online

nulla dies sine XVL lineae




30.04.2007., ponedjeljak

Hero Or Traitor?



Tv emisija Latinica, tema "Nerazjašnjena ubojstva", HTV, 14. 04. 2003.
Autor i voditelj Denis Latin
Prilog Milana Majerovića Stilinovića: "Heroj ili izdajnik?"
Sudjeluju: Vesna i Leon Levar, Milan Kolić, Zinka Bardić, Dragutin Frančišković, Željko Peratović, Mirjana Vukić, Mile Kolak, Ivan Zdunić.
Spominju se: Milan Levar, Stjepan Mesić, Željka Antunović, Mirko Norac, Ivica Rožić Roka, Tihomir Orešković, Darko Milinović, Stožer za zaštitu digniteta Domovinskog rata, HHO, ICTY, Široka Kula, Lovinac, Dubravko Novak, Gospić.


Vloganje ovog videa aktualizirala je "šetnja" Tihomira Oreškovića Zagrebom i Likom (Žarko Puhovski je čuo da je Orešković održavao sastanke u Gospiću, a ja da mu je stožer u Vrhovinama) i Latinica na temu hrvatskih generala koja bi trebala biti emitirana u ponedjeljak 07. svibnja o.g., a za koju sam dao izjavu.
Posebno me razveselilo kada sam u Majerović-Stilinovićevom prilogu vidio snimku vezivanja lancima aktualnog potpredsjednika Hrvatskoga sabora Darka Milinovića iz 2000-e, koji se drao: "Mi smo zločinci jer smo obranili Gospić..."

- 01:27 - Komentari (6) Isprintaj #

29.04.2007., nedjelja

Veleposlanik Galić neće u zrakoplovu Croatia Airlinesa sjediti pokraj oca i sina Jurašinović


Pred nekoliko minuta u zrakoplovu koji iz Pariza leti za Zagreb dogodio se omanji incident u kojem je sudjelovao hrvatski veleposlanik Mirko Galić.

Pred polijetanje zrakoplova u aerodromskoj čekaonici obitelj Jurašinović, otac Tomislav i sin Ivan, odvjetnik Marina Tomulića, dobili su obavijest službenika Croatia Airlinesa da su sjedala na kojima su trebali sjediti pokvarena i da će im biti dodijeljena druga. Kako su u čekaonici zatekli i veleposlanika RH u Francuskoj Mirka Galića, odmah su posumnjali u mogućnost da je nešto drugo po srijedi, odnosno da su sjedala za koja su imali karte pored njegovoga, i da on ne želi sjediti u njihovoj blizini. Naime, odvjetnik Ivan Jurašinović pisao je francuskoj centrali Reportera bez granica o Galićevoj cenzuri na HTV-u u slučaju Rotim-Družijanić i općenito povezanosti s predsjednikom Stjepanom Mesićem, i pretpostavlja da Galić za to zna.
Kada su ušli u zrakoplov i došli do zamijenjenih sjedala, pričekali su polijetanje. Potom je Tomislav Jurašinović hinio da ide na WC i tom prigodom ustanovio da se njihova originalna mjesta doista nalaze pored veleposlanika Mirka Galića, da nisu pokvarena i da na njima nitko ne sjedi. Odmah je išao protestirati nadležnoj stjuardesi. Nastavak priče očekujte kad zrakoplov sleti u Zagreb.

UPDATE (29. 04. 2007. 01:23):

Prema neslužbenim informacijama, veleposlanik Mirko Galić je posredstvom jednog djelatnika Croatia Airlinesa unio bočicu parfema što je strogo zabranjeno pooštrenim pravilima o sigurnosti zrakoplovnog prometa. Izleda se počeo topiti mit o najvećeme gospodinu među hrvatskim novinarima otkako je stupio na diplomatsku dužnost.

- 01:23 - Komentari (7) Isprintaj #

28.04.2007., subota

Interview o "Oluji" koji je uzrujao Vrhovnika


Načelnik Operativne uprave GS HV-a general-bojnikom Vinko Vrbanac u prvom razgovoru za medije otkriva što je radio na čelu tima za vođenje operacije "Oluja"


Posebnost rata koji smo mi vodili od 1991. je i ta što nigdje nije djelovao prijeki sud i nitko nije strijeljan. Međutim, za problem pojedinaca koji su nakon operacije "Oluja" započeli neki svoj privatni rat, svakako treba naći odgovarajuće rješenje.



General-bojnik Vinko Vrbanac, Panorama, 23. kolovoza 1995.


Je su li Vrhovniku Franji Tuđmanu zasmetale ove dvije rečenice ili ga je živciralo što se Vrbanac kao bivši oficir JNA kiti "Olujom", ne mogu se točno sjetiti. Znam samo da je bio jako ljut na generala-zbora Zvonimira Červenka što je dopustio Vrbancu da razgovara samnom. Vrbančeva slava nije bila duga vijeka. Smijenjen je te jeseni kao žrtveni jarac zbog nesupjeha HV-a na rijeci Uni (opozvani prodor prema Prijedoru i Banja Luci) kada je zbog pogrešnih obavještajnih procjena veći broj hrvatskih vojnika poginuo (utopio se).

- 15:38 - Komentari (1) Isprintaj #

27.04.2007., petak

Tomislav Karamarko i Tihomir Orešković


Naslovnica današnjeg Novog lista (photo by Denis Lovrović)


Polgodišnjim boravkom na slobodi Tihomira Oreškovića, kojemu je u Rijeci presuđeno 15 godina zatvora za do sada razriješeni najmonstruozniji ratni zločin počinjen od strane Hrvatske vojske, zgroženi su Milorad Pupovac, Zoran Pusić, Branko Mijić i Vesna Škare-Ožbolt. Bivša ministrica pravosuđa kaže da su na nju vršili pritisak iz Vlade (Ivo Sanader?) i tajnih službi (Tomislav Karamarko?) da se Oreškoviću još za njenog mandata osigura premještaj iz Lepoglave drugdje (vjerojatno u zatvor poluotvorenog tipa Lipovicu gdje trenutno boravi Mirko Norac), na što ona nije pristala. Dodala je da se Orešković tada nije žalio na zdravstvene tegobe.

Ivo Banac mi je ispričao da je bio svjedok Oreškovićevog dolaska u Hrvatsku 1991.

- Putovao sam zadnjim letom američke kompanije Delta s newyorškog aerodroma Kennedy. Mislim da je to bilo na dan kad je pala Baranja - 25. kolovoza 1991. Mome sjedalu prišao je jedan tip s bradom i pitao me jesam li ja profesor Banac. Predstavio se kao Tihomir Orešković i rekao mi da se ide boriti u Hrvatsku. Stao me gnjaviti nekim brošurama o gerilskom ratovanju (CIA-inim?, upitna opaska ž.p). Čudio sam se što će mu brošure o gerilskom ratovanju ako ćemo stvarati državu i vojsku, ali se nisam puno raspitivao. Kasnije mi je jedan policajac koji je tada radio na aerodromu Pleso rekao da je zajedno s Oreškovićem u istom avionu stigao i kontigent oružja. Svakako da se pitate kako je to oružje moglo proći oštru kontrolu na newyorškom aerodromu. Pitam se to i ja, otkrio mi je to pred svjedocima Rankom Ostojićem, Ivanom Pađenom i Josipom Boljkovcem, američko-hrvatski profesor Ivo Banac.


Pokojni Milan Levar je nerijetko govorio da je Orešković američki čovjek, da je za ono što je učinio u Gospiću instruiran u SAD-u. Levar je to navodno rekao i svjedočeći u Haagu 1997., pa je tadašnja haaška tužiteljica Louis Arbour bila u velikoj nevolji. Zbog Levarova haaškog svjedočenja, navodno je i Carla Del Ponte odlučila prepustiti suđenje Oreškoviću i Norcu Hrvatskoj.

Da je Orešković u Americi bio čovjek CIA-e na riječkom suđenju posvjedočio je Smiljan Reljić, a Josip Perković je otkrio da je taj podatak dobio od Nikole Štedula. Sam je Orešković u razgovoru za Večernji list kazao da je u SAD-u suraživao s FBI-em, navodno protiv UDB-e.

Kada je nakon ubojstva Milana Levara trebao u opritvor, navodno je tražio pomoć veleposlanstva SAD-a u RH, ali, logično, Amerikanci nisu željeli ni čuti za njega. U žalbi na presudu pred Vrhovnim sudom tražio je da se sasluša Amerkanca Hrvatskog porijekla Tonija Kujundžića i nudio sudu njegovu adresu u SAD-u.

Pored svega ovoga, ne vjerujem da je američka administracija tražila od Ive Sanadera i Tomislava Karamarka da se Tihomiru Oreškoviću olakšaju zatvorski dani.

Pouzdano znam da je Tomislav Karamarko povezan s grupom oko Mirka Norca i Tihomira Oreškovića. Karamarko je kao šef UNS-a 2000/01 spriječio policiju da sasluša jednog svjedoka koji je mogao povezati Oreškovića s ubojstvom Milana Levara. Šef osiguranja UNS-a Zoran Cvrk, blizak policijskim specijalcima Mladenu Markaču i Franji Drlji, navodno je u to doba aktivno sudjelovao u opstrukciji istrage ubojstva Milana Levara. Prema neslužbenim informacijama 45 lines, Zoran Cvrk koji danas radi kao povjerenik za sigurnost HNS-a, osobno je darivao Tihomira Oreškovića trenirkama i majicama Hrvatskog nogometnog saveza u kojima se ovaj šeće Zagrebom i Likom.

Želi li bilo kakvu podršku mežunarodne zajednice za predstojeće izbore, premijer Ivo Sanader će se morati oštro ograditi od novonastale sramotne situacije s Oreškovićem za koju formalno odgovornost snosi ministarstvo pravosuđa.

I predsjednik Stjepan Mesić bi morao reagirati, obzirom da su u njegovoj ingerenciji tajne službe. Navodno je Mesić ovih dana pozvao na raport Tomislava Karamarka zbog pisma koje je dobio Josip Boljkovac, a u kojem se tvrdi da šef SOA-e Zagreb Milijan Brkić, još jedan bivši policijski specijalac, nezakonito provodi istrage o komunistički poratnim zločinima i usko surađuje s ekipom Vice Vukojevića.

Kako je u današnjoj kolumni u Novom listu primijetio Branko Mijić "predsjednik Mesić je pomilovanjem za dvije godine smanji kaznu treće osuđenom za gospićki zločin Stjepanu Grandiću", pa Mesićeve eventualne poteze u sankcioniranju odgovornosti za Oreškovićev boravak na slobodi i ne treba doživjeti kao iskrene.

Naime, SOA-inim kuloarima već se uveliko šuška da Mesić misli smijeniti Tomislava Karamarka i na njegovo mjesto postaviti SDP-u sklonog Špiru Mišu, trenutno savjenika SOA-ina načelnika za operativu. Karamarko bi zapravo bio unapriježen jer bi ga se potom postavlo za predstojnika ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost (nešto kao bivši UNS na čijem čelu je već bio). S te bi pozicije Karamarko mogao i dalje nadgledati što se radi u SOA-i, i biti siguran da se protiv njega i Mesića ništa ne poduzima. Uostalom, međuvremenu je u SOA-u preko veze zaposlio desetke sebi odanih ljudi, koje Miše, i kad bi htio, ne bi mogao ekspresno otpustiti.

Kuloari donose i senzacionalan trač po kojem postoji dogovor Mesić-Karamarko, da će sadašnji predsjednik poduzeti sve kako bi ga za koju godinu Tomislav Karamarko naslijedio na čelu države.

- 13:18 - Komentari (14) Isprintaj #

Mesić je oskrvnitelj "Jasenovca"


Marin TOMULIĆ
Francuska


Svjedočenja Geoffreya NICE, Grahama BLEWITTA i Johna CENCICHA potvrđuju informacije francuskih obavještajnih službi da su Brijunski transkripti, kao i večina dokumenata na bazi kojih je Carla Del PONTE podignula optužnicu protiv hrvatskih generala i hrvatske države, falsificirani.

Njihova svedočenja isto tako potvrđuju da se radi o zavjeri Carle Del PONTE, Beograda i Zagreba (Stjepan MESIĆ i Ivica RAČAN) koje je cilj bio falsificiranje povijesnih događaja.

Medijske intervencije gore navedenih, nekad visokih dužnosnika Međunarodnog Kaznenog Suda u Haagu, ukazuju da su se SAD, Velika Britanija, Francuska i Njemačka napokon odlučili izravno intervenirati na ovim prostorima promreženim institucionaiziranom zločinačkom organizacijom pod kontrolom regionalnih obavještajnih jugoslavenskih tajnih službi udruženih u istom projektu – krivotvorenjem povjesnih događaja poništiti legalnu i legitimnu emancipaciju hrvatskog naroda, muslimana i Hrvata u BiH te spriječiti samostalnost Kosova, a sve to u cilju obnove nekih novih jugoslavenskih asocijacija.

Stjepan MESIĆ, svijestan skorih neminovnih događaja, nedavno je u Jasenovcu zazivao u pomoć „antifašiste“ i to protiv hrvatskog naroda kojeg je u svom govoru kolektivno optužio za ustaške zločine protiv židovskog naroda.

Stjepan MESIĆ, oskvrnitelj židovske grobnice udovice Ane JENDRIŠ – JELESIĆ, svojom je prisutnošću u Jasenovcu oskvrnuo mauzolej žrtava zločina i teško uvrijedio židovski narod, hrvatski narod i hrvatsku državu.

U cilju zbijanja redova u obrani protiv demokratskih snaga i međunarodne zajednice, Stjepan MESIĆ pomoću sudca Županijskog suda u Zagrebu Marijana GARCA, ortaka i prijatelja Žarka PAVLINE, oslobađa članove svoje zločinačke organizacije, odgovorne za desetine ubojstava, Marka NIKOLIĆA i Nikicu JELAVIĆA.

Uvjeren sam da Stjepanu MESIĆU i Marijanu GARCU ne preostaje dosta vremena za oslobađanje i Hrvoja PETRAČA.

Sudac Marijan GARAC je 2001. kao istražni sudac, dao nalog za pritvaranje udovice Ane JENDRIŠ–JELESIĆ te tako pomagao Stjepanu MESIĆU i Žarku PAVLINI da na miru rasprodaju opljačkanu imovinu te nesretne židovske obitelji. Stjepan MESIĆ je zadržao njihovu grobnicu na Mirogoju iz koje je dao izbaciti kosti obitelji žrtvina muža.

Ohrabrujuće je da se u skoro u potpunosti pasiviziranom ili korumpiranom pravosuđu još uvijek hrabro bore za pravnu državu državni odvjetnici Dunja PAVLIČEK i Petar DRAGOSAVAC.

Oni bi pozornije trebali istražiti ulogu Stjepana MESIĆA i Josipa PERKOVIĆA u ubojstvima Ibrahima DEDIĆA, Vjeke SLIŠKA......., pokušaj ubojstva na mene i otmicu sina generala ZAGORCA.

Nesporno je da su MESIĆEV prijatelj Željko GOLUB i Marko NIKOLIĆ u Nizozemskoj dogovarali s Martyem CAPPIAU likvidaciju Vjeke SLIŠKA.
Željko GOLUB je iz tih razloga u više navrata išao na konzultacije kod Stjepana MESIĆA.


U Parizu 26 Travnja 2007
Marin TOMULIĆ



- 00:36 - Komentari (6) Isprintaj #

26.04.2007., četvrtak

Sudac Marijan Garac pod sitnozorom europskih lustratora


Marijan Garac i Nikica Jelavić. U pozadini Danko Radaljac, novinar Novog lista. (photo by Dragan Grdić, Vjesnik)


Sudac Županijskog suda u Zagrebu Marijan Garac nedavno je oslobodio krivnje Marka Nikolića za organizaciju ubojstva Vjeke Sliška i Nikicu Jelavića za ubojstvo Zorana Dominija (slučajnog prolaznika ubijenog u jednom od neuspjelih atentata na Vjeku Sliška).

Marijan Garac obavljao je dužnost istražnog suca i u slučaju ubojstva Marka Sliška, za koje do sada nitko nije optužen.

A 2001. Marijan Garac je kao istražni sudac u predmetu prijevara s gradskim stanovima strpao u 11 mjesečni pritvor zagrebačku odvjetnicu Anu Jendriš-Jelesić.

Upravo preko ovog zadnjeg slučaja, priča o sucu Garcu našla se i pred tijelima EU koja se bave korupcijom u pravosuđima zemalja moliteljica pristupa.

Postoje čvrste indicije da je sudac Garac prije odluke o optužnici i pritvoru za gospođu Jendriš-Jelesić bio povezan sa Žarkom Pavlinom, šogorom predsjednika Stjepana Mesića, od ranije poznatim iz priča o ratnom profiterstvu (preprodaja oružja i opreme), a kojeg umirovljena odvjetnica tereti za urotu kojom joj je oduzeta kuća i sve dragocjenosti u njoj, grobnice na Mirogoju, a umalo je izgubila i život.

Nadležne europske institucije već su upoznate sa slučajem odvjetnice Jendriš-Jelesić, a nedavno su dobile i nove podatke o "upletenosti" suca Marijana Garca.

Istodobno, francusko pravosuđe već postupa po tužbi Marina Tomulića koji je prijavio Marka Nikolića za pokušaj ubojstva. U tom se predmetu, između ostalih, spominju Hrvoje Petrač, Željko Golub i Stjepan Mesić, sve osobe koje se u gore navedenim slučajevima spominju u kontekstu postupaka suca Marijana Garca.

Potpredsjednik Europske komisije i povjerenik za pravdu, slobodu i sigurnost Franco Frattini, dakle, na svome stolu ima podeblji dosje o sucu Garcu, a kakve je naputke u svezi s tim dobio šef delegacije Europske komisije u Hrvatskoj Vincent Degert, doznat ćete uskoro na 45 lines.

P.S. Sličan tekst: Stjepan MESIĆ je kum mafije u Hrvatskoj!

- 23:41 - Komentari (1) Isprintaj #

25.04.2007., srijeda

Zapovijed 108. i 115. brigadi HVO-a o povlačenju s položaja preko srpskih teritorija


Nepotpisana zapovijed general-bojnika Milivoja Petkovića



REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA
Hrvatska zajednica Herceg Bosne
Hrvatsko vijeće obrane

OBRANA
VOJNA TAJNA
STROGO POV.

GLAVNI STOŽER
Br. 02 2/1 01 1138/93
Mostar, 20. 06. 1993 . g.

Izvlačenja snaga
108. i 115. br. HVO

OZ POSAVINA
N/R gosp. ĐURE MATUZOVIĆA
(preko 108. uputiti 115)

Poradi napadaja muslimanskih snaga na Hrvate i HVO Srednje Bosne, ubijanja, palenja i protjerivanja Hrvata, krajnji je čas da pripadnici 108. i 115. organiziraju izvlačenje vojske i naroda na najpovoljnije lokacije koristeći srpski teritorij. Poslije Srednje Bosne vi ste na redu, ne dozvolite da vas se zadržava lažnim obećanjima o suživotu.

Snagama 108. i 115. br. HVO izdajem slijedeću:

ZAPOVIJED

1. Organizirajte izvlačenje naroda i vojske sa sadašnjih prostora, koji nikad neće biti vaši.
2. Ugovorite prolaz preko teritorija pod srpskom kontrolom.
3. Radite u najvećoj tajnost, planski i brzo.
4. Vojskom zaštitite izvlačenje naroda.
5. Novu zapovijed očekujte na našim prostorima.

Dostaviti:
OZ Posavina

Načelnik OS HVO
General-bojnik
Milivoj Petković



Ne morate vjerovati ovom dokumentu da je šef HVO-a Milivoj Petković izdao zapovjed brigadama 108. i 115. brigadi HVO-a da se zajedno s hrvatskim stanovništvom povuku s teritorija Ravne-Brčko i Tuzle (koje nikad neće biti njihovo) preko područja koja kontroliraju Srbi (ugovoreno). Pitajte je li ova zapovijed istinita Đuru Matuzovića, aktualnog zastupnika HDZ-a u parlamentu Federacije BiH. Pitajte pripadnike bivše pripadnike tih brigada!

Pitajte i razmislite, a onda sudite je li Tuđman s Miloševićem dijelio Bosnu?!

- 23:58 - Komentari (12) Isprintaj #

Miroslav Vidović, član NO SINACO-a, nudio Pukaniću mito u ime Vlatka Markovića?


Tada sam stupio u intenzivne kontakte sa skupštinarima HNS-a te dobio usmenu podršku dvadesetak članova Skupštine. Za pobjedu je trebalo 27 glasova. Nekoliko dana prije same Skupštine u moj ured je nenajavljeno došao M. V., bivši visokopozicionirani dužnosnik kojeg poznajem desetak godina.

Otvoreno mi je rekao da je izaslanik Vlatka Markovića i Zorana Cvrka te da me došao pitati koliko novca tražim da odustanem od kandidature!

Ivo Pukanić, Nacional, 23.04.2007


Onima koji su pročitali Pukanićev komentar dosta je toga bila jasno, no ostala je tajna čovjeka iza inicijala M.V., za kojeg su mnogi posumnjali da se radi o Mladenu Vedrišu. Međutim, da se ne radi o Mladenu Vedrišu Pukanić je naglasio na početku svoga gostovanja na Novoj TV, na što je voditeljica dnevnika Mirjana Hrga upitala: „Je li to navodno Miro Vidović?“ Pukanić nije želio niti potvrditi niti demantirati tu informaciju do koje je Nova TV došla.


sbg, Jutarnji.hr, 24.04.2007


Ivo Pukanić je prijatelj s Miroslavom Vidovićem koji je pak prijatelj s bivšim predsjedinovim savjetnikom Željkom Bagićem.

Da ću biti na meti naslutio sam kada me jedna osoba koja je prethodno bila kod Željka Bagića, njeno ime sam spreman reći na sudu, da me predsjednikov savjetnik ogovara kao starog KOS-ovca koji dezinformira predsjednika, te da radim na razbijanju obavještajne zajednice. Prethodno sam čuo da je pobočnik tadašnjeg načelnika GS OS generala Stipetića, satnik Vidović poručio generalu »neka Frančišković makne prste od Franje Tureka«. Kad sam sve to zbrojio vidio sam kojim to krugovima smetam i da će se oni svime poslužiti da me ocrne...

Dragutin Frančišković, Vjesnik, 2. studenoga 2003./ 45lines.info, 13.3.2006 22:21


Nakon što je satnik Vidović morao otići iz Glavnog stožera, a Bagić iz Ureda Predsjednika, obojicu je predsjednik Stjepan Mesić, preko generalnog direktora INA-e Dragičevića, zaposlio u SINACO: Vidović je član Nadzornog odbora, a Bagić pomoćnik direktora.

- 09:52 - Komentari (7) Isprintaj #

Romeo Vrečko, poligrafist "Istrage" testira agente SOA-e na curenje informacija


# Majstore, svaka čast, stvarno si informiran. Točno je sve što si napisao. Znaš li koliko ih sada ide na poligraf zbog tebe!?

(SIS 18.04.2007. 15:27)



Boravak u Kninu, Drnišu i Vrlici u ponedjeljak, tzv. ekskurzija "Putevima Ante Gotovine", priskrbio mi je, pored ostalog i jednu zanimljivu informaciju vezanu za paniku u SOA-i izazvanu napisima na 45 lines.

Iz više vjerodostojnih izvora, uz pršut i merlot, doznao sam da poligrafsko testiranje agenata SOA-e koje se sumnjiči da odaju informacije Ladislavu Tomičiću iz Novog lista i autoru 45 lines, u prostorijama SOA-e u Grabovčevoj ulici (bivše sjedište NSEI-a) obavlja Romeo Vrečko, suradnik Roberta Valdeca u "Istrazi" Nove TV.

Vrečko je bivši policajac (kriminalist), stalni sudski vještak za poligrafska testiranja i predsjednik mačevalačkog kluba Rapir.

Sad kad i to znam, moram javno odati priznanje ekipi "Istrage" da je ekipirana vrhunskim stručnjacima. Dakle, pored Vrečka koji je i formalno obrazovan za to što radi, tu su još i stručnjaci iz prakse: voditelj Robert Valdec je i predavač na paramossadovoj akademiji za sigurnost, a urednik Andrej Rora, zajedno s bivšim veleposlanikom RH u Makedoniji Aleksandrom Miloševićem, pekao je zanat kod Davorka Vidovića u sisačkom, ratnom IPD-u (Služba za Informativno-propagandnu djelatnost MORH-a).

Agenti SOA-e su zadovoljni što imaju posla s ekipom iz "Istrage", a ja ću i dalje biti dobro obaviješten. Ali, ne zato što gledam tu jeftinu i huškačku tv emisiju.



- 00:48 - Komentari (2) Isprintaj #

24.04.2007., utorak

Geni kameni - turneja 45 lines po Zagori i Lici


drniski_barjak
Obnova u Drnišu


drniski_sat
Drniški školski sat
kijevo
Crkva Svetoga Mihovila u Kijevu
vjetar_s_dinare
Pospani vjetar s Dinare
licka_ovcetina
Lička ovčetina iz zavičaja Jovanke Broz


- 16:12 - Komentari (3) Isprintaj #

O Thompsonu u Shpitzi




Svi koji niste u noći s nedjelje na ponedjeljak gledali Shpitzu i prilog Tonija Volarića o Thompsonu možete na ovome blogu čuti i vidjeti što su o najavljenom Perkovićevom koncertu u Sarajevu rekli saborski zastupnik SDA- Šemso Tanković, glazbeni kritičar Darko Glavan i autor 45 lines.

Thompson nije imao hrabrosti pjevati za HSP 10. travnja 1992. pred Starčevićevim domom u Zagrebu, pa me čudi da se danas razbacuje mudima kaže da se ne boji nastupiti u Sarajevu.

Godinama su Danijela Martinović i on tajili brak, da bi im Katolička crkva, kao rijetko kome, isti razvrgnula. Da ga dijelovi Katoličke crkve ne guraju u Sarajevo, on sam bi zasigurno već odustao od nauma da pjeva u gradu koji mu poručuje da je nepoželjan.

Političke sponzore njegova nastupa u Sarajevu, ne zanimaju sarajevski Hrvati, već ustanovljavanje trećeg entiteta (obnova Herceg-Bosne). Vjerujem da bi većinu publike činila ekipa iz Hercegovine i dalmatinske Zagore. Obzirom na kulturni kod i politički svjetonazor, mišljenja sam da bi se Marku Perkoviću Thompsonu najbolja raja okupila u Trebinju. Tamo bi, uvjeren sam, bio svoj među svojima.


- 01:42 - Komentari (2) Isprintaj #

22.04.2007., nedjelja

John Cencich zna zašto Haag nije podigao optužnice protiv Kadijevića, Adžića, Vasiljevića... za zločine u Hrvatskoj, a nitko ga o tome nije pitao


Nakon što ste završili istragu o Tuti i Šteli, vratili ste se u Ameriku?

- Da, vratio sam se na vježbe u FBI, no samo zakratko. Iz Haaškog tribunala su me obavijestili da sam unaprijeđen u šefa, tj. voditelja cijelog tima haaških istražitelja u slučaju Slobodana Miloševića. Zadatak moga tima je bio utvrditi činjenice o ratnim zločinima za koje je osumnjičen Milošević, i to konkretno na tlu Hrvatske. Dobio sam tim istražitelja sastavljen od ljudi iz svih krajeva svijeta, s golemim iskustvom. Istraga je trajala dvije godine i vodila nas prema "gore", prema imenima kao što su Borisav Jović, Veljko Kadijević, Momir Bulatović, Aleksandar Vasiljević, Branko Kostić, Blagoje Adžić i drugi.

Stalno sam upleten u istrage

Protiv ovih ljudi Haag nije podigao optužnice, ali oni su bili Miloševićeve produžene ruke, pomoćnici, radili su zajedno na ostvarivanju plana velike Srbije. Cijeli je moj tim radio na tome i završili smo s onim što je navedeno u optužnici protiv Slobodana Miloševića, za one ratne zločine koji su počinjeni u Hrvatskoj.

Time je završio Vaš rad za haaško tužiteljstvo i sada predajete kriminalno pravo na uglednom sveučilištu "California" u Pennsylvaniji?

- Da, moj je istraživački rad završen. "Potrošio" sam dvije godine na Tutu i Štelu, a potom dvije godine na Miloševića. Sada sam predsjednik Međunarodnog udruženja istraživača ratnih zločina u Washingtonu, gdje imamo ljude iz Iraka, Ruande, Sijera Leonea i drugih zemalja. Stalno sam uključen i "upleten" u istrage ratnih zločina - naveo je John Cencich.


Lada Kalmeta, Slobodna Dalmacija, 20. 04. 2005.


Pred dvije godine pisao sam profesoru Cencichu da me zanimaju informacije o nepodizanju haaške optužnice protiv šefa KOS-a Aleksandra Vasiljevića. Uvaženi se profesor toliko uplašio mojih mailova da me zamolio neka ga skinem s mailing liste.

Nakon što su hrvatski mediji objavili priče Sir Geofreya Nicea i Marka Atile Hoarea, red bi bio da netko nazove i Cencicha jer je, barem po onome što je Lada Kalmeta objavila 2005., svakako jedna od upućenijih osoba u istrage protiv pripadnika Miloševićeve zločinačke grupe za Hrvatsku, koji su ostali nezahvaćeni optužnicama. Cencich je vjerojatno upućen i u detalje deala Haaga sa Srbijom po kojem se dogodilo da šefovi JNA koji su pomagali Miloševiću u pravljenju Velike Srbije na štetu Hrvatske, ostanu izvan optuženičkih klupa. Kako se stvari razvijaju oko Haaga, američka administracija vrlo vjerojatno nema ništa protiv da Cencich o tome progovori.

P.S. Autor 45 lines u noćašnjoj HTV-ovoj Shpitzi (00:15, I program) razgovara s Tonijem Volarićem o štetnosti nastupa Marka Perkovića Thompsona u Sarajevu.

- 17:51 - Komentari (4) Isprintaj #

20.04.2007., petak

Materijale protiv Josipa Boljkovca prikuplja SOA?!


U poplavi dokumentacije koja mi dolazi na mail pred desetak dana stiglo je i jedno pismo za koje je pošiljatelj napisao da ga je izvorno poslao Uredu Predsjednika. Ono se tiče optužbi protiv Josipa Boljkovca za zločine OZNA-e iznesenih ovih dana u Večernjem listu na koje je prvi hrvatski ministar policije danas odgovorio na press konferenciji:

Josip Boljkovac ističe kako nakon Drugoga svjetskog rata nije bio u vojnoj Ozni koja je otvarala logore i tvrdi: – Odlukom Centralnog komiteta povučen sam u Oznu u pomoćni obavještajni centar za kartoteku. Nisam donosio nikakve odluke o logorima, već sam bio izvršni organ, kao i mnogi drugi, i radio sam, kao častan čovjek, po nalogu Partije koja je vodila zemlju...

To su obične laži koje forsiraju desničarske snage u Hrvatskoj koje žele svu krivnju za stradanja nakon 2. svjetskog rata pripisati meni, a za ono što nije valjalo u Domovinskom ratu Stjepanu Mesiću. Njemu pokušavaju smjestiti zbog svjedočenja u Haagu, gdje je rekao istinu. To su poražene snage, ostaci mračne prošlosti.

Boje se prave istine i tim napadima pokušavaju prikriti tko su pravi zločinci u ovoj zemlji. To su Vice Vukojević, koji je odgovoran za ratne zločine u Borovu Selu, kad je izdavao naredbe mimo moga znanja, a s Tutom je haračio i u Bosni. Da stvar bude tragičnija, danas je visokopozicionirani sudac,
rekao je Josip Boljkovac na jučer održanoj sjednici Saveza antifašističkih boraca Karlovačke županije.


Snježana Bičak, Večernji list, 20.04.2007


Pismo koje sam dobio navodi upravo Vicu Vukojevića kao osobu koja rukovodi optuživanjem Boljkovca za zločine SOA-e. Obzirom da je u pismu navedeno kako Vukojeviću u tome pomaže i SOA, bio sam malo zatečen. No, nakon zadnjih događaja opisanih u Večernjaku i mojih provjera na terenu, očito je da se Boljkovac rukovodi upravo sadržajem pisma, pa sam ga odlučio i objaviti:

PREDMET: SOA i VICE VUKOJEVIĆ

SOA kao pravni sljednik POA i dalje intenzivno nastavlja u dogovoru s nekolicinom ekstremnih desničara prikupljati podatke o počinjenim ratnim zločinima nakon II svjetskog rata na području Hrvatske i bivše SFRJ. Za ove potrebe koriste se povijesna građa i dokumentacija u državnim arhivima i arhivima pojedinih ministarstava.

Ovakve aktivnosti bivše POA-e a sada SOA-e opravdavaju se potrebom pružanja stručne potpore tijelima hrvatskog pravosuđa u otkrivanju i procesuiranju počinitelja ratnih zločina nakon II svjetskog rata na čemu inzistira grupacija oko Vice Vukojevića koja prvenstveno želi kompromitirati osobe od kojih su neke bliske Predsjedniku RH (Josipa Boljkovca, Josipa Manolića, Miku Špiljka, Budimira Lončara, Dušana Bilandžića i dr). Prvenstveno su usmjereni prema živim osobama.

U Vukojevićevoj grupaciji aktivni su još: Florijan Boras, Josip Jurčević, Božo Vukušić, Višeslav Vukojević i dr.

Neke od ovih osoba imaju znatan utjecaj u SOA kod Tomislava Karamarka, Milijana Brkića (načelnika centra u Zagrebu te Tomislava Milčića koji u SOA kao šef koordinator znatnijim dijelom je upoznat s navedenim aktivnostima.

Ovakve aktivnost i SOA nastavak su rada bivše komisije za ratne zločine koju su vodili V. Vukojević i B. Vukušić. Najbliži suradnik V. Vukojevića je načelnik centra u Zagrebu Milijan Brkić kojeg je osobno kod Karamarka protežirao V. Vukojević. Vukojeviću prenosi Brkić informacije koje je prikupio te prima zadatke što dalje obaviti. Posebno se dogovara od kojih pripadnika UDB-e, SDS-a, KOS-a i dr. uzimati izjave i za koje se zna da će teretiti pojedinca za izvršene ratne zločine. U tom pravcu je M. Brkić imao razgovore i sa Josipom Perkovićem i Janom Gabrišem.

M. Brkić (inače evidentiran zbog kriminala i terorizma) već dulje vrijeme po nalogu V. Vukojevića, J. Jurčevića i B. Vukušića prikuplja podatke o navodnim ratnim zločinima Josipa Boljkovca, i J. Manolića. Za Boljkovca je navodno sve pripremljeno za podnošenje kaznene prijave. Brkić je dobio izjave od osoba s područja Karlovca koje terete J. Boljkovca zbog izvršenog ratnog zločina što je koordinirano s Vukojevićevom grupom.

Za B. Lončara se prikupljaju podatci s područja Istre te u Italiji kao i za I. Miškovića (bivši punac odvjetnika Čede Prodanovića, op. ž.p.).

Za Špiljka i Bilandžića podatke istražuje i Josip Jurčević u arhivu SKH te se onda planiraju s Vukojevićem i Brkićem daljnje akcije. Saznanja o ovim aktivnostima Brkića i dr. u SOA-i trebali bi imati Vesna Škare-Ožbolt i Ana Lovrin kao čelni ljudi iz pravosuđa.

Za potrebe V. Vukojevića i njegove grupacije, Brkić izvan svog djelokruga rada se petlja u kadroviranje u kriminal. policiji i obrade organiziranog kriminala što izaziva nezadovoljstvo M. Benka, Nađa i Tomurada koji imaju detaljnijih saznanja o Brkićevim nedozvoljenim aktivnostima.

Benko je negativno ocijenio namjeru Brkića da kazneno goni prvog hrvatskog ministra unutarnjih poslova J. Boljkovca. Benku je takoder poznato da ga Brkić i Vukojević sumnjiče da je bio suradnik KOS-a JNA te da nije pogodan za ravnatelja policije. U tom pravcu ga pokušavaju i kompromitirati.


Update (20:25, 22. travnja 2007): Obzirom na tvrdnje pojedinih komentatora da je dr. Franjo Tuđman glavni i odgovorni što nijedan partizanski zločin nakon 2. svjetskog rata nije bio procesuiran prilažem donju fotografiju:




- 23:12 - Komentari (18) Isprintaj #

Kome i zašto su "smetali" Branko Lovrić i Bogdan Počuča


str. 36

Svjedokinja Tatjana Škrbić je izjavila da nema neposrednih saznanja o ubojstvu Bogdana Počuče, već je to kasnije čula. Tijekom 1990. i 1991. je bila zaposlena u "Štampi" gdje je bila komercijalni direktor. U to vrijeme je bilo uobičajeno da se svakog jutra održava sastanak kolegija direktora kojem je i sama nazočila. Jednog jutra je taj kolegij održan bez nje, a ubrzo nakon toga je sazvan i održan sastanak radničkog savjeta bez poziva i priprema i na toj sjednici radničkog savjeta pročitana je odluka kojom se Branimir Glavaš imenuje prinudnim upraviteljem u "Štampi". S obzirom da je "Štampa" do tada uspješno poslovala, na toj sjednici radničkog savjeta su svoje negodovanje izrazili ona i pokojni Bogdan Počuča.

Nakon toga u razdoblju od listopada 1991. do siječnja 1992. sa petogodišnjim djetetom je bila kao prognanica u Zagrebu. Kada je čula da su Bogdana Počuču našli ubijenog odmah se sjetila te sjednice radničkog savjeta. Također joj je bilo tu čudno što poduzeće nije sudjelovalo u troškovima sahrane premda je to do tada bilo uobičajeno za djelatnike poduzeća. Također, Bogdanu Počuči nije održan na pogrebu nikakav govor. Kasnije je čula da je sve to u stvari bilo zabranjeno od strane poduzeća, tj. direktora "Štampe", a općenito u to vrijeme o nestanku i ubojstvu Bogdana Počuče nije bilo zgodno razgovarati...

str. 38

Svjedok Dragan Jovančević naveo je da je prije Domovinskog rata bio zaposlen u PTT-u. S početkom ratnih zbivanja počela su međusobna trvenja i šikaniranja među zaposlenima. Tako je čuo da je jedne prilike u podrumu gdje su se sklanjali od granatiranja bio napadnut Branko Lovrić i da je sukob imao sa inžinjerom u PTT-u Zoranom Lekom.

Kasnije je čuo od jedne osobe da je Branko Lovrić odveden u podrum II policijske postaje i da bi mu više o tome mogao reći njegov bivši učenik Tomislav Joković koji
je tada bio zamjenik zapovjednika u toj postaji koji je promijenio prezime. Prilikom jednog razgovora s Brankom Lovrićem ovaj mu je ispričao da mu je jedne večeri često zvonio telefon, da se on svima javljao i da je u jednom od glasova koji mu je prijetio s skraćivanjem glave prepoznao glas Branimira Glavaša, jer da je ranije imao prilike s s njim razgovarati. Također mu je rekao da je zbog tog telefonskog poziva bio jako uplašen. Osim Lovrića čuo je da je u Drugu policijsku postaju također bio odveden i jedan Srbin imenom Milan Starčević, ali da ga je netko spasio...


Iz optužnica protiv Branimira Glavaša i ostalih, u slučaju selotejp, prvotno objavljena na njegovoj web stranici branimirglavas.com


Drugog komentara, za sada, nemam.

P.S. Optužnicu sam konvertirao u pdf. Može ju se pretraživati i copy-pasteati.

- 01:17 - Komentari (10) Isprintaj #

19.04.2007., četvrtak

Hrvatski list ekskluzivno donosi interview koji je Globus objavio dan prije


Markica Rebić u Kontraplanu kod Dubravka Merlića u utorak najavio neku tešku ekskluzivu vezano za Carlu Del Ponte i Srbiju. Kupim jučer Globus i vidim da je Ines Sabalić objavila interview s dr. Markom Attilom Hoareom, bivšim haškim istražiteljem koji kaže da je bio u timu koji je pripremao optužnicu za zločine u BiH protiv Miloševića, Kadijevića, Adžića, Jovića, Kostića, Stanišića, Simatovića, Šešelja..., pa da su na intervenciju Carle Del Ponte otpali Kadijević, Adžić, Jović, Kostić...
Očekivao sam da će hrvatski list na tu temu donijeti neke dokumente, neku ekskluzivu, a kad ono u današnjem broju Domagoj Margetić (zatvorio blog) objavljuje s istim Hoareom, po opsegu, manji razgovor, bez ikakvih novosti u odnosu na Globus.

Markica Rebić je opet zablistao u propagandnom svjetlu.

P.S. Ines Sabalić je Hoarea predstavila i kao bivšeg studenta Ive Banca dok je taj podatak kod Margetića izostao.
P.P.S. Hrvatski list je prošle godine razvalio drugog Bančevog studenta, eksperta za hrvatske dokumente Williama Tomljanovicha.

- 16:25 - Komentari (3) Isprintaj #

18.04.2007., srijeda

Generalissimus Branco Cabezudo de Celo


U generalskoj odori, obraćajući se s balkona poklonicima pred drugi zasluženi odlazak u pritvor, Branimir Glavaš je groteskno ponizio Hrvatsku.

Gurajući ispred sebe sina, iznova je pokazao kukavičluk.

Posluživši noć prije rakiju i burek, prikazao se Bosancem, iako se na silu trudi postati Slavonac (gazda, domaćin).

Narugavši se smrti Vjenceslava Billa izrekao je poluistinu. Nedavno preminuli nije bio krunski svjedok protiv njega u istragama garaže i selotejp, ali je bio branitelj Osijeka kojemu je Glavaš potpisao iskaznice.

Mlatarajući sa svog balkona, prvi put se solidarizirao s ostalim optuženima u slučaju selotejp. Sa svima, osim s Gordanom Getoš-Magdić, čiji ga prvi iskaz najviše tereti.

Objavivši prošle noći OPTUŽNICU na svome webu, pokazao nam je koliko je lukavstva i bezobzirnosti uloženo 91/92 da se pobije nekolicina osječkih građana, uglavnom Srba, koji su "nekome smetali", ne zato što su peta kolona, kosovci...

Ista optužnica dokazuje da se njegovom ratnom zaslugom ima smatrati i odustajanje od oslobađanja Antunovca. Zadaće, koju je trebala iznijeti Samostalna uskočka satnija, s čijim se istaknutim članovima našao iza rešetaka.

Toliko, za sada, od našega generalčine - Branka Glavonje od Selotejpa.

- 01:16 - Komentari (9) Isprintaj #

17.04.2007., utorak

Jurašinović prijavio Del Ponte ICTY-u za nepoštivanje suda


Odgovor
Carle Del Ponte odvjetniku Ivanu Jurašinoviću na kaznene prijave protiv Josipa Manolića i Stjepana Mesića




45 LINES
Gospodin Željko PERATOVIĆ
HRVATSKA


Francuska, Angers, 17. travnja 2007.


E-POŠTOM

E-adresa: zeljko@peratovic.net – 06 stranice uključujući ovu

Predmet: TOMULIĆ
IJ –

Poštovani gospodine PERATOVIĆU,


Izvolite primiti:

- Moju izjavu za tisak
- kopiju prijave koju sam jučer poslao MKS-u protiv gospođe Del PONTE
- Kopiju pisma koje mi je poslala gospođa Del PONTE dne 22. sječnja 2007.

Jučer sam poslao isti materijal HINI, VEČERNJEM LISTU, JUTARNJEM LISTU, NOVOM LISTU, GLOBUSU i NOVOJ TV. Nitko ga od gore navedenih nije objavio.

Stanje u hrvatskim javnim medijima je krajnje zabrinjavajuće.
Osobe protiv kojih sam podnio kaznene prijave očito potpuno dominiraju hrvatskim medijskim prostorom.

Uz iskrene pozdrave,


Ivan JURAŠINOVIĆ Mr.
Odvjetnik na županijskom sudu - Angers (Francuska)
Predavač na pravnom fakultetu – Angers (Francuska)
ij-avocat@wanadoo.fr

...............................................................................................

Odvjetnički ured Jurašinović iz Francuske izjavljuje sljedeće priopćenje za javnost povodom uloženja kaznene prijave za nepoštivanje suda protiv gđe Del PONTE


"U ime mog branjenika Marina Tomulića poslao sam danas, 16. travnja 2007. predsjedniku MKS-a u Den Haagu kaznenu prijavu protiv gospođe Carle Del PONTE, za nepoštivanje međunarodnog kaznenog suda. Naime, u ime gospodina TOMULIĆA sam gospođi Del PONTE poslao kaznenu prijavu za lažno svjedočenje protiv gospodina Josipa MANOLIĆA i gospodina Stjepana MESIĆA dne 08. i 11. prosinca 2006.

Prema članku 77. pravila o postupku u dokazima MKS-a, lažno svjedočenje spada pod uvredu suda jer sačinjava namjerno i svjesno ometanje pravde. Nepoštivanje suda se kažnjava zatvorskom kaznom od 7 godina i novčanom kaznom od 100.000 eura.
Pismom od 22. siječnj e 2007, i nakon što je "najpomnije proučila moje dopise", gospođa Del PONTE mi je dala do znanja da će moje optužbe usmjerene protiv gospodina MANOLIĆA proslijediti odvjetnicima u postupku i dodala da se moje optužbe protiv gospodina MESIĆA ne odnose na ovlati MSK-u.
Međutim, u svojstvu tužiteljice MKS-a, gospođa Del PONTE je imala obavezu, na temelju članka 16 statuta suda i općim načelima pravde, izvjestititi sud o sadržaju optužbe usmjerene, od strane mog branjenika, protiv gospode MANOLIĆA i MESIĆA da bi sud bio u mogućnosti postupiti prema članu 77 C i pravila o
postupku u dokazima MKS-a (t. j. pokrenuti istragu).
Ne čineći to, gospođa Del PONTE je presudila umjesto suda i tako prekoračila svoje ovlasti. Ona je namjerno zatajila sudu elemente koji dokazuju njezin dogovor sa Stjepanom MESIĆEM i Beogradom i time sama tako počinila kazneni prekršaj nepoštivanje suda.

Gospođa Del PONTE je bila upoznata činjenicom da je Josip PERKOVIĆ, protiv kojeg je Njemačka podigla međunarodnu tjeralicu, bio zadužen za selekcioniranje i falsificiranje dokumenata upućenih Haag-u.

Naravo da ne može gospođa Del PONTE uživati bilo koji imunitet pred sudom u kojem radi".


1) Kaznena prijava protiv gospođe Del PONTE + prijevod
2) Pismo koje mi je poslala gospođe Del PONTE 22. siječnja 2007.



- 21:30 - Komentari (1) Isprintaj #

Bošnjačka kvota u SOA-i


Karamarko zaposlio sina muftije Ševka Omerbašića

Postoje indicije da bi u slučaju Omerbašićeva zaposlenja mogla biti riječ i o nepotizmu, jer ravnatelj SOA-e Karamarko zet je Osmana Muftića, bliskoga prijatelja zagrebačkog muftije


ZAGREB -Sigurnosno-obavještajna agencija pod vodstvom Tomislava Karamarka u svoje je redove nedavno primila Tarika Omerbašića, sina zagrebačkog muftije Ševka Omerbašića. Iako je ravnatelj »službe« Karamarko od svog imenovanja naovamo u nekoliko navrata najavljivao da će kadrove sve češće tražiti raspisivanjem javnog natječaja, mladi je Omerbašić na rad u »službi« angažiran, za SOA-u uobičajeno, bez natječajne procedure. Riječ je o srednje stručnom kadru i apsolventu Fakulteta političkih znanosti.
Na naš upit o novoj akviziciji SOA-e, službenim smo odgovorom informirani da »služba« zbog zakonskih prepreka nije u mogućnosti davati podatke je li određena osoba njezin zaposlenik.

- Kad bi ova agencija za određenu osobu dala odgovor da nije njezin zaposlenik, nametao bi se zaključak da pojedina osoba za koju nije dala odgovor – jest zaposlenik. Omogućavanje takvog zaključivanja dovelo bi do mogućnosti da neovlašteni subjekti prikupljaju podatke o sastavu, brojnosti i razmještaju naših djelatnika, a takvo prikupljanje tih podataka upućivalo bi na osnovanu sumnju na određena kaznena djela u svezi s odavanjem državne tajne, stoji u odgovoru »službe«, uz napomene da SOA može primati zaposlenike bez natječaja, uključujući i one sa srednjom stručnom spremom.

Iz neslužbenih izvora unutar Agencije pak dobili smo potvrdu da je sin zagrebačkog muftije Omerbašića nedavno zaposlen, također uz uvjeravanja da je Tarik raspoređen na poslove za koje ne trebaju visoke kvalifikacije. S obzirom na dobre veze ravnatelja »službe« s istaknutim članovima Islamske zajednice, postoje, međutim, ozbiljne indicije da bi u slučaju Omerbašićeva zaposlenja mogla biti riječ i o nepotizmu. Ravnatelj SOA-e Karamarko, naime, zet je Osmana Muftića, prvoga hrvatskog ministra znanosti i tehnologije, svojedobno hrvatskog veleposlanika u Iranu te bliskog prijatelja zagrebačkog muftije Ševka Omerbašića.

Ladislav Tomičić, Novi list, 16.4.2007.


Kako sam nedavno pisao Karamarkova supruga Enisa, rođena Muftić, načelnica je MVPEI-ova Odjela za Afriku i Srednji Istok, a muž njene sestre Amir Muharemi, drugi je čovjek u hrvatskoj stalnoj misiji pri UN-u u New Yorku. Prema neslužbenim informacijama koje su doprle do 45 lines iz SOA-e sin Tarik Omerbašić jedan je do deset pripadnika bošnjačke zajednice u Hrvatskoj koji su u zadnje vrijeme na prijedlog Karamarkove supruge Enise zaposlene u tajnoj službi.

Prošle sam godine ukazao na veze Tomislava Karamarka s bošnjačkom zajednicom u Hrvatskoj:

Karamarko je u prisnim odnosima s Islamskom zajednicom u Hrvatskoj. Punac mu je ugledni član te zajednice, Osman Muftić, koji je jedno vrijeme bio i Tuđmanov ministar. Kako smo izviješteni u jednom od nedavnih brojeva Hrvatskog lista Tomislav Karamarko je osobno potpisao potvrdu POA-e da Ševko Omerbašić, predsjednika Mešihata Islamske zajednice u RH, nije bio suradnik UDBA-e, te ga pozvao da se dođe informirati što je UDBA sve o njemu prikupila. Ako se Karamarko u odgovoru Omerbašiću nije rukovodio odnosom spram punca, onda sam ja Damir Kajin.

45lines.info, 22. lipnja 2006.


Na sumnjivo kadrovsko popunjavanje SOA-e ne reagira nitko od nadležnih, pa svi koji imaju bilo kakvu vezu s Karamarkom, a htjeli bi nekog svog zaposliti kod njega, žure da to naprave prije izbora. Tako se za radno mjesto u SOA-i, navodno, kandidirao i brat Globusova novinara Gordana Malića. 45 lines još nema potvrde je li Mario Malić i primljen, no pouzdano znam da su Globusov novinar, ali i Ured Predsjednika više puta intervenirali kod Tomislava Karamarka da se sigurnosna provjera kojoj je nekadašnji glasnogovornik tvrtke "Klariko" bio podvrgnut, okonča "pozitivno i što prije". Veze Gordana Malića i Tomislava Karamarka više su puta na ovome blogu opisane, a Ured Predsjednika se za brata Globusova novinara založio jer dolazi iz "Klarika" tvrtke koja je financirala prvu predsjedničku kampanju Stipe Mesića.

Izvjesnije je da će se Karamarko odužiti Globusovu novinaru nego što će podlegnuti utjecaju iz Ureda Predsjednika. Naime, zadnjih mjeseci na njega je vršio pritisak Saša Perković, Mesićev savjetnik za nacionalnu sigurnost da otkaže Ivanu Jurčiću, načelniku SOA-e u Gospiću, a da na njegovo mjesto zaposli Mirka Kasumovića, ratnog SZUP-ovca, nekad bliskog s pokojnim Mesićevim kumom Antom Karićem, pa šef SOA-e nije popustio. Formalno, odgovorio je da ne stoje optužbe protiv Jurčića da je za vrijeme rata ukrao automobil jednoj ženi iako nitko iz SOA-e s tom ženom nije razgovarao, a ona i dalje tvrdi da je to bio baš današnji šef SOA-e Gospić. Stvarno, Karamarko je još čvrsto povezan i Norčevom ekipom iz Gospića (Miro Laco), a oni se protive da Kasumović, koji je na suđenju Norcu u Rijeci bio svjedok optužbe, bude nagrađen povratkom u Službu.

A Mirku Norcu je općenito krenulo nabolje, pa nakon premještaja u poluotvoreni zatvor Lipovica, kako piše Sergej Abramov u Novom listu, može očekivati i pomilovanje. Ni Tihomir Orešković ne može se požaliti. Već je dva mjeseca na bolovanju. Kreće se na relaciji Zagreb-Vrhovine. Druži se s prijateljima (Zvonimir Trusić i drugi). Ivan Čermak i Mladen Markač mogu mu pozavidjeti na tretmanu hrvatskog pravosuđa obzirom da je on osuđen na 15 godina zatvora zbog dokazanog ratnog zločina, a oni su još uvijek tek optuženi i izloženi strogim pravilima ICTY-a. Australskim Srbima bilo bi jeftinije da ulože u hrvatsko pravosuđe, pa bi njihov štićenik Dragan Vasiljković nakon par godina u zatvoru mogao trenirati golf u Dolini kardinala, a oni ga obilaziti, nego što bacaju novce protiveći se izručenju.

- 00:27 - Komentari (8) Isprintaj #

15.04.2007., nedjelja

Falsifikat Čičkovog susreta s Georgom Sorosom u Esplanadi




Odvjetnik generala Ivana Čermaka Čedo Prodanović obavijestio je Aleksandra Stankovića da mu je Ivan Zvonimir Čičak rekao kako je dobio prijetnju smrću od Bore Gotovine, brata haškog optuženika Ante. Stanković je u svojoj emisiji Nedjeljom u dva nazvao Čička koji je ispričao da mu je Boro Gotovina prijetio i izrecitirao njegov broj mobitela u eter. Stanković je napomenuo da očekuje kako će se Boro Gotovina javiti u emisiju i reći svoju verziju priče. Boro se nije javio, ali nije jasno zašto ga Stanković nije nazvao kad je već zvao Čička, a Čičak je još i obznanio mobitel Antinog brata.

Nije mi namjera braniti Boru Gotovinu. Svojedobno sam pisao o njegovim navodnim prijetnjama Ivici Račanu. No, ne mogu se oteti dojmu da je u ovom slučaju riječ o manipulaciji najjačim medijem, što da god se dogodilo između Bore i Zvonka.

Noćas sam dobio pdf navodnog dokumenta HHO-a o susretu Ivana Zvonimira Čička s Georgom Sorosom u zagrebačkom hotelu Esplanade. Kako nisam stručnjak za HHO-ove dokumente, proslijedio sam ga kolegi Dragi Pilselu, čiji se potpis nalazi na njemu, da iz prve ruke dobijem odgovor je li riječ o nečem autentičnom ili je posrijedi manipulacija. Evo što mi je tadašnji potpredsjednik HHO-a odgovorio:

----- Original Message -----
From: Drago Pilsel
To: Zeljko Peratovic
Sent: Sunday, April 15, 2007 4:55 PM
Subject: Re: Cicak , tajni sastanak sa Šorošom


Zeljko:

Radi se krivotvorini. Ja to nisam pisao. Odnosno, uzeti su neki manji djelovi moga izvornoga dokumenta. Nije bio nikakav tajni sastanak nego dogovoreni susret delegacije HHO koju sam predvodio kao potpredsjednik. Soros nije zelio uopce susret s Cickom tako da Cicka na tom sastanku nije bilo. Pitaj Dafinku (Večerinu, op. ž.p.).

Glavni cilj sastanka je bilo obrazloziti veliko povecanje koje smo trazili od njega za financiranja aktivnosti nakon Oluje (Centre, istrage, etc). Do tada nam je davao nekih 200.000 a trazili smo milijun dolara godisnje, sto je uz manje observacije, prihvatio.

Na Plenarnoj sjednici (pitaj .......) je odluceno da ja vodim delegaciju kao drugi covjek HHO-a jer se Cicak bio popeo Sorosu na glavu petljancijama u Otvorenom drustvu. Dobro se sjecam Banceve opaske: 'Zvonac, Soros ne zeli se susresti s tobom'. Tada su Cicak i pokojna Karmen Basic bili u teskoj zavadi. A vec je bio poceo i sukob sa Slobodanom Budakom zbog ljubomore IZC (Ivana Zvonimira Čička, op. ž.p.) oko rada Pravnog centra.

Moj potpis je uzet iz drugog dokumenta. Istina je da su Sorosa boljela ledja i da sam zbog toga ja vukao njegov kofer do auta jer je nakon sastanka odlazio na Pleso. Taj sastanak dobro pamtim i u arhivi imam originalni zapisnik onoga sto smo si rekli.

...

Pozdrav.

Drago


45 lines je nezavisni i neprofitni blog, čiji utjecaj se odavno proširio van granica Hrvatske. Jedina vrijedna nagrada koja se može steći istraživačkim novinarstvom je ugled. Bloganje mi je u prvo vrijeme pomoglo da me se ne zaboravi, a kasnije je i 45 lines postao brand. Iz tih razloga, koliko god bude u mojoj moći, neću dopustiti nikakve i ničije manipulacije činjenicama preko ovoga bloga.

P.S. Dok ne izvršim još neke provjere i analize, za sada ću samo pretpostaviti da je navedeni falsifikat najvjerojatnije produkt akcije obavještajnih službi Kameleon s kojom je Vjekoslav Magaš povezao Ivana Zvonimira Čička:

Čičak besramno konfabulira i uporno me pokušava povezati s njegovim pulenom i štićenikom Franjom Totom, špijunom SIS-a. Kad sam ja prije dvije godine ustvrdio da Franjo Tot, useljenjem u srpsku kuću, nanosi štetu HHO-u, Čičak je napisao panegirik tom istom Totu proglasivši me zlonamjernim.

Vjekoslav Magaš, počasni član HHO-a, Vjesnik, 29. kolovoza 2000.


- 17:53 - Komentari (9) Isprintaj #

14.04.2007., subota

Akcija "Spaljena zemlja"


Marin TOMULIĆ
Francuska


AKCIJA «SPALJENA ZEMLJA»

Umjesto da dijeli sa svima nama zadovoljstvo što je dokazano i utvrđeno da odvjetnik hrvatskog generala Ante GOTOVINE, Greg KEHOE, nije u sukobu interesa, te da hrvatski generali i Hrvatska država, zahvaljujući Gotovinovom odvjetničkom timu, imaju napokon velike šanse dokazati pravu istinu o akciji Oluja i Domovinskom ratu pred Haaškim sudom, Ivan Zvonimir ČIČAK produbljuje sukob s Haaškim tužiteljstvom i objavljuje u „Jutarnjem listu“ zabranjene interne Haaške dokumente koji zapravo i potvrđuju ne postojanje sukoba interesa.

Bijes odbačenog denuncijanta, nekadašnjeg suradnika KOS-a i UDBE Ivana Zvonimira ČIČKA, je razumljiv. Nakon Njemačke i Francuske sada i Međunarodni kazneni sud u Haagu odustaje od suradnje s njegovim nalogodavcima Josipom PERKOVIĆEM i Stjepanom MESIĆEM.

Upravo zahvaljujući američkom odvjetničkom timu Ante GOTOVINE, Haaški sud je došao do dokumenata koji ne samo da dokazuju nevinost generala GOTOVINE već i postojanje u to vrijeme paralelne zapovjedne strukture, koja je, pod kontrolom Josipa PERKOVIĆA, bez znanja i mimo legalnih vlasti na oslobođeno područje nakon vojno redarstvene akcije OLUJA uputila paravojne grupe kojih je cilj bio likvidacija civilnog hrvatskog pučanstva srpske nacionalnosti, uništavanje kuća i imovine te pljačka.
Ivan JARNJAK, ministar unutrašnjih poslova 1995. godine, te Mate LAUŠIĆ zapovjednik vojne policije, pod čijom su nadležnosti, sukladno odluci Vlade Republike Hrvatske, bila oslobođena područja nakon akcije OLUJA, u dogovoru s Josipom PERKOVIĆEM propuštali su paravojne grupe znajući koji im je bio zadatak!

Josip PERKOVIĆ, Vladimir ŠEKS i Stjepan MESIĆ, čelnici i suradnici UDBE, samo su vrh sante leda te tajne organizacije koje je cilj bio spriječavanje raspada Jugoslavije a kasnije diskreditacijom suverene Republike Hrvatske i takozvanom „individualizacijom krivnje“ ponovo je uključiti u neke balkanske integracije.

Dok su Stjepan MESIĆ i Vladimir ŠEKS, u cilju zastrašivanja hrvatskih građana srpske nacionalnosti, pjevali po svijetu ustaške pjesme, Josip PERKOVIĆ je u Hrvatskoj i BiH organizirao zločine protiv srpskog odnosno muslimanskog civilnog pučanstva. Cilj je bio dokazati da je Hrvatski narod bio i ostao zločinački, da ne zavrijeđuje svoju državu te da predstavlja prijetnju stabilnosti i sigurnosti Europe!!

Danas su u Republici Hrvatskoj ti zločinci, izdajice, krivokletnici i krivotvoritelji dokumenata na vlasti. U večinu parlamentarnih stranaka ubacili su svoje ljude.
U obrani ugroženog suvereniteta sva su sredstva legitimna ali su lustracija, kažnjavanje zločinaca i demokratski izbori pod patronatom međunarodne zajednice jedini način da hrvatski građani dokažu da zavrijeđuju suverenu Republiku Hrvatsku.


U Parizu 14. travnja 2007. Marin TOMULIĆ




- 22:37 - Komentari (5) Isprintaj #

Perković u društvu Tuđmana i Šuška - najtraženije slike na 45 lines


Načelnik Uprave Vojne policije Mate Laušić, ministar obrane Gojko Šušak i pomoćnik ministra obrane za sigurnost Josip Perković


Vrhovnik dr. Franjo Tuđman i pomoćnik ministra obrane za sigurnost Josip Perković


Ove ste dvije slike, u zadnjih mjesec dana, najčešće našli preko tražilica na 45 lines. Ima li to veze s najnovijim događajima oko generala Ante Gotovine, ili je po srijedi neki drugi interes, još mi nije sasvim bistro.

- 21:38 - Komentari (5) Isprintaj #

13.04.2007., petak

Smokvina od ministrice Lovrin traži razrješenje predsjednika zagrebačkog općinskog suda Mirka Klinžića


REPUBLIKA HRVATSKA
Ministarstvo pravosuđa
Ministrici Ani Lovrin
10000 ZAGREB

Neuenhof u CH, 4. travnja 2007.
Naš znak HUKOK-101-od 4.4.2007.

Poštovana i uvažena ministrice,
ovime Vam šaljem

ZAHTJEV ZA RAZRJEŠENJE PREDSJEDNIKA OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU
Mirka Klinžića u vezi njegovog Rješenja Su –916 /07 od 21. ožujka 2007.g. na temelju
Zakona o sudovima članak 114 stavak 3. i 4.

Kazneni predmet Općinski sud u Zagrebu posl. broj K-216/05 radi Klevete (članak u Novom listu od 12.srpnja 2005.) prema KZRH čl. 200 st. 1 i 2.
Tužitelj Hrvoje Šarinić (HŠ) zastupan po odvjetniku Miroslavu Šeparoviću (MŠ)
Okrivljenik Radovan Smokvina (RS) zastupan po odvjetniku Damiru Uroiću (DU)
sudac Općinskog suda u Zagrebu Zorislav Kaleb (ZK).
Rješenje br. 9Su-916/07 od 21. ožujka 2007.g. od Predsjednika Općinskog suda u Zagrebu
u vezi izuzeća suca Zorislava Kaleba kojim se odbija zahtjev kao neosnovan za izuzeće suca.

Zahtjev je itekako osnovan te se traži od Ministrice pravosuđa da pokrene postupak za momentalno razrješenje predsjednika Općinskog suda u Zagrebu Mirka Klinžića (MK) prema niže napisanom obrazloženju u 11 točaka.

OBRAZLOŽENJE

Na ročištu 14. ožujka 2007. prije otvaranja glavne rasprave odvjetnik okrivljenoga Radovana Smokvine zatražio je izuzeće suca Zorislava Kaleba u gore navedenom kaznenom predmetu K216/05. Na ročištu održanom 11.12.2006. bilo je strankama zakazano novo ročište za 13.2.2007. koje je «Nalogom» suca od 19.1.2007. odgođeno zbog spriječenosti suca i zakazan je novi termin za 14.3.2007. na koji okrivljenik nije mogao doći zbog već drugih obaveza, ali prihvaća bilo koji novi termin i to prije ili poslije 14.3.2007.
Slijedi nakon «Naloga» suca od 19.1.2007. koji je primljen 24.1.2007.u Zagrebu:
1. Poslao sam dva dopisa za novi termin i to na vrijeme i na tri različite pravosudne institucije:
a) 24.1.2007.Sucu Općinskog suda Zorislavu Kalebu šaljem prvi dopis u kojem tražim odgodu tog novog termina određen po Nalogu ZK zbog zimskog odmora i rezerviranog hotela u Švicarskoj na skijalištu Samnaunu.
b) kad na dopis pod a) nije bilo nikakvog odgovora poslan je drugi dopis 2.3.2007. na predsjednika Općinskog suda u Zagrebu Mirka Klinžića i Ministarstvu pravosuđa Ministrici Ani Lovrin isti dopisi poslani su i faxom.
c) Odgovor na poslane dopise od 24.1.2007 i od 2.3.2007. je napisan 7.3.2007. na Općinskom sudu u Zagrebu od suca ZK, a stigao je u Zagreb 12.3.2007. Dakle punih 6 dana putuje dopis iz Zagreba u Zagreb i to u 21. stoljeću i u doba nano tehnologije i komunikacija. Sudac ZK dobro zna da ja stalno živim i radim u Švicarskoj i to već pune 41. godine, a od 10.3.2007 već sam na zimskom odmoru, tako da taj dopis napisan 7.3.2007. od ZK stiže meni tek 17.3.2007.

2. Na poslane dopise pod 1. nisam primio niti jedan odgovor na vrijeme. Zašto? Jer je to možda u skladu po nekim meni nepoznatim hrvatskim državotvornim pravosudnim etičkom standardima? U dopisu od ZK koji je primljen u Zagrebu dva dana prije rasprave točno 12.3.2007. sudac Zorislav Kaleb navodi citiram: »S obzirom da se glavna rasprava može održati i nastaviti u vašoj odsutnosti temeljem čl.441 st. 3 ZKP-a, pošto ste se očitovali o krivnji, iznijeli obranu (šutnjom), a pritom ste upozoreni u smislu čl.438 st.2 ZKP-a, sud ne smatra potrebnim odgađati glavnu raspravu zbog vašeg zimskog odmora».
Na ročištu održanom 11.12.2006.na Općinskom sudu u Zagrebu iznesao sam obranu, ali nipošto nikakvom šutnjom, naprotiv, već sam na tom ročištu potpuno jasno i nedvojbeno odbacio tužbeni zahtjev te pročitao i objasnio obranu i odgovorio na sva postavljena pitanja suca i privatnog tužitelja i njegovog pomoćnika. Moja obrana nedvojbeno glasi da je sve što je napisano u novinama potpuna istina i to žalosna i gorka istina i da su jahte, ville i automobili plaćeni krvlju hrvatskih branitelja i da je dio opljačkanog novac s tog povjereničkog računa u Villachu prisvojio između ostalih upravo i gospodin Hrvoje Šarinić, jer do danas nije obznanio izvješće, a morao je, a niti se zna porijeklo njegovog novca za koji nije plaćen porez u RH. Radi se o djeliću ratnog profiterstva koje besperspektivno štiti hrvatsko pravosuđe. Na tom ročištu je bila prisutna i javnost (gospodin dr. Branimir Molak i gospodin dr. Tomislav Dragun) koji moje izlaganje mogu potvrditi. Izgleda da sudac ne posjeduje zapisnik s ročišta, ili je zapisnik falsificiran, jer navodi suca ZK u dopisu od 7.3.2007. poput zaključka da se (RS) branio šutnjom nisu istiniti, zato se dopis napisan od suca Općinskog suda iz Zagreba Zorislava Kaleba od 7.ožujka 2007. treba ispraviti jer sadrži neprihvatljive laži.

3. Koji je pravi razlog da sudac meni ne vjeruje, da odlazim na rezervirani zimski odmor koji je planiran daleko prije od dobivenog «Naloga» suca (ZK) za promjenu ročišta i to zbog navodno neke nepostojeće putničke agencije, a sudac (ZK) niti ne javlja da mu nedostaje neka potvrda neke nepostojeće agencije, ali s druge strane on neograničeno vjeruje povjereniku tužitelja odvjetniku () koji ponovo zahtjeva odgodu ročišta i to prvi put po drugi put i sudac bezuvjetno mijenja datum onako kako () odgovara kao da je to samo po sebi razumljivo bez da pita i drugu stranu u postupku, naravno, da to nije samo po sebi razumljivo i zato je sudac u «Nalogu» od 19 siječnja 2007. napisao odgađa se zbog spriječenosti suca, ali sudac (ZK) nije bio spriječen. Sučeva tobožnja omaška da umjesto istine i to zbog ponove spriječenosti odvjetnika Miroslava Šeparovića on (ZK) napiše zbog spriječenosti suca, a to nije omaška, već običajni standardni dogovor s povjerenikom tužitelja odvjetnikom M. Šeparovićem i to samo zato da bi sve izgledalo uvjerljivije onda neka ovaj puta odgoda bude zbog spriječenosti suca (ZK), ali gospoda su se malo prevarili, jer na dan 13. veljače 2007. kada je navodno sudac Zorislav Kaleb trebao biti spriječen on naravno nije bio spriječen, već je normalno radio i imao stranke i standardna ročišta i to: u 9.00 h KO-3098/04 Sarga; u 10.00 h KO-2247/04 Lucić; u 11.30 h KO-444/04 Vobozil; u 12.45 h KO-3112/05 Krtinić.

4. Rezervacija hotela u Švicarskoj se obavlja direktno telefonom ili mailom. Tako rade svi Švicarci pa i ja i tu nema nikakva agencija koje posreduju, a ono što postoji je samo delcredere između gosta i hotela, a ako se slučajno desi da gost ne dođe ili odgodi putovanje onda se plaća hotelu naknada od nekih 20% ukupne cijene što se smatra kao akontacija koja se gubi u slučaju ne dolaska.

5. Da me netko pod točkom 1. obavijestio da pošaljem neku rezervaciju to bi učinio, ali nitko iz suda nije ništa tražio, a niti odgovorio, a morao je i to po zakonu, a vremena je bilo više nego dovoljno (Hotel Nevada u Samnaunu CH od 10.3. do 17.3.2007 ). Ali ako gospodin sudac meni ne vjeruje, a zašto bi ja njemu vjerovao za tobože neku njegovu omašku, kad ta njegova omaška ima glavu i rep kao i gore napisan i obrazložen smisao i opravdanje.

6. U dopisu od 7.3.2007. sudac (ZK) doslovno piše citiram:»U slučaju ne prihvaćanja zahtjeva za odgodom sud posebno ne izvještava stranke, te zbog toga nismo ni odgovorili na vaš zahtjev». Ova rečenica napisana od suca Općinskog suda u Zagrebu Zorislava Kaleba je izvan domene zdravog razuma i protivi se s poštivanjem temeljnih ljudskih prava kao čak i danas još važećih zakona u RH. Upravo Članak 71 ZKP-a stavak 3 govori suprotno i to: «Sud će podnositelja podneska koji je nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se na temelju njega moglo postupati pozvati da se podnesak ispravi, odnosno dopuni, a ako on to ne učini u propisanom roku, sud će podnesak odbaciti». Izgleda da sucu (ZK) taj zakon nije poznat, a ta ista primjedba važi isto i za predmetnog Predsjednika Općinskog suda u Zagrebu Mirka Klinžića za kojega se traži momentalno razrješenje upravo i zbog nestručnosti, jer u Rješenju Su-916/07 od 21.3.2007. uopće ne spominje čl. 71 ZKP-a, a morao bi.

7. Sudac piše da ne odgovara na dopise koje on odnosno sud ne prihvaća, ali ipak je odgovorio naravno prekasno, ali zašto je ipak odgovorio? Na prvom ročištu 6.rujna 2006. koje je odgođeno na zahtjev zastupnika tužitelja Miroslava Šeparovića, a o toj odgodi sudac ZK izvijestio je tužitelja () i njegovog zastupnika () zato nisu došli na ročište, ali nije o toj odgodi obavijestio okrivljenika, zašto nije? Gospodin sudac (ZK) i tužitelji () i () su vjerojatno računali da se možda okrivljenik neće pojaviti na sudu i tako iz toga izvući neke prednosti.

8. Na stranici 2 st. 2 predmetnog Rješenja 9 Su-916/07od 21.3.2007. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu Mirko Klinžić mora ispraviti tekst…desila se sitna omaška »…odgodio zakazanu raspravu za dan 14. ožujka 2007. (treba stajati 13.veljače 2007.)».

9. Potpuno je promašena i netočna izjava Predsjednika Općinskog suda u Zagrebu Mirka Klinžića da okrivljenik Radovan Smokvina usmjerava odugovlačenje predmetnog postupka, a činjenice potvrđuju upravo suprotno, jer nedolaženjem tužitelja već na prvu raspravu 6. rujana 2006. te i ne obavješćivanjem okrivljenika da će se ta rasprava odgoditi, a vremena je bilo više nego dovoljno te onda slijedi druga odgoda ročišta na dan 14. ožujka 2007. umjesto 13. veljače 2007. koju opet odgađa zastupnik tužitelja odvjetnik Miroslav Šeparović ne može se ničim pravdati, već to samo potvrđuje bahatost suca Općinskog suda u Zagrebu (ZK) kao i Predsjednika Općinskog suda u Zagrebu (MK) kojemu nedostaje elementarna logika, jer svi elementi odugovlačenja postupka dolaze upravo od strane tužiteljevog zastupnika odvjetnika Miroslava Šeparovića, zahvaljujući pristranosti suca ZK i dodatnoj podršci Predsjednika Općinskog suda. Takav čin suca (ZK) i odvjetnika (MŠ) se u civiliziranim društvima «nagrađuje» trenutnom suspenzijom i to upravo zato i samo zato da se spriječi i ne ponovi takva zloupotreba suda. Upravo zato za očekivati je da u Rješenju Predsjednika Općinskog suda u Zagrebu osudi taj čin, ali nije.

10. Održati raspravu bez okrivljenika u ovom vrlo osjetljivom slučaju (ovdje se radi o pljački iseljeničkog novca namijenjen odbrani RH u banci u Villachu koji je važan za sve građane RH koji osuđuju ratno profiterstvo), svakako odgovara tužitelju (protiv tužitelja Hrvoja Šarinića se vodi i drugi postupak na Općinskom sudu u Zagrebu posl. br. LVI-P2384/04), jer na taj način tužitelj Hrvoje Šarinić nije dužan odgovoriti na vrlo delikatna i neugodna pitanja koje bi mu postavljao okrivljenik (RS) kao npr.: «Otkud Vam novac za jahte, vile, stanove, automobile i drugu imovinu koju ste stekli u kratko vrijeme nakon rata i da li ste platili porez»? Ili kako to da ste uplatu za kupljeni stan u Voloskom od pola milijuna DEM izvršili u banci u Trstu (Unocredito) a novac je uplaćen iz Austrije itd. i na sva ta i niz drugih pitanja pred sudom tužitelj gospodin Hrvoje Šarinić ne bi trebao odgovoriti pred sudom kad bi se elegantno okrivljenika Radovana Smokvinu isključilo s ročišta i glavne rasprave, jer navodno bio je sam kriv što nije došao na to ročište budući da mu je važnije skijanje od suda i pravorijeka.

11. Ako se samo pogledaju Međunarodna načela o neovisnosti i odgovornosti sudaca onda je tamo debelim slovima napisano
SUCI SE MORAJU PONAŠATI U SKLADU S ETIČKIM STANDARDINMA. ZA NEPOŠTIVANJE ISTIH SUCI ODGOVARAJU.
AKO SUDAC JEDNOM LAŽE ON UVIJEK LAŽE!!
Očekuje se od Predsjednika Općinskog suda da radi na unaprjeđenju pravosuđa, a to se čini da se disciplinski kažnjava sve suce koji se ne ponašaju prema etičkim standardima ili nisu stručni, a (MK) ih naprotiv oslobađa odgovornosti i time ohrabruje da time i dalje čine isto, jer isti čine uvijek isto. Iz gore navedenih razloga tražim razrješenje Predsjednika Općinskog suda u Zagrebu Mirka Klinžića, jer njegove odluke i rješenja nisu u skladu s temeljnim načelima struke.

ZAKLJUČAK I ZAVRŠNA RIJEČ

Sudac Zorislav Kaleb je u ovom predmetu je nesporno pristran, ali ne samo pristran već i nestručan (zaboravlja čl.71 ZKP-a), a i laže.
Trenutna situacija za (vrlo «uspješnog» odvjetnika () kao zastupnika tužitelja () na Općinskom sudu u Zagrebu) gospodina Miroslava Šeparovića nije baš prosperitetna, jer kako trenutno stvari stoje u Haagu (upravo zbog Haaga su odgođena sva ročišta) on (MŠ) se u Haagu tretira kao odvjetnik, svjedok ili zločinac, a isto tako ga se treba tretirati i u ovom predmetu koji se odvija na Općinskom sudu u Zagrebu, budući da je Haaški sud priznati hrvatski sud po Ustavu RH. Gospodin Miroslav Šeparović je bio ministar pravosuđa RH i kako on sam tvrdi da je znao za torbarenje (ročište 11.12.06.) i za novce u Villachu, ali kao Ministar pravosuđa nije ništa poduzeo kao da se «torbarenje» vodilo po zakonu.

Nije to prvi puta da se suci hrvatskog državotvornog pravosuđa dogovaraju s prijateljima odvjetnicima i da se međusobno dobro razumiju i pomažu, a to čine čak i transparentnije ili jasnije vidljivo tako npr. slučaj kojeg sam doživio na Općinskom sudu u Rijeci na raspravi predmeta K-109/99 kada se sutkinja Mladenke Paro Rudić na samoj raspravi javno i vidljivo dogovara s odvjetnicima Tomislav Sabljar i Saša Jelušić na štetu tužitelja (RS), a taj dogovor je objelodanjen i poslan Predsjednici Općinskog suda u Rijeci Gordani Kosić, DSV-u u Zagrebu kao i Ministarstvu pravosuđa, ali bez ikakve reakcije i odgovora na poslane dopise, dakle zaključak je jasan da su standardi hrvatskog državotvornog pravosuđa čvrsto utemeljeni na principu dogovora i šutnje. Ali pitanje je do kada? Jer to su svakim danom strašniji očajnički pothvati bez ikakve perspektive.

Stoga Radovan Smokvina na osnovu obrazloženja u 11 točaka i završne riječi traži od Ministarstva pravosuđa da temeljom Zakona o sudovima čl.114 st.3. i 4. pokrene postupak razrješenja i predlaže trenutno razrješenje Predsjednika Općinskog suda u Zagrebu gospodina Mirka Klinžića s te dužnosti, jer to je zasigurno u interesu općeg dobra.

S poštovanjem


Radovan Smokvina

Prilog: Rješenje Predsjednika Općinskog suda u Zagrebu Su-916/07 od 21.3.2007.; Dopis suca Zorislava Kaleba od 7.3.2007.; Dopis od 24.1.2007. i 2.3.2007.



- 14:55 - Komentari (7) Isprintaj #

Vesni Kljajić otkazan nastup u Piramidi zbog napisa na 45 lines


Žali se Vesna Kljajić jučer u matičnim novinama, Glasu Slavonije da su ju prvo pozvali u Piramidu, pa joj otkazali nastup. Zamolila je Juraja Njavru da na sjednici Programskog vijeća HRT-a, sazvanoj zbog kontroverznog gosatovanja Rade Leskovca u Piramidi postavi pitanje o otkazivanju novinarki Glasa i Malnarove Noćne more. Požalila se da joj nisu dozvolili nastup na HTV-u jer je kritički pisala o trošenju sredstava te javne kuće.

Izvori s HRT-a bliski 45 lines kažu da je degutantno da Vesna Kljajić proziva njihovu kuću u paketu s prozivkama zbog gostovanja Rade Leskovca kad je ona nedavno kod Malnara ugostila istog tog Leskovca nakon čega je, upravo prema izjavama Vesne Kljajić, Malnar dobio željeznog šipkom po glavi. Prema istim izvorima Vesni Kljajić je nastup u Piramidi otkazan kada se dobila potvrda kontroverznih detalja iz njene karijere objavljenih na 45 lines (Zoran Božić i Vesna Kljajić u razgovoru sramotnom, U kakvoj su vezi Josip Manolić i Vesna Kljajić, Tajanstveni Hervé Rousseau, svjedok napada na Željka Malnara).


- 13:15 - Komentari (2) Isprintaj #

12.04.2007., četvrtak

Šuplji špijunski ponos



...Novinarka Jasna Babić naziva me mračnim likom zato što smo ju obrađivali i naveli da javno prizna kako se 1993. u Beogradu sastala s članovima srpske terorističko-obavještajne skupine Labrador...

* Što je u vašem obavještajno-sigurnosnom iskustvu bilo najfascinantnije, a što vas je najviše razočaralo?

- Najveća ushićenja koja smo doživjeli još će dugo ostati u nama koji smo to radili. Za javnost mogu jedino reći da je jedan od većih uspjeha privođenje famoznoga Radenka Radojčića ruci pravde. Isporučili smo ga hrvatskom pravosuđu i time na neki način definirali Labrodor. To je bila jedna od najvećih operacija koja je dokazala da je Hrvatska u SZUP-u imala službu koja je riješila situaciju koju bi riješila svaka ozbiljna država sa svojim ozbiljnim službama...

Smiljan Reljić u interviewu Ivici Marijačiću, Hrvatski list, 12. travnja 2007.


Gledao sam HTV-ovu emisiju (nakon 2000-e) u kojoj je Smiljan Reljić kazao Jasni Babić da se u Beogradu sastala s Labradorima našto je novinarka rekla: pa to sam Vam ja ispričala u Vašem uredu. Dakle, mogao bi se izvesti zaključak da je Jasna Babić surađivala sa SZUP-om (Smiljanom Reljićem) u obradi slučaja Labrador.
Jasna Babić je 1993. radila za Globus. Prema mojim informacijama Radenko Radojčić je uhićen od strane SZUP-a u Sloveniji nakon što su ga iz Globusa obećali spojiti s porodicom u Zagrebu i platiti mu za intervju.
Ta se informacija poklapa s razgovorom Babić-Reljić na HTV-u i s izjavom Reljića Marijačiću da je Radojčić "priveden ruci pravde"

Usporedimo to s iskazom Radenka Radojčića SZUP-u publiciranom prošle godine u Hrvatskom listu:

...U Beogradu se te godine Radojčić susreo i s hrvatskom novinarkom Jasnom Babić iz Zagreba. Za nju kaže da je poznaje još iz Zagreba. Nakon što je Radojčić 1993. godine izišao iz beogradskog zatvora, Jasna Babić mu je ostavila poruku da se nađu. Kaže da je bio dosta mučan dijalog između njih dvoje, a ona je izrazila želju da upozna Ivana Sabolovića s obzirom da se u svojim napisima bavila grupom 'Labrador'. Radojčić joj je omogućio kontakt. Posredstvom nje, poslao je pismenu poruku svojoj obitelji u Zagreb, a ona mu je, kaže, dala mogućnost kontakta s jednim njezinim pouzdanim čovjekom, a to je Luka Kurelić, novinar. Radojčić je čak izdiktirao broj njegova telefona u Ljubljani 061 315 428...

I dok su visoki oficiri vojne sigurnosti JNA bili preokupirani idejom reintegracije bivše Jugoslavije, Radenko Radojčić je, kako je kazao, primarno bio zainteresiran napustiti Srbiju i Beograd jer nakon optužaba da je radio na državnom udaru zajedno s 'nepodobnim' oficirima, nakon što je brutalno premlaćivan, hapšen i zatvoren, nakon što mu je suđeno i što je oslobođen, posve razočaran htio je dalje, brinuti o samome sebi i svojoj obitelji. Dobio je na neki način privolu oficira s kojima je surađivao da ode na zapad, ali da se javi i bude u kontaktu, no to u to vrijeme nije bilo lako izvesti. Bio je,u kontaktu s Mustafom Čandićem, majorom KOG-a, s kojim je radio u 'Operi', kojega su prebili policajci MUP-a Srbije i koji je s obitelji napustio tu zemlju, otputovao u Italiju, a zatim u Sloveniju, nakon što je prodao u Beogradu stan za 80.000 njemačkih maraka...

Uglavnom, Radojčićev prijatelj Čandić, zahvaljujući vezama sa slovenskom obavještajnom službom, uspijeva srediti da se Radojčić preko Makedonije prebaci u Sloveniju. Spomenuti Lađo Graber, naime, bio je uključen i u rad UNHCR-a, u bazi u Makedoniji, preciznije u Skopju. Posredstvom Mirka Atanasovskog, šefa vojne službe sigurnosti u Makedoniji, napravljena je za Radojčića nova osobna karta na ime Milovan Krstik, pa je tako iz Srbije prešao u Makedoniju, a nakon potankog ispitivanja u Skopju, zrakoplovom se domogao Slovenije i to 18. kolovoza 1993. godine gdje su ga dočekali Mustafa Čandić i Tone Peinkihar...

No, unatoč tome što je Radojčić, kako kaže, posredstvom Jelice Čulafić, predao dio mikrofilmirane dokumentacije slovenskoj službi sigurnosti VOMO, a koja je tražila i ostatak, nisu mu riješili statusna pitanja. Nisu mu dali putovnicu, stan, posao... Zbog svega toga je Radenko Radojčić bio ogorčen i odlučio napustiti Sloveniju. To je 1994. godine i učinio, došao u Zagreb i dragovoljno hrvatskim službenicima SZUP-a ispričao sve što zna. Radojčić i danas navodno živi u Hrvatskoj kao lojalan građanin, čovjek pokopanih političkih iluzija, s priznanjem vlastitih zabluda ni ne pokušava biti u javnosti.

Ivica Marijačić, Hrvatski list, 13. travnja 2006.


Ako se Radenko Radojčić sam pojavio u Zagrebu i predao SZUP-u, kako se to može nazvati velikim uspjehom SZUP-a i Smljana Reljića?

Idemo dalje. Na forumu AvijacijaBezGranica.com pronašao sam video snimku (36 minuta) emisije što ju je 1992. emitirala tv Beograd. Emisija je očito režirana od nove postave KOS-a nakon što su uhićeni Radenko Radojčić i Slavko Malobabić i njihov šef Aleksandar Vasiljević. U emisiji su spomenuti "raskrinkani" skoro kao hrvatski špijuni koji su kompromitirali Armiju. Beogradska TV je napala i Aleksandra Vasiljevića da je zapovjedio Radojčićevo puštanje iz vojnog pritvora. Pogledajte, pa ćete vidjeti da se Smiljan Reljić ponosi otkrićima o Labradoru objavljenim na beogradskoj televiziji 1992.

Operu i labradore provalila TV Beograd 1992. P.S. Pred kraj snimke (32 minuta) čeka vas striptiz u nekom Domu JNA, ispod jugoslavenske zastave, a u publici je ekipa iz Opere: Radenko Radojčić, Slavko Malobabić, pukovnik Slobodan Rakočević i general Živan Mirčetić


Ne znajući za ovu emisiju, ali baveći se studiozno ovom problematikom, još 2002. sumirao sam Reljićevu šuplju priču na sljedeći način:

Zanimljivo je da se Radenku Radojčiću i Slavku Malobabiću, kojima je suđenje u Hrvatskoj za organizaciju »Labradora« započelo 1994., u proljeće 1992. sudilo u Beogradu, također zbog djela koje su počinili kao pripadnici »Labradora« i »Opere«. Srbijanski je tisak tada krenuo u obračun s »Labradorom« i »Operom«, zaključujući da su te operacije zapravo »kukavičja jaja« generala Antona Tusa kojima je trebalo kompromitirati JNA.

U jeku tih rasprava, u Beogradu je u svibnju 1992. smijenjen general Aleksandar Vasiljević, glavni šef KOS-a. On je krajem osamdesetih započeo ostvarivati plan »Proboj« prema kojem se JNA srbizirala, a Srbi u Hrvatskoj i BiH počeli naoružavati iz skladišta savezne vojske. Vasiljević je nakon smjenjivanja čak neko vrijeme proveo u zatvoru.

Nezavisni su analitičari tada procijenili da je Milošević smijenio Vasiljevića nakon posla obavljenog u Hrvatskoj, bojeći se da bi mu, svojom snažnom mrežom u vojsci, mogao zasmetati u provođenju ratnih planova u Bosni.


Željko Peratović, Vjesnik, Srijeda, 13. studenog 2002.




- 18:46 - Komentari (3) Isprintaj #

Smiljan Reljić: Ivić Pašalić je rekao Tuđmanu da je Heni Erceg moja ljubavnica


Naslovnica današnjeg Hrvatskog lista


...Glavni urednik Slobodne Dalmacije Mladen Pleše nije imao nikakav osobni razlog da to ne objavi (interview sa S.M. op. ž.p.), čak je njegova supruga, dok sam bio ravnatelj , radila kod mene (SZUP, op. ž.p.) i zbog toga što joj je muž radio u novinama koje su nas često imale na zubu (Nacional, op. ž.p.), nije joj pala ni dlaka s glave...

* Što je stvarni razlog vašega odlaska iz MUP-a?
- Godine 1996., u studenome, napravili smo analizu stanja u hrvatskome gospodarstvu s utjecajem HDZ-a, odnosno s HDZ-ovim malverzacijama. U toj analizi na nekoliko mjesta mi navodimo Ivića Pašalića kao problem. Tada Tuđman, već bolestan i pri kraj snaga, taj materijal daje Pašaliću i to je bio razlog odlaska jer su određene strukture shvatile da SZUP zna neke stvari koje su se dogodile. Tada Pašalić, znajući daja imam dobar rejting kod Tuđmana, dolazi s pričom da je Heni Erceg iz Ferala moja ljubavnica i da na taj način dolazi do podataka o Tuđmanu. Moj kraj je bio neminovan.

Smiljan Reljić u interviewu Ivici Marijačiću, Hrvatski list, 12. travnja 2007.


Pročitajte ovaj nadasve zanimljiv interview s Manolićevim miljenikom i komentirajte, a ja ću, kako sam obećao, popodne dati svoju analizu.

P.S. Smiljan Reljić je, znam pouzdano, bio 2000-e savjetnik kod Tomislava Karamarka u UNS-u zahvaljujući pismu libijskog diktatora pukovnika Muammara Abu Minyar al-Gaddafija njemačkom kancelaru Helmutu Kohlu kojeg je iz Libije u Berlin trebao prenijeti Stjepan Mesić, ali je završilo u rukama CIA-e, BND-a i SZUP-a.

- 14:56 - Komentari (8) Isprintaj #

11.04.2007., srijeda

Mark Cigoj u obrani Ivana Bandića


Koji su to ljudi bliski Ivanu Bandiću, aktualnom veleposlaniku RH u Republici Mađarskoj, koji su Marku Cigoju iz Globusa rekli da iza tekstova o bivšem operativcu Udbe u Mostaru stoji obavještajno podzemlje, odnosno Markica Rebić i Bože Vukušić? Naime, Cigoj je u rubrici "Terminator", koju i uređuje, objavio tekstuljak kojim pravda Bandićeve aktivnosti u Udbi opisane podrobno na 45 lines (Hrvatski list provodi lustraciju štiteći Josipa Perkovića, Milan Bandić hvali svog bratića Ivana Bandića, bivšeg udbaša i veleposlanika RH u Mađarskoj, Bandic For Perkovic,), podmetanjima obavještajnog podzemlja iza kojeg da stoje Rebić i Vukušić. Umjesto da istraži Bandićevu prošlost, Cigoj se uhvatio teza koje u javnost najčešće plasira Josip Perković, Bandićev udbaški patron, inače autor sintagme "obavještajno podzemlje", a zapravo, čak i formalno, obzirom da je u mirovini, sam capo hrvatskog špijunskog podzemlja.

Je li Mark Cigoj samo solidaran s Ivanom Bandićem iz razloga što je i njegov otac Krunoslav zaposlen u diplomaciji (savjetnik za kulturu u hrvatskom veleposlanstvu u Sarajevu)? Moguće je da je motivacija Globusova urednika daleko prozaičnija. Prema pouzdanim informacijama koje posjeduje autor 45 lines, otac Globusova kolumnista, spomenuti operni pjevač Krunoslav Cigoj našao se sedamdesetih godina prošloga stoljeća na ledu zbog hrvatskog nacionalizma. Bilo mu je čak zabranjeno pjevati. Kako je u susjedostvu obitelji Cigoj koja je tada stanovala na zagrebačkoj Knežiji živio i slovenski udbaš Maks Manfreda (na suđenju za ubojstvo Brune Bušića spominjan kao operativac republičkog SDS-a koji se za vrijeme atantata na Bušića nalazio u Parizu), navodno je baka Globusova urednika zamolila udbaša Manfredu da se založi kod vlasti da se njenom sinu Krunoslavu omogući nastavak karijere. Ubrzo nakon bakine molbe Udbi, pjevač Cigoj je dobio poziv da pjeva drugu Josipu Brozu Titu, što je on, naravno, objeručke prihvatio.

Je li za karijeru hrvatskog diplomata Krunoslava Cigoja zaslužna Udba?


Autor 45 lines svečano priseže da navedenu informaciju o karijeri Krunoslava Cigoja nije dobio od "obavještajnog podzemlja", niti da su s njenim plasiranjem na bilo koji način povezani Markica Rebić i Bože Vukušić (o kojima se na ovome blogu mogu naći brojni negativno intonirani postovi). Mark Cigoj zna da ne lažem.

- 16:27 - Komentari (20) Isprintaj #

Hoće li mi Marinko Mikulić platiti dug u jabukama i pelenama?


Piše Business.hr da je Marinko Mikulić vlasnik PAN Papirne industrije pred bankrotom jer da duguje državi za poreze i doprinose 135 milijuna kuna, zbog čega bi nad njegovim tvrtkama mogao biti otvoren stečaj. Zabrinula me je ta vijest jer sam na Općinskom sudu u Zagrebu već u dva navrata dobio nepravomoćnu presudu protiv Mikulića i njegove firme zbog nezakonitog otkaza u Fokusu 2001., i očekujem, zajedno sa zateznim kamatama, nešto više od 100 000 kuna odštete. Bojim se, kad dočekam pravomoćnu presudu, da ću se morati naplaćivati iz stečajne mase, što bi značilo da ću umjesto novca dobiti par tona jabuka iz Borinaca (Mikulićev voćnjak kod Vinkovaca) ili nekoliko stotina kilograma pelena "Panpel" iz njegove tvrtke PAN Tvornica pelena. Možda bih jabuke mogao prodati saborskom zastupniku HDZ-a iz Vinkovaca Tomislavu Čuljku koji njima već hrani divlje životinje u državnom lovištu (bivšem Titovom) koje je uzeo u zakup, a pelene preprodati na Arizoni.

Dok ja kujem planove u kom ću obliku naplatiti dug, Mikulić čeka rješenje svoje žalbe na Županijskom sudu gdje su njegovi odvjetnici da se predmet vrati na ponovno suđenje da bi se suočili vlasnik Fokusa i v.d. direktora HRT-a Vanja Sutlić. Mikulić je u svom iskazu tvrdio da sam otkaz dobio od tadašnjeg zamjenika glavnog urednika Vanje Sutlića, a Sutlić je rekao da mi on nije dao otkaz i da sam uredno radio svoj posao. Usvoji li Županijski sud Mikulićevu žalbu, u novoj raspravi bi se moglo otvoriti pitanje bilježnice u kojoj su evidentirane crne isplate, na koje nije plaćan porez i ostala davanja državi. No Mikulića to očito ne brine jer je ionako dužan državi 135 milijuna kuna na ime istog. A ja se, kad treći put dobijem presudu u svoju korist, neću moći naplatiti ni jabukama ni pelenama.


- 12:53 - Komentari (2) Isprintaj #

10.04.2007., utorak

Hoće li Gotovina puknuti po Jarnjaku?


Schoenbrunn_Peratovic
Autor 45 linesa u obilasku dvorca Schönbrunn


Sljedećih ću se dana pozornije posvetiti analizama najnovijeg zapleta u slučajevima generala Gotovine, Markača i Čermaka.

Čini mi se nezaobilaznim posvetiti dužnu pažnju proročanskim komentarima na post Račanova Vlada i optužbe protiv Gotovine:


Cicak ne shvaca da taj incident je oslobadjajuceg karaktera za Gotovinu. Iz ovog incidenta se jasno vidi tko je imao vlast na oslobodjenom teritoriju, jer ako je jedan obicni policajac mogao zaustaviti Gotovinu, onda zasto nisu policajci pod Jarnjakovom komandom zaustavljali pljackase koji su nosili vojnu odoru? Cicak ne stiti Gotovinu sa neobjavljivanjem dokumenta, nego stiti Jarnjaka. by Cickolina 05.04.2007. (00:15) - #


Jarnjak može kokodakati koliko hoće, ali kad isplivaju dokumenti iz Bosne, npr. ''OA'' SITO, ili ''LJETO 95'' koje idu potpuno Anti u prilog? Nekomu će omča biti zategnuta oko vrata.!!
Što bi Ante čuvao državne interese, kad ga je ta ista država locirala i poslala u Haag, ili što bi je čuvali branitelji koji su namagarčeni i prevareni od te iste države?
Ante nije vodio privatni rat, a Bogami nitko ni od nas, a sad smo na nišanu domaćih izdajnika i međunarodne EUtanazije.
Vlast, odnosno pojedinci, koji su mutavi, gluhonijemi a uz to i bahati, doveli su Hrvatsku do kolapsa.
p.s.
@ Kunem se, da ja nisam slao ljude iz MUP-a i SZUP-a u Bosnu @ ali zato znamo tko je, a i sito im je bilo šuplje pa se zagubilo dokumenata @@@@ by Muderiss, 05.04.2007. (10:14) - #


Tocno tako - Grupa koja u MUP-u "prikuplja" dokumente kao za pomoci Markacu i drugima ustvari pomaze Jarnjaku, da nesto po Jarnjaka kompromitirajuce ne iscuri, a ne generalima ! A ova biljeska iz veljace 2003. godine pokazuje i dokazuje svu bijedu politike i bijedne jadnike iz MUP-a ! Takvima se ne bi smjelo dopustiti da hodaju ulicom u kojoj policija ima svoje prostorije, a ne gurati ih po izbornim listama i to kao nositelje kao ovoga mandrila Ostojica koordinatora suradnje sa Britancima (odvratno, sramotno, ljigavo, izdajnicko.....), a i ovu bijednu nepismenu policijsku seljacinu od Cestara drzati na mjestu nacelnika krim.policije u Puli ! by Rengen, 07.04.2007. (15:51) - #


Rengen -- Odlična percepcija

Jarnjaku se tresu gaće i bavi se podvalama, umijesto da je ''dilere'' onemogućio u zločinu nad braniteljima. Duboko sam uvjeren da ima njegovih ''prstiju'' i među onima koji će svjedočiti ''u korist'' Gotovine.
Vjerujem da će Gotovinu pritiskati za Mrkonjić, nad kojim Ante nema nikakvu odgovornost, a to je vrlo lako dokazivo.
Nije slučajno Jarnjakova medijska prozivka, došla baš u ovaj trenutak :)
Ivan Jarnjak ne vjeruje da je Gotovina njega prozvao kao odgovornog. - Ne vjerujem da će general Gotovina dopustiti da se optužuju njegovi suborci - rekao je glavni tajnik HDZ-a i ministar unutranjih poslova za vrijeme operacije Oluja.
Nije Jarnjak sam osmislio ovakvu obranu, imao je pomoć, dakako od nepismenih seljačina kao što je i on sam. by comment, 09.04.2007. (21:45) - #

Peratovićeva vrapčanska bojna




- 03:04 - Komentari (3) Isprintaj #

08.04.2007., nedjelja

Blog preporuka: bezcenzure.com


Zašto Kuljiš piše “Kružila je šala da samo Pilaševa (Mladena Plešea, glavnog urednika Slobodne Dalmacije op. ž.p.) mama ne radi za Udbu, nego za udbaše. Jer im kuha i sprema…” pročitajte u nastavku, ako ovaj tekst tražite po arhivama nećete ga naći, Udba se pobrinula da nestane…

Bez cenzure, March 31st, 2007


- 23:57 - Komentari (1) Isprintaj #

Sretan Uskrs!


Uskršnji blagdani s obitelji najbolje štite od malicioznih i dosadno iritantih komentara kakav je ovaj dolje:

Povremeno navratim na 45lines, znatizeljno, jer mi je prijatelj rekao da ga uredjuje psihicki bolesnik i paranoik. Naravno da se to odmah i vidi - mistifikacija i opsjednuce "tajnim sluzbama",teorije zavjere,mracne sile itd itd. Nevjerojatan, psihotican poriv za crno-bijele podjele i definicije situacije. Mi smo pozitivni a ovi o kojima pisemo - sve ono drugo. Ocjene situacija i ljudi (koje zapravo i ne poznaje) pausalne a presude drasticne. Nazalost vecina komentatora koji se ukljucuju su, ocito, vrlo slicnog zdravstvenog stanja kao notorni Peratovic. Ako je blog dio kolektivne terapije, human odnos prema pacijentima nalaze strpljenje i razumijevanje. Medjutim problem je sto postoje i zrtve ove terapije - a to su mnogi normalni i cestiti ljudi kojima se bave zvjezdoznanci na sebi svojstven nacin. I vidi cuda - iza svih tih tvrdnji, pacijenti nikako da stave svoj potpis. Pa i niste tako bolesni...

(felix, 45 lines, 07.04.2007. 01:01)


Jedna od značajki totalitarnih režima je proglašavanje političkih protivnika luđacima. U nas se može naići na razni oblike okoštalog totalitarizma, pa tako i vrhovna politička institucija kao što je Predsjednik Republike preporuča onima s kojima se ne slaže posjet ludnici (vidi slučajeve francuskog odvjetnika Ivana Jurašinovića i umirovljene odvjetnice Ane Jendriš-Jelesić)

Nažalost, i Katolička crkva u Hrvatskoj naopako je shvatila lustraciju. Oni za jednog od osnivača katoličkog sveučilišta uzimaju Vladu Šakića, bivšeg šefa odsjeka za preodgoj u Republičkom sekretarijatu za upravu i pravosuđe SR Hrvatske u posljednjem mandatu dok je ministar bio Ivan Fumić, koji je za političke zatvorenike pisao da posjeduju "relativno niske verbalne sposobnosti" i "ne dolaze iz reda visoko inteligentnih i/ili visokoobrazovanih slojeva našeg društva".

Pa, sve u svemu, nije daleko od istine Muderiss kad komentira felixa:

Svaka čast za dokumete koje si objavio, pa im se dežurni udbaš felix odmah javio, jer ga srce štrecnilo :)


Muderiss, 45 lines, 07.04.2007. (08:18)


A 45 lines će nastaviti dalje istim žarom bez obzira na komunističke etikete. Da radim ispravan posao svjedoči i ovosubotnja kolumna Ivana Zvonimira Čička u kojoj je potvrdio informaciju s 45 lines o Gotovini i šibenskim policajcima:

Koliko je meni poznato od izvora bliskih nekadašnjem specijalnom timu Ranka Ostojića koji se bavio otkrivanjem boravišta Ante Gotovine, dokument koji spominje Čičak trebao bi sadržavati opis Gotovininog brutalnog fizičkog nasrtaja na šibenske policajce koji su ga legalno zaustavili na cesti nakon Oluje.

U interesu istine o Domovinskom ratu, pozivam Ivana Zvonimira Čička da objavi nevedeni dokument. Navodno brutalno premlaćivanje šibenskih policajaca nemože naštetiti Gotovini na sudu u Haagu, a domaća publika ima pravo znati za sve sumnje koje se vežu uz njihova idola.


45 lines, 04.04.2007.


Gotovinino sadašnje ponašanje utapanja Markača i Čermaka samo je kontinuitet njegova životnog avanturističkog puta od Legije stranaca preko francuskih zatvora do njegova držanja u Hrvatskoj u vrijeme Oluje. To se konačno vidi iz činjenice da je Gotovina, kada su ga nakon Oluje na jednom check-pointu zaustavili pripadnici hrvatskog MUP-a, izišao iz automobila i prebio policajce zato što su se uopće usudili zaustaviti automobil u kojem se on vozio. O toj njegovoj aroganciji i bahatosti postoje i pisani dokumenti.


Ivan Zvonimir Čičak, Jutarnji.hr, 07.04.2007


A ta je moja informacija bila je prenesena i na Neretva River blogu:

Gotovina Attacked Croatian Police after Operation Storm?

The man that many suspect will return to from The Hague to lead a currently decapitated rightwing movement, Ante Gotovina, stands accused of having physically assaulted police officers in an incident which is only just now coming to light. Ivan Zvonimir Čičak made a reference recently to what Željko Peratović described as a ‘brutal physical assault’ by Ante Gotovina against Croatian police after being stopped at a checkpoint near Šibenik following Operation Storm. Unfortunately, Čičak wishes to keep documents related to the assualt ‘secret’ so as not to harm Gotovina, but as Peratović points out the revelation of such documents would have no effect on Gotovina's trial at The Hague.

Neretva River, April 04, 2007


Čičak se ove subote osvrnuo i na prethodni tekst s ovog bloga (Ivan Zvonimir Čičak svjedoči da se Gotovina skrivao u Hrvatskoj mjesec dana prije uhićenja):


Poziv iz Haaga

Razgovor s Haagom. Brzoglasno, dakako. Pitaju me s one strane žice, iz tužiteljstva Tribunala, kako sam mogao u subotnjoj kolumni napisati da sam se mjesec dana prije Gotovinina uhićenja s njim sastao u salonu Pančo u Zagrebu. Dakako, u pitanju je lapsus. Gotovina i ja razgovarali smo mjesec dana prije objavljivanja optužnice, no i ovaj detalj govori o tome kako u Haagu itekako vode računa o pojedinostima. Svakako, kada im to treba. No, ovo bi moglo biti vrlo poučno za one koji tako uporno bezuspješno pokušavaju muljati i lagati Haaškom tribunalu.


Ivan Zvonimir Čičak, Jutarnji.hr, 07.04.2007


Sredinom veljače objavio sam oporu do bola pojedinost iz istrage o ubojstvu obitelji Olujić u Cerni:

Te prilike da je Jurić govorio kako su ubili i djecu, govorio je još da je tu bila i bilježnica jer je mala pisala domaću zadaću s naslovom „što mislite o ratu“.

Broj: K-DO-52/06., strana 10


Gornji citat je tužiteljski prepričan iskaz Mate Boroza, svjedoka u procesu protiv Tomislava Madija Čikaga i drugih za okrutno ubojstvo obitelji Olujić iz Cerne. Ubijena djeca su Milena (16) i Marko (13). Otac im je bio Srbin. Bacali su im zbog toga u dvorište i bombu. Sve Milenine dvojbe o ratu razriješila je Madijeva skupina.

45 lines, 16.02.2007.


Tomislav Prusina je ovoga petka otišao korak dalje:

STRAVIČNO OTKRIĆE UOČI MASAKRA CIJELE OBITELJI RADOMIRA OLUJIĆA U CERNI 1992. GODINE, NJEGOVA 16-GODIŠNJA KĆER, PUNA OPTIMIZMA, NAPISALA JE ŠKOLSKU ZADAĆU

Milena sat prije pokolja: Još vjerujem u ljude

Milena Olujić, ne sluteći nikakvo zlo, te je večeri 17. veljače 1992. sjela za radni stol i napisala školsku zadaću, puna vjere u dobrotu ljudi. A onda je nahrupilo zlo, petorica HOS-ovaca koji su ubili i nju i cijelu njezinu obitelj

Tomislav PRUSINA, Slobodna Dalmacija, 6. 4. 2007.


- 02:16 - Komentari (4) Isprintaj #

03.04.2007., utorak

Ivan Zvonimir Čičak svjedoči da se Gotovina skrivao u Hrvatskoj mjesec dana prije uhićenja


Gotovini sam mjesec dana prije uhićenja u salonu “kod Panče” u Gundulićevoj rekao da je on na redu. Odgovorio mi je da se živ neće predati. Dao sam mu svoj telefonski broj i rekao neka ga preda supruzi i nek’ mi se obrati ako mu bude trebala pomoć. Danas mu savjetujem da dobro razmisli o tome tko ga brani, kako ga brani i brani li ga na način koji će dugoročno biti prije svega na korist njemu, ali i Hrvatskoj, i to demokratskoj.


Ivan Zvonimir Čičak, Jutarnji.hr, 31.03.2007 09:45


Javite mi ako je Ivan Zvonimir Čičak ispravio navod da je Gotovinu susreo mjesec dana prije uhićenja, a ne prije obznanjivanja optužnice. Dok ne dobijem taj ispravak sklon sam zaključiti da je Ivan Zvonimir Čičak svjedok da je Ante Gotovina boravio u Hrvatskoj mjesec dana prije uhićenja na Tenerifima, što je u suprotnosti s informacijama Marina Tomulića iz Pariza (da je čuvan u Francuskoj) ili Stjepana Mesića i Mladena Bajića ( da je cijelo vrijeme bio izvan Hrvatske).

Ako Čičak nije objavio ispravak, a nitko se povodom njegove tvrdnje nije oglasio, nažalost, moram još jednom podsjetiti da živimo u zemlji nojeva.

Je li Čičak povjerio svom prijatelju Mladenu Bajiću da je razgovarao s Gotovinom prije odlaska na Tenerife? (photo by Globus)

- 15:33 - Komentari (11) Isprintaj #

Putem bratstva i jedinstva


Beograd_Sid
Od Bajakova do Beograda bivša je autocesta "Bratstva i jedinstva" neograđena. Tu i tamo policija upozori ovčare da je nehigijenski i opasno to što rade.

Konji_vrani
Beograd, ponedjeljak 02. travnja 2007., na + 20 C



- 12:12 - Komentari (0) Isprintaj #

Mesić je falsificirane transkripte povjerio Francuskoj i Haagu

Žalosno je da „Zajednica udruga hrvatskih branitelja“ jedina, tražeći odgovornost onih koji su falsificirali „Brijunske transkripte“ i lažno svjedočili u Haagu, očajnički upozorava na skori brodolom hrvatske državnosti na Međunarodnom kaznenom sudu za ratne zločine u Haagu.

Hrvatska hermetička politička scena, nasljeđena iz bivšeg saveznog sustava, ne reagira. Očito su prezauzeti finaliziranjem projekta u sklopu CEFTA-e – „Zapadni Balkan“. Pod patronatom Stjepana MESIĆA i Ive SANADERA, a glede konsolidacije te tvorevine suprotne Ustavu Republike Hrvatske, upravo završavaju transfere hrvatskih trgovačkih društava Miloševićevom financijeru Miroslavu MIŠKOVIĆU.

Ipak se javlja Stjepan MESIĆ te začuđeno i nevino izjavljuje u Jutarnjem listu 28. ožujka 2007.: „Nije bilo zajedničkog zločinačkog pothvata“....“nije mi poznato na temelju čega je optužnica složena“.

Par dana nakon službenog posjeta Stjepana MESIĆA Francuskoj 19. lipnja 2003. godine, sastao sam se s prijateljima i bivšim „kolegama“ u jednom restoranu u Parizu. Upravo su došli u posjed kopija „Brijunskih transkripta“ te su sukladno vlastitim saznanjma zaključili da isti po svemu sudeći nisu autentični. Zamolili su me da provjerim određene elemente u Hrvatskoj. Nakon mjesec dana provjera zajednički smo ustvrdili da je dokument u više djelova prepravljan te da se radi o falsifikatu !

Nepobitno je da je Stjepan MESIĆ donio te falsificirane dokumente u Francusku te da je znao da su falsificirani ! Iste je dokumente povjerio Međunarodnom kaznenom sudu za ratne zločine u Haagu !

Da li je Carla Del PONTE uvjerena u autentičnost Brijunskih transkripta ili je ohrabrena šutnjom Hrvatske i službene Francuske na bazi tih falsificiranih dokumenata podigla optužnicu protiv hrvatskih generala, a posredno protiv hrvatske države ?

Da li u Hrvatskoj postoji još ijedna parlamentarna politička stranka koja će u ime naroda koga zastupa tražiti povjerenje Vlade i Predsjednika ?

Zaslužujemo li mi naše branitelje i suverenu Republiku Hrvatsku ?




U Parizu 01. travnja 2007. godine

Marin TOMULIĆ


- 00:30 - Komentari (5) Isprintaj #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Siječanj 2012 (1)
Svibanj 2010 (1)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (19)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (22)
Siječanj 2008 (22)
Prosinac 2007 (15)
Studeni 2007 (16)
Listopad 2007 (19)
Rujan 2007 (14)
Kolovoz 2007 (7)
Srpanj 2007 (14)
Lipanj 2007 (24)
Svibanj 2007 (17)
Travanj 2007 (33)
Ožujak 2007 (37)
Veljača 2007 (32)
Siječanj 2007 (29)
Prosinac 2006 (26)
Studeni 2006 (34)
Listopad 2006 (31)
Rujan 2006 (29)
Kolovoz 2006 (25)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (18)
Svibanj 2006 (24)
Travanj 2006 (28)
Ožujak 2006 (34)
Veljača 2006 (35)
Siječanj 2006 (42)
Prosinac 2005 (26)
Studeni 2005 (33)
Listopad 2005 (33)
Rujan 2005 (31)
Kolovoz 2005 (18)
Srpanj 2005 (24)
Lipanj 2005 (34)
Svibanj 2005 (32)
Travanj 2005 (45)
Ožujak 2005 (15)



45 lines © 2005, Zeljko Peratovic