirati za naslovnicu, bit ćete kažnjeni sa 750 kuna.

Ne pošaljete li recenziju restorana tjedno, bit ćete kažnjeni sa 250 kuna.

Ne pošaljete li reportažu, bit ćete kažnjeni sa 300 kuna.

Ne pošaljete li barem dva izvještaja s noćnih dogadanja, bit ćete kažnjeni sa 300 kuna.

Ne pošaljete li izvještaj sa špice svaku subotu do 15 sati, bit ćete kažnjeni sa 400 kuna.

Kazne su dnevne, odnosno tjedne, što znači da ako u mjesec dana ne pošaljete ni jednu temu za naslovnicu, s plaće (honorara) bit će vam skinuto 3000 kuna.

Prijedlozi

1. Moram vas obavijestiti da svi užasno loše pišete. Poradite na tekstovima. Samo pročitajte vašu verziju teksta i verziju kakva je objavljena u novinama i shvatit ćete gdje griješite.

2.Ne čekajte temu, nego je sami režirajte. Uzmite za primjer Tomislava Gabelića, dopisnika sportske rubrike iz Splita, koji svakodnevno puni jednu stranicu u novinama. On ne sjedi u Hajduku i čeka da mu netko priđe, nego smišlja teme i cake, prilazi igračima, trenerima, Upravi, a zatim sve to novinarski obradi i odradi.

Matija Babić, glavni urednik
Zoran Turković, urednik regija
Iva Uščumlić Gretić, urednica deska

Gotovina i Norac kod Karamarka tražili zaštitu od Haaškog suda

Predsjednikov savjetnik Karamarko je, kako saznajemo, "vrlo emotivno" primio iskaze dvojice generala. Rečeno nam je da se Karamarko solidarizirao s njihovim položajem izrazivši uvjerenje da Hrvatska mora zaštititi genarale HV-a ako bi Haag započeo s progonom. Ured Predsjednika sve demantira

Piše Sanja Modrić

Kako nam je jučer ujutro potvrdeno iz vjerodostojnog Izvora bliskog Uredu predsjednika, generali Mirko Norac i Ante Gotovina prošlog su se petka sastali s Tomislavom Karamarkom, šefom UNS-a i savjetnikom predsjednika Mesića za nacionalnu sigurnost, a povjerljivi razgovor, koji je trajao više od tri sata, voden je na Pantovčaku, u prostorijama Ureda Predsjednika.

Kako nam je rečeno, Stipe Mesić, koji je dvojici djelatnih generala i vrhovni vojni zapovjednik, o tom je sastanku obaviješten.

Visoki časnici HV-a koje je ugostio Karamarko, a koji se dovode u vezu s optužnicama za ratne zločine pripadnika Hrvatske vojske, najavili su se Karamarku da bi na najvišem mjestu pokušali ishoditi zaštitu od mogućeg haaškog zahtjeva za njihovim izručenjem.

Samo dan prije nego što je genarale Norca i Gotovinu primio šef UNS-a, Carla Del Ponte je o daljnjim planovima Haaškog tribinala u Zagrebu razgovarala s najvišim dužnosnicima hrvatske vlasti. Premda je iz Hrvatske otišla potpuno zadovoljna rezultatima tih sastanaka, a predsjednika Mesića nazvala je čak velikim prijateljem Haaškog suda predsjednikov savjetnik Karamarko je, kako saznajemo, vrlo emotivno primio iskaze dvojice generala. Rečeno nam je da se Karamarko solidarizirao s njihovim položajem izrazivši uvjerenje da Hrvatska mora zaštititi genarale HV-a ako bi Haag započeo s progonom.

Pokušali smo o tom sastanku dobiti i komentar Tomislava Karamarka, ali on se novinarima nije javljao. Oko 15 sati, iz Ureda predsjednika dobili smo usmeno priopćenje glasnogovornice Vjere Šuman da se Karamarko "nije sastao s Norcem i Gotovinom", te da predsjednik Mesić trenutno nema stav o izručenju hrvatskih generala Haagu budući da ne zna na koga bi se eventualni zahtjevi Haaga mogli odnositi.

Saznajemo da je general bojnik Norac ovih dana u Ministrstvu obrane viđen u razgovorima s pravnim savjetnicima MORH-a. Pokušali smo od Norca dobiti izjavu o slučaju Gospić i Medački džep, medutim rečeno nam je kako Norac ne želi davati izjave.

Jutarnji list, 12. travnja 2000.

Ante Gotovina: Jednom me je na razgovor pozvao Tomislav Karamarko, tada ravnatelj UNS-a i njegov pomoćnik pukovnik Muharemi.

Karamarko mi je tada mogao srediti sastanak s Mesićem. Odgovorio sam mu da je glupo da bude posrednik između mene i predsjednika. Predsjednik Mesić, kao vrhovni zapovjednik vojske, mogao me je pozvati u bilo koje doba dana i noći ja bih kao vojnik odazvao. To je moja dužnost, slagao se ja s njim politički ili ne.

Što meni Tomislav Karamarko treba sređivati sastanak s vrhovnim zapovjednikom?

Nacional, 10. lipnja 2003.

Kaptol bez milosrđa

Deseci ljudi javili su se nakon emisije HTV-a Otvoreno na temu odnosa Katoličke crkve prema aferi Brezovica: neki od njih vele da nisu mogli zaspati zbog riječi koje je na tu temu izgovorio gospićko-senjski biskup Milan Bogović. Bogović se još uvijek vampirskim noktima drži za tezu da su mediji prenapuhali stvar. Dalje: on ne želi vidjeti ni priznati da je Državno odvjetništvo sada, tjerajući zeca (pedofila iz Brezovice), konačno istjeralo vuka (Jelenu Brajšu) i da je prema svim raspoloživim podacima gospođa Brajša ta pod čijim su se blagoslovom među brezovičku djecu uvlačili pedofili različitih nacionalnosti, časne sestre koje tuku i mrze djecu, odgajatelji monstrumi i slična mitološka stvorenja.

Nataša ŠKARIČIĆ, Slobodna Dalmacija, 04. 07. 2005.

Jelena Brajša pljunula fotoreportera

ZAGREB – Dosta mi je svega! Pustite me na miru! Fotografirate me kao kriminalca! – ljutito je vikala uznemirena Jelena Brajša jučer na prosvjedu djelatnika Caritasa, koji su pred zgradom Večernjeg lista i Vjesnika prosvjedovali protiv posljednjih medijskih napisa o Caritasu i događanjima u domu u Brezovici. Prilikom odlaska s prosvjeda, Brajša je pljunula jednog fotoreportera, njeni sljedbenici su vikali na novinare, a o optužbama da je zataškavala zlostavljanja u Brezovici i preprodavala humanitarnu pomoć nije htjela reći ni jednu riječ...

Sindičić tuži poznate Riječane zbog oduzete imovine

MILANO – Bivši udbaš Vinko Sindičić najavio je jučer na konferenciji za novinare u Milanu kaznene prijave protiv bivšeg premijera Ivice Račana i glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića. »Račan će morati na sudu odgovoriti zašto se umiješao u moju kupovinu hotela 'Vis'«, kazao je Sindičić, koji je slabo posjećenu konferenciju za novinare održao u milanskoj palači Serbelloni, u kojoj je izložio i svojih dvadesetak slika što ih je naslikao u zatvoru. Sindičić je najavio da će za dva tjedna na svojoj internet stranici objaviti prve tajne dokumente što će, po njegovim riječima, objasniti tko ga je 1988. godine poslao u Škotsku i što je tamo radio...

I Vinko Sindičić, ex inmate of Her Majesty’s Prisons, both, of Edinburgh as well as Perth respectively, having there served 10 years and 3 days of a 15 years imposed sentence by the High Court of Justitiary in Dunfermline, Scotland, for an alleged attempt of murder upon a Croatian national Nikola Štedul, that factually never ever did occur, herby I do invite you formally to honour the press conference given by myself, that will take place on Monday, the 04th July, 2005, at 16.00 hours in “Palazzo Serbelloni”, hall “Sala Montanelli” within the venerated institution “Circolo della Stampa”, Corso Venezia 16, Milan, Italy.

www.queens-enemy.com

Sindičić je u potpunosti odbacio svjedočenje, navodeći da je »Zagorčićev iskaz čista izmišljotina«. Sindičić tvrdi da je bio član HRB-a (u originalnom tekstu je krivo otisnuto HRZ-a op. ž.p.) te da je upravo Zagorčić isključen iz članstva, zatim da Jelić nije ubijen, nego je umro od srčanog udara, a odbacio je i tvrdnju da je dojavio njemačkoj policiji pokušaj atentata na jugoslavenskog konzula i da je u vezi s tim slučajem proveo 14 dana u zatvoru.

Vedrana Bobinac, Vjesnik, 10. prosinca 1999.

"Sindičića sumnjiče još od konca šezdesetih, kad je postao sumnjiv kao organizator atentata na dr. Branka Jelića, predsjednika Hrvatskog narodnog odbora (HNO). Na temelju određenih informacija može se sumnjati da je sudjelovao, uz slučajeve Bušić, Štedul, i u ubojstvima Josipa Senića u Njemačkoj, tročlane obitelji Ševo u Italiji i Stanka Nižića u Švicarskoj. Neki čak tvrde da je, zajedno sa Željkom Ražnjatovićem Arkanom, imao prste i u ubojstvu Stjepana Đurekovića", izjavio je potpisanom novinaru Bože Vukušić u studenomu 1998. godine...

Hrvatski vjesnik (Melbourne - Australija): 20. 8. 1999.

* Biste li svjedočili na strani novinara ako dođe do procesa za naknadu štete?
– Da.

Preissue of citizens
...
After Croatian political talk-show, «Otvoreno», which was broadcasted in late evening hours, on Thursday, 25th of November, in which I was the guest, together with former President' s adviser for national security, in HTV studios on Prisavlje, Zeljko Bagic. He asked me several times in front of witnesses: Davor Gjenero, political analysist and doctor of science Vlatko Cvrtila, the president of this Council, how much money did I get from foreign countries, for my writting about Gotovina. «How much did they pay you to write like that», he said. In presence of Mr Gjenero and Cvrtila, Bagic accused me that I collaborated with Dragutin Franciskovic, who hated foreigners.
...

- Ili, na drugoj strani, čivjek ispali metak u glavu jednom devetnaestogodišnjem dečku, pa se potom na sudu izgubi pištolj, za što nitko ne odgovara, a na kraju taj ubojica dobije nepunih pet godina zatvora. Koja je to logika!? Neka se ministrica Škare-Ožbolt nad time zamisli i neka kaže što treba učiniti da bi se postigli isti standardi suđenja.

Stjepan Mesić, Feral Tribune, 01. srpnja 2005.

Naime, Mesićevo preopćenito objašnjenje medijima nakon što je nedavno pomilovao četiri ratna zločinca – da su se promijenile društvene okolnosti – zapravo sugerira da je Mesić vodio računa o činjenici da su se ista kaznena djela različitim kaznama kažnjavala devedesetih i danas.

– Presude za ratni zločin protiv civilnoga stanovništa u procesima kojim se optuženog teretilo po zapovjednoj odgovornosti, a ne i za osobno počinjene zločine, devedesetih su izricane u dužini od 20 godina zatvora, a danas se za iste zločine izriče desetogodišnja kazna. Sudovi, dakako, ne mogu promijeniti odluke iz toga doba, ali se to može uzeti u obzir kod pomilovanja. Ne može li se, dakle, takva promjena društvenih okolnosti smatrati razlogom za pomilovanje?, pita izvor našega lista blizak predsjedniku Republike.

Boris Pavelić, Novi list, 01. srpnja 2005.

Srećom, to je interni sukob unutar Židovske zajednice, u koji se nitko sa strane ne petlja.

Sa zločinima je upoznat i Ivan Zvonimir Čičak, tvrdi Milan Levar u intervjuu Večernjem listu. Čičak je, naime, znao za spaljivanje leševa u sisačkoj Željezari, za spaljivanje na smetlištu u Zadru, za vožnje cisternama Ine, ali to nikad nije rekao. Ne samo zato, jer je kum Tihomiru Oreškoviću, nego i stoga što je rekao da je svake godine predsjednik Tuđman za sljedeću potpisivao djelovanje Čička i HHO-a. Dakle, to su bile koncesije da se prikrije Gospić, zaključio je Levar.

Vjesnik, 11. travnja 2000.

Već drugog dana «Oluje» objavio sam članak u kojem sam upozorio da njezin rezultat ne smije biti etničko čišćenje

Nekoliko dana poslije gospićkog zločina objavio sam članak pod naslovom «Gdje nestaju gospićki Srbi», a daljnje informacije o Gospiću osobno sam dostavljao haaškim istražiteljima

Vježbalište demokracije

piše Ivan Zvonimir Čičak

…
Vrlo je zanimljivo da se upravo u ponedjeljak 10. travnja, u glasilu akcije «Kameleon», u Večernjem listu pojavio tekst o Gospiću, gdje se u glavnoj ulozi javlja gospodin Levar. Mala je koincidencija da je iste teze o meni koje on iznosi u Večernjaku iznio prošloga petka i Vjeko Magaš*, kao da su se dogovorili ili kao da je netko uskladio njihove izjave.

Levar, a i Magaš prozivaju me da sam znao za gospićki zločin, ali da ništa nisam poduzimao, dovodeći to u vezu s kumskim odnosima s Tihomirom Oreškovićem. Levara bih podjsetio da sam prvi čovjek koji je u Hrvatskoj, i to u slobodnoj Dalmaciji, nekoliko dana poslije gospićkog zločina objavio tekst pod naslovom «Gdje nestaju gospićki Srbi».

U to vrijeme Levar je bio zajedno s Oreškovićem i onima koje danas optužuje za ratne zločine.

Novac za svjedočenje

Što se tiče daljnjih informacija o Gospiću, njih sam osobno, a i drugi aktivisti HHO-a, dostavljao haaškim istražiteljima, ali o tome, dakako, nismo obavještavali Levara. On osobno zna da sam razgovarao s istražiteljima kad su bili u Zagrebu.

No, nisam mogao omogućiti Levaru i nekim drugim njegovim prijateljima da za svoje svjedočenje dobiju novac, a što su oni tražili. Naime, kad bi bilo tko, na bilo koji način, obeštetio bilo kojeg svjedoka, on bi time prestao biti relevantan svjedok pred Tribunalom.

Sisačka željezara

Što se samog Gospića i Levarove uloge tiče, onda se dosita moramo zapitati kako to da se u subotu u Gospiću pojavljuju haaški istražitelji, što je objavljeno u novinama od utorka, a da gospodin Levar u ponedjeljak, preko glasila akcije «Kameleon» Večernjaka, svraća medijsku pozornost na Gospić.

S gospođom Carlom Del Ponte, a i drugim predstavnicima Tribunala, razgovarao sam o opasnosti koja može prijetiti svakom istraživanju ako se na bilo koji način ide s medijskom pompom oko pojedinih akcija. Prije svega, Hrvatska je još uvijek ranjena od zločina koji su počinjeni nad Hrvatima i instrumentalizacijom je moguće pokrenuti nezadovoljnike da prganiziraju prosvjede i pokušaju blokirati istraživanja Haaškog tribunala. Takve smo jogurt revolucije već vidjeli prilikom prvog dolaska Carle Del Ponte, ili pak prilikom izricanja presude Blaškiću.

Levar je u Večernjaku prozvao i mene tvrdeći da sam znao za spaljivanje leševa u sisačkoj željezari, za spaljivanje na smetlištu u Zadru, za vožnje cisternama Ine, ali da to nikada nikome nisam rekao. Otkud on zna kome sam rekao i što smo poduzeli vezano uz to.

On i Magaš govore iste stvari. Što se tiče sisačke željezare, postoji priča o tome da su hrvatske vlasti nakon akcije Bljesak ondje spaljivale posmrtne ostatke srba izmasakriranih u akcijama hrvatske avijacije koji su u vrećama, posebnim konvojem dovezeni u Sisak i spaljeni. Na žalost, tu informaciju nikad nije bilo moguće potvrditi, a mi se ne bavimo pričanjem pričica.

Javnosti je poznato da je unutar HHO-a vođena istraga, i to puno šira od ovoga detalja, o događajima na području Siska od 1991. do danas.

Relevantni dokazi

Što se pak tiče navodnog spaljivanja leševa na zadarskom groblju, ta informacija nije točna, naši su aktivisti boravili na terenu i pokušali provesti opsežnu istragu o tome, o čemu postoji i materijal. Jednako tako postoji dokumentacija posebni izvještaji o nekim neobičnim događajima na zadarskom groblju. Sve je to vrlo uredno fotodokumentirano, a te sam dokumente, u prisutnosti kolege Prodanovića, predao ondje gdje ih je trebalo predati.

Prema tome neka se gospodin Levar ne postavlja ko sudac, ali ni kao javni cinker koji će denuncirati rad HHO-a i mene osobno. A tome da bi Tuđman svake godine potpisivao djelovanje HHO-a i mene osobno ne želim posvećivati nikakvu pažnju jer to nije samo glupost nego više od toga.

No očito je da i gospodin Levar i Magaš raspolažu nekakvim relevantnim dokazima i činjenicama o masovnim zločinima.

Levar ide tako daleko da izravno optužuje Norca za teške ratne zločine, ubojstva srpskih civila i miniranje kuća.

Čudim se kako to da ni Levar ni Magaš sa svojim informacijama poslije demokratskih izbora nisu otišli ondje gdje su građani ove zemlje trebali i morali otići, a to je MUP ili pak Državno odvjetništvo. Stoga ovim putem pozivam ministra Lučina i državnog odvjetnika Živkovića da pokrenu postupak radi utvrđivanja činjenica vezanih uz javne izjave Magaša i Levara, te da u skladu s onim što od njih doznaju poduzmu i odgovarajuće mjere.

Nacional, 12. travnja 2000.

* Vjeko Magaš, dugogodišnji suradnik Ivana Zvonimira Čička, najprije u HSS-u, a potom u HHO-u. Dobio otkaz u HHO-u pod pritiskom Ivana Zvonimira Čička. S HHO-om vodi radni spor. U tom procesu odvjetnik HHO-a je Veljko Miljević, koji je istodobno i član predsjedništva te organizacije. (op. ž.p.)

26.05.2005., četvrtak
Hoće li POA istraživati smrt Ludviga Pavlovića?
...

- 09:36 - Komentari (3) - Isprintaj - #

* bok Oklen ti to da su akciju Organizirali Susak i Tuta,i da je poginuo na Kupresu TO JE CISTA LAZ Pozdrav Pavlovic (koks 29.05.2005. 12:51)

* Pa izjavio Ivan Iko Livajić Mati Bašiću u spomenutom intervjuu. Livajić kaže da je i on u toj akciji sudjelovao i da su trebali zaustaviti neki konvoj JNA u nekom klancu na Kupresu. (Željko 29.05.2005. 23:21)

* bog, koks, pozdravljam te, pod uvjetom da se to peratovic ne dopisuje sam sa sobom, sto bi njemu bilo slicno.... taj nevjerojatni lazljivac, peratovic, koji vec u vise navrata pise o meni, u ovoj je prigodi ispisao nevjerojatnu laz: naime, niti je iko livajic (inace moj rodjak) tako sto kazao, niti je ludvig bas tamo poginuo, niti sam ja takvo sto napisao (sto se moze provjeriti u novinama), niti je istina ono sto peratovic nacelno pise o ST-u, koji "blog" ranije ... seratovicu bi bilo pametnije da da u svojim "memoarima" isprica sto je tocno radio prosloga tjedna u beogradu, je li isporucio svoje sumnjive, paranoicne podatke - i jesu li ih ti ljudi bas prihvatili - umjesto sto bezocno, kurvinski.. laze ko pas... Ko poludjeli zapjenjeni pas... (Iz Melbournea, Mate Basic) ( 30.05.2005. 15:39)

Mate Bašić: U intervjuu Nacionalu Mladen Naletilić Tuta, zapovjednik širokobriješke Kažnjeničke bojne, spominje vas kao jednoga od rijetkih preživjelih iz prvih trojki od kojih je nastala Kažnjenička, zajedno s Andabakom, Pavlovićem...

Ivan Iko Livajić (Khomeini): Točno je, bio sam tamo, ali se ne sjećam više imena svih ljudi. Znam da je Tuta donio snajpere. Glavnu riječ u to je doba vodio Gojko Šušak. On i Tuta u to su doba bili zajedno. Tuta mi je javio da dođem jer treba onemogućiti konvoje JNA pri prolazu kroz Hercegovinu, a kojima su tenkovi, topovi i municija prebacuju iz Mostara, preko Širokog Brijega, Posušja i dalje, sve do slavonije. U međuvremenu, u Slavoniji je ranjen Ivan Andabak. S njima sam uvijek dobro surađivao.

Jedne je večeri u moju kuću došao Ludvig Pavlović. Imao je papire od Ministarstva obrane RH kojima je mogao dokazati da u ime MORH-a vodi akcije u BiH - s time da se to ima smatrati tajnom, da Hrvatska ne bi bila optužena!

Pošli smo Nenac, Ludvig, Katić, ja, sedmorica nas ukupno. Blokirali smo kanjon iznad Posušja. Ja sam kretao isturen, sasvim naprijed. Znali smo da JNaAdolazi s nešto više od 50 ljudi i s dva tenka.

Greška je bila što je vozilo kojim smo namjeravali blokirati kanjon prerano u njega ušlo.

Sjećam se da je pokojni Ludvig govorio kako je Adolf Andrić, vođa Bugojanaca stradao kad se podigao iza zaklona.

Nažalost, tako je stradao i Ludvig.

Ne mogu zaboraviti tu sliku: bio sam 200 metara ispred njega. Ludvig nam je bio naredio da ih ne ubijamo ako oni ne počnu prvi pucati.

Vikao im je da da se predaju. Namjeravali smo oružje zarobiti i nabrzinu ga prevesti u Hrvatsku. No, oni su osuli strahovitu paljbu iz hecklera po nama, počeli su skakati u zaklone. Njihov prvi pinzgauer u koloni dobio je,valjda, 500 metaka. Na njihovu je tenku stajao mitraljezac koji je rafalima pucao na nas.

A ja sam predlagao da mi u pripremi akcije probijemo brdo, miniramo ga i sve ih zatrpamo zemljom! Bolje bi tako bilo.