To je još jedna kumovska veza s poduzetnikovim ubojstvom jer je pokojnikova obitelj izjavila:
Cepetić je bio prijatelj s mnogim poznatim zagrebačkim obrtnicima i ugostiteljima. Premda je bio i u kumskom odnosu s Hrvojem Petračem, njegovi roditelji uvjereni su da Petrač s tragedijom nije imao nikakve veze. Prema istim izvorima, Cepetić je bio prijatelj i sa Zlatkom Kolmanom Marčijem, koji se od kamatara godinama skriva u SAD-u. Navodno je bio i vlasnik manjeg zrakoplova s Milanom Šećkovićem koji nam to danas nije htio potvrditi.
- Davor i Hrvoje znaju se od 16. godine, prijatelji su s ljetovanja u Malinskoj na Krku. Nikada nisu bili ni u kakvim poslovnim odnosima, a Petrač ga nije uvlačio u svoje poslove - rekla je majka Božica Cepetić.
I Večernji list je inzistirao na povezanosti žrtve i tajkuna proglašenog kraljem hrvatske mafije, ali se Cepetićeva supruga oštro ograđivala od sumnji da je Petrač povezan sa reketom koje je dovelo do samoubojstva:
Tako nije isključeno i da će u policiju biti pozvan netko od obitelji Hrvoja Petrača, s kojim su Cepetići bili kumski vezani. Iako se nakon samoubojstva moglo čuti da Cepetić i Petrač već dulje vrijeme nisu u prijateljskim odnosima, to nam je među prvima demantirala žena samoubojice, Eleonora Cepetić. Nemojte mi stvarati probleme tamo gdje ih nema. Nije istina da smo u lošim odnosima, dapače. Hrvoje Petrač sada ima svojih problema, ali on je divan čovjek poručila je.
Ako je točna ta njezina tvrdnja, onda je u najmanju ruku čudno kako netko Petračeve reputacije nije uspio zaštititi kuma od dugogodišnjeg kamatarenja. Tim više što je Petrač poznat kao galantna osoba koja je vodila računa o ljudima iz svog okruženja, pogotovo o obitelji i prijateljima.
U to sam vrijeme dobio informaciju od vjerne, dobro upućene čitateljice, nekad bliske obitelji Petrač da je i Sebastijan (Sami) Chaka (Čaka), odmah oglašen sumnjivcem koji je prijetio samoubojici, bio kum s tajkunom. Kako sam to doznao baš kad sam i sam bio izložen prijetnjama zbog sporenja s državom i događajima vezanim za istragu oko ubojstva Milana Levara, nisam poklonio punu pozornost provjeravanju njene točnosti, te ju nisam objavio. Žao mi je i ispričavam se izvoru čije sam, možda, izgubio povjerenje.
Čini mi se da je kumovsko trojstvo bilo od velike važnosti za samoubojstvo, te da ga ne bez razloga spominje Čaka (Chaka) u svom iskazu. Poziv je to u pomoć kumu koji se odmara u grčkom pritvoru, ali koji bi se, bude li ubrzo izručen Hrvatskoj, lako mogao naći i na slobodi jer u obnovljenom suđenju za otmicu sina generala Vladimira Zagorca, neće biti dovoljno dokaza za optužbu da je sudjelovao u kaznenom djelu. Drugim riječima, optuženi reketar poručuje osuđenom otmičaru da mu hitno pruži bilo kakvu pomoć jer da bi on mogao nastaviti s davanjem sadržajnijih opisa njihova odnosa.
Nacional je doznao za Čakin iskaz prije nego li je objavljen u Jutarnjem, pa u svom današnjem broju donosi izjavu Hrvoja Petrača iz pritvora u kojoj se potvrđuje poznatsvo i kumstvo s optuženim reketarom. Petrač se začudio zbog čega je Čaka mijenjao identitet kad ga je poznavao čitav Zagreb, a i policija je mogla biti pametnija pa se raspitati na Ekonomskom fakultetu gdje su se kumovi upoznali.
Plamenko Cvitić ide korak dalje u kontroli štete pa otkriva da je prva Čakina prijavljena zagrebačka adresa u putovnici na lažno ime iz 1994. bila Bosanska 30, dom Hrvoja Petrača. Naravno, bilo je to samo privremeno, a optuženi za reket nad samoubojicom je do danas promijenio desetak zagrebačkih adresa.
Petrač je Cvitiću napomenuo kako on ne zna tko je i zašto sredio državljastvo i hrvatsku putovnicu Samiju Čaki.
Druga značajna točka Čakina (Chakina) iskaza policiji tiče se isticanja suradnje s hrvatskim tajnim službama i poziva Josipu Perkoviću da i on priskoči upomoć:
Državljanstvo i novo ime sredio agent tajne službe
Kao što je već ranije rekao, u Hrvatsku je stigao u studenom 1993., a tada su mu na teniskim terenima Nikice Langa pristupili agenti hrvatskih tajnih službi koji su mu nudili hrvatsko državljanstvo. Međutim, zahtjev za dobivanje hrvatskog državljanstva mu je odbijen jer je, naveo je Čaka, Musliman s Kosova. Tada mu je jedan agent obećao “srediti” državljanstvo, no rekao mu je kako ne smije govoriti o svom pravom porijeklu i da je njegovo “novo” ime Sebastijan Chaka. Iako nije znao ime toga navodnog agenta, Čaka ga je vidio uz predsjednika Stjepana Mesića za vrijeme njegove inauguracije na Markovom trgu.
Jedini agent kojeg se sjećam da je pred kamerama HTV-a i novinarom Vladom Vurušićem čestitao Mesiću nakon inauguracije na Markovu trgu je Josip Perković. Tomislav Karamarko je u to vrijeme bio šef Mesićeva izbornog stožera, a tek kasnije je postao šef UNS-a. Do 2000-e je bio policajac. Perica Martinović, kojeg je Karamarko, nedavno zaposlio u POA-i Mesićevoj je inauguraciji prisustvovao kao šef njegova osiguranja u predsjedničkog kampanji. Prije toga bio je policajac. Željko Bagić je do 2000-e bio policajac i predavač na Policijskoj akademiji, a Mesić ga je tek provizveo profesionalnim špijunom, svojim savjetnikom za nacionalnu sigurnost.
Dakle, Čaka bi mogao pokazivati prstom na Perkovića, bez obzira je li točno da ga je on zavrbovao da radi za hrvatske tajne službe sredivši mu novi identitet.
Situacija je složena, ali osnova svake mreže je isprepletenost.
Zar nije pakračkopoljanski pokajnik Munib Suljić završio 2000-e u pritvoru zbog reketa zajedno s nedavno ubijenim zagrebačkim Alabancem iz mafijaških krugova Llulzimom Krasniqijem?