Naslovnica današnjeg Novog lista (photo by Denis Lovrović)
Polgodišnjim boravkom na slobodi Tihomira Oreškovića, kojemu je u Rijeci presuđeno 15 godina zatvora za do sada razriješeni najmonstruozniji ratni zločin počinjen od strane Hrvatske vojske, zgroženi su Milorad Pupovac, Zoran Pusić, Branko Mijić i Vesna Škare-Ožbolt. Bivša ministrica pravosuđa kaže da su na nju vršili pritisak iz Vlade (Ivo Sanader?) i tajnih službi (Tomislav Karamarko?) da se Oreškoviću još za njenog mandata osigura premještaj iz Lepoglave drugdje (vjerojatno u zatvor poluotvorenog tipa Lipovicu gdje trenutno boravi Mirko Norac), na što ona nije pristala. Dodala je da se Orešković tada nije žalio na zdravstvene tegobe.
Ivo Banac mi je ispričao da je bio svjedok Oreškovićevog dolaska u Hrvatsku 1991.
- Putovao sam zadnjim letom američke kompanije Delta s newyorškog aerodroma Kennedy. Mislim da je to bilo na dan kad je pala Baranja - 25. kolovoza 1991. Mome sjedalu prišao je jedan tip s bradom i pitao me jesam li ja profesor Banac. Predstavio se kao Tihomir Orešković i rekao mi da se ide boriti u Hrvatsku. Stao me gnjaviti nekim brošurama o gerilskom ratovanju (CIA-inim?, upitna opaska ž.p). Čudio sam se što će mu brošure o gerilskom ratovanju ako ćemo stvarati državu i vojsku, ali se nisam puno raspitivao. Kasnije mi je jedan policajac koji je tada radio na aerodromu Pleso rekao da je zajedno s Oreškovićem u istom avionu stigao i kontigent oružja. Svakako da se pitate kako je to oružje moglo proći oštru kontrolu na newyorškom aerodromu. Pitam se to i ja, otkrio mi je to pred svjedocima Rankom Ostojićem, Ivanom Pađenom i Josipom Boljkovcem, američko-hrvatski profesor Ivo Banac.
Pokojni Milan Levar je nerijetko govorio da je Orešković američki čovjek, da je za ono što je učinio u Gospiću instruiran u SAD-u. Levar je to navodno rekao i svjedočeći u Haagu 1997., pa je tadašnja haaška tužiteljica Louis Arbour bila u velikoj nevolji. Zbog Levarova haaškog svjedočenja, navodno je i Carla Del Ponte odlučila prepustiti suđenje Oreškoviću i Norcu Hrvatskoj.
Da je Orešković u Americi bio čovjek CIA-e na riječkom suđenju posvjedočio je Smiljan Reljić, a Josip Perković je otkrio da je taj podatak dobio od Nikole Štedula. Sam je Orešković u razgovoru za Večernji list kazao da je u SAD-u suraživao s FBI-em, navodno protiv UDB-e.
Kada je nakon ubojstva Milana Levara trebao u opritvor, navodno je tražio pomoć veleposlanstva SAD-a u RH, ali, logično, Amerikanci nisu željeli ni čuti za njega. U žalbi na presudu pred Vrhovnim sudom tražio je da se sasluša Amerkanca Hrvatskog porijekla Tonija Kujundžića i nudio sudu njegovu adresu u SAD-u.
Pored svega ovoga, ne vjerujem da je američka administracija tražila od Ive Sanadera i Tomislava Karamarka da se Tihomiru Oreškoviću olakšaju zatvorski dani.
Pouzdano znam da je Tomislav Karamarko povezan s grupom oko Mirka Norca i Tihomira Oreškovića. Karamarko je kao šef UNS-a 2000/01 spriječio policiju da sasluša jednog svjedoka koji je mogao povezati Oreškovića s ubojstvom Milana Levara. Šef osiguranja UNS-a Zoran Cvrk, blizak policijskim specijalcima Mladenu Markaču i Franji Drlji, navodno je u to doba aktivno sudjelovao u opstrukciji istrage ubojstva Milana Levara. Prema neslužbenim informacijama 45 lines, Zoran Cvrk koji danas radi kao povjerenik za sigurnost HNS-a, osobno je darivao Tihomira Oreškovića trenirkama i majicama Hrvatskog nogometnog saveza u kojima se ovaj šeće Zagrebom i Likom.
Želi li bilo kakvu podršku mežunarodne zajednice za predstojeće izbore, premijer Ivo Sanader će se morati oštro ograditi od novonastale sramotne situacije s Oreškovićem za koju formalno odgovornost snosi ministarstvo pravosuđa.
Kako je u današnjoj kolumni u Novom listu primijetio Branko Mijić "predsjednik Mesić je pomilovanjem za dvije godine smanji kaznu treće osuđenom za gospićki zločin Stjepanu Grandiću", pa Mesićeve eventualne poteze u sankcioniranju odgovornosti za Oreškovićev boravak na slobodi i ne treba doživjeti kao iskrene.
Naime, SOA-inim kuloarima već se uveliko šuška da Mesić misli smijeniti Tomislava Karamarka i na njegovo mjesto postaviti SDP-u sklonog Špiru Mišu, trenutno savjenika SOA-ina načelnika za operativu. Karamarko bi zapravo bio unapriježen jer bi ga se potom postavlo za predstojnika ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost (nešto kao bivši UNS na čijem čelu je već bio). S te bi pozicije Karamarko mogao i dalje nadgledati što se radi u SOA-i, i biti siguran da se protiv njega i Mesića ništa ne poduzima. Uostalom, međuvremenu je u SOA-u preko veze zaposlio desetke sebi odanih ljudi, koje Miše, i kad bi htio, ne bi mogao ekspresno otpustiti.
Kuloari donose i senzacionalan trač po kojem postoji dogovor Mesić-Karamarko, da će sadašnji predsjednik poduzeti sve kako bi ga za koju godinu Tomislav Karamarko naslijedio na čelu države.