04.06.2006., nedjelja
Njemačka prijeti protjerivanjem dvojice hrvatskih špijuna?
|
Piše Zvonimir Despot u subotnjem Večernjem listu da Njemačka prijeti protjerivanje dvojice hrvatskih diplomata (špijuna) zbog sumnji u opstrukciju suđenja Krunoslavu Pratesu. Riječ je o ministru savjetniku u veleposlanstvu RH u Berlinu Gordanu Akrapu te konzulu prvog razreda u generalnom konzulatu RH u Münchenu Jakovu Ljubičiću. Njih se dvojica sumnjiče za špijunsku djelatnost što ni ne čudi jer je riječ o profesionalnim špijunima koji su u diplomaciju otišli iz Obavještajne agencije (nekadašnjeg HIS-a) i OA im je još uvijek matična kuća. Gordan Akrap je već imao jedan špijunsko-diplomatski mandat konzula u Münchenu o čemu sam pisao skoro pred godinu dana: Susreo sam se s Erichom (Schmidt-Eenboomom) u njegovom Walcheimu pored Münchena posredstvom jednog Hrvata izgnanika iz Bosanske Posavine. Kasnije mi se taj prognanik požalio da je rezident OA u hrvatskom konzulatu u Münchenu G. A. opservirao moj susret s Eenboomom, te da je posrednik zbog toga posredno imao nevolja s njemačkim vlastima. Navodno su Nijemci upozoreni od naših vlasti da ne više ne postoje politički razlozi zbog kojih se M. D. ne bi mogao vratiti u Posavinu, pa je ubrzan njegov izgon iz SRNJ. Istina M. D. je iza sebe imao i dva prometna prekršaja u Njemačkoj koji su pospješili taj izgon. Erich Schmidt Eenboom je blizak SPD-u, pa nije baš omiljen među vladajućim bavarskim CSU-ovcima, te iz tog razloga nije mogao nikako pomoći M. D. da ostane u Njemačkoj. 45 lines, Erich Schmidt-Eenboom on Agentura, 21.05.2005. Gordan Akrap (G. A.) je Posavljaka Matu Dominkovića (M.D.) ispitivao o mom posjetu Eenboomu i savjetovao mu da se ne druži s najpoznatijim njemačkim stručnjakom za tajne službe ispričao mi je to Dominković.  O Akrapu još na mojim blogovima: Prema pisanju Jasne Babić Perkovićevi igrači su i Ivan Bandić, časnik za vezu OA-e u Mađarskoj i Gordan Akrap, predstavnik OA-e u Berlinu. Gordan Akrap je prema Jasni Babić formalno vodio akciju Barakuda, a 2001./2002-e bio je šef ispostave OA-e u Münchenu. Iako je Akrap trenutno u Berlinu zadužen za odnose sa BND-om, obzirom da su Nijemci Perkovića već optužili, on mu više ne može pomoći, a preporuka da je Perkovićev čovjek samo njemu samom može odmoći u odnosima sa zemljom gdje je gost. 45 lines, Svi Perkovićevi ljudi, 28.10.2005. Navodno je obitelj Perković pokušala iskoristiti nedavni posjet Predsjednika RH Njemačkoj i boravak u hrvatskom veleposlanstvu u Berlinu kod veleposlanice Vesne Cvjetković Kurelec, kako bi se od tamo akreditiranog časnika za vezu Obavještajne agencije s BND-om (Gordana Akrapa, naknadno dodano ime, op. 45 lines) , saznalo kakvi su daljnji koraci njemačkog pravosuđa po pitanju optužnice protiv Josipa Perkovića. Postojala je i ideja da se Predsjednik Stjepan Mesić osobno založi kod njemačkih vlasti da ne inzistiraju na Perkovićevom procesuiranju, ali je stigao savjet iz veleposlanstva u Berlinu, da bi takav Mesićev potez, kod njemačkih vlasti bi shvaćen kao izrazito antidiplomatski i antidemokratski, obzirom da se u Njemačkoj izvršna vlast ne upliće u rad pravosudne, kao što je to običaj u Hrvatskoj. 45 lines, Špijun Josipa Perkovića, predstavnik Obavještajne agencije u Mađarskoj Ivan Bandić, dao intervju Globusu bez suglasnosti svog šefa Veselka Grubišića, 01.12.2005. Stvaranje pozicija je počelo kroz saradnju sa Markom Miloševićem i firmom "Tref", još početkom devedesetih, a preko firme "Rovita" i "Feroglas" iz Lihtensteina, čiji je vlasnik bio Marko Milošević. Dok sam bio u vlasti imao sam prilike da vidim u tajnoj službi Srbije izveštaj Hrvatske izvještajne službe koja je tokom '98. i '99. radila nadzor nad trgovinom tj. švercom cigareta TDR-a. Iako je iz te akcije stajao tadašnji hrvatski obaveštajni vrh - od Miroslava Tuđmana, Markice Rebića, Josipa Perkovića - tu je akciju vodio Gordan Akrap. Znam da je njegov kum Patrik Samardžić bio "insajder" u redovima švercera u Republici Srpskoj. Sećam se da je jasno pisalo u tom izveštaju da je samo 20 odsto poreza skupljano od prodaje, a da je 80 odsto cigareta završavalo na crnom tržištu Hrvatske. Cigarete su se posle prodaje "inozemstvu" vraćale u Hrvatsku. Izveštaj je imao preko pedesetak strana i znam da je podeljen svim odgovornim licima u Hrvatskoj. U njemu je do detalja opisano sve u vezi sa kanalima i načinima šverca, vezama sa Srbijom, plaćenim medijima i novinarima, ciljevima i strategijama i sl. Siguran sam da to znaju i skoro svi koji treba da znaju i u Hrvatskoj. Zašto je to rađeno, šta su bili ciljevi i namere i zašto je to nestalo, mislim da je svakome jasno. Vladimir Beba Popović, Feral Tribune/45 lines (info), 05. 05. 2006. Jakov Ljubičić, manje je poznati brat Mirka Ljubičića Švepsa, aktualnog Bandićevog, pomoćnika direktora Vodoospkrbe, nekadašnjeg doušnika Mate Granića i čovjeka koji je dogovorio predaju Mirka Norca. Navodno je Jakova Ljubičića u München poslao još Damir Lončarić dok je bio na čelu HIS-a da "čuva lovu Mladena Naletilića Tute" ma što im to značilo. Nisu poznate neke njegove posebne kvalifikacije za rad u OA-i diplomaciji osim da je Švepsov brat i da je odan Josipu Perkoviću. Jedino što me čudi u tekstu Zvonimira Despota je da je Emilio Jurić, dopisnik Slobodne Dalmacije iz Bavarske. Guglanjem nisam pronašao ni jedan izvještaj Emilia Jurića za Slobodnu Dalmaciju, ali sam ustanovio da je riječ o predsjedniku Akademske zajednice Dr. Ante Starčević iz Muenchena, te aktualnom predsjedniku HSP-a Bavarske.  |
