Karamarko u isto vrijeme pokazuje daleko manji interes za sigurnosno provjeravanje vlastitih djelatnika koji su, po definiciji svoga posla, u stalnom doticaju s povjerljivim informacijama i dokumentima. Najbolji je primjer Ivan Jurčić, šef gospićkog ureda SOA-e, o čijim kriminalnim poslovima postoji opsežna dokumentaciju koju ravnatelj SOA-e ignorira već dvije godine.
ali se nije upuštao ništa prigovoriti predsjedniku Stjepanu Mesiću zašto još drži Karamarka na poslu.
Ostvari li se nakana o kupovini "Ferala" od strane PavićevogEPH-a, s kojim je Karamarko višestruko poslovno i na druge načine povezan, lako je moguće da u Feralu više nećemo nalaziti ni trunke sumnji u rad SOA-e.
Inače, ne samo da Karamarko daje povjerljive informacije novinarima EPH (Jutarnji list i Globus) već im je davao i izjave, pa su lažne tvrdnje svih onih koji su govorili i pisali da se šef SOA-e ne može javno očitovati o aferi sigurnosnih provjera. Može, ali ne smije, a to što ga nitko nije kaznio jer je to do sada radio snose odgovornost premijer Sanader i predsjednik Mesić.
Evo samo jednog od primjera kako su novinari EPH-a povlašteni nezakonito dobivati Karamarkove izjave:
Karamarko: Prka me optužio da radim za Barr
Tomislav Karamarko potvrdio nam je da je prije otprilike mjesec dana razgovarao s predsjednikom Uprave Privredne banke Zagreb koji ga je zvao da se buni kako su, navodno, sigurnosne službe u zemlji upletene u privatizaciju Plive i to na strani Barra. Prka je tu na strani drugog ponuđača, Actavisa, jer je njegov PBZ Actavisu matična banka.
- Rekao sam mu da se to kod nas tako ne radi i da takvo što nije moguće - kratko nam je komentirao Karamarko.
Zato me iskreno raduje da Branko Mijić, komentator Novog lista ima hrabrosti prozvati predsjednika Stjepana Mesića za aferu sigurnosnih provjera:
Nijemi Mesić
Tomislav Karamarko i njegova SOA trebali bi hitno sigurnosno provjeriti Stjepana Mesića.
Naime, iz javnih nastupa moglo bi se zaključiti da s predsjednikom u posljednje vrijeme nešto nije u redu. Najprije je ustvrdio da je sigurnosna provjera izabranih članova Savjeta za razvoj civilnog društva obavljena kvalitetno i zakonito, osim u jednom slučaju, da bi ga nakon Jadranke Kosor demantiralo i Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija. Ono u odgovoru na predstavku Sandri Benčić vrlo jasno kaže da je tijekom provjere »bilo potrebno stvoriti mogućnost davanja suglasnosti na istu« te da je u cijelom tom postupku došlo do kršenja Ustavom zajamčenih ljudskih prava.
Iz detalja koje su Vijeću ispričali provjeravani, očigledno je da hrvatske tajne službe u prikupljanju informacija još koriste i uvažavaju denuncijantske metode. Jer, raspitivanje kod susjeda koliko djece imate i gdje zalazite, maltretiranje šokirane obitelji i prijatelja o detaljima vašeg privatnog života u sklapanju mozaika je li netko veleizdajnik ili podobnik, nimalo se ne razlikuju od praćenja novinara, oporbenjaka i inih sumnjivaca za Tuđmanovog režima.
Tada, i još nedavno kad je smijenjen Joško Podbevšek, Stjepan Mesić je oštro reagirao tražeći istragu i kazne za one koji su zloupotrebljavali tajne službe u dnevnopolitičke svrhe. Danas unaprijed amnestira Karamarka i njegove agente iako za njihovo postupanje nije bilo nikakvog zakonskog osnova te jače od Sanadera podmeće leđa za Kosoricu kojoj gori pod nogama iako i ona u svom obračunu s Cigeljicom tvrdi suprotno od njega. Štoviše, jučer se u javnosti pojavio zajedno s potpredsjednicom Vlade sudjelujući u kampanji protiv nasilja nad ženama i prvi put za svog predsjedničkog mandata ostaje nijem i novinarima ne komentira aktualnu političku situaciju!
Na Mesićeva zatvorena usta nismo navikli i bilo bi zanimljivo saznati uzroke te nenadane promjene. Pogotovo što se stavio na stranu Kosorice iako golemi dio hrvatske javnosti smatra da je u pravu Cigeljica, dakle da je ona žena s Mesićevog bedža, žrtva nasilja zbog svega što joj se događa. Je li predsjednik definitivno izabrao svoju opciju za sljedeće parlamentarne izbore odlučivši podržati one koji mu mogu osigurati ostvarenje njegovog projekta kojim bi na spektakularan način okrunio svoju političku karijeru uvodeći prije mirovine Hrvatsku u EU?
Vjerojatno stoga, kao i u intervjuu RAI-ju, Mesić sve češće govori o velikoj koaliciji svjestan da bi pakt Sanadera i Račana ubrzao i Europu u njezinim odlukama. Ono što bi u ovom trenutku bilo dobro za Mesića možda sutra ne bi bilo dobro za sve nas. Pogotovo ako bismo morali šutnju, a ne govorenje istine prihvatiti kao modus vivendi. Uostalom, da se toga držao građanin Mesić nikada ne bi postao predsjednikom.
Branko MIJIĆ, Novi list, Subota, 27. siječnja 2007.
A preporučam i tekst Ladislava Tomičića i Tihomira Ponoša iz Novog lista koji se može pronaći na webu Glasa Slavonije:
Naravno da Pandža nema ništa protiv provjera kada Tomislav Karamarko o njemu zna sve. Obojica su, kao i današnji predsjednik Stjepan Mesić, koncem devedesetih hodočastili u birtiju Zvonimira Trusića u zagrebačkom prigradskom Blatu.