Protiv šogora predsjednika Stjepana MesićaŽarka Pavline još 1994. zbog ratnog profiterstva provodio je istragu SIS. Djelatnici SIS-a Antonio Lekić, Nikola Krišto, Ivica Drviš i Miro Laco istraživali su poslovanje Pavlinine firme Omikroncommerce (koncem devedesetih u sjedištu te firme na Pantovčaku 18 često se moglo susresti i sadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića u razgovoru ugodnom s osobama iz sumnjivog poslovnog miljea - u prostorijama tvrtke radio je ilegalan bar) s MORH-om i otkrili da je:
... Pavlina, odnosno njegova tvrtka Omikroncommerce za Ministarstvo obrane nabavljala uniforme, pancirne košulje, čizme, šećer, videorekordere, kamere i drugu opremu, oštetivši to ministarstvo za 1,3 milijuna njemačkih maraka.
"Potkraj 1992. cijena jedne uniforme bila je oko 200 DEM, a Omikroncommerc ih je Ministarstvu obrane prodavao za 600 DEM. Radi se o kompletu američkih uniformi — maskirne hlače, košulja, jakna, remen, čizme, a ukupno ih je, po podacima koje smo uspjeli saznati, prodao 1600 komada. Za njih je plaćeno 960.000 DEM, a za 1600 uniformi po realnoj cijeni od 200 DEM trebalo je platiti 320.000 DEM.
Jednostavnom računicom dolazimo do podataka da je Hrvatska vojska, odnosno porezni obveznici oštećeni za 640.000 DEM. Pavlina je pancir košulje prodavao tri puta skuplje od njihovih realnih cijena."
Navedeno je još nekoliko sličnih primjera preplaćivanja robe koju je za Ministarstvo obrane dobavljao Omikroncommerc, što mu je, u konačnom iznosu, donijelo protupravnu korist od 1.290.000 DEM.
U doba kad su se odvijale te transakcije pomoćnik ministra obrane za logistiku bio je Ivan Čermak, a račune kojima je Omikroncommercu žurno plaćena isporučena roba potpisivao je bojnik Ivan Novak.
Iako je onodobno Vojno tužiteljstvo protiv njega bilo najavilo kaznenu prijavu, Žarko Pavlina nijekao je sve optužbe. Hvalio se prijateljstvom s onodobnim ministrom i kasnijim zagrebačkim gradonačelnikom Branko Mikšom koji mu je omogućio uvoz šećera za Hrvatsku vojsku, a pri razgovorima je redovito isticao da je šogor Stjepana Mesića, tada predsjednika Sabora.
Spomenuti SIS-ovci su ubrzo naredbom ministra Gojka Šuška skinuti s tog slučaja i sa ispitivanjem navoda o umiješanosti u kriminala Josipa Perkovića i Gorana Kovačića.
45 lines ekskluzivno objavljuje dokument SIS-a Broj : 51 2-1 8 - 01-1-94-78, Zagreb, 14 .11.1994., upućen predsjedniku RH dr. Franji Tuđmanu u kome 18 tadašnjih djelatnika Uprave SIS-a traži od Vrhovnog zapovjednika RH da omogući nastavak daljnjeg istraživanja poslovanja Žarka Pavline i prikupljanja dokaza o djelatnosti Josipa Perkovića i Gorana Kovačića.
Dokument su potpisali, ili dali na njega suglasnost, slijedeći vojni špijuni i špijunke:
1. Ivan Kožul
2. Goran Kovačić (mlađi)
3. Frane Tomičić (Mesić ga nedavno proizveo u generala)
4. Stanko Ćavar
5. Krešimir Martinec
6. Damir Stručić
7. Gordan Galić (suglasan je, nalazi se na terenu)
8. Miše Ćurković
9. Veseljko Kardum
10. Josip Kaurić
11. Miro Magdić
12. Zvonimir Radiček
13. Ivan Laco
14. Jakov Miloš
15. Rade Vekić
16. Mirjana Matešan
17. Renata Ciglenečki
18. Ivica Krišto
Napomena:Krešimir Martinec potpisuje uz zamolbu da tekst prije proslijeđivanja bude dat na uvid načelniku (Uprave SIS-a op. ž.p.) g. Stipi Rojnici
Ako predsjednika Stjepana Mesića stvarno zanima kamo je otišao novac od dijaspore i prodaje društvenih stanova, bilo bi najbolje da počne čistiti ispred vlastitog praga. To mu je bio životni moto kada je govorio o potrebi procesuiranja optuženih za ratne zločine. Kako je sam lansirao tezu da je ratno profiterstvo jednako ratnom zločinu, molim neka bude dosljedan i javno se založi da se ispitaju sve sumnje oko njegova šogora Žarka Pavline. Samo da opet ne ponovi ono što je 2003. rekao Ani Jendriš-Jelesić kad ju je pred savjetnicima Željkom Bagićem, Ivicom Maštrukom i Sandrom Krvavicom: Nemam ja veze s Pavlinom. On mi nije šogor. Moja žena nema rodbine. Van! Vodite ju! Ona je luda!