Raspisao se babl o cijeni Mamićeve pljuske načelniku centra POA-e u Rijeci. Priznajem da radije pročitam njegove novinarske uratke od spisateljskih. Ne zato što su spisateljski manje vrijedni, dapače. Samo sam ja senzibiliziraniji za novinarske teme, pa sam se sjetio da je pokojni Franjo Tuđman 1996-e pljusnuo Željka Krušlina Krušku na nekom domjenku u Vili Zagorje: Krušku je i bilo sram priznati da se to dogodilo, kamoli prijaviti PHP-a. Na uporno inzistiranje novinara da se odredi o događaju Kruška je skrušeno procijedio kroz zube nešto u stilu da je Tuđmanovu pljusku shvatio kao očinski čin. Vjerojatno pljusnuti obraz do danas ne pere da ga podsjeća bliskost s Očuhom Domovine.
Čudi me da riječki načelnik POA-e Nikola Mandekić nije zanijekao da ga je Zdravko Mamić ošamario jer je Dinamov dopredsjednik legenda privatizacije (Česma, Bjelovar), nasilnik koji se mlati s kim stigne i gdje stigne (HNS-ovac Miljenko Mesić izletio je iz stranke jer Vesna Pusić nije imala razumijevanja za njegov sukob s Maminjom u Bandićevom uredu), prijeti novinarima u sudnici (slučaj Ivice Radoša), izjavljivao na HTV-u da podmićuje policajce s po sto DEM kad vozi prebrzo... A uostalom, Mandekić je imao rinčicu u uhu što je Mamića iživciralo. Mislim, i ja nosim rinčicu i ne prilazim Mamiću blizu jer uvažavam njegov stav da su svi koji imaju probušeno uho, pederi.
Post je objavljen 05.06.2006. u 11:14 sati.