12.11.2006., nedjelja
Kosovac Jastreb u slovenskom špijunskom gnijezdu
 Povodom nastupa Mileta Dedakovića Jastreba kod Aleksandra Stankovića u "Nedjeljom u 2" sjetio sam se svog u Vjesniku zabranjenog interviewa sa zapovjednikom obrane Vukovara. Za vrijeme premlaćivanja Jastreba na Laščinskoj cesti Vjesnik je pisao da je riječ o kosovcu koji je imao planove srušiti Tuđmana. Državotvorne novine na čijem je čelu bio Hidajet Biščević, aktualni Sanaderov čovjek iz sjene u MVPEI-u i kandidat za veleposlanika u Londonu, objavljivale su komentare kako je i Paragin HOS zapravo ispostava beogradskog KOS-a. Biščević me poslao na Dedakovićevu press konferenciju u HSP da napravim veliki interview sa Jastrebom za Vjesnik. Bojao sam se da će Jastreb odbiti pričati za novine koje su prednjačile u njegovu ocrnjivanju bez obzira na naše osobno poznastvo iz štaba obrane u Vinkovcima. -Samo zato što se radi o tebi pristat ću na razgovor, kazao mi je nakon izrečene salve nezadovoljstva Vjesnikom. Nakucao sam desetak kartica interviewa i predao ga uredniku unutarnje politike Mladenu Plešeu koji ga je proslijedio Hidajetu Biščeviću. Sljedećih par dana Pleše me uvjeravao da će tekst biti objavljen da bih nakon otprilike pet dana dobio odgovor kako je to ipak previše za novine kakve su Vjesnik. Istog časa sam isprintao tekst i faksirao ga ljubljanskom Delu koji ga je skraćenog (razumljivo) objavilo već sutradan. Kako sam bio honorarac, a rijetko kome se od stalno zaposlenih išlo na ratišta, nisu mi otkazali suradnju. Pleše me samo izvijestio da je "glavni vidio da je interview objavilo Delo i da nisam trebao staviti da sam novinar Vjesnika". Formalne sankcije, dakle nisu uslijedile, ali sam neformalno bio etiketiran kao sumnjivi tip blizak slovenskoj tajnoj službi, na liniji HOS-KOS-a. Dakle, te udbaške etikete prate me od početka novinarske karijere, pa se nemojte začuditi da me sad nakon suradnika MI6-a, prozovu francuskim špijunom (vidi slučaj Mesić-Tomulić-Jurašinović) No, meni je to ratno iskustvo stvarno neprocjenjivo, pa se s razlogom smatram kompetetnim za većinu medijskih repova iz tog vremena. Između ostalog, od Jastreba sam prvi put čuo za Ferdinanda Jukića, današnjeg Mesićevog svjedoka pokajnika u trgovini oružjem: *Zakaj ste sedaj v preiskapi? “Pravijo, da zato, ker sem neznani osebi omogučil odnesti iz Vukovarja milijon 400.000 DEM. Sam tega denarja nisem nikoli videl. Ta nepoznana oseba pa je Ferdinand Jukić, ki živi v Nemčiji. Tako se sedaj začenja preiskava tudi proti njemu. Po zakonu bi me morali spustiti iz zapora takoj ko so bile zaslišane vse priče. Toda ker je Jukić njihov človek, me gotovo še ne bi spustili, če se ne bi za ta primer zavzel preiskovalni sodnik ter pismeno zahteval od sodnega zbora da me spustijo iz zapora in da se branim s prostosti. Sodni zbor je z glasovanjem tako odločitev sprejel. Zdaj po zakonu nima nihče pravice do pritožbe, ne tožilec niti vrhovno sodišče republike.« ŽELJKO PERATOVIĆ, Delo, Ljubljana, Slovenija, januar 1992. UPDATE (22:30, 13. studenog 2006.) Usto, indikativne su izjave starog i mladog Jastreba da je naredbu za njihova uhićenja dao Josip Manolić, što nije istina. Naredbu je vojnoj policiji izdao Josip Perković preko Ivana Ivankovića... Perković je ipak radio prljave poslove. Pa i u onoj državi nigdje nije bilo da se bez zakona likvidiraju ljudi, a on je to radio. Kada Mesić kaže da je Perković profesionalac koji je pošteno radio i koji je formirao hrvatsku obavještajnu službu, onda je očito da ovaj o njemu ima neke podatke i zbog toga mora govoriti njemu u prilog... Perković drži u šaci moge pojedince na visokim funkcijama. U tome je njegova moć... Drago Frančišković u razgovu s Antom Brčićem za Hrvatsko slovo, 10. studenoga 2006. Svi spašeni komentari: -stankovićeva današnja emisija i tvoj post su mi otvorili par bolnih ratnih rana. naime kćerka heroja obrane kojeg je danas jastreb spomenuo dospjela je u moj razred, vrlo brzo nakon pada vukovara. nije joj bila poznata bratovljeva sudbina. vjerovali ili ne, a po današnjoj dokumentaciji nećete vjerovati, u hrvatskoj je prije rata postajao ogranak amnesty internationala, ja sam bio među prvima tamo, koji se založio da se , dok je situacija bila još vruća, ispita sudbina njenog nestalog brata. budući da su nam birokrati iz londonskog vodstva poslali nesuvisao odgovor o nemogućnosti takve intervencije, mi smo se samoraspustili. poslije se saznalo da je i dečko ubijen, a baš negdje u to vrijeme se saznalo iz novina, uz nazočnost predsjednika AI, da je u zg u hrvatskoj organiziran prvi ogranak te organizacije u hrvatskoj, što svjedoči jačanju ljudskih prava u toj državi. mi smo zbog samoraspuštanja brisani iz svih dokumenata te organizacije i lako je dokazati da je sve ovo o čemu ja pišem SF iliti znanstvena fantastika :P. hoću reći, vjerujem ti u ovom donkihotskom ratu, al još uvijek mi je, što se laganja sudionika tiče, mesić manje zlo ;). (NF 12.11.2006. 21:46) -Željko, a gdje je Kap Kuka%question% (v 13.11.2006. 11:15) -@v, javio se jučer. ide na remont. uskoro će biti potpuno u funkciji ;) (45 lines 13.11.2006. 11:50) |
