Pregled posta

Josipu Đedović, Sindičićevu sestru, nismo uspjeli pronaći. Zanimljiva je pojedinost kako je 1989. novinara Inoslava Beškera, koji je iz Rima izvještavao o sumnjama protiv Sindičića što ih je iznosila talijanska policija, netko nazvao predstavivši se kao Sindičićeva sestra i zaprijetio njegovoj obitelji. Isto se dogodilo novinarki "Arene" koja je taj slučaj spomenula u nedavno objavljenom tekstu o Sindičiću. Siniša Mohorko tvrdi da su Josipa Đedović i Lovorka Marušić naručile napad na riječkog novinara Nenada Hlaču, koji je o slučaju Sindičić pisao za riječki omladinski list "Val".

Stoga, kad smou petak, 6. listopada, u ranim večernjim satima stigli u Lovran pred kuću na broju 30 u Ulici Cvjetni put - želeći provjeriti informaciju da se bivša Sindičićeva nevjenčana supruga Lovorka Marušić udala za stanovitog Stanislava Vilenicu, navodno ekstremnog Hrvata iz emigracije, i da sada s njim živi u njegovoj kući na toj adresi, a da stan u Ulici Miroslava Krleže 10 u Rijeci, u vlasništvu Vinka Sindičića, iznajmljuje nekim ljudima iz Zagreba - nismo se usudili pozvoniti na vrata bez prethodne telefonske najave. S mobitela u automobilu čekali smo da netko digne slušalicu. Javio nam se ženski glas.

- Je li to gospođa Lovorka? - pitali smo.
- Da - gotovo plaho kazala je.
- Lovorka Marušić udana Vilenica?
- Jest, dobro ste dobili. Tkoje s druge strane?
- Novinari "Globusa". Htjeli bismo s vama razgovarati o Vinku Sindičiću, s obzirom na to da ste bili svjedok obrane na suđenju u Škotskoj.
- Neću s vama razgovarati. Bilo je to davno. Pustite me na miru, odgovorila je, ali nije spuštala slušalicu.

Tada se javio muški glas prijeteći:

- Slušajte vi! Ovdje Stanislav Vilenica, ustaša iz Imotskog! Ovo je ustaška kuća. Ja sam 30 godina bio u emigraciji. Svi su moji bili ustaše. Znate li vi s kim razgovarate? Nemojte uznemiravati moju ženu. Nema ona što s vama razgovarati. Budete li još jednom nazvali ili nešto pisali, dobit ćete metak u čelo.

Navikao na prijetnje, novinar koji je nazvao tražioje od gospodina Vilenice da ponovi što ćemo dobiti, i pružio mobitel kolegi:

-Dobit ćete metak u čelo!

Zahvalili smo se Stanislavu Vilenici i otputili u Rijeku, zaključivši kako ni u ovoj priči o hrvatskim udbašima i emigrantima ništa nije čudno. A ni slučajno, možda će netko primijetiti.

Željko Peratović i Srđan Vrančić, Globus, 13. studenoga 1998. (PDF)