Štedul, Majerski i Perković - kulminacija špijunskog rata
Josip Majerski i Željko Peratović, Budimpešta, prosinac 1998., photo by Hrvoje Dominić
Upozorili su me da Domagoj Margetić na svom blogu linka na špijunske dokumente protiv Josipa Perkovića. Inicijativa hvale vrijedna da nije riječ o Margetiću, od slučaja klevetanja Dobroslava Parage da je najveći hrvatski diler droge, pozatom kao eksponentu raznih špjunskih frakcija. Kratko istraživanje po Margetićevoj zbirci o Perkoviću otkriva da ga ova put opslužuje Štedulovasisovska ekipa (Krišto, Lekić, Drviš, Laco).
Više o njihovu odnosu prema Tati Perkoviću pisao sam u postovima:
Ekipa Nikole Štedula posljednjih je godina bila angažirana na pomaganju Mirku Norcu, Anti Gotovini i vojnim policajcima osuđenima za zločine u Lori. Miro Laco, danas djelatnik Bandićeve gradske uprave nedavno je preko Jutarnjeg lista zatražio Norčevo premještanje u Lipovicu. Štedul je do prije koji mjesec bio u Australiji sređujući mirovinu. Sve do Margetića oni se nisu izravnije uključivali u slučaj Perković-Đureković. Neki promatrači ocjenjuju da su Štedulovi sisovci ocijenili da su Josipu Perkoviću dani odbrojani, pa se i oni odlučili staviti na pobjedničku stranu. Meni se sve čini da će im vrlo brzo Perković adekvatno odgovoriti.
Nikola Štedul je prilikom izručenja Vinka Sindičića Hrvatskoj pod opužbom da je ubio Brunu Bušića, tvrdio da je predsjednik Franjo Tuđman ucijenjen kad je riječ o Perkoviću:
Što svemu kaže Nikola Štedul, bivši politički emigrant na kojeg je Sindičić pokušao atentat, a danas predsjednik Nacionalne demokratske stranke? On je u dosadašnjih nekoliko javnih nastupa izjavio da se nije začudio kad je čuo da jeSindičić pristao doći u Hrvatsku, iako je to donedavna odbijao pišući čak i predsjedniku Tuđmanu 27. kolovoza o.g. kad je optužio Josipa Perkovića i Zdravka Mustača da su izdavali naloge za likvidaciju Hrvata. Štedul u intervjuu tjedniku "Arena", tvrdi:
"Navodi iz tog pisma mogli bi biti pogubni i za samog predsjednika jer je Sindičić optužio ljude koje je sam predsjednik uzeo u zaštitu. Nisam se iznenadio kad sam čuo da Sindičić dolazi, jer smatram da je došlo do nagodbe: ti ćeš šutjeti, a mi ćemo ti pomoći."
Štedul je ustvrdio i to kako njega nitko od naših pravosudnih vlasti nije ništa pitao u vezi s istragom o Bušićevu ubojstvu.
"Ne, nisu kontaktirali sa mnom, no to me ne iznenađuje. Josip Perković i dalje je zadržao svoju funkciju ne samo na visokom
položaju u Sigurnosnoj službi nego i kao predavač na visokome vojnom učilištu."
Ovaj me je tekst podsjetio na činjenicu da se o slučaju Perković-Đureković još nije oglasio ni Josip Majerski, bivši gent UDB-e, prebjeg BND-u:
• Ali, Sindičiću će se suditi samo za ubojstvo Bruna Bušića. Imate li informacija o Sindičićevoj umiješanosti u ubojstvo Bruna Bušića?
- Sve mi je to pomalo čudno. Sindičić uopće nije ubio Bruna Bušića. Koliko ja znam, on je eliminirao pet emigranata, ali ne i Bušića. Ubio je Stipu Ševu, njegovu ženu Tanju i pokćer Rosemarie, s kojima je bio na odmoru u Italiji, zatim Josipa Senića u Njemačkoj, Branka Jelića, Stanka Nižića i Nikolu Milićevića Bebana, ali ne i Bruna Bušića...
• Tko je onda ubio Bruna Bušića?
- Na pitanje tkoje ubio Bušića najbolje mogu odgovoriti Josip Perković i Vice Vukojević.
Iz sasma poudanih izvora doznao sam da je Nikola Štedul po dolasku u Hrvatsku, preko Josipa Majerskog dobio poruku Josipa Perkovića.
Josip Majerski je pred tri mjeseca za vrijeme kraćeg boravka u Njemačkoj od jedne osobe za koju je mislio da spada među štedulovce dobio informaciju da je Nikola Štedul umro. Majerski je nazvao u Hrvatsku drugog štedulovca da provjeri, i naravno, dobio odgovor da je Štedul živ i zdrav. Štedul je poruku shvatio kao prijetnju, pa me na koncu pomalo me čudi da se njegova ekipa odlučila na sukob s Perkovićem preko Domagoja Margetića.