Marketing
Hoće li Josip Perković i Božidar Spasić na sud zbog Stjepana Đurekovića?
Pozivajući se na izjavu Ivana Lasića, mostarskog udbaša, objavljenu u knjizi Bože Vukušića Tajni rat UDBE protiv hrvatskog iseljeništva, novinski kroničari djelovanja UDBA-e Zvonimir Despot (u Večernjem listu) i Ivica Radoš (u Jutarnjem listu) pišu da je u Njemačkoj uhićeni Krunoslav Prates (osoba koja se sumnjiči da je pomagača u ubojstvu Stjepana Đurekovića 1983.) bio na vezi Josipa Perkovića, u hrvatskom SDS-u zaduženog za "ustašku emigraciju".
Prema dostupnim informacijama, njemačka policija osumnjičila je Pratesa da je za potrebe Đurekovićevih ubojica izradio duplikate ključeva prostorije u kojoj je boravio bivši direktor INA-e.
Ako je njemačkoj policiji trebalo 23 godine da dođe do dokaza da je upravo Prates taj koji je omogućio Đurekovićevo ubojstvo, a i tada se znalo da su to bili ključevi njegove garaže i da je on bio bliski pokojnikov suradnik, valja vjerovati da je doista riječ o neospornim dokazima.
E sad, Nijemci idu dalje. Navodno istražuju i kome je Prates te kjučeve dao u Luxembourghu.
Branko Traživuk, jedan od razmijenjenih pripadnika KOS-ove zagrebačke agenture "Labrador", dugi niz godina u SDS-u Hrvatske podređen Josipu Perkoviću, izjavio uje 1992. u intervjuu "Dugi", a Marko Lopušina prenio u svojoj knjizi Ubij bližnjega svoga iz 1997. slijedeće:
Đureković je imao nesreću da u inostranstvu odmah naleti na našeg saradnika Krunoslava Pratesa, glavnog urednika lista Hrvatska država i sekretara Ivana Jelića, brata dr. Branka Jelića. Znači nas saradnik Prates mu je organizovao štampanje tih knjiga, tako da smo ih mi odmah imali. Donosila ih je u Zagreb Pratesova žena, makedonska ciganka iz Skoplja, tako da su i gospoda iz Predsedništva SFRJ dobijali da čitaju takve ludosti...
Tada sam još bio operativac u liniji emigracije. Josip Perković mi je bio načelnik. Sledili su Srećko Šimurina, tadašnji šef hrvatske službe i Stanko Čolak načelnik Uprave za emigraciju SDB SSUP-a koji je došao iz Beograda...
Pošto nismo kontaktirali sa Pratesom, Perković mi je rekao da se planira ubistvo Đurekovića i da mu je Krunoslav Prates dao kopiju ključa od svoje štamparije u koju Đureković često zalazi zbog štampanja knjiga.
Marko Lopusina, "UBIJ BLIZNJEG SVOG", Slucaj Djurekovic
Tada sam još bio operativac u liniji emigracije. Josip Perković mi je bio načelnik. Sledili su Srećko Šimurina, tadašnji šef hrvatske službe i Stanko Čolak načelnik Uprave za emigraciju SDB SSUP-a koji je došao iz Beograda...
Pošto nismo kontaktirali sa Pratesom, Perković mi je rekao da se planira ubistvo Đurekovića i da mu je Krunoslav Prates dao kopiju ključa od svoje štamparije u koju Đureković često zalazi zbog štampanja knjiga.
Marko Lopusina, "UBIJ BLIZNJEG SVOG", Slucaj Djurekovic
Ako Branko Traživuk, trenutno nastanjen u Kanadi, ovo isto ponovi i njemačkim istražiteljima, i bude li i materijalne potkrijepe za tvrdnju da je Prates kopiju ključeva garaže u kojoj će biti ubijen Đureković, predao Perkoviću, trenutno najmoćniji hrvatski tajni agent iz sjene postat će predmetom do sada najozbiljnije kriminalističke istrage, odnosno sudske optužbe, da je sudjelovao u organizaciji političkog ubojstva.
Pokušaji Bože Vukušića da se Josipa Perkovića preko Vinka Sindičića uvuče u organizaciju ubojstva Brune Bušića, neslavno su propali na Županijskom sudu u Zagrebu koncem devedesetih. Propali su zapravo u samom startu, jer je Bruno Bušić znao tko je Vinko Sindičić i sigurno se ne bi išao s njim sastajati. Naime, prema ozbiljnim izvorima Bušića je ubio poznanik.
- Ovo nije prvi put do sada da se u slučaju Vinka Sindičića ljudi iz nekadašnje Komisije za istraživanje žrtava rata i poraća kojoj pripada i dotični gospodin (Bože Vukušić, op. ž.p.), autor knjige (Tajni rat UDBE protiv hrvatskog iseljeništva, op. ž.p.), istragu i javno mnijenje odvode na krivi trag. Tako se činilo i na primjeru optužbe i presude u slučaju ubojstva Brune Bušića. Tu je istraga također usmjeravana na pogrešan trag. Da je tu istraga pošteno i istinoljubivo vođena, nikada se ne bi pojavila optužnica protiv Vinka Sindičića za ubojstvo Brune Bušića jer Sindičić nije počinitelj tog ubojstva. Sve je to jedna velika podmetaljka, velika igra, kazao nam je na početku jučerašnjeg razgovora Dobroslav Paraga, predsjednik HSP-a 1861 i potpisnik Kaznene prijave protiv Sindičića za ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Ševe i njegove obitelji.
Zadarski list, 19. i 20. 01. 2002.
Zadarski list, 19. i 20. 01. 2002.
Lopušina na još jednom mjestu citira Traživuka, čija je žena Sonja Traživuk, navodno ostala raditi na TKTR-u u SZUP-u, iako joj je muž uhićen i razmijenjen kao Labrador:
Branko Traživuk tvrdi da je atentat izvršila crnogorska služba u saradnji sa beogradskim podzemljem i to na vrlo loš način. Hrvatski načelnik Josip Perković bio je besan zbog toga. SDB Hrvatske je zato uputio i zvanični protest, memorandum direkciji Sluzbe državne bezbednosti u SSUP-u Jugoslavije, što za takve poslove angažuje kriminalce iz Beograda. Traživuk je u tom kontekstu pomenuo imena Ratka Đokića, Dragana Maleševića Tapija, i Đorđa Božovića Giške, a neki pominju i ime B. M. Ima svedoka tog vremena koji tvrde da je u tom poslu učestvovao i Ranko Rubežić. O tome zagrebacki inspektor Branko Traživuk u svojoj ispovesti novinarima kaze:
Ubistvo Stjepana Đurekovića, bivseg direktora INA-Marketing organizovao je lično Stane Dolanc, nekadašnji major KOS-a, ministar jugoslovenske policije i predsednik Saveta za zaštitu ustavnog poretka. Dolanc je početkom osamdesetih bio gospodar života i smrti u Jugoslaviji. Razlozi za ubistvo Đurekovića su trojaki. Prvo, SDB SSUP-a i Dolanc otkrili su da je Đureković postao saradnik nemačke obavestajne sluzbe BND. Drugo, kako je INA dugo godina bila ispostava Udbe u svetu, posle prebega Đurekovića u Nemačku postojala je opasnost da Nemcima otkrije čitavu mrežu naše tajne policije u svetu, a posebno pozicije Udbe medju ustaškim i četničkim emigrantima. Kao treće, Đureković je ukrao i predao BND-u kartu vojnih skladišta nafte i benzina u SFRJ, Rumuniji i Grčkoj, kao i šemu sa pozicijama rezervnih skladista vojnog goriva. Đureković je ukrao od INE 200 miliona dolara i preneo u inostranstvo.
Ubistvo Stjepana Đurekovića, bivseg direktora INA-Marketing organizovao je lično Stane Dolanc, nekadašnji major KOS-a, ministar jugoslovenske policije i predsednik Saveta za zaštitu ustavnog poretka. Dolanc je početkom osamdesetih bio gospodar života i smrti u Jugoslaviji. Razlozi za ubistvo Đurekovića su trojaki. Prvo, SDB SSUP-a i Dolanc otkrili su da je Đureković postao saradnik nemačke obavestajne sluzbe BND. Drugo, kako je INA dugo godina bila ispostava Udbe u svetu, posle prebega Đurekovića u Nemačku postojala je opasnost da Nemcima otkrije čitavu mrežu naše tajne policije u svetu, a posebno pozicije Udbe medju ustaškim i četničkim emigrantima. Kao treće, Đureković je ukrao i predao BND-u kartu vojnih skladišta nafte i benzina u SFRJ, Rumuniji i Grčkoj, kao i šemu sa pozicijama rezervnih skladista vojnog goriva. Đureković je ukrao od INE 200 miliona dolara i preneo u inostranstvo.
Valja dodati, da se kao Đurekovićev egzekutor pored Giške, Đokića i Tapija spominjao i Arkan, te da su danas svi oni mrtvi.
U nadi da hrvatsko pravosuđe neće zatražiti, a njemačko prepustiti suđenje za ubojstvo Stjepana Đurekovića, osim svjedočenja Branka Traživuka, zanimljivo će biti i ono Božidara Spasića, koji bi i sam mogao biti optužen za sudjelovanje u organiziranju ubojstva.
Inače, prema izjavi Ivana Lasića, tadašnjeg načelnika II. uprave u Saveznom SUP-u u Beogradu, ubojstvo Stjepana Đurekovića organizirano je na zahtjev tadašnjeg partijskog i republičkog vodstva Socijalističke Republike Hrvatske, koji je prihvatilo tadašnje savezno jugoslavensko partijsko i državno rukovodstvo u Beogradu, rečeno je u pogrebnom govoru za Đurekovića. Zahvaljujući Lasićevoj izjavi, danas je poznato da su ubojstvo Stjepana Đurekovića neposredno organizirali djelatnici II. uprave SSUP-a Božo Spasić i Predrag Đorđević, te da ga je izvela grupa Željka Ražnatovića-Arkana, predvođena Đorđem Božovićem-Giškom. Iz navedenih razloga, Komisija je sukladno Zakonu o ratnim i poratnim žrtvama, Stjepana Đurekovića evidentirala kao poratnu žrtvu.
Vjesnik, subota, 18. prosinca 1999.
Vjesnik, subota, 18. prosinca 1999.
Zanimljivo je da Bože Vukušić, koji je ispred Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, držao govor na Đurekovićevom zagrebačkom pogrebu, među odgovornima nije spomenuo Josipa Perkovića, samo udbaše iz Srbije.
Bit će zanimljivo vidjeti je li se Branko Traživuk osvećivao Josipu Perkoviću smatrajući ga odgovornim što je provaljen u aferi Labrador, ili mu je radio alibi, navodeći da je protestirao kod Savezne direkcije Udbe?
U svakom slučaju, 45 lines se mora pohvaliti da posjeduje fotografiju iz Instituta za bezbednost u Beogradu na kojoj se nalaze i u ovom postu gotovo svi spomenuti šefovi Udbe upetljani u slučaj Đureković: Predrag Đorđević, Josip Perković, Ivan Lasić, Stanko Čolak, Božidar Spasić.
A da Mate Bašić nebi ostao prikraćen za informaciju što sam radio u Beogradu ovoga proljeća, 45 lines objavljuje još jednu fotografiju:
Update: Đorđe Božović Giška ubijen je kao zapovjednik Srpske dragovoljačke garde u predgrađu Gospića 15. 09. 1991. Time se jako hvalio Tihomir Orešković. Neki srbijanski izvori tvrde da je Giški JNA rekla da su Gospić napustile "ustaše", pa je samouvjereno sjeo na tenk, misleći da mu se neće dogoditi ništa. Javni izvori napominju da je Giška ubijen s dva metka u prsa i jednim u leđa.
Post je objavljen 11.07.2005. u 08:25 sati.