Uskršnji blagdani s obitelji najbolje štite od malicioznih i dosadno iritantih komentara kakav je ovaj dolje:
Povremeno navratim na 45lines, znatizeljno, jer mi je prijatelj rekao da ga uredjuje psihicki bolesnik i paranoik. Naravno da se to odmah i vidi - mistifikacija i opsjednuce "tajnim sluzbama",teorije zavjere,mracne sile itd itd. Nevjerojatan, psihotican poriv za crno-bijele podjele i definicije situacije. Mi smo pozitivni a ovi o kojima pisemo - sve ono drugo. Ocjene situacija i ljudi (koje zapravo i ne poznaje) pausalne a presude drasticne. Nazalost vecina komentatora koji se ukljucuju su, ocito, vrlo slicnog zdravstvenog stanja kao notorni Peratovic. Ako je blog dio kolektivne terapije, human odnos prema pacijentima nalaze strpljenje i razumijevanje. Medjutim problem je sto postoje i zrtve ove terapije - a to su mnogi normalni i cestiti ljudi kojima se bave zvjezdoznanci na sebi svojstven nacin. I vidi cuda - iza svih tih tvrdnji, pacijenti nikako da stave svoj potpis. Pa i niste tako bolesni...
Jedna od značajki totalitarnih režima je proglašavanje političkih protivnika luđacima. U nas se može naići na razni oblike okoštalog totalitarizma, pa tako i vrhovna politička institucija kao što je Predsjednik Republike preporuča onima s kojima se ne slaže posjet ludnici (vidi slučajeve francuskog odvjetnika Ivana Jurašinovića i umirovljene odvjetnice Ane Jendriš-Jelesić)
Nažalost, i Katolička crkva u Hrvatskoj naopako je shvatila lustraciju. Oni za jednog od osnivača katoličkog sveučilišta uzimaju Vladu Šakića, bivšeg šefa odsjeka za preodgoj u Republičkom sekretarijatu za upravu i pravosuđe SR Hrvatske u posljednjem mandatu dok je ministar bio Ivan Fumić, koji je za političke zatvorenike pisao da posjeduju "relativno niske verbalne sposobnosti" i "ne dolaze iz reda visoko inteligentnih i/ili visokoobrazovanih slojeva našeg društva".
Pa, sve u svemu, nije daleko od istine Muderiss kad komentira felixa:
Svaka čast za dokumete koje si objavio, pa im se dežurni udbaš felix odmah javio, jer ga srce štrecnilo :)
A 45 lines će nastaviti dalje istim žarom bez obzira na komunističke etikete. Da radim ispravan posao svjedoči i ovosubotnja kolumna Ivana Zvonimira Čička u kojoj je potvrdio informaciju s 45 lines o Gotovini i šibenskim policajcima:
Koliko je meni poznato od izvora bliskih nekadašnjem specijalnom timu Ranka Ostojića koji se bavio otkrivanjem boravišta Ante Gotovine, dokument koji spominje Čičak trebao bi sadržavati opis Gotovininog brutalnog fizičkog nasrtaja na šibenske policajce koji su ga legalno zaustavili na cesti nakon Oluje.
U interesu istine o Domovinskom ratu, pozivam Ivana Zvonimira Čička da objavi nevedeni dokument. Navodno brutalno premlaćivanje šibenskih policajaca nemože naštetiti Gotovini na sudu u Haagu, a domaća publika ima pravo znati za sve sumnje koje se vežu uz njihova idola.
Gotovinino sadašnje ponašanje utapanja Markača i Čermaka samo je kontinuitet njegova životnog avanturističkog puta od Legije stranaca preko francuskih zatvora do njegova držanja u Hrvatskoj u vrijeme Oluje. To se konačno vidi iz činjenice da je Gotovina, kada su ga nakon Oluje na jednom check-pointu zaustavili pripadnici hrvatskog MUP-a, izišao iz automobila i prebio policajce zato što su se uopće usudili zaustaviti automobil u kojem se on vozio. O toj njegovoj aroganciji i bahatosti postoje i pisani dokumenti.
A ta je moja informacija bila je prenesena i na Neretva River blogu:
Gotovina Attacked Croatian Police after Operation Storm?
The man that many suspect will return to from The Hague to lead a currently decapitated rightwing movement, Ante Gotovina, stands accused of having physically assaulted police officers in an incident which is only just now coming to light. Ivan Zvonimir Čičak made a reference recently to what Željko Peratović described as a ‘brutal physical assault’ by Ante Gotovina against Croatian police after being stopped at a checkpoint near Šibenik following Operation Storm. Unfortunately, Čičak wishes to keep documents related to the assualt ‘secret’ so as not to harm Gotovina, but as Peratović points out the revelation of such documents would have no effect on Gotovina's trial at The Hague.
Razgovor s Haagom. Brzoglasno, dakako. Pitaju me s one strane žice, iz tužiteljstva Tribunala, kako sam mogao u subotnjoj kolumni napisati da sam se mjesec dana prije Gotovinina uhićenja s njim sastao u salonu Pančo u Zagrebu. Dakako, u pitanju je lapsus. Gotovina i ja razgovarali smo mjesec dana prije objavljivanja optužnice, no i ovaj detalj govori o tome kako u Haagu itekako vode računa o pojedinostima. Svakako, kada im to treba. No, ovo bi moglo biti vrlo poučno za one koji tako uporno bezuspješno pokušavaju muljati i lagati Haaškom tribunalu.
Sredinom veljače objavio sam oporu do bola pojedinost iz istrage o ubojstvu obitelji Olujić u Cerni:
Te prilike da je Jurić govorio kako su ubili i djecu, govorio je još da je tu bila i bilježnica jer je mala pisala domaću zadaću s naslovom „što mislite o ratu“.
Gornji citat je tužiteljski prepričan iskaz Mate Boroza, svjedoka u procesu protiv Tomislava Madija Čikaga i drugih za okrutno ubojstvo obitelji Olujić iz Cerne. Ubijena djeca su Milena (16) i Marko (13). Otac im je bio Srbin. Bacali su im zbog toga u dvorište i bombu. Sve Milenine dvojbe o ratu razriješila je Madijeva skupina.
Tomislav Prusina je ovoga petka otišao korak dalje:
STRAVIČNO OTKRIĆE UOČI MASAKRA CIJELE OBITELJI RADOMIRA OLUJIĆA U CERNI 1992. GODINE, NJEGOVA 16-GODIŠNJA KĆER, PUNA OPTIMIZMA, NAPISALA JE ŠKOLSKU ZADAĆU
Milena sat prije pokolja: Još vjerujem u ljude
Milena Olujić, ne sluteći nikakvo zlo, te je večeri 17. veljače 1992. sjela za radni stol i napisala školsku zadaću, puna vjere u dobrotu ljudi. A onda je nahrupilo zlo, petorica HOS-ovaca koji su ubili i nju i cijelu njezinu obitelj