Postoje indicije da bi u slučaju Omerbašićeva zaposlenja mogla biti riječ i o nepotizmu, jer ravnatelj SOA-e Karamarko zet je Osmana Muftića, bliskoga prijatelja zagrebačkog muftije
ZAGREB -Sigurnosno-obavještajna agencija pod vodstvom Tomislava Karamarka u svoje je redove nedavno primila Tarika Omerbašića, sina zagrebačkog muftije Ševka Omerbašića. Iako je ravnatelj »službe« Karamarko od svog imenovanja naovamo u nekoliko navrata najavljivao da će kadrove sve češće tražiti raspisivanjem javnog natječaja, mladi je Omerbašić na rad u »službi« angažiran, za SOA-u uobičajeno, bez natječajne procedure. Riječ je o srednje stručnom kadru i apsolventu Fakulteta političkih znanosti.
Na naš upit o novoj akviziciji SOA-e, službenim smo odgovorom informirani da »služba« zbog zakonskih prepreka nije u mogućnosti davati podatke je li određena osoba njezin zaposlenik.
- Kad bi ova agencija za određenu osobu dala odgovor da nije njezin zaposlenik, nametao bi se zaključak da pojedina osoba za koju nije dala odgovor – jest zaposlenik. Omogućavanje takvog zaključivanja dovelo bi do mogućnosti da neovlašteni subjekti prikupljaju podatke o sastavu, brojnosti i razmještaju naših djelatnika, a takvo prikupljanje tih podataka upućivalo bi na osnovanu sumnju na određena kaznena djela u svezi s odavanjem državne tajne, stoji u odgovoru »službe«, uz napomene da SOA može primati zaposlenike bez natječaja, uključujući i one sa srednjom stručnom spremom.
Iz neslužbenih izvora unutar Agencije pak dobili smo potvrdu da je sin zagrebačkog muftije Omerbašića nedavno zaposlen, također uz uvjeravanja da je Tarik raspoređen na poslove za koje ne trebaju visoke kvalifikacije. S obzirom na dobre veze ravnatelja »službe« s istaknutim članovima Islamske zajednice, postoje, međutim, ozbiljne indicije da bi u slučaju Omerbašićeva zaposlenja mogla biti riječ i o nepotizmu. Ravnatelj SOA-e Karamarko, naime, zet je Osmana Muftića, prvoga hrvatskog ministra znanosti i tehnologije, svojedobno hrvatskog veleposlanika u Iranu te bliskog prijatelja zagrebačkog muftije Ševka Omerbašića.
Prošle sam godine ukazao na veze Tomislava Karamarka s bošnjačkom zajednicom u Hrvatskoj:
Karamarko je u prisnim odnosima s Islamskom zajednicom u Hrvatskoj. Punac mu je ugledni član te zajednice, Osman Muftić, koji je jedno vrijeme bio i Tuđmanov ministar. Kako smo izviješteni u jednom od nedavnih brojeva Hrvatskog listaTomislav Karamarko je osobno potpisao potvrdu POA-e da Ševko Omerbašić, predsjednika Mešihata Islamske zajednice u RH, nije bio suradnik UDBA-e, te ga pozvao da se dođe informirati što je UDBA sve o njemu prikupila. Ako se Karamarko u odgovoru Omerbašiću nije rukovodio odnosom spram punca, onda sam ja Damir Kajin.
Izvjesnije je da će se Karamarko odužiti Globusovu novinaru nego što će podlegnuti utjecaju iz Ureda Predsjednika. Naime, zadnjih mjeseci na njega je vršio pritisak Saša Perković, Mesićev savjetnik za nacionalnu sigurnost da otkaže Ivanu Jurčiću, načelniku SOA-e u Gospiću, a da na njegovo mjesto zaposli Mirka Kasumovića, ratnog SZUP-ovca, nekad bliskog s pokojnim Mesićevim kumom Antom Karićem, pa šef SOA-e nije popustio. Formalno, odgovorio je da ne stoje optužbe protiv Jurčića da je za vrijeme rata ukrao automobil jednoj ženi iako nitko iz SOA-e s tom ženom nije razgovarao, a ona i dalje tvrdi da je to bio baš današnji šef SOA-e Gospić. Stvarno, Karamarko je još čvrsto povezan i Norčevom ekipom iz Gospića (Miro Laco), a oni se protive da Kasumović, koji je na suđenju Norcu u Rijeci bio svjedok optužbe, bude nagrađen povratkom u Službu.
A Mirku Norcu je općenito krenulo nabolje, pa nakon premještaja u poluotvoreni zatvor Lipovica, kako piše Sergej Abramov u Novom listu, može očekivati i pomilovanje. Ni Tihomir Orešković ne može se požaliti. Već je dva mjeseca na bolovanju. Kreće se na relaciji Zagreb-Vrhovine. Druži se s prijateljima (Zvonimir Trusić i drugi). Ivan Čermak i Mladen Markač mogu mu pozavidjeti na tretmanu hrvatskog pravosuđa obzirom da je on osuđen na 15 godina zatvora zbog dokazanog ratnog zločina, a oni su još uvijek tek optuženi i izloženi strogim pravilima ICTY-a. Australskim Srbima bilo bi jeftinije da ulože u hrvatsko pravosuđe, pa bi njihov štićenik Dragan Vasiljković nakon par godina u zatvoru mogao trenirati golf u Dolini kardinala, a oni ga obilaziti, nego što bacaju novce protiveći se izručenju.