11.11.2006., subota
Sramota hrvatskog pravosuđa
 While the issue of witness protection is being tackled seriously by the State Prosecutor, this issue is not being addressed sufficiently in the wider judicial system. Witnesses, particularly those called to testify against members of the Croatian army, still face intimidation, and there is a reluctance to turn to the police among potential witnesses, especially minorities. To ensure integrity of the judicial process, protection for witnesses should be extended beyond the trial period, to informants, or other sources of information in the pre-trial or investigative phase. Izvješće o napretku Hrvatske u procesu približavanja Europskoj uniji (Croatia 2006 Progress Report, COM (2006) 649 final, 08/11/2006) U srijedu 08. listopada 2006. na Županijskom sudu u Splitu održano je istražno ročište u slučaju Lora (dio koji se odnosi na ratni zločin nad ratnim zarobljenicima). Svjedočio je bivši vojni policajac Mario Barišić. Na osnovu dokumenata koji su nosili njegov potpis 1999. pokrenuo sam tzv. šibenski slučaj (lažno bombardiranje Šibenika 1992., slučajevi Kuline, Miljevci). Nakon njegove izjave u Latinici 2001. (u kojoj je prikazana "Oluja nad Krajinom) da je u Lori vidio dokaze ratnog zločina tadašnji splitski Županijski državni odvjetnik Mladen Bajić (do tada nepoznat javnosti izvan Splita) pokrenuo je istragu o tom slučaju. Obzirom da je godinu dana ranije ubijen svjedok ratnih zločina u Gospiću Milan Levar Županijski državni odvjetnik iz Šibenika Željko Žganjer naložio je šibenskoj policiji da čuva Maria Barišića. Barišiću, ali i njegovim kolegama, prije svega Darku Milkoviću koji danas traži politički azil u Norveškoj, a hrvatske vlasti se svim silama trude da ga ne dobije, prijećeno je već duže vremena. Prijetnje su stizale i iz krugova osoba koje se danas u SDP-u brinu o pravima branitelja. Napadnuti su prijetnje prijavljivali državnim odvjetnicima Žganjeru, Bajiću, ali i tadašnjem ravnatelju policije Ranku Ostojiću. Milković je morao napustiti Hrvatsku, a Barišić zbog obiteljske situacije i želje da se zločini dostojno procesuiraju u Hrvatskoj ostao je zemlji. No kako su se porijetnje nastavljale, a vlasti nisu pokazivale nikakvu namjeru da ih otklone. Policijska zaštita koju je imao Barišić više mu je smetala nego koristila. Čuvali su ga lokalni policajci, a neki od njih su dostavljali podatke o njemu upravo njegovim neprijateljima. Ravnatelj polcije Ranko Ostojić odbio je Barišiću promijeniti model zaštite pravdajući se da mu to ne dopušta zakon. Na koncu je Barišić odbio takvu zaštitu, te da bi poštedio obitelj od pogibelji na suđenju za ratni zločin nad civilima u Lori izjavljuje kako se više ničega ne sjeća, ali da dopušta da se njegov iskaz iz istrage pročita. U njemu je on teretio nadređene optuženim policajcima, prije svega načelnika Vojne policije generala Matu Laušića i pomoćnika ministra obrane za sigurnost Josipa Perkovića. Perkovića je teretio da je ne samo znao za zločine već da je sudjelovao i u njihovom zataškavanju. Državni odvjetnik Mladen Bajić nije htio proširiti optužnicu na Perkovića, a to nije učinjeno ni do danas iako je u Hrvatskoj već implementiran Haaški statut, pa će se recimo, Ademiju i Norcu suditi po zapovjednoj odgovornosti za Medački džep. Od novinara iz Srbije koji su ovog proljeća posjetili Glavno državno odvjetništvo u Zagrebu, ali i sud u Splitu, a koji su puni hvale za Mladena Bajića čuo sam pritužbe na Maria Barišića. Protiv njega su naročito ružno govorili splitski novinari koji su pratili suđenje u Lori i po mojim informacijama uglavnom se koriste informacijama Državnog odvjetništva. Zamjeraju mu zašto nije htio teretiti osmoricu vojnih policajaca. Već sam više puta pisao da Mario Barišić nije htio lažno svjedočiti jer nije vidio optiužene kako počinjuju zločin. On je vidio posljedice zločina i o tome izvijestio nadređene koji su učinili sve da se to zataška, a postojala je i naredba ministra Šuška da se Barišića likvidira o čemu dokaze ima Državno odvjetništvo, ali taj dokument ne koristi kako bi procesuiralo one koji su tu naredbu pokušali ostvariti. Žalosno je da su danas novinari manje neovisni nego za vrijeme Tuđmana. Odgovorno tvrdim da su novinari koji danas pišu o ratnim zločinima pod većim utjecajem vlasti nego što je to bilo za vrijeme Tuđmana. Jeste li igdje vidjeli da je Mario Barišić u srijedu bio na svjedočenju? Niste. A da je dao svjedočenje koje bi odgovaralo Državnom odvjetništvu, svi mediji koje servisira državno odvjetništvo, o tome bi se raspisali naširoko. U srijedu je Mario Barišić od splitskog državnog odvjetnika Michelle Squiccimaro ponovno zatražio primjenu Zakona o zaštiti svjedoka. Pošto mu Squiccimaro nije udovolji želji, Barišić je izjavio da opet ima amneziju. Osim toga, obrušio se na državno odvjetništvo da je čitav slučaj vodi tako da bi zaštitilo Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, koji je u inkriminirano vrijeme obnašao dužnost zamjenika vojnog tužitelja u Splitu i potpisivao rješenja o deložacijama, te žrtve u ovom procesu nazivao teroristima. Naravno, pravna zastupnica optuženih Ankica Luetić, zahtijevala je da sve ovo uđe u zapisnik i ušlo je. Ali, kao što rekoh, pošto je Barišićevo svjedočenje izuzetno nepovoljno po Glavnog državnog odvjetnika, taj zapisnik, za razliku od mase drugih, do ovoga trenutka nije osvanuo u medijima. Update: A evo vam još jedan dokaz za to što tvrdim. Istraživački novinar Slobodne Dalmacije Saša JADRIJEVIĆ TOMAS upravo danas ima tekst o Lori 2, ali nigdje ne spominje svjedočenje Maria Barišića -> USKORO OPTUŽNICA PRI KRAJU ISTRAGA O ZLOČINIMA NAD RATNIM ZAROBLJENICIMA KREĆE PROCES ’LORA 2’ PETORICA Za mučenja i smrt ratnih zarobljenika bit će optuženi, kako doznajemo, Tomislav Duić, Tonći Vrkić, Ante Gudić, Emilio Bungur i Anđelko Botić, već nepravomoćno osuđeni za ratni zločin |
