Ognjen Ogi Krajačić, tajnik kabineta ministra policije nedavno se pohvalio prijateljima da je samo ove sezone ustrijelio 40 divljih svinja. Lovačku strast naslijedio je od oca Ivana Steve Krajačića, šefa OZNA-e koji je dao uhititi nadbiskupa Alojzija Stepinca. Ogi, navodno nije volio školu, pa se u zagrebačkom SZUP-u, početkom devedesetih zaposlio na preporuku Josipa Manolića, bliskog suradnika pokojnog oca, samo sa završenom srednjom školom. Navodno, fakultet nije završio ni do danas, ali ga je Manolić nakon 2000-e, uz blagoslov predsjednika Stjepana Mesića, ugurao u kabinet ministra policije.
…prije četrdeset i pet godina. Prepoznajem na fotografiji malu Nevenku Tuđman, malu Ljerku Mintas, malog Ognjena Krajačića, malog Debeljaka, malog doktora Čurca, malog Babla… Mogao bih vam u trenu ispričati sedamnaestak priča s njima kao glavnim likovima. - by babl.blog.hr (Bablove školske i kvartovske kolegice i kolege, zlatna djeca komunizma sa zagrebačkog Dedinja - Pantovčak, Tuškanac... Molim štovanog babla da nam na slici točno locira Ogija Krajačića! ;)
Jer, HDZ nije bio nikakav slučajan, nasumičan pokret! Očito, i Tuđmanova putovanja o kojima je Željko toliko puta pisao, i ona iz sedamdesetih o kojima sam ja govorio, o opaska Mike Tripala da mu je Tuki jasno dao do znanja još sedamdesetih da se ovdje kroz 20 godina bez njega ništa ne će događati, kao i niz drugih detalja, sve to dakle otkriva brižnu dugogodišnju pripremu. No, to pitanje nije samo stvar kulturnopovijesnog cjepidlačenja: riječ je o presudnom podatku hrvatske novije povijesti! Tko je zapravo činio taj intelektualni kružok Steve Krajačića, o kojemu Manolić govori recimo u intervjuu iz 1998. Davoru Glavašu, u Feral Tribuneu, kako to da ti dečki koji žive u dvije susjedne kuće preuzimaju organizaciju cijelog jednog nacionalnog pokreta, kako to da ih ne samo Udba - da postanemo ozbiljni - nego i jugoslavenska politika tolerira i, štoviše, potstiće, kako to da je tu i Stipe, čijega je oca Joža poznavao također još iz ratnog vremena, kako to da tu nema ni Savke ni Mike, u koje se Hrvatska zaklinjala dvadesetak godina prije, itd.itd.? Osim mene, eto, o tome ne piše ama baš nitko, baš kao što ovdje nitko ni jednom jedinom slikom ili riječi nije, primjerice, obilježio 35 godina početka studentskih štrajkova maspoka! Nevjerojatna zemlja! Ovdje se ni o čemu što je zaista stvaralo i gradilo našu povijest ne smije ni zucnuti! Istražiti razloge te šutnje bio bi najkorisniji posao koji onaj tko je za tu povijest, ali i za našu današnjicu zbiljski zainteresiran, može poduzeti...
S druge strane, Tuđman i Manolić dakle već su najmanje 34 godine skupa - ako je 1942. inicijalna godina, kad Manolić šalje Tuđmana na Bilogoru, u partizane - stanuju kuća do kuće, i nitko me živ ne može uvjeriti da njih dvojica, skupa sa Stevom Krajačićem i svime što je to značilo - za neobavještene, jebiga: Stevo je osiguravao Titu Brijune za smjene Rankovića, dakle, to je dovoljno da zamislite kojega je ranga taj fucker bio, ako i nije bio mali bog, kako je na samrti rekao Duhačeku - uzgajaju šampinjone, igraju šah i ne snuju ama baš ništa nego kako će cisternom i ovoga vikenda u Stevin bazen dopremiti čistu morsku vodu!...
O toj sesiji s Ivanom Dencom ne znam ništa, ali, Tuđmanov otklon od Mesića i Manolića malo je složenija stvar. Najprije, nije bilo nikakvog otklona: to govorim iz prve ruke i kao svjedok. Sve je počelo, ideološki gledano vrlo rano, još 1991., ako ne i ranije, ali, 1991. Manolić je već uvelike bio u sukobu s Vukojevićem i Šuškom. U trenutku kad Amerikanci od Tuđmana traže da se odrekne Manolića, počinje lom: Ameri to traže gotovo je sigurno zbog cijelog seta naših veza s Rusijom, ne dakle samo davnašnjih Jožinih kontakata ili zbog famozne mitske stanice Steve Krajačića koja zna Manolića izbaciti iz takta (uvijek popizdi na to, ali, ima i dobar argument: Mislite li vi da bi u doba IB-a netko preživio s radio-stanicom u podrumu iz kojega kontaktira ni manje ni više nego SSSR?, klasično je Jožicino pitanje.), nego i zbog ukupnih geostrateških odnosa na Balkanu, u oblikovanju kojih Rusija nije bila samo srpski oslonac: konačno, sjetimo se Tuđmanovog puta u Moskvu, kad više nitko drugi nije ostao! Da o cijelom nizu naših ruskih đaka i ne pričam: od nestora Gregurića pa do oporbenjaka Čačića, svi su naši tehnomenađeri - zapravo: svi naši tadašnji premijeri! - barem dio svoga života proveli u Moskvi!
(Dragi Blog aka Nemanja 07.12.2006.)
ili još ranije:
Dragi Željko drago mi je da si usvojio moj kurs i da konačno prašiš po svima, jer, svi su oni iz Krajačićeve kabanice...
Ponavljam: uputite se u povijest SDB-a, točnije u Hrvatskoj: SDS-a i KOS-a, i na prvi će vam pogled biti jasna uloga hrvatskih kadrova na federalnoj i na saveznoj razini. Govna smo mi i to jako smrdljiva! Za neurotike, evo kratkog kursa, u jednoj rečenici: Rankovića je ipak smjenjivalo na Brijunima tako da je Titu osiguranje organizirao Krajačić! Pitajmo Duhačeka, je li Stevo bio mali Bog. Peratoviću, kako ti objašnjavaš dvije činjenice: prvu, nedvojbenu, da je Perković instalirao na razne funkcije brojne ekstremne emigrante, kao što i sam navodiš u nekim svojm tekstovima ili pak onima koje citiraš na svom blogu, i drugu, koju i predviše naglašuješ u tekstovima iako je nikad izrijekom ne tumačiš, da je Perković sudjelovao u svim sranjima ovoga rata: od Gospića, ubojstva Paradžika, lažnog granatiranja Šibenika i vožnje gliserima na pučinu po turski heroin, etc.etc.? Inače, znamo se mi, samo se ja zajebavam. Nisam ja tebi nesklon, nego te malo palim, jer bi drukčije ti bio premiran i dosadan...
(Nemanja je, dok mi se još nije predstavio pravim identitetom nazvavši me telefonom i ponudio pomoć Stipe Mesića, koristio i nickove: prof.dr. sci. Vjeko Slišk, Gjelaludhin Joyce, Zdravko Dren Žekić, Go Van Tze, Money Gotovac, Gange of Four, Đuro van Gazguro da vam G, Pero Kojitigastero, Đur O'Gresta, 05.11.2005)
|