Nakon pomilovanja Stjepana Grandića, treće osuđenog u procesu za ratni zločin u Gospiću 1991. i pomilovanja nekoliko Srba osuđenih za ratne zločine, dovršavaju se pripreme da Mirko Norac, drugo osuđeni u procesu za Gospić zatraži od Predsjednika Stjepana Mesića milost, a ovaj mu udovolji.
Nije to vidljivo samo iz podrške koju su navedene odluke Mesićeva Komisije za pomilovanja dobile od Ivana Zvonimira Čička.
Istina je da je I. Z. Č. bio blagonaklon prema Mirku Norcu još za života Milana Levara, te da je preko Ante Kotromanovića ostao u vezi sa za ratni zločin osuđenim vojvodom. Čičkova bliskost s Norcem može se opisati i preko zajedničkih veza s Mirom Lacom, Mirkom Ljubičićem Švepsom, Tomislavom Karamarkom i Vladimirom Faberom.
Upravo je to krug koji najviše radi na Norčevom pomilovanju od strane Stjepana Mesića.
Ipak, za Čička bi se moglo reći da brani Komisiju za pomilovanja Stjepana Mesića, iako mu je sam Mesić do nedavno bio najčešća meta napada, jer je i sam doživljavao optužbe da je odgovoran kao bivši član Komisije za pomilovanja narkodilera.
Zato se u utvrđivanju stupnja priprema za Norčevo pomilovanje najbolje ograničiti na izjave Predsjednika Stjepana Mesića.
U intervjuu svom biografu Ivici Đikiću u zadnjem Feral TribuneuMesić se okomljuje na ministricu pravosuđa Vesnu Škare Ožbolt jer je kritizirala navedena pomilovanja pa joj predbacuje što su u Hrvatskoj do sada za ratni zločin osuđena samo tri Hrvata i stotinjak Srba.
A kad ga Đikić pita pa dobro zašto je onda od te trojice Hrvata, pomilovao jednog, Grandića, Mesić prešućuje izbjegava izravan odgovor i govori o tome kako nije razmišljao jesu li pomilovani Hrvati, Srbi ili Rusini, te još jednu svoju posrednu odgovornost pripisuje ministrici pravosuđa:
- Ili, na drugoj strani, čivjek ispali metak u glavu jednom devetnaestogodišnjem dečku, pa se potom na sudu izgubi pištolj, za što nitko ne odgovara, a na kraju taj ubojica dobije nepunih pet godina zatvora. Koja je to logika!? Neka se ministrica Škare-Ožbolt nad time zamisli i neka kaže što treba učiniti da bi se postigli isti standardi suđenja.
Stjepan Mesić, Feral Tribune, 01. srpnja 2005.
Odmah na slijedećoj stranici Feral Tribunea novinar Vladimir Matijanić piše da je Ranko Marijan sudac izvjestitelj Vrhovnog suda u slučaju Vinka Budiše koji je ispalio spomenutih pet hitaca u glavu Milenku Đekiću, najzaslužniji što je "ubojica dobio nepunih pet godina zatvora", kako reče Mesić.
A upravo je isti taj MesićRanka Marijana nedavno predlagao za predsjednika Vrhovnog suda RH.
Kad je ovako zaboravan teško je od Mesića očekivati da sjeti zašto ništa nije prigovorio ministrici Ingrid Marinović Antičević koja je potvrdila Igora Benzona za predsjednika Županijskog suda u Splitu, a moglo ga se smatrati hijerarhijski odgovornim za nestanak pištolja kojim je ubijen Đekić iz prostorija suda.
Benzon je kasnije dodijelio predmet Lora na suđenje Slavku Lozini koji je bio prvostupanjski sudac i u predmetu Budiša.
Dakle, Mesićevo izbjegavanje spominjanja Grandića, sasvim je siguran znak da je slijedeća stepenica pomilovanje Mirka Norca.
Možda se očekuje Norčevo pismo iz zatvora u Glini kojim bi od vodstva VAD-a bila zatražena isprika Predsjedniku Mesiću jer je odbijen njegov dar na alci na kojoj je pobjedu odnio Ivica Perić, uz još dvojicu alkara, kasnije izbačen iz Društva. Mesić je već zatražio do VAD-a da trojicu izbačenih vrate natrag, pa će razmisliti o pokroviteljstvu nad ovogodišnjom Alkom.
Drugi signal u tom Mesićevom intervjuu je izjava da su nakon svih ratova uslijeđivali valovi amnestija, ali da će se morati ići i na pomilovanja.
Sve to zabrinjava međunarodnu zajednicu jer ICTY treba donijeti odluku o prepuštanju slučaja Medački džep u kom su do sada optuženi Rahim Ademi i Mirko Norac na domaće procesuiranje.
Iako se taj nesrazmjer nije popravio u zadnje vrijeme, važno je naglasiti da se Izvještaj tiče 2002. i 2003., vremena u kom je Ingrid Antičević Marinović bila ministrica pravosuđa, Mladen Bajić Glavni državni odvjetnik, a Mesićev bivši kadar na mjestu predsjednika Vrhovnog suda, Ivica Crnić.
Međunarodna pravosudna praksa ne bilježi pomilovanja ratnih zločinaca, pa krugovi bliski ICTY ne vjeruju da će Hrvatska dobiti na procesuiranje slučaj Medački džep. Zasluga je to u ovom slučaju Predsjednika Stjepana Mesića.
Zbog svega toga jako naivno djeluje pogled Borisa Pavelića u Novom listu na ulogu Stjepana Mesića spram pravosuđa:
Naime, Mesićevo preopćenito objašnjenje medijima nakon što je nedavno pomilovao četiri ratna zločinca – da su se promijenile društvene okolnosti – zapravo sugerira da je Mesić vodio računa o činjenici da su se ista kaznena djela različitim kaznama kažnjavala devedesetih i danas.
– Presude za ratni zločin protiv civilnoga stanovništa u procesima kojim se optuženog teretilo po zapovjednoj odgovornosti, a ne i za osobno počinjene zločine, devedesetih su izricane u dužini od 20 godina zatvora, a danas se za iste zločine izriče desetogodišnja kazna. Sudovi, dakako, ne mogu promijeniti odluke iz toga doba, ali se to može uzeti u obzir kod pomilovanja. Ne može li se, dakle, takva promjena društvenih okolnosti smatrati razlogom za pomilovanje?, pita izvor našega lista blizak predsjedniku Republike.
Ivan Zvonimir Čičak u subotnjoj kolumni u Jutanjem lisu tvrdi da je međunarodna zajednica prepoznala rezultate koje je svojim radom čelu POA-e pokazao Tomislav Karamarko.
Koji su to rezlutati? Tko ih je iz međunarodne zajednice prepoznao?
Koliko znam iz Bruxellessa se o Tomislavu Karamarku pohvalno izraziola jedino Ines Sabalić. Carla Del Ponte je lijepo Mladenu Bajiću kazala da kad bude imao nešto konkretnije vezano uz priču o Gotovininim hlaćama u Italiji (istragu vodio Tomislav Karamarko) neka joj se javi.
A što će joj javiti kad niti je poslao Gotovinin DNK u Italiju, niti je DNK sa navodnih general-ljubavničkih hlaća proslijeđen njemu.
Mora biti da Ivo Sanader drži malo dalje od sebe Čička jer ga nije upozorio da su mu upravo iz međunarodne zajednice rekli da odustane od postavljanja Karamarka za ministra policije (ili nedaj Bože, većeg zla, ministra Domovinske sigurnosti), o čemu je premijer izvijestio tek Davora Butkovića.
Čičak se čini neupućenim ili je to dio deala o nenapadanju Mesića zbog možebitnog pomilovanja Norca i kada pišući o sukobu u Židovskoj općini Zagreb, tvrdi:
Srećom, to je interni sukob unutar Židovske zajednice, u koji se nitko sa strane ne petlja.
A zar se nije upetljao Predsjednik Stjepan Mesić u izjavama za Globus ciitiranim na ovom blogu?