Pregled posta

Tezenska šuma u rovu "pancirgrabi" koji je inače dug 2.300 metara, a Nijemci su ga iskopali radi obrane svoga vojnog uzletišta od eventualnog napada sovjetskih tenkova, na 70 metara dugom dijelu toga rova otkriveno je čak 1.179 ljudskih kostura, pukim se matematičkim izračunom dođete do zaključka da se na cijeloj dužini od 2.300 metara može naći 38.736 leševa)? Ima procjena da je iz Djevojačke škole, koja je služila kao logor, izvedeno i poubijano 1900 domobranskih časnika.

Tezno je bio logor u kojem je bilo oko 2.000 hrvatskih zarobljenika, zapovjednik mu je bio jedan Hrvat. Vojska preživjela u Teznu utovarena je u vlak za Zagreb-Brod-Vojvodina. U protutenkovskim jarcima prvo su našli smrt Crnogorci, a zatim Hrvati. Po najskromnijoj procjeni tu je pobijeno oko 12.000 Hrvata.

Šent Vid kod Ljubljane bio je logor gdje je bila biskupska gimnazija, a ograđen je bio žicom, u njemu je Dubajićeva četa napravila prve veće masakre. Žrtve likvidacije uglavnom su bili Slovenci, nešto Hrvati, svi muškarci. U jednom danu pobijeno je 40 kamiona zarobljenika, ukupno 800 - 1.000. Tu je stradala skupina studenata, oružničkih časnika kojih je bilo 300 - 400.

Kočevski Rog: Kod Kočevskoga Roga - šuma južno od Kočevja, početkom lipnja 1945. postala je stratište. Kroz tjedan dana ubijeno je dnevno pet do šest vlakova zarobljenika, koje su po noći dovozili iz Ljubljane, Šent Vida, Jesenica i drugih mjesta. Cijeni se daje tu ubijeno 30.000-40.000 ljudi, najviše slovenskih bjelogardejaca i hrvatskih ustaša i domobrana, a potom i crnogorskih i srpskih četnika.
U likvidaciji zarobljenika posebno su se istakli dobrovoljci iz Motoriziranog odreda 11. dalmatinske brigade, koji su nakon obavljenog posla dobili nagradni
dopust na Bledu. Procjene se kreću da je na tom stratištu pogubljeno 10 do 12 tisuća hrvatskih vojnika.

Prof. d. sc. Branko Dubravica, "Bleiburg i Križni put, Zbornik radova sa znanstvenog skupa (u oganizaciji SAB-a, op. 45 lnes) 12. travnja 2006-e", "Logori i stratišta u Sloveniji", str. 53-54, Nakladnik: Savez antifašističkih boraca i antifašista RH, Zageb, 2007.

- U štab 11. dalmatinske brigade su stigli zamjenik načelnika operativnog odjeljenja armije major Simo Dubajić, iz tenkovske brigade major Geco Bogdanović, dok je naknadno stigao pukovnik Boško Šiljegović, komesar 4. armije i preuzeo komandu nad odredom...(str. 399-400)
- Korušku grupu su činili 3. i 4. bataljon. Na marš je krenula rano ujutro 9 maja. Na čelu kolone kretao se 4. bataljon (komandant Mišo Martinac i komesar Milan Rako) a za njim 3. bataljon, komandant Jako Raos i komesar Ljubo Barbarić. Grupom je komandovao major Dubajić i neprekidno se nalazio u prethodnici... (str. 412.)
- Obavještajni oficir brigade, poručnik Ljubo Periša s izviđačkom grupom kretao se u pravcu Velikovca i po povratku izvjestio da jake kolone neprijatelja iz tog pravca kreću prema Celovcu... (str. 414.)
- U razgovorima na Kalvariji zajedno sa Dubajićem bili su Milan Rako, komesar 4. bataljona, Nikola Janjić, zamjenik komesara čete iz 4. bataljona, Srećko Freundlich (otac Maje Freundlich, visoke dužnosnice HDZ-a i protukandidatkinje premijeru Ivi Sanaderu, op. G.J.), sekretar u štabu 4. bataljona, koji je tada bio tumač u komandi motomehanizovanog odreda... (str. 416.)
- Za izvođenje «posla» trebalo je uspostaviti usku suradnju sa britanskom okupacionom upravom. Nju su uspostavili Simo Dubajić i brigadni obavještajac Ljubo Periša...
- U međuvremenu prikupljeno je željezničko osoblje i tako je proradio najkraći put iz Koruške prema Jesenicama i Ljubljani kuda će narednih dana danonoćno proticati zaplijenjena ratna tehnika i zarobljenici prema Jesenicama i Ljubljani...
- I pored toga što Britanci od vremena do vremena prave teškoće našim jedinicama, ali istovremeno ponekad izlaze na ruku zahtjevima naših komandi, tako su pored ranije navedenih pružanja pomoći, danas saopćili, da će našim jedinicama predati oko 32 000 zaroljenika. Predaja će se obavljati u Podrošci svakog dana, s tim da će dnevno izručiti 2000 – 3000 zarobljenika. Za ovu svrhu pukovnik Šiljegović je odredio posebnu grupu vojnika iz 3. bataljona...
- Naše jedinice 22. maja napuštaju Korušku. Štab 26. divizije depešom je naredio brigadi da krene u pravcu Tržiča (Monfalcone) i da se smjesti u Kostanjevcu na Krasu. Evakuacija ratnog plijena i prijem zarobljenika obavlja se kao i ranijih dana. Tokom 23, 24 i 25. maja prebacivanje jedinica i ratnog plijena teklo je neprekidno s tim što je u toku 24. i 25. maja u Podroščici 2. četa 2. bataljona obezbjeđivala preuzimanje ratnih zarobljenika od Britanaca. Brigada vrši pripreme za odlazak u sastav svoje divizije a 24. maja u 9,30 sati dobija depešu iz divizije po kojoj brigada privremeno za potrebe primopredaje zaplijenjenog materijala i zarobljenika, ostavlja jedan bataljon u Jesenicama, a s ostalim dijelovima da krene u Kostanjevicu na Krasu...

Milan Rako i Slavko Družijanić, 11 dalmatinska brigada (biokovska) brigada, Institut za historiju radničkog pokreta Dalmacije, Split, 1987.

Odveli su nas u logor u Šant Vid, gdje smo ostali tri, četiri dana. Moram reći da nas nisu vezali. Šant Vid je neko svećeničko sjemenište u blizini Ljubljane. Tu sam našao skoro sve moje ustaše iz Lećevice kao i zapovjednika satnika Mira Markotića, poručnika Antu Granića, poručnika Miju Mišuru i mnoge druge koji su vraćeni s Križnog puta.
Iz moje općine. taj logor iz kojeg su nas vodili željezničkim vagonima u Kočevski rog, preživjeli smo samo ja, Marko Vučica i Ante Sanader, otac bivšeg zamjenika ministra vanjskih poslova. U Šant Vidu sam bio desetak dana.
Tu sam vidio svašta, ljudi su bili tako gladni da su se penjali na stabla i jeli zeleno lišće. Jedan prizor nikada neću zaboraviti: jedan zarobljenik se penje na stablo, a partizan puca u njega i ubiva ga.


Sjećanja Lovre Pisca na Križni put u godišnjaku Provincijalata Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja "Fra Rafo Kalinić", Split, 2002.