27.02.2006., ponedjeljak
Španjolska i hrvatski "putničari"
|
"Putničar" prvi Sredinom 2003. osvanula je vijest da je u Španjolskoj uhićen Vinko Sindičić, jedina osoba koju je neki sud (britanski) do sada osudio kao Udbinog atentatora. *Je li istina da vas je nedavno uhitila španjolska policija s 5,5 milijuna američkih dolara? – Priča da sam uhićen u Španjolskoj u pokušaju prebacivanja pet i pol milijuna dolara u Hrvatskoj je čista izmišljotina, laž, i to primitivna. Nisam uhićen, niti sam kod sebe imao taj novac. Nosio sam tri tisuće eura koje sam napola potrošio i vraćao se kući. Tada nisam bio u društvu nikakvog kriminalca, bar što je meni poznato. Sa mnom je bio čovjek koji je zbog nesporazuma s prezimenom zamoljen da dođe na policiju. S obzirom da ne govori španjolski, ja sam išao s njim. To se razjasnilo za dvije minute... *Pojavile su se tvrdnje da ste svojedobno bili u restoranu »Suši« u Beogradu, da je navodno vlasnik tog lokala Arkanov sin. Povlači se i vaša navodna izjava da ste s tim navodnim Arkanovim sinom bili na Visu... – To nema blage veze s istinom. Laži su što se piše u nekim novinama. Istina je da sam bio u tom restoranu »Suši« u Beogradu, upoznao sam vlasnika Zorana Radonjića, zvanog Kiza, ali on nije Arkanov sin. S Kizom nisam bio na Visu. Vidio sam da je riječ o poslovnom čovjeku s dobrim vezama, ali zapravo s njim nisam nikad realizirao neki posao. On mi je bio veza da stupim u kontakt s jednim drugim poslovnim čovjekom iz Srbije radi posla oko indosiranja čekova. Gospodin Radonjić, Kiza, ponudio se da mi donese te čekove u Zagreb. Rekao sam mu da dođe u Jukićevu ulicu, u filijalu Brodsko-posavske banke i donese mi to. Došao je Radonjić s još jednim čovjekom kojeg ja nisam nikad dotad nisam vidio, navodno da ima neke kladionice tamo, pozdravili su se sa svima, predstavili i predali mi ovo za stolom u banci. Tome je između ostalih bio prisutan i Antun Milović (predsjednik Nadzornog odbora banke). Zamislite vi kakvo je ovo pranje novca... Inače, Kiza je čovjek koji je sa mnom išao u Španjolsku, koga je policija provjerila, išao je sa mnom zbog posla sa željezom... Fiore VEŽNAVER, Novi list, 9.8.2003. Vinko Sindičić , inače ima uredne hrvatske dokumente, a dobio je Domovnicu dok je ležao u britanskom zatvoru, prvih dana netom su se počele izdavati. "Putničar" drugi Kod Ante Gotovina uhićenog u prosincu prošle godine na Kanarima pronađene su najmanje dvije krivotvorene hrvatske putovnice. Jedna je glasila na ime pokojnog Stjepana Seničića, a druga na nepostojećeg Kristijana Horvata. Neki krugovi bliski ICTY sumnjaju da se putovnicom na ime Kristijan Horvat prethodno koristio jedan hrvatski novinar "skupljajući pečate". "Putničar" treći Ovog vikenda u madridskoj zračnoj luci Barajas uhićen je Veselin Vukotić, atentator srbijanske Udbe. Prema pisanju dnevnika El pais, Vukotić je uhićen u madridskoj zračnoj luci Barajas, a kod sebe je imao lažnu hrvatsku putovnicu i vozačku dozvolu na ime Ludviga Bulića. Radi se o putovnici koja je izdana u policijskoj postaji Orahovica, a 9. rujna 1998. proglašena je nevažećom. Naime, izrađena je na osnovu krivotvorene dokumentacije, zbog čega se protiv jednog policijskog djelatnika vodio sudski postupak... Ivana Jakelić, Večernji list, 27.02.2006 19:18 |
- 22:20 - Komentari (3) Isprintaj #
25.02.2006., subota
Jutarnjem nagrada 45 lines za znakovitost u novinarstvu
|
U tjednu na izmaku dva su mi znakovita teksta iz Jutarnjeg lista zapela za oko. Em su im mogući nastavci. Em se na stanovit način tiču Tomislava Karamarka, ravnatelja POA-e, nekdašnjeg poslovnog partnera Nine Pavića, suvlasnika EPH. Stoga im dodjeljujem novoustanovljenu nagradu ovog bloga "Za znakovitost u novinarstvu". Prvi, ravnopravno nagrađeni tekst objavljen je 22.02.2006 u 17:37: Hrvatska obnavlja kuću šefu tajne službe 'Krajine' Piše: Željko Huljev RAZVOĐE - Željko Škovrlj (47), Hrvat iz mjesta Razvođe kod Oklaja, koji je, među ostalim, za vrijeme Domovinskog rata pet godina bio načelnik centra Službe državne sigurnosti u Kninu, ušao je kao član domaćinstva u obnovu svoje zapaljene i srušene obiteljske kuće. Obnova kuće hrvatske obitelji Željka Škovrlja, koju stanovnici prominskog kraja smatraju simbolom petokolonaštva i kolaboracije s najvećim zlikovcima koji su tijekom okupacije granatirali mjesto te poklali i pobacali u jame blizu 50 osoba, među kojima su 11-godišnja curica i petogodišnjak, u cijelom prominskom i drniškom kraju dočekana je s gnušanjem i prijezirom. Karijera SDS-ovca Željka Škovrlja, visokopozicioniranog dužnosnika jugoslavenske tajne policije koji je nakon Oluje zajedno s obitelji izbjegao u Australiju, počela je ‘80-ih godina u Splitu i potom se nastavila u Šibeniku. U vremenu demokratskih promjena 1990. godine Škovrlj napušta Šibenik i bježi u Knin, gdje se zajedno sa svojim kolegom Acom Dračom stavlja na raspolaganje čelnoj nomenklaturi krajinskih pobunjenika na čelu s Jovanom Raškovićem, Milanom Babićem, Ratkom Mladićem i Milanom Martićem. ...  Umjesto obrazloženja: Same po sebi, ovo su teške optužbe. U komentarima pod tekst na stranici Jutarnjeg.hr ima i poricanja tvrdnji da je Škovrlj nastavio raditi za kninsku Udbu za vrijeme pobune, a ima i potvrda. U prilog potvrdama, svakako ide i tekst Ines Sabalić iz Globusa broj 246 od 15 kolovoza 1995.: "Globus" je došao do važnoga dokumenta, pod naslovom "(Informacija o obavjestajnom angažmanu pripadnika UN-a u korist sustava sigurnosti RSK"), kojem na vrhu stoji naznaka "(vrlo tajno"), a ispod nje "(zabranjeno umnožavanje"). Ta se, informacija, napisana 18. kolovoza, dostavlja isključivo na ruke četvorici najviših i u tu problematiku najupućenijih hrvatskih dužnosnika: predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, ministru unutarnjih poslova Ivanu Jarnjaku, šefu UNS-a dr. Miroslava Tuđmanu i zamjeniku ministra unutarnjih poslova Zlatku Gledecu. Dokument se sastoji od "Informacije" i od popratnoga materijala nesumnjive autentičnosti. U popratnom su materijalu strogo povjerljive službene bilješke, memorandumi i izvještaji iz sjedišta, kako piše u zaglavlju, "(Ministarstva unutrašnjih poslova, Službe državne bezbjednosti Republike Srpske Krajine") u Kninu! Kako se navodi u "Informaciji", ti su materijali izneseni iz sjedišta SDB-a u Kninu. U "(Informaciji") se ukratko navode imena službenika mirovne misije Ujedinjenih naroda u Hrvatskoj - UNPROFOR-a I UNCRO-a, koji su svjesno radili u korist srpske tajne policije u Kninu. Kako stoji u "(Informaciji"), iz kninskih se materijala doznalo da je prijedlog za angažiranje "(kenijskog časnika Josepha Bugata, rođenog 1956. u Nairobiju, sa zavrsenom Vojnom akademijom i koji govori engleski i francuski"), podnio pripadnik SDB-a u Kninu Željko Škovrlj dana 1. studenoga 1993. Već duže vrijeme obavještajni kuloari bruje kako Tomislav Karamarko, ravnatelj POA-e nikada nije sigurnosno provjeravan na okolnost da mu je Željko Škovrlj, navodno bliski rođak. Ako su ti navodi neistiniti, onda je bi se iza ovoga teksta mogao nazirati pokušaj jednog dijela obavještajnog podzemlja da bez argumenata našteti pretendentu na mjesto stvarnog šefa svih hrvatskih špijuna. Ako u njima ima istine, onda bi se budućeg šef SOA-e, što prije trebalo podrvči sigurnosnoj provjeri. Drugi, ravnopravno nagrađeni tekst objavljen je 24.02.2006 u 18:59: Mirko Ljubičić Šveps: Prebila me automafija Pišu: Tomislav Krasnec, Marija Lokas ... Pregovarao o predaji Mirka Norca Mirko Ljubičić Šveps javnosti je poznat po tome što je 2001. pomogao Račanovoj Vladi da na miran način privede generala Norca na suđenje u Rijeci. Dok se Norac skrivao na nepoznatom skrovištu, a u Splitu se održavale masovne demonstracije, Šveps i još nekoliko ljudi posredovali su između Norca i Račanove Vlade te dogovorili mirnu predaju. Kontakt s Račanom omogućio mu je Milan Bandić, kod kojega i danas, u Uredu za branitelje, rade još dvojica Norčevih i Švepsovih prijatelja, Miodrag Demo i Miro Laco. Demu smo danas zatekli u posjetu Švepsu u Klinici za traumatologiju. Šveps je bio protagonist i u aferi Granić-Delonga-Bago, kada je na vrijeme upozorio Matu Granića da policija i USKOK, zbog sumnje na korupciju, prisluškuju Granićeve poslovne dogovore na Mirogoju. (T. K.)  Umjesto obrazloženja: Malo je vjerojatno da naručitelj Švepsovog premlaćivanja dolazi iz krugova "auto mafije". Šveps je u jako tijesnim vezama s Tomislavom Karamarkom, ravnateljom POA-e, a bliski rođak mu je na važnom mjestu u OA-i i to je općepoznata činjenica u zainteresiranim krugovima. Teško da bi se neki dripci usudili taknuti Švepsa, koji je preko tako moćnih veza u tajnim službama, naposlijetku, povratio svoj ukradeni automobil. Prema jednoj izjavi za Radio 101 bivše predsjednice SSSH-a Vesne Dejanović, Mirko Ljubičić Šveps odigrao je mutnu ulogu u privatizaciji hotelskog kompleksa Haludovo, na strani kupca, tajkuna iz bivšeg SSSR-a. Armenska dijaspora ulaže u hrvatski turizam Izaslanstvo Hrvatsko-armenskog društva prijateljstva prošlog se tjedna u Moskvi dogovorilo da skupina vodećih poslovnih ljudi iz Armenije posjeti Zagreb. Vodeći članovi društva, zagrebački poduzetnik Mirko Ljubičić i Naira Asadrian sporazumjeli su se o dolasku gospodarskog izaslanstva s armenskim veleposlanikom u Rusiji Armanom Smbatjanom. Armenski poslovni ljudi već su vlasnici hotelskog kompleksa Haludovo na Krku, a u Zagrebu će s predstavnicima Fonda za privatizaciju iznijeti ponude za kupnju nekoliko jadranskih hotela i tvornica. Gazeta, Nacional, 12.02.2003. Hoće li se priča nastaviti odmotavati prema smjeru tog vjetra? |
- 01:07 - Komentari (5) Isprintaj #
22.02.2006., srijeda
Uzbuna u Vjesniku nakon "Latinice" o otkazima
 Nakon priloga u Latinici o otkazima o slučaju autora 45 lines, Denis Latin je upitao predsjednicu Udruge mobbing je li bilo još kakvih pritužbi iz Vjesnika na mobbing. Jadranka Apostolovski je rekla da im se prošlog ljeta javila jedna novinarka (nije spomenula ime Snježane Divić Čanić), dopisnica iz jedne županije (nije rekla Osječko-baranjske) i potužila da je u redakciji izložena mobbingu. Udruga je poslala dopis Vjesnikovoj upravi na koji nikad nije stigao odgovor. Jadranka Apostolovski je dodala da je kolegica nedavno umrla, "moguće, između ostalog i od posljedica mobbinga". U utorak je Sanja Kapetanić, predsjednica organka HND-a u Vjesniku, zbog emitiranja, po mom sudu, jako obazrive izjave, zatražila ispriku Denisa Latina: Priopćenje za javnost U HTV-ovoj emisiji Latinica emitiranoj u ponedjeljak 20. veljače iznesene su netočne i ničim podkrijepljene tvrdnje o uzroku smrti jedne novinarke Vjesnika u kojima su teško oklevetani uredništvo i kolege te novinarke. Gošća emisije Jadranka Apostolovski ustvrdila je, naime, da je nedavna smrt novinarke zaposlene u jednom od dopisništava Vjesnika posljedica, među ostalim i stresa zbog maltretiranja na radnom mjestu. Upozoravamo da je nedopustivo i krajnje neprofesionalno iznositi takve tvrdnje bez ikakvih dokumenata ili argumenata i tražimo ispriku autora emisije. Ogranak Hrvatskog novinarskog društva Vjesnik Sanja Kapetanić, predsjednica Denis Latin se nema zbog čega ispričati. Udruga mobbing je pokušala pomoći pokojnoj kolegici, čime se ne može pohvaliti ogranak HND-a Vjesnik. Predsjednici ogranka HND-a Vjesnik Sanji Kapetanić osobno sam uručio svoje očitovanje o prijedlogu Uprave Vjesnika da se meni dade izvanredni otkaz, u kom sam naveo da sam duže vrijeme izložen mobbingu. Sanja Kapetanić, koliko mi je poznato, ni na koji način nije reagirala da se zaštite moja novinarska prava. Zašto je predsjednica ogranka HND-a Vjesnika, umjesto uprave ili uredništva, koje bi se moglo smatrati prozvanima, prosvjedovala, poznato je valjda samo Upravi, uredništvu i Sanji Kapetanić.  U utorak je Jadranka Apostolovski dobila i ljutiti mail jednog Vjesnikovog urednika: Postovana, Ponukan Latinicom u kojoj ste gostovali u ponedjeljak 20. veljace ne mogu ne izraziti zgrazanje zbog Vaseg nastupa koji je bio, u najmanju ruku, morbidan, a da ne govorim o neprofesionalnosti, nekorektnosti ili barem nedostatku volje da sagledate problem u cjelini. Ako je problema uopce i bilo! Naime, nepojmljivo mi je da ste smrt jedne nase kolegice tako bezobrazno iskoristili u vlastite promotivne svrhe, a da niste ni pokusali od svih ljudi, koje ste spomenuli u emisiji i prakticki ih proglasili ubojicama, saznati drugu stranu price. Gospodjo, znate li Vi uopce sto ste napravili svojim nastupom? Zar se necije pravo na rad brani prozivanjem i blacenjem drugih? Jeste li nas mogli nazvati i pitati sto se dogadjalo s pokojnom kolegicom dok (ni)je radila svoj posao? Sto ste Vi uopce znali o njoj prije i nakon sto Vam je na stol dosla njena zalba? XXXXX XXXXXX Urednik xxxxxxxx xxxxxxxx Vjesnik p.s. Ovo pismo Vam saljem u svoje osobno ime, ponukan, kao jedan od urednika pokojne kolegice, Vasom morbidnom ocjenom da su je ubili kolege i urednici s posla! Ponukanog Urednika, ovim putem molim, da se okane maltretiranja predsjednice Udruge mobbing, a da se za sve informacije o tome postoje li svjedoci da se on osobno izderavao na pokojnu kolegicu, odbijao joj tekstove, da je njega bivše uredništvo smatralo neradnikom i prepisivačem te da ga je bivši poslodavac optužio za falsificiranje putnih naloga, obrati autoru 45 lines. Koga zanima, a nije pročitao, na ovom blogu može naći prvotnu informaciju o slučaju kolegice iz Osijeka: Novinarstvo (mobbing) ubija - U spomen kolegici Snježani Čanić Divić Latinica je uzdrmala i ostatak Vjesnikove redakcije, pa su Vjesnikovi novinari zabrinuti da će i oni ostati bez posla, uputili slijedeće priopćenje: Novinari Vjesnika o Vjesniku Nakon odvajanja Vjesnikove tiskare od lista Vjesnik, grafičarima u tiskari slijedi sasvim izvjesna privatizacija, dok novinarima i ostalim zaposlenicima u dnevnom listu prijeti neizvjesna budućnost, tim više što je u procesu razdvajanja list ostao bez imovine. Na skupu održanom u utorak novinari su zaključili kako je pravi i krajnji trenutak da kažu što misle o aktualnoj situaciji u Vjesniku. Vjesnik neprekidno izlazi već 66 godina i godinama je bio uvažavan kao okosnica hrvatskog novinarstva. Kako bi se osigurala budućnost takvom listu, koji ulazi u kategoriju ozbiljnih nacionalnih političkih novina, nužna je što brža odluka o njegovom statusu. Vjesnikovi novinari smatraju da bi jamac daljnjeg izlaženja lista bilo njegovo pretvaranje u javno glasilo od nacionalnog interesa jer novine takvog profila izlaze u više europskih država. Bilo bi loše da se u hrvatskom medijskom prostoru dogodi ono što se dogodilo s hrvatskim bankama, koje su sada 94 posto u stranom vlasništvu. Hrvatski medijski prostor je premrežen raznim grupacijama i interesima i novinari Vjesnika smatraju da bi upravo Vjesnik, s adekvatnom vlasničkom strukturom, mogao biti nacionalni dnevnik koji bi najbolje artikulirao interese hrvatske javnosti, njezinih institucija, kapitala i svakog pojedinca. Stoga Vjesnikovi novinari traže da ih se, kao partnere, uključi u razgovore o budućoj vlasničkoj strukturi lista. Vjesnik zaslužuje bolju i sigurniju budućnost kao javno glasilo, ali i Hrvatska zaslužuje jedne ozbiljne, analitičke, objektivne i relevantne novine. Vjesnikovi novinari, Zagreb, 21. veljače 2006. Zašto je bilo potrebno da se Vjesnik spomene u Latinici da bi Vjesnikovi novinari reagirali na situaciju u svojoj kući kad sam na blogu o "panici" koja vlada među njima izvijestio još 09. veljače: 45 lines čestita Hrvatskom listu na temi o Vjesniku?  Mislim, i potpisana sintagma Vjesnikovi novinari, ostavlja dojam kao da je riječ o anonimnom pismu. P.S. Hvala svima na iskazanoj podršci :) Ovim putem obavještavam sve znatiželjnike koje je zanimalo piše li predsjednik HT-ovog sindikata Josip Pupić blog pod pseudonima T - Zombix, da je odgovor: Ne! |
- 11:48 - Komentari (21) Isprintaj #
21.02.2006., utorak
Zlatko Vitez postao djed
 Vrativši se s press konferencije povodom postavljanja na scenu DK Gavelle Krležina Areteja s Gvozda kolegu Kemala Mujičića i mene danas je u kazališnom kafiću u Frankopanskoj počastio Darko Stazić, ravnatelj. Kemo mi je pripovijedao kolike je sve oklada u janjetinu dobio od svećenika citirajući im na kojem mjestu u Bibliji piše da je zabranjeno jesti svinjetinu i nojevinu. U to nas prekinu, svečani Zlatko Vitez pokazavši nam na zaslonu mobitela MMS vijest da je netom postao djed. Ovim putem još jednom čestitam Zlatku na novoj obiteljskoj dužnosti i želim uspješnog "Areteja" (večeras pretpremijera). Ispričavam mu se jer nisam uspio zapamtiti je li riječ o unuci ili unuku. Kemo me zasuo vrećom domaćih kulturnjačko-medijsko-političkih pikanterija koje mi se, i dok ovo pišem, sudaraju po glavi, pa i nije bilo za očekivati da ću zapamtiti pojedinosti Vitezu najdraže vijesti. |
- 15:48 - Komentari (6) Isprintaj #
20.02.2006., ponedjeljak
Večeras Latinica o otkazima
 Napokon je snimljena i biti će emitirana, večeras od 20:10, Latinica o otkazima. Intervju za prilog dao sam još 23. 01. o.g. Latin se u međuvremenu razbolio, pa hvala Bogu, ozdravio. Naravno, govorio sam o otkazu u Vjesniku. Ispred uprave Vjesnika izjavu je dao Ivica Kriletić, iz Pravne službe. Očekujem da će se u kadru vidjeti i naslovnica 45 lines. |
- 02:40 - Komentari (8) Isprintaj #
Tri jahača Lustracije : Davor Butković, mamurni (3.)
 Lustracija i Hrvati Onoga trenutka kada su u istom sigurnosnom i vojnom sustavu djelovali, makar nakratko, Josip Manolić i Josip Perković s jedne, i Gojko Šušak i Miro Barešić s druge strane, bilo kakva lustracija u Hrvatskoj postala je nemoguća. Kako, uostalom, lustrirati čovjeka s velikim ratnim zaslugama?... Davor Butković, Jutarnji list, 18.02.2006 00:43 Tuđmanovske teze i zaključci iz ove kolumne više bi priličile Andriji Hebrangu, nego bivšem uredniku Globusa, tjednika koji se sustavno bavio ubojstvom Mire Barešića (intervju Alekse Crnjaković i moji tekstovi), objavljivanjem udbaških dosjea vodećih HDZ-ovaca (Jasna Babić o Vladimiru Šeksu, Daliboru Brozoviću...), Tuđmanovih udbaških veza (Darko Hudelist)... Potpuno suprotno Butkoviću mislim da Hrvatskoj treba lustracija, da ju je lako napraviti jer ako se lustrira one koji su kroz sigurnosni sustav RH planirali, organizirali, izvodili i prikrivali ratne zločine (Gospić, Lora), bili dio lanca zavjere u političkim ubojstvima Hrvata za vrijeme rata (Miro Barešić je u Hrvatskoj proveo ukupno 17 dana, a sve do pogibije nijednom nije bio na ratištu. On je bio dokazani hrvatski (ustaški po Butkoviću) terorist, ali je zatvorsku kaznu za ubojstvo jugoambasadora u Švedskoj Vladimira Rolovića, uredno odgulio. Nije ga valjda zbog grijeha, koji je već platio gubitkom slobode, trebalo ubiti. Suprotno je zdravom razumu Miru Barešića svrstavati rame uz rame s onima koji su odgovorni za njegovu smrt. Obzirom da se na popisu nalazi i ime glavnog urednika Slobodne Dalmacije Mladena Plešea moguće je, kako mi sugeriraju neki izvori bliski EPH-u, da preko Butkovića, govori Ninoslav Pavić, koji bi, navodno, radi raznoraznih repova koji se vrte oko EPH i teme udbašenja, volio da se čitav slučaj stavi ad acta. Kako mi je svojedobno posvjedočio Milan Buškain Gagarin, čije ime se nalazi na popisu objavljenom u Hrvatskom list uz navodni udbaški nadimak "Knez", jedan od repova vuče glavni urednik Jutarnjeg lista Tomislav Wruss. Wrussa je Gagarin tužio da je kao glavni urednik Slobodnog tjednika kriv što su te novine početkom devedesetih objavile da je Buškain bio suradnik Udbe. Kako mi je Gagarin rekao Wruss se na sudu branio da je tu informaciju dobio od Josipa Perkovića i Markice Rebića, čelnih ljudi SIS-a. Perković i Rebić nisu posvjedočili Wrussu u korist. Buškain je dobio parnicu, a kako mi je naglasio umjesto Wrussa odštetu mu je platio EPH, odnosno Nino Pavić. Ironično je da bi Tomislav Wruss da je posjedovao popis objavljen u Jutarnjem listu, vjerojatno dobio spor protiv Buškaina. Perković i Rebić su mu ga mogli dati, bez da dođu svjedočiti. Iz Plešeove Slobodne Dalmacije dolazi objašnjenje Jasne Babić da je popis u Hrvatskom listu djelo Bože Vukušića, tipa koji se u zadnje vrijeme eksponirao zalaganjem da Josip Perković odgovara za ubojstvo Stjepana Đurekovića. Sasvim je razumljivo da će Josip Perković preko Jasne Babić razvaliti po liku i djelu Bože Vukušića, pa ga prikazati bivšim suradnikom Službe i u Njemačkoj osuđenim pomagačem u ubojstvu. Pažljiviji čitatelji 45 lines sjetiti će se da je Jasna Babić komentirajući vijest da je u Njemačkoj raspisana tjeralica za Josipom Perkovićem napisala ovo: Perković, Tuđman, Šušak, Čičak, Ivanković, Šeks, Glavaš... Za bivše Jugoslavije Josip Perković, po izvornom zvanju ekonomist, prošao je put od osječke filijale Državne sigurnosti do šefa republičkog odjela za emigraciju. Stvorio je toliko široku agenturnu mrežu da je preživio najdrastičnije kadrovske čistke nakon sloma Jugoslavije. Perkovićevi doušnici zatekli su se čak među osnivačima osječkoga HDZ-a, koji su imali ključnu ulogu u instalaciji Franje Tuđmana za šefa stranke. Godine 1990. Perković je emigrante-povratnike "švercao" u Hrvatsku na prvu HDZ-ovu konvenciju. Gojko Šušak, povratnik iz Kanade, izabrao ga je za osnivača i prvog šefa SIS-a. Unatoč frakcijskim obračunima s Josipom Manolićem, SIS je u to doba zabilježio doista značajan uspjeh: u akciji "Labrador" slomljena je mreža špijuna KOS-a koji su se infiltrirali u redove hrvatskog MUP-a i HV-a. Umirovljen nakon Šuškove smrti, ostao je aktivan kao vanjski suradnik HIS-a. Najpoznatija je njegova špijunska akcija "Barakuda", usmjerena protiv narkodilera, švercera oružja i organiziranog kriminala u HV-u i HVO-u. U privatni život povukao se 2000., u doba Račanove Vlade, koja nije željela njegove usluge. No njegov sin Saša Perković još je aktivni obavještajac. Jasna Babić, Slobodna Dalmacija / 45 lines, 05.11.2005. u 01:40 sati Koji su najpoznatiji osječki osnivači HDZ-a? Vladimir Šeks, Ivan Vekić i Branimir Glavaš. Šeks i Vekić se nalaze na Perkovićevom popisu Udbaša objavljenom u Hrvatskom listu. Branimira Glavaša nema na tom papiru, ali je u NK Borac na Jarunu predložio dr. Tuđmana za predsjednika HDZ-a, pa prema samoj Jasni Babić, spada u Perkovićeve doušnike, odnosno suradnike Udbe. Novinarka koja je devedesetih više puta pisala o Vladimiru Šeksu kao suradniku Udbe, primjećuje za Božu Vukušića: Početkom devedesetih svoj popis "udbaša" objavio je u filmu koji se tobože bavio Udbinim ubojstvom Bruna Bušića. Uzgred rečeno, u filmskoj ekipi, sastavljenoj po Vukušićevu ukusu, sudjelovao je najmanje jedan "udbaš" općepoznat u svojoj generaciji. Jasna Babić, Slobodna Dalamacija, 18. 02. 2006. Meni se spominjani Milan Buškain Gagarin pohvalio da je on sudjelovao u radu Vukušićeve "filmske ekipe". Misli li Jasna Babić na njega kad piše o "udbašu općepoznatom u svojoj generaciji". Zašto bi Bože Vukušić na popis Udbaša stavio suradnika na svom filmu? Na tom se popisu nalazi i ime nekadašnjeg prijatelja Jasne Babić, Nikole Krište. Zašto bi njega Bože Vukušić proglasio udbašem kad su Krišto i Vukušić, kao HDP-ovci Nikole Štedula, u ratu istodobno radili na poslovima sigurnosti - prvi u SIS-u, a drugi u SZUP-u. Prema Ivanu Bandiću, bivšem djelatniku mostarske Udbe, a kasnije jednom od ključnih hrvatskih sigurnjaka u BiH od osobitog povjerenja Josipa Perkovića, Nikola Krišto je u ime SIS-a, istodobno kad i Bože Vukušić, ispred SZUP-a, "po Hercegovini lovio udbaše". I ovaj put Babićkina obrana Perkovića skretanjem s teme na Božu Vukušića, samo je potvrdila tvrdnje koje ne idu u prilog Perkoviću. |
- 00:29 - Komentari (3) Isprintaj #
18.02.2006., subota
Tri jahača Lustracije: Ivan Zvonimir Čičak, dužnik (2.)
|
16.2. Udbaši Zadarski Hrvatski list objavio je “popis hrvatskih novinara i ostalih suradnika Udbe”. Na listi su uglavnom poznata imena iz javnog života, i za nepoznavanje prilika iz komunističkog vremena, popis djeluje šokantno. Stručnjaci za to područje kažu mi da je popis prilično vjerodostojan. Međutim, samo njegovo objavljivanje u ovom povijesnom trenutku čini se bespredmetnim i politički beznačajnim. Danas više nikoga ne zanima tko je radio za obavještajne službe (a trebalo bi). E, da je taj popis objavljen prije 15 godina, danas bi bila drukčija politička slika Hrvatske. Zvonimir Čičak, Jutarnji list, 17.02.2006 23:54 Koncem devedesetih Vjesnik Nenada Ivankovića objavio je redakcijski tekst s preslikom dokumenta koji dokazuje navodnu suradnju Ivana Zvonimira Čička s Udbom. Protiv Vjesnikova postupka ustala je sva slobodno misleća javnost štiteći istaknutog borca za ljudska prava i stradalnika iz 1971. Tvrdilo se, ne samo da je ne etično objavljivati informacije iz špijunskog podzemlja, već i da je tvrdnja da je Čičak s Udbom počeo surađivati još u srednjoj školi, netočna. Prema kazivanju Čičkovih tadašnjih suradnika u HHO-u, osumnjičeni sedamdesetprvaš, otišao je kod zadnjeg šefa Udbe Josipa Perkovića provjeriti "Ima li Udba što o njemu". Sav ozaren vratio se prenijevši da je Perkovićev odgovor bio "Nema." Kad već danas iz načelnih razloga ne ustaje u obranu prozvanih u Hrvatskom listu, što sam najavio, još me samo zanima spada li Josip Perković u stručnjake koji su mu rekli da je zadnji popis navodnih suradnika Udbe "prilično vjerodostojan"? |
- 17:42 - Komentari (7) Isprintaj #
Tri jahača Lustracije: Miroslav Tuđman, prestrašeni (1.)
|
Jedan od značajnijih kadrovskih promašaja pokojnog dr. Franje Tuđmana je postavljanje za ravnatelja HIS-a svog najstarijeg sina Miroslava. Nastupom, taj čovjek želi ostaviti dojam mudrog staloženog profesionalca. Nastoji se dojmom, ako već ne može općom fizičkom pojavnošću, razlikovati od oca kojem su u svakom odaslanom dojmu bile dominantne emotivno potaknute geste i mimike. IAli, Miroslavov bezizražajan dojam ne krije mudre i logične rečenice. On obično, kao što je slučaj i u priči o Perkovićevom popisu navodnih suradnika Udbe, govori smeteno, kontradiktorno. Akademskom pozom hladnokrvnog Tuđmana, bivši ravnatelj HIS-a prikriva strah, neznanje, neodlučnost i nemoć. Evo ključnog dijela njegovog današnjeg istupa: Miroslav Tuđman opovrgava da je zatražio popis suradnika Udbe "Netočne su izjave bivšeg ravnatelja HIS-a Miroslava Šeparovića da je popis suradnika Udbe na moj zahtjev napravio Josip Perković. Takve izjave rezultat su ili neznanja ili pokušaja manipulacije. Puna istina je da su Perković i Gabriš radili rekonstrukciju operacija SDB-a do 1990, i to je kao knjiga objavljeno za potrebe obavještajne akademije", kazao je za Večernjak dr. Miroslav Tuđman, bivši ravnatelj HIS-a. U toj knjizi nije bilo govora o imenima voditelja ni suradnika tih operacija i to stoga da se to ne bi koristo u dnevnopolitičke obračune i diskreditaciju pojedinaca. Osobno nikad nisam koristio te podatke, koje su HIS i obavještajna zajednica napravili rekonstrukcijom obavještajnih službi KOS-a i SID-a (Službe za informiranje i dokumentaciju MVP SFRJ) 1993, iako sam imao osobnih razloga to učiniti. Naime, znao sam razloge zbog kojih su me neki od tih ljudi, koji su danas u medijima i politici, napadali zadnjih 5-6 godina tvrdi Tuđman. Podsjećam, tada smo bili u ratu i morali smo imati uvid u mrežu koja je bila razgranata u Hrvatskoj. Rekonstrukcija je napravljena profesionalno i temeljito i o njoj je obaviješten predsjednik Tuđman. Anita MALENICA, Večernji list, 17.02.2006 18:58  Tvrdnjom o netočnoj izjavi Miroslav Tuđman nastavnički udjeljuje packu Miroslavu Šeparoviću, kao jednom od medijskih eksponenata Josipa Perkovića. Zatim kaže da u uratku Josipa Perkovića nije bilo popisa suradnika, da rečenicu iza potvrdio da je napravljen popis suradnika Udbe, KOS-a i SID-a, ali se on njime nije koristio, iako je imao osobnih razloga to činiti. Miroslav Tuđman se do te mjere boji Josipa Perkovića da sugerira da Josip Perković nema nikakve veze s popisom Udbaša, koji je zapravo postojao u HIS-u, ali ga on kad je bio ravnatelj nije koristio. Mlađi Tuđman nikada nije volio Perkovića, ali ga je morao trpjeti zbog Đurđe Šušak koja mu je bila glavni kadrovik u HIS-u. Zapravo, operativno su cijelo vrijeme Tuđmanovog ravnanja HIS-om, tom službom upravljali Đurđa Šušak i Josip Perković. Perković je i osobno imao danonoćni pristup Gojku Šušku, drugom čovjeku u zemlji. Poznato je da je zadnji hrvatski šef Udbe predložio Gojku Šušku Antu Nobila za odvjetnika Tihomira Blaškića. Franjo Tuđman više je vjerovao Gojku Šušku nego vlastitom sinu Miroslavu. Josip Perković je preplašio oca i sina Tuđmana izviješćem svog suradnika Veselina Marinova o pripremama atentata na Miroslava Tuđmana u režiji Mladena Naletilića Tute. Miroslav Tuđman je ekspresno dao ostavku na mjesto ravnatelja HIS-a. Naslijedio ga je Miroslav Šeparović. Tuta je završio u Haagu, a potencijalni atentatori na Tuđmana mlađeg nikada nisu procesuirani. Nemoć spram Josipa Perkovića, kojem je u naljedstvu ostala većina tajni dr. Franje Tuđmana i Gojka Šuška, bivši ravnatelj HIS-a usmjerava u fatalistički zaključak: Činjenica je da je u KOS-u i Udbi do 1990. bio znatan broj ljudi iz medija i političke elite, no njihove pozicije nisu bile iste. Jedni su bili nalogodavci, a drugi su bili izvršitelji ističe Miroslav Tuđman. Točno je i to da smo dobili Domovinski rat na bojišnici, no izgubili smo obavještajni rat s tim službama zaključio je. isto kao gore |
- 12:27 - Komentari (1) Isprintaj #
17.02.2006., petak
Merlić i Ogresta u porno skandalu?
 (photo by Dragan Matić, Jutarnji list) Farkaš: Blaćenjem u medijima htjeli su mi začepiti usta Milić je ocijenio da su "na udaru" oni koji na HTV-u donose zaradu, dok oni koji troše nikad nisu eksponirani na taj način, a Kapović je upitao kako to da nikome nije bila zanimljiva priča o financijskom kupleraju nego lažna porno priča na HTV-u. Hina, Jutarnji list, 17.02.2006 15:09 Seksi priče medijima uvijek donose zaradu -bila to trakavica o navodnom poriću Jelene Veljače, bilo to Farkaševo navodno foldiranje pornića na redakcijsko računalo. Da bi privukao publiku na slušanje današnje emisije iz kulture u 16 sati urednici Radija 101 istu su započeli osvrtom na frku o Veljačinog pornića u kojem se zaključuje da bi, nakon glumičine izjave da to nije njen pornić jer su njene grudi veće, najbolje bilo objavit taj pornić koji nije pornić Jelene Veljače. :) Vjerujem da se Farkaš nije baš ugodno osjećao kad je u Jutarnjem i Večernjem vidio optužbe da je kolekcionira porniće na redakcijskom računalu. Ta mu afera neće donijeti ni koristi kakvu može očekivati Jelena Veljača ili kojom se usrećila Severina. Isto tako ne vjerujem da će mu od koristi biti podrška koju mu je pružio Goran Milić, svojedobno sumnjičen da stoji iza inicijative rušenja HRT-ove uprave kako bi HDZ njega imenovao ravnateljem HRT-a. To je ona hajku koju je u Saboru predvodio Andrija Hebrang, a s HRT-a servisirala "Inicijativa" s Branimirom Farkašem na čelu, formalno, a Milićem stvarno. Njihov udar nije uspio u potpunosti, ali su ceh platili Denis Latin i ljudi koji s njim rade "Latinicu". Nije se Goran Milić osvrnuo na jučerašnji napad na kolegicu Mirjanu Rakić, pa i na Obrada Kosovca, da su bili suradnici Udbe. Takav napad na svoje kolege po njemu je, vjerojatno, opravdan. Moguće da mu je žao što mu se Zoran Šprajc, čijim se jedno vrijeme smatrao mentorom, odmetnuo na Rakičkinu stranu. Uostalom, Milićev štičenik Branimir Farkaša u davnom je sukobu s Mirjanom Rakić i "rastrošnim" Dubravkom Merlićem (sjećate se da su u prilogu koji je saborskim zastupnicima dostavila "Inicijativa" bili navedeni visoki honorari koje Željka Ogresta i Dubravko Merlić navodno dobivaju za svoje emisije), pa neće valjda urednik nedjeljnog Dnevnika HTV-a, podržavate "neprijatelje svog prijatelja". BRANIMIR FARKAŠ TRAŽI ZAŠTITU HRVATSKOGA NOVINARSKOG DRUŠTVA Ne želim biti vojnik HTV-a Prijavu je ispred redakcije Informativnog programa podnijela urednica Mirjana Rakić, a razlog tome je, kako je pojasnio glasnogovornik HRT-a Krešimir Macan, što se "nesuglasice s urednicima rješavaju unutar kuće, a ne preko novina". Sve je počelo razgovorom s Branimirom Farkašem koji je objavljen prošlog petka u Jutarnjem listu, a u kojem je Farkaš govorio o sukobu s urednikom Dnevnika Dubravkom Merlićem. Merlić je, kako je Farkaš naveo, zahtijevao od njega da izmijeni prilog o posjetu rumunjskog predsjednika, da bi mu, nakon što je novinar to odbio učiniti, kazao kako više neće pratiti važnije političke događaje. Tina Disopra, Slobodna Dalmacija, 21. i 22. lipnja 2000. Ali, Milić će zato izjaviti da su na udaru oni koji HTV-u-u donose zaradu, dok oni koji troše nikad nisu eksponirani na taj način. Od kud mu informacija da Branimir Farkaš donosi zaradu HTV-u? Zar bi on htio da se o Dubravku Merliću i Željki Ogresti počne pisati kao akterima kakva porno skandala?  No, kakvom se moralu nadati od Gorana Milića kada se on u skandalu s obitelji Ecclestone nije ni zacrvenio: Goran Milić trying to extort money from Bernie Ecclestone “This man, Goran Milić, has called me several times over the past few months. He stated that he wanted to help me, because things could go badly for me in Croatia, bad for my image. He did not mention any concrete monetary amount, but it was obvious that he was talking about money and that this is absolutely about extortion,” stated Bernie Ecclestone in a telephone conversation for Nacional. Ecclestone is the number one man in Formula 1 and owner of one quarter of Formula One Administration which holds all TV rights to the sport. Ecclestone was directly accusing editor of Croatian Television Goran Milić of attempted extortion, and he backed up his allegations with two letters he received from Milić in June and March of this year. The financial compensation that Milić mentioned should have been intended for Srebrenka Herold-Mijatović, an HTV reporter who was... Marko Ćustić, Nacional, 11.09.2003. Goran Milić najavio tužbu protiv obitelji Ecclestone i »Nacionala« »U drugom sam im pismu neizravno sugerirao da ne ostanu pasivni, jer su se novinari počeli zanimati za slučaj«, kaže Milić, pojašnjavajući da je mislio dobronamjerno ukazati Ecclestoneovima da nikomu ne treba medijska halabuka. On navodi i da »davne veze nekih Nacionalovih novinara sa Slavicom Ecclestone ubijaju svaku mogućnost novinarske objektivnosti i izazivaju gađenje«. Anuška Fjorović, Vjesnik, 10. rujna 2003. A i Ivan Zvonimir Čičak ne upušta se u zaštitu Farkaša bez osobnih motiva. On je bio pun preporuka za Mirka Galića da bude imenovan koalcijskim ravnateljem HRT-a 2000-e. Čak ga je branio od optužbi da je kao kratkotrajni glavni urednik Globusa krajem 1999-e sprovodio cenzuru. Galić je iznevjerio Čičkova očekivanja. Dubravka Merlića, kolumnist Jutarnjeg lista upamćen po kontradiktornim potezima dok je predsjedao HHO-om, zadnji put je nagazio krajem prošle godine u jeku HDZ-ove hajke na Latinicu i Galića: Čičak tuži HTV zbog Merlića!? Nije Mirko Galić u utorak bio meta kritika samo zbog Latina i financija. U Saboru se našao i novinar Jutarnjeg lista Ivan Zvonimir Čičak koji je Galiću oštro zamjerio zadnji "Kontraplan" Dubravka Merlića. Pače, Čičak je najavio da će kao član Hrvatskog novinarskog društva tužiti Televiziju, Galića i Merlića Vijeću časti HND-a, i to zato što je u "Kontraplanu" na temu Gotovine dopustio Ivi Pukaniću, uredniku "Nacionala", da najružnijim riječima izvrijeđa kolegu novinara "Globusa" Gordana Malića. M. KARLOVIĆ-SABOLIĆ, S.PAVIĆ, Slobodna Dalmacija, 14.12.2005. Osobno, Čičak nema motiva podržati Mirjanu Rakić i Obrada Kosovca, jer kad se on, koncem devedesetih našao na stranicama Vjesnika, kojeg je uređivao Nenad Ivanković, prozvanim da je bio suradnik Udbe, prema svjedočenju njegovih tadašnjih suradnika u HHO-u, osjećao se zadovoljan jer mu je Josip Perković na pitanje "Je li Udba imala što o meni?", odgovorio sa "Nije". Možda je to Čičkova preporuka svima koji su živi, a našli su se na Perkovićevom popisu u Hrvatskom listu, neka osobno pitaju Perkovića ima li ih on evidentirane kao suradnike Udbe? update: Obrad Kosovac Aktualcu Radija 101: Neki s "Popisa" jesu bili suradnici Udbe, ali ja nisam Točno to je večeras za Aktualac Stojedinice izjavio Obrad Kosovac. Popis nije autentičan jer on koji je "blisko surađivao s Predsjednikom Tuđmanom nije mogao biti suradnik Udbe", a to što je u socijalizmu radio film o Alojziju Stepincu kao ratnom zločincu, ne bi nas trebalo zbunjivati. Ali zato su neki drugi s popisa "osvjedočeni suradnici Udbe". Vladimir Šeks na pressici u Saboru izjavljuje da se njegovo ime na popisu suradnika Udbe našlo zaslugom Markice Rebića, a Obrad Kosovac izjavljuje da mu je sve smjestio Ivić Pašalić, jer je Kosovac bio pripadnik "Tuđmanove središnje struje". |
- 18:25 - Komentari (2) Isprintaj #
Nalazi li se na originalnom Perkovićevom popisu suradnika Udbe 500 imena?
|
Mada ne vjerujem u osobitu učinkovitost saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost slučaj Perkovićevog popisa navodnih suradnika Udbe trebalo bi raspraviti u tom saborskom tijelu. U saborsku raspravu valjalo bi uključiti i Vijeće za nadzor sigurnosnih službi. No, obzirom da je bivši šef HIS-a Miroslav Šeparović, kod kojeg je u stanu pronađen originalni Perkovićev popis, i sam član Vijeća teško je za očekivati da bi se došlo do objektivnih nalaza u eventualnoj saborskoj istrazi, ako ona ne bi bila javna. Do 45 lines već pristižu vijesti da je na originalnom Perkovićevom popisu izrađenom po narudžbi Miroslava Tuđmana, Šeparovićevog prethodnika na mjestu ravnatelja HIS-a, bilo oko 500 imena, a da su obrazloženja o navodnim suradničkim aktivnostima, bila puno opširnija nego su na dokumentu koji je objavio "Hrvatski list". Da bi se izbjegle daljnje manipulacije s tim popisom, nužno bi bilo da Josip Perković pred Saborom i Državnim odvjetništvom, posvjedoči svoju verziju priče.  jednu od osoba s popisa novinara navodnih suradnika Udbe Samo javna parlamentarna istraga, nakon koje bi slučaj trebalo preuzeti Državno dovjetništvo, može zaustaviti paranoju s popisima udbaša. Pokazuje to i slučaj Mirjane Rakić, HTV-ove urednice koju je Tomislav Marčinko prozvao kao osobu s popisa HTV-ovih novinara navodnih suradnika Udbe. Marčinko je kazao da taj popis ima i danas. Mirjana Rakić je Marčinka pozvala neka objavi popis. Marčinko to službeno nije učinio, ali Hrvatski list objavio popis navodnih suradnika Udbe na kome se našlo i ime HTV-ove urednice. Neki analitičari već sad napomnji da bi predsjednik Stjepan Mesić mogao presjeći skandal s Perkovićevim popisom tako što će izjaviti da se ovime samo potvrđuje njegova izjava da iza Marčinkova napada na HTV stoji Ivić Pašalić. Markicu Rebića, suradnika Hrvatskog lista, i bivšeg Tuđmanovog savjetnika za nacionalnu sigurnost, koji je izjavio da Perkovićev popis nije vidio sve dok ga krim služba MUP-a nije pronašla u Šeparovićevom stanu, nije teško povezati s Ivićem Pašalićem. Na toj bi vezi predsjednik Mesić mogao zasnivati svoju tvrdnju o pašalićevskoj pozadini i ove priče. Mesić i Sanader bi potom pozvali Tomislava Karamarka i POA-u da istraže slučaj, čime bi se sve smeće "vratilo pod tepih" i čekalo novu priliku da izmili. Zato još jednom apeliram na sve kojih se ovaj skandal izravno tiče da traže saborsku istragu i uključivanje Državnog odvjetništva jer je to jedini način da se umanji politiziranje i manipuliranje raznim udbaškim, szupovskim i poaovskim popisima. |
- 14:53 - Komentari (1) Isprintaj #
16.02.2006., četvrtak
Hrvatski list objavio Perkovićev popis novinara suradnika Udbe
|
prvotni upis 16.02.2006. u 13:07  Popis od dvjesto navodnih suradnika Udbe, među kojima su i imena nekolicine poznatih novinara, ali i drugih javnih osoba (državni tajnik ministarstva vanjskih poslova i eu integracija, predsjednik Hrvatskog sabora...), prema Hrvatskom listu, koji ga je danas objavio, dio je dokumenta pod naslovom Suradnička mreža Službe državne sigurnosti RSUP-a SRH (djelomična rekonstrukcija), Zagreb srpanj 1997., sastavljenog od straner Josipa Perkovića "a za potrebe hrvatske obavještajne zajednice. Sjećam se da je Ivanka Toma u Jutarnjem listu 1999. pisala da su Josip Perković i Jan Garbiš 1997. za potrebe vlasti izradili "Rekonstrukciju djelovanja Službe državne sigurnosti u SRH". Lako je moguće je da su "Suradnička mreža" i "Popis" dio "Rekonstrukcije". Uredništvo Hrvatskog lista piše da "pošto Tomislav Marčinko nije objavio popis Udbaša", objavit će ga oni. Je li HL dobio popis od Marčinka ili Nenada Ivankovića, koji jučer u Globusu izjavljuje da ga i on ima (pisao je o njemu kao glavni urednik Vjesnika koncem devedesetih, a u knjizi s ključem "Sova" čak je sugerirao da je popis dobio od Josipa Perkovića op. ž.p.), teško je reći. Popis bi trebao izazvati šok u javnosti, pored toga što su neke osobe koje se nalaze na njemu, javno tražile da ga se objavi. Dio imena iz "Suradničke mreže" za sada se može pronaći na adresi: Popis hrvatskih novinara i ostalih suradnika Udbe!.  Mene uopće nije iznenadilo da se na tom popisu nalazi pod pseudonimom "Sokrat" Mario Profaca, dobitnik Golden Candela Awarda. Već sam više puta upozorio na neke epizode iz njegove obavještajne karijere, zaogrnute u novinarstvo (vidi: AMAC Forum kukavički laže - o Domagoju Margetiću, Mariu Profaci, Anti Damjanoviću i Markici Rebiću)  Pošto je on dobio nagradu američkih obavještajaca za razvoj pretraživanja otvorenih izvora informacija, pa je u tom razvoju na svojim stranicama i prenio izmišljotinu da sam ja agent MI6-a, došao je red da mu se odužim i jedino njegovo ime istaknem s Perkovićeva popisa. update: Kao što sam najavio rasplamsala se rasprava o popisu navodnih suradnika Udbe. Sutrašnji Večernji i Jutarnji list naširoko razrađuju temu. Osobe s objavljenog popisa demantiraju suradnju (Inoslav Bešker), a u prvi plan počinje dolaziti sukob između obavještajnih frakcija Josipa Perkovića i Markice Rebića. Miroslav Šeparović tvrdi da je Josip Perković 1997. po narudžbi Miroslava Tuđmana, tada šefa HIS-a izradio "Rekonstrukciju suradničke mreže", ali domeće da objavljeni popis nije identičan onome koji je Šeparović jedno vrijeme čuvao u svom kućnom sefu. Šeparović, čije je prvo radno mjesto bilo pravnik u JNA kasarni na granici Hrvatske i Slovenije (kako je sam napisao u biografiji kad je imenovan ministrom pravosuđa) se oštro obrušava na Markicu Rebića da on stoji iza objavljivanja "falsificiranog" popisa. UDBA MUST GO ON! |
- 21:46 - Komentari (18) Isprintaj #
The photos America doesn't want to see
 Sjećate li se što je naložilo rat u bivšoj Jugoslaviji? Simboli. Svetinje. Zvuče li vam poznato: Svete mošti cara Lazara i Gde da god ima i jedan srpski grob tu je Srbija? I danas je u Srbiji više onih kojima će izbiti pjena na usta ako im recimo karikaturom dirneš u gornje svetinje od onih koji bi bili spremni prosvjedovati pred hrvatskim veleposlanstvom u Beogradu jer ih bole slike i priče iz ratne Lore. U Hrvatskoj se na nastup Svetlane Ražnatović Cece, udovice ratnog zločinca iz Vukovara i Bijeljine Željka Ražnatovića Arkana, gleda kao nešto jako poželjno, a drski student iz Beograda, koji se slikao na Jelačić placu s fotografijom Draže Mihailovića, umalo se vratio kući razbijene glave. Stoga nas ne bi trebalo čuditi što se u islamskom svijetu više pale na karikaturiranje Muhammeda nego na dokumentirane grozote iz Abu Ghraiba. |
- 11:03 - Komentari (1) Isprintaj #
15.02.2006., srijeda
Šaljiva gospićka svakodnevica
|
(vrijeme prvog postanja: 13.02.2006 18:24)  Što ti je MMS! Evo me danas u Gospiću. Sunčano prijepodne. Velebitski uzduh prošaran mirisom kuhanih kumpira i kiselog kupusa. Naletim na zanimljiv prometni znak. MUP je kratica za ministarstvo unutarnjih poslova, a za što je kratica SUD? Tko prvi točno odgovori bit će od 45 lines kandidiran za fotelju Dragana Primorca u ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa. Računaju se samo odgovori napisani u obliku komentara na ovaj post. Ne uzimaju se u obzir sms-ovi, telefonski pozivi i mailovi. UPDATE: Umjesto komentara pod post, jučer i danas, nekoliko špiclova me stalo nazivati na telefon i slati SMS-ove s upitima kako je slika nastala. Već sam napisao da se reakcije pristigle tim putem neće računati. Dragi špiclovi, naučite se služiti netom! |
- 11:50 - Komentari (7) Isprintaj #
14.02.2006., utorak
Otvoreno pismo predsjednici Sindikata novinara Hrvatske: Blog je ravnopravan ostalim medijima
 (foto by conf.etude.org) Jasmina Popović, predsjednica Sindikata novinara Hrvatske i kolumnistica Večernjeg lista (inače pokriva sektor Ureda Predsjednika RH) osvrnula se u današnjem broju svojih novina na priču o susretu predsjednika Stjepana Mesića s Ninom Pavićem i Bodom Hombachom, koju je u subotu u intervjuu Radiju 101 još jednom potvrdio vlasnik Nacionala Ivo Pukanić. Mesićevo pravo da se sastaje s kim god želi nitko ne osoprava, ali kada se o takvim večerama doznaje s internetskih blogova ili od predsjedniku bliskih vlasnika medija, u zraku ipak ostaje pitanje je li se Mesić doista nešto dogovorio s predstavnicima WAZ-a ili EPH i nije li to utjecaj politike na medije ili obrnuto. Jasmina Popović, Večernji list, 13.02.2006 20:37 Draga kolegice Jasmina, nije riječ o internet blogovima. Prvi, i do sada najiscrpnije, o ovoj temi pisao je samo 45 lines: WAZ vs. "Krone" via EPH, UPRH, NCL, 25.01.2006. u 00:33 sati. Ivo Pukanić ne negira susret sa predstavnicima WAZ-a i EPH-a u Uredu Predsjednika RH, 26.01.2006. u 02:00 sati. Nisam slušao Pukanića u intervjuu Radiju 101 pa ne znam je li mu kod postavljanja pitanja vezano za temu susreta kod Mesića rečeno da informacija potiče s 45 lines. Bilo bi profesionalno nepošteno ako nije, kao što nije fer od Vas i Vašeg redakcijskog kolege Davora Ivankovića koji je Pukanićev susret s Pavićem kod Mesića spomenuo između mojih tekstova i navedenog intervjua Radija 101. OSOBA TJEDNA Ivo Pukanić Naklade magazina padaju, prijatelj S. Mesić ima smanjeni medijski utjecaj i slijedi nedavni čudan susret Pukanića, Mesića i Pavića! Davor Ivanković, Večernji list, 10.02.2006 19:00 Drage prozvane kolegice i kolege, jedan od osnovnih postulata u našem poslu je navesti izvor objavljene informacije. Znam da tzv. tradicionalni mediji nemaju običaj navesti kao izvor svoju konkurenciju ako bi to išlo u prilog konkurenciji, jedino ako bi joj naštetilo. Meni se čini da vi 45 lines prešućujete kad se koristite informacijama s ovog bloga jer ne želite priznati da je blog postao najbrži utjecajni medij, a da je pri tom zadržao svu do sada stečenu (izborenu) slobodu. E vidite, upravo nas je stečena sloboda puno koštala jer još uvijek naš rad je besplatan, a k tome, vi koji radite za novac, ne navodite nas ni kao autore vijesti na koje se reflektirate. Međutim, ja čvrsto vjerujem u budućnost bloga, odnosno dan kada ćemo mi blogeri dobiti priznanje da smo ravnopravni s novinarima tzv. tradicionalnih medija. Tada se sigurno neće događati situacije kao meni sada, da pored vašeg prešućivanja, uopće nisam dobio odgovor od ostalih, od kojih sam tražio komentar susreta Mesić-Pavić-Hombach-Pukanić. Nisu odgovorili: Boris Šprem, Budimir Lončar, Danijela Barišić, Nino Pavić, dr. Stipe Orešković, Bernhard Schneider, Michael Dichand, Horst Pirker, Bodo Hombach, Peter Klossek... |
- 17:32 - Komentari (23) Isprintaj #
Izvorno hrvatsko pravosuđe
 Upozorio bih na vrlo dobar tekst u Jutarnjem s inspirativnim komentarima. Od jednog od tih komentatora (keruma) posudio sam naslov posta. Događaji dana Jelaviću i Pripuzu za lijesove i sarkofage 'Hrvatska kvaliteta' ZAGREB - Tvrtki Palma d.o.o., čiji su vlasnici “dečki s Knežije” Nikica Jelavić i Zoran Pripuz, dodijeljena su tri znaka Hrvatske kvalitete za lijesove, polusarkofage i sarkofage te su i nositelji znaka 'Izvorno hrvatsko' za tradicionalni kosokutni lijes rezbaren tropletom - model 80... Predsjednik HGK Nadan Vidošević rekao je da je dodjela oznaka Hrvatska kvaliteta i Izvorno hrvatsko od iznimne važnosti, pogotovo dok je Hrvatska u fazi pripreme za EU, te naglasio da nije bitno samo kupovati nego i proizvoditi hrvatsko... Katarina Sučić, Jutarnji.hr, 13.02.2006 19:26 Na istom linku, čitatelj komentator je napisao: dečki imaju siguran biznis.. | exAzriel | 13.2.2006 21:26:02 ako slučajno promet zapne, lako nađu novu robu za povećanje prometa. Rekao bih da je to sukob interesa. Maratonci trče počasni krug, tom filmu smo se smijali, jer eto ludi Srbi su samo sposobni za tako nešto. No vidim i Hrvatska kreće takvim stopama... Moguće je u nas i da se u emisiji "Otvoreno" Hloverke Novak Srzić javi Ivan Turudić kandidat za predsjednika Županijskog suda u Zagrebu kojeg nije samo gurao Miroslav Šeparović odvjetnik Vladimira Zagorca, nego kako je rekla bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt, "i premijer Sanader osobno", pa kaže kako je on bio kompetentan kandidat kojeg je podržala struka. Slučaj tog sudačkog kandidat premijera Ive Sanadera jedna je od bitnih točaka na kojoj branitelji Hrvoja Petrača grade tezu o političkom progonu kojem je izložen njihov klijent od strane hrvatske vlade i pravosuđa. Ne zaboravimo, Ivo Sanader je odgirao dvostruku igru prema Hrvoju Petraču i Anti Gotovini. Pustio je preko Tomislava Karamarka britanski non paper POA-i u kom se Petrača imenuje glavnim Gotovininim logističarem kojeg treba neutralizirati tako što će se izvršiti pritisak na njegove veze u vlasti. Kao jedan od njegovih oslonaca u sudskoj vlasti spomenut je i sudac Ivan Turudić kojeg je trebalo pritisnuti da donese osuđujuću presudu protiv Hrvoja Petrača u slučaju otmice sina generala Vladimira Zagorca. Začudo, sudac Turudić je neočekivano, za one koji su ga poznavali iz pravosudnih restorana, donio osuđujuću presudu protiv Hrvoja Petrača u odsutnosti i njegovog sina Novice u pritvoru. Obzirom da su tokom istrage i procesa skupljeni jako labavi dokazi kojima se teretilo Petračeve nezavisni promatrači su procjenjivali da je ta presuda pala nakon Sanaderove intervencije kod Turudića. Ni Sanader ni Turudić nikada ozbiljno nisu dematirali takve procjene. Sanaderova intervencija kod Turudića i fotokopija britanskog non papera glavni su stupovi teze branitelja Hrvoja Petrača o političkom progonu. Za nagradu je Sanader htio da Turudić postane predsjednik Županijskog suda u Zagrebu. Vesna Škare Ožbolt kao ministrica pravosuđa koja je trebala potpisati to imenovanje znala je u kakvim je relacijama Turudić bio prije objave non papera s Petračem, a u kakvim nakon razgvora sa Sanaderom. Znala je to i šira javnost. Škare Ožbolt si nije mogla dopustiti da postane meta javnog zgražanja imenovanjem Turudića umjesto Sanadera. I onda zakleta Tuđmanovka Hloverka Novak Srzić (sama mi je u prisustvu Obrada Kosovca i tadašnjeg fotoreportera Globusa Borisa Beribaka na Božić 1996. kazala da će ona ostati Tuđmanovka i nakon Tuđmanove smrti) u emisiju o stanju u pravosuđu nakon smjene ministrice Šakare Ožbolt pored Sanaderovog favorita suca Turudića dovede i ostalu premijerovu ekipu: Jadranku Kosor, Anu Lovrin i Peru Kovačevića. I onda se naravno priča hoće svesti na razinu: pa ministrica je političarka i premijer je političar dakle politika, kako god okreneš, postavlja predsjednike sudova. Ubitačna demagogija. Ivo Sanader drži HDZ na okupu politikom poniznosti i krvoločnosti. Traži od njih da budu ponizni što god on korisno učinio za međunarodno zajednicu ili neku manjinu u zemlji, iako to njima njima kao izvornim Tuđmanovcima uopće ne šmeka. Pa im kad izgube strpljenje dopušta im da se napiju krvi: političkih konkurenata sa svoje "lijeve" strane (Vesna Škare Ožbolt i DC), javne televizije (Hebrangovi ljudi malo-malo prošeću našim sokakom dobošareći o Jugoslavenima, Antihrvatima, Srbima i udbašima na HTV-u), svih nas koji smo protiv takve pravne države u kojoj se podržavanjem Zaklade za obranu Gotovine legalizira reket nad poreznim obveznicima. A kao kruna političko-pravosudne korupcije dolazi vijest da će Ivo Sanader nagraditi Matu Granića, savjetnika HSP-a, svojim savjetnikom za reviziju Daytona: PRAVOSUĐE Ana Lovrin preuzela je Ministarstvo, ali ne prestaju nagađanja o razlozima odlaska Vesne Škare-Ožbolt Đapić prije smjene dobio dokaze POA-e Nova ministrica pravosuđa Ana Lovrin preuzela je resor, ali ne prestaju nagađanja o tome što su pravi razlozi odlaska Vesne Škare-Ožbolt. Događaji koji su prethodili smjeni ministrice upućuju na to da je ona "pala kao žrtva" dogovora Sanader Đapić. Oni su se sastali uoči njezina razrješenja, a tada je dogovoreno da se angažira posebni savjetnik HSP-a Mate Granić kao savjetnik premijera za reviziju Daytona. Nije nikakva tajna da su odnosi Granić Škare-Ožbolt na najnižoj mogućoj razini nakon što ga se DC odrekao u jeku afere Granić Bago. Dr. Granić nije se libio izraziti sumnju da mu je tu aferu namjestila V. Škare-Ožbolt. Doda li se tomu da su za smjenu V. Škare-Ožbolt glasovali zastupnici HSP-a, priča o dogovoru Sanader Đapić postaje sve vjerojatnija.... Anita Malenica, Večernji list, 13.02.2006 21:00 Osobno i daljem ostajem pri prigovoru Vesni Škare Ožbolt da je trebala stati iza Željka Žganjera kojeg je Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić smjenio s mjesta šefa Uskoka, odnosno da nije trebala još i sama prigovarati Žganjeru da je bio neučinkovit. Nije Žganjer kriv što je Ivan Zvonimir Čičak priopćio Mati Graniću da ga Uskok nadzire pa je Mate prestao razgovarati o mitu i korupciji s Vladimirom Delongom i nije se našlo dovoljno čvrstih indicija za proces protiv posebnog savjetnika HSP-a. Za propast te istrage kriv je Čičak, a Mladen Bajić snosi odgovornost što bivšeg predsjednika HHO-a nije procesuirao. |
- 02:36 - Komentari (0) Isprintaj #
13.02.2006., ponedjeljak
Zašto Denis Kuljiš nije nastavio s pjesništvom!
 Neki mi se čitatelji javljaju s pitanjima zašto nemam komentara na Stankovića i Kuljiša. Gledao sam, al neću komentirati jer sam već napisao da mi emisija postaje dosadna. Umjesto komentara upozorio bih na prvu objavljenu pjesmu Denisa Kuljiša "MISAO" koju je iskopao vrijedni bloger babl. Prenosim isječak, a ostalo pročitajte na bablovu blogu: MISAO Raskida uzao taj Orao… Obavlja posao, hrli misao! Hrli misao za kotao; dobro je pjevao AFAGIJU stvarao! ... Ivan FURJANIĆ & Denis Kuljiš, Omladinski tjednik", Zagreb, broj 53, 23. travnja 1969., babl.blog.hr Žarko me zanima zašto se Kuljiš nije nastavio baviti pjesništvom. Kad bi htjela o njegovim ranim pjesničkim radovima mogla bi posvjedočiti i blogerica Vesna Pusić. Jedne se zgode Kuljiš hvastao da su zajedno išli u gimnaziju. |
- 01:02 - Komentari (4) Isprintaj #
11.02.2006., subota
Anto Đapić kupuje slovensko?!
|
Zateći u subotnjem, popodnevnom, obiteljskom shopingu osječkog gradonačelnika i predsjednika HSP-a Antu Đapića i ne bi bila neka vijest da se s najgrlatijim zaštitnikom hrvatskih interesa nisam jedva mimoišao na ulazu u slovenske trgovačke lance Lesninu i Merkur na Slavonskoj aveniji 106. Anto Đapić nije mogao vjerovati da sam ga ulovio u "izdaji nacionalnih gospodarskih interesa" pa je iz restorana Buf - Lesnina istezao vrat da vidi hoću li se zadržati u shopingu ili namjeravam otići.  Kako sam već obavio kupovinu švedskog etno prekrivača/pokrivača požurio sam doma i prepustio Đapića i njegovu suprugu Angelinu neometanom užitku trošenja kuna na strane proizvode u slovenskim trgovačkim lancima u Hrvatskoj. |
- 19:08 - Komentari (3) Isprintaj #
Lešinarenje nad Vesnom Škare Ožbolt - Čičkovo pismo
 Oštro protiv curenja informacija! Curenje informacija je od početka bilo najveće zlo u našoj politici. Bio je to jedan od glavnih problema i Tuđmanove vlasti S Mariom Zubovićem, političkim tajnikom HDZ-a, saborskim zastupnikom i vijećnikom u Skupštini Grada Zagreba, razgovarali smo o posljednjim burnim političkim događajima u Hrvatskoji. • Našu je javnost uzburkala najnovija afera curenja informacija. Kakav je stav HDZ-a o curenju informacija i smjenivanju Vesne Škare Ožbolt? - Curenje informacija je od početka bilo najveće zlo u našoj politici. Bio je to jedan od glavnih problema i Tuđmanove vlasti. Svi su se uvijek čudili a informacije su uvijek curile. Čudim se da informacije cure iz naše vlade i zbog toga sam jako žalostan. To, najblaže rečeno, proizvodi nepovjerenje među ljudima koji rade u Vladi zato što se može sumnjati na velik broj ljudi. Oštro se tome treba suprotstaviti i oni koji u tome sudjeluju moraju snositi konzekvence. Što se tiče smjene ministrice Vesne Škare-Ožbolt, članstvo u HDZ-u nikad nije bio uvjet za obnašanje visokih dužnosti u ovoj vladi. Uvijek je na prvom mjestu bila profesionalnost osobe. Inače, Vesna Škare-Ožbolt je dobro radila svoj posao kao ministrica, ali je sebe dovela u nezgodnu situaciju, da kao predsjednica DC-a, zbog prikupljanja jeftinih političkih bodova, kritizira vladu u čijem je radu i sama sudjelovala. Zoran Milanović, Teme dana, Vjesnik, 11. veljače 2006. Premijer Ivo Sanader se javno ograđuje od napisa da je POA zaslužna za smjenjivanje Vesne Škare Ožbolt, a njegov prijatelj Mario Zubović dobio je zadatak da u intervjuu s osvjedočenim državotvornim novinarom u Zoranom Milanovićem (bivši urednik Tuđman-Abdićeve "Zapadne Bosne" i Pašalić-Kutlinog "Imperijala") ipak veli da je Škare Ožbolt otišla zbog curenja informacija. Glasnogovornik POA-e Ivan Zvonimir Čičak u Jutarnjem listu još je eksplicitniji: Magla na kredit Slučaj odstrela ministrice Škare-Ožbolt svjedoči, međutim, da pravna država u Hrvatskoj počinje funkcionirati bez pardona i da sigurnosne službe ne respektiraju više nikakve titule, nego obavljaju svoj posao u skladu s pravilima profesije. Javna je tajna da je POA već dugo motrila ovu samopromotivnu djelatnost Vesne Škare-Ožbolt, kojom je ministrica pomanjkanje pravih i konkretnih rezultata u reformi pravosuđa nadoknađivala medijskom prisutnošću koju je, pak, plaćala dilanjem informacija različitim medijima i novinarima od povjerenja. POA je još prije nekoliko mjeseci upozorila Mesića i Sanadera na to što radi, pa se samo čekao pogodan trenutak za njezin odstrel. Ivan Zvonimir Čičak, Dnevnik s margine, Jutarnji list, 11. veljače 2006. Javna je tajna da su se Tomislav Karamarko i njegov kum Vladimir Faber sastali s Ivanom Zvonimirom Čičkom i Danijelom Žderićem prilikom ljetovanja na Mljetu 2004., kada se pripremao Karamarkov povratak u tajne službe. Poznato je da je Čičak s Karamarkom i Faberom uspostavio dobre odnose, najkasnije 1996. za vrijeme prosvjeda u znak podrške Radiju 101. Čičkov HHO bio je organizator na Karamarko i Faber na čelu zagrebačke policije koja nije izvršila Tuđmanovu zapovjed da se prosvjed suzbije silom. Čičak i Faber zajedno su radili i u Mesićevoj komisiji za pomilovanja koju je kolumnist Jutarnjeg lista morao napustiti za vrijeme korupcijskog skandala. Ne udara Čičak po Vesni Škare Ožbolt samo zbog privrženosti šefu POA-e Tomislavu Karamarku. Odan je on i Mati Graniću kojeg je spasio optužnice za korupciju u slučaju "Končar" kada mu je odao tajni podatak da je pod mjerama Uskoka. S tim u vezi, još uvijek je nepoznato je zašto Uskok i Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić nisu protiv Ivana Zvonimira Čička podnijeli kaznenu prijavu zbog ometanja istrage.  Sasvim sumanoto, Ivan Zvonimir Čičak danas zaključuje da će smjena Vesne Škare Ožbolt i imenovanje Ane Lovrin pridonijeti ublažavanju reakcija međunarodne zajednice na osnivanje Zaklade za obranu Ante Gotovine. Nakon što je Vesnu Škare Ožbolt optužio da je kriva za curenje informacija o financiranju obrane Ante Gotovine, Čičak piše da će međunarodna zajednica biti zadovoljna njenom smjenom: Zaključak za vječnu nulu iz logike Ministrica Škare-Ožbolt žrtvovana je i europskoj politici, koja sve jasnije izražava svoje nezadovoljstvo Vladinim koketiranjem s krugom ljudi oko Gotovinine zaklade. Jednako tako, europske institucije ne kriju svoje nezadovoljstvo načinom na koji Vlada, mimo pravilnika Haaškog suda, selektivno plaća obranu pojedinih haaških optuženika, prije svega Gotovine. Ivan Zvonimir Čičak, Dnevnik s margine, Jutarnji list, 11. veljače 2006. Ako u međunarodnoj zajednici već nisu pročitali da je podržavanjem Zaklade za Gotovinu Ivo Sanader samo legalizirao ranije ilegalno pomaganje Anti Gotovini u kom su sudjelovali između ostalih, on i njegov ministar Božidar Kalmeta, onda im ni imenovanje ministricom Ane Lovrin, Kalmetine poslušnice i osobe koja je britanskog veleposlanika smjestila pod bjegunčevu sliku, neće pomoći da progledaju. A takvim slijepcima ne preostaje drugo no pouzdati se u Čičkovo pismo! |
- 13:55 - Komentari (3) Isprintaj #
10.02.2006., petak
Iva Bagić priznala u Gloriji da je hodala s Rokom Petračem
|
Da biste pratili teme kojima se ja bavim, ponekad morate kupiti i Gloriju. Tako sam prolistavši najnoviji broj naišao na intervju Ive Bagić, RTL-ove voditeljice koja se uspješno oporavlja nakon operacije tumora. Bagićeva je kći bivšeg savjetnika Predsjednika RH Stjepana Mesića za nacionalnu sigurnost. Njena se osoba počela povlačiti u kontekstu priče o bijegu Ante Gotovine kada su iz Haaga stizale optužbe da njen otac pomaže generalu u bijegu, odnosno onemogućuje njegovo uhićenje. Predsjednik Mesić tada je branio savjetnika na odlasku tvrdnjom da se Bagiću zamjera povezanost s Hrvojem Petračom, ne s Gotovinom, "a da je istina samo to da Bagićeva kći i Petračev sin hodaju". Prethodno sam dobio informaciju da Iva Bagić hoda s Rokom Petračem, ali me osoba bliska Željku Bagiću, uvjeravala da je Ivin dečko Nikola Petrač (jer da je on stariji, a da je Rok još maloljetan). Potom je ista osoba obavijestila Bagića da se zna za vezu njegove kćeri i Petračeva sina. On je to prenio Mesiću, a Predsjednik je, da bi smanjio štetu, sam s tom informacijom izišao u javnost. Onda se pisalo da je Nikola Petrač uhićen na aerodromu Pleso kad je u zrakoplov na putu za Zürich htio unijeti pištolj. Na to se u Jutarnjem listu oglasila Iva Bagić i demantirala da je ona ikad hodala s Nikolom Petračem. Tu sam udicu i ja zagrizao, pomislivši da mlada voditeljica ne želi da ju se povezuje s očevom ekipom (Mesićem i Petračem) pa sam objavio: SDP i HAK - Pao i zadnji Mesićev alibi i Na rođendanu Alice Petrač.  U intervjuu "Gloriji" Iva priča o vezi sa svojim bivšim dečkom Rokom. Naravno, riječ je o Petračevom sinu. I istina, Iva nije lagala kad je izjavila da nikad nije hodala s Nikolom. |
- 21:45 - Komentari (5) Isprintaj #
Sve o pozadini smjene Vesne Škare Ožbolt
|
Nakon prvih izvještaja s press konferencije smijenjene ministrice pravosuđa Vesne Škare Ožbolt, čitateljima 45 lines nudimo najopširniju analizu optužbi da je ona najodgovornija za curenje povjerljivih informacija iz Vlade.. Kao što je najavila Jelana Lovrić, Vesna Škare Ožbolt mogla bi postati nova Ankica Lepej - preko 80 posto slušatelja Radija 101 ne podržava Sanaderovu smjenu ministrice pravosuđa. Jelena Lovrić je razmatrajući smjenu ministrice u novom Globusu napisala: A Vesna Škare Ožbolt ne bi se u tom slučaju nužno morala pretvoriti u gubitnika. Možda bi je nacija doživjela kao neku novu Ankicu Lepej. Koja je stradala jer je svojedobno provalila Tuđmanove tajne račune. Nakon toga HDZ izbore nije mogao dobiti. Hrvatska javnost ima pravo na informacije o tome kako se i na što troše sredstva državnog budžeta. Uključujući i finaciranje haških obrana Škare Ožbolt na današnjoj presici u Saboru, Sanader joj je zabranio nastup u zgradi ministarstva pravosuđa, nije priznala odgovornost za curenje podataka iz Vlade. Kaže da novinari sami najbolje znaju tko su im izvori iz Vlade. Zadnju kampanju protiv nje za odavanje povjerljivih informacija pokrenuo je Večernji list u tekstu Anite Malenice. Kako potvrđuje Ivica Đikić u "Feral Tribuneu", ravnatelj POA-e Tomislav Karamarko izvijestio je Ivu Sanadera da je Vesna Škare Ožbolt provalila informaciju da je Vlada uplatila više od dvjesto i pedeset tisuća dolara na račun američkoga odvjetnika Gregoryja Kehoea koji je odnedavno član braniteljskog tima haaškoga optuženika Ante Gotovine. Vesna Škare Ožbolt na meti je Tomislava Karamarka od proljeća prošle godine kada su ju novinari bliski ravnatelju POA-e optužili da je ona izvor curenja informacija o boravku Hrvoja Petrača u Izraelu. Iz pouzdanog, saborskog izvora znam da je Sanaderu Vesna Škare Ožbolt smetala zbog svoje dotadašnje solidne suradnje s ICTY-em. O tome može posvjedočiti i Carla Del Ponte koja je dotadašnje postupke Vlade, POA-e i DORH-a u slučaju Gotovina, znala komentirati Vesni Škare Ožbolt: - Zašto Vaši vode dvostruku politiku suradnje? Srbi će vas preteći.  POA je u to vrijeme saborskim hodnicima proširila trač da je Vesna Škare Ožbolt ljubavnica Igora Alborghettija, glavnog urednika Globusa o čemu se nedavno raspravljalo i na 45 lines: *A čija je ona ljubavnica? (lijecenikatolik 06.02.2006. 23:09) *Po Saboru se pričalo da je ljubavnica Igora Alborghettija? Ona će privatno reći da je to neistina, a da Igora pozna iz vremena kad je radio u Uredu Predsjednika RH. Sad ja ne znam jel' on tamo radio. Znam da je radio u "Hini" i "Večernjaku", prije "Globusa". Ja sam isto čuo priču da je ravnatelj POA-e imao ljubavnicu u "Globusu", al' na puno nižoj razini od Igorove. Nebitna su mi oba trača. Činjenica je da nju Karamarko sustavno ruši, a da ona misli kako je to samo zbog toga što ju Sanader želi vidjeti u HDZ-u. U obrani od Karamarkovih nasrtaja, ne pomaže joj ni prijateljstvo s Miljenkom Manjkasem (glodurom Večernjeg lista), za kojeg znam da joj je bio podređeni u Uredu Predsjednika RH. (45 lines 06.02.2006. 23:27) *Niš ti ja o tome ne znam, osim: ak je Alborgeti radil u Uredu predsjednika onda je i Puki vodil press službu Bijele kuće. (lijecenikatolik 07.02.2006. 00:16) komentari Iz ove rasprave s donedavnim novinarom Globusa, a trenutno Jutarnjeg lista razvidno je da se trač o ljubavničkoj vezi bivše ministrice i glavnog urednika Globusa proširio i EPH-om, usput, na zaštiti kojeg je angažirana firma u kojoj Tomislav Karamarko ima zamrznuto vlasništvo IPPON SECURITY d.o.o, formalno predvođena Draganom Škrtićem, najpoznatijim među bodygardima pokojnog dr. Franje Tuđmana.  Vesna Škare Ožbolt namjerno je na današnjoj press konferenciji prešutjela svoj sukob s Karamarkom i dovođenje u vezu s glavnim urednikom Globusa, jer najvjerojatnije procjenjuje da ravnatelj POA-e u ovom trenutku ima realno veću moć kod Sanadera i Ninoslava Pavića, s kojom se ona, bez obzira na vjetar u krila koji joj daje dobar dio javnosti, nije u stanju nositi . Jesenas je bila provala u prostroije središnjice DC-a u Ilici 50. Obzirom da iz ureda u kojima svakog radnog popodneva boravi Vesna Škare Ožbolt kao predsjednica DC-a, nije ništa ukradeno - provalnici su samo lagano porazmještali materijale sa stolova i upalili poneko računalo, otišavši nezaključavši vrata, smijenjena ministrica još dovoljno snažno osjeti dah POA-e za vratom, da bi se usudila glasnije viknuti na Karamarka da ju ostavi na miru. S druge strane, pouzdano znam da je na nju veliki pritisak Miroslav Šeparović, odvjetnik generala Mladena Markača, visokopozicionirani HDZ-ovac, bivši ministar pravosuđa i uhićeni ravnatelj HIS-a. Na Šeparovića je Vesna Škare Ožbolt pokazala prstom danas se požalivši da su odlazi jer nije htjela pokleknuti pritiscima oko imenovanja sudaca, posebice imenovanju predsjednika Županijskog suda u Zagrebu. Čitavoj državi je valjda jasno da je Miroslav Šeparović za predsjednika Županijskog suda u Zagrebu gurao Ivana Turudića, suca iz predmeta Petrač - Zagorec. U tom se predmetu Miroslav Šeparović pojavljuje kao pravni zastupnik oštećenog generala Vladimira Zagorca i kao njegov tajni posrednik prema Hrvoju Petraču. Suca Turudića se spominje u dokumentu POA-e, kojeg su premijer Sanader i ravnatelj POA-e Tomislav Karamarko pustili u optjecaj u Nacional i Hrvatski list, kao kariku u lancu pomagača Hrvoja Petrača, kojeg bi po prijedlogu MI6-a "trebalo pritisnuti ili ucijeniti da osudi Petrača u predmetu Zagorec". Vesna Škare Ožbolt si nije mogla dopustiti prosvjede javnosti koji bi se osuli po njoj da je kojim slučajem dosputila da Turudić postane predsjednik Županijskog suda. Naravno, to joj Miroslav Šeparović nije mogao oprostiti, pa je i on sa svoje strane ubrzao njen odlazak s mjesta ministrice. Stoga su se isprva i pojavile glasine kako bi Vesnu Škare Ožbolt mogla naslijediti njena pomoćnica Snježana Bagić, osoba od najosobnijeg povjerenja Miroslava Šeparovića. Sanader je htio da od "atentata na Vesnu Škare Ožbolt" ima koristi još jedna HDZ-ova frakcija,, ona "kriptopašalićevaca" s istaknutim predstavnikom ministrom Božidarom Kalmetom. Ana Lovrin, bivša gradonačelnica Zadra koja je britanskog veleposlanika posjela ispod slike tada odbjeglog generala Ante Gotovine, kao ministrica pravosuđa koja će "od sada surađivati na obrani generala Ante Gotovine", biti će odlično primljen signal kod Gotovininih logističara i pristaša. Ana Lovrin će biti znak, a Snježana Bagić, usko povezana s Miroslavom Šeparovićem, stvarno će upravljati ministarstvom. Tako će još više dokumenata i novaca za Gotovinu odobravati ministratvo pravosuđa, a Miroslav Šeparović, napokon kadrovirati čitavim pravosuđem. Jasno, Karamarko se gotovo trijumfalistički osnažio da vjeruje kako je odlaskom Vesne Škare Ožbolt, nestalo svake prepreke njegovom Prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o sigurnosnim službama, pa se nada da će isti, već slijedećeg tjedan, preko reda, biti uvršten u saborsku proceduru tekuće sjednice.  |
- 15:07 - Komentari (9) Isprintaj #
Skandal sa žirijem Jutarnjeg lista za publicistiku - Željko Krušelj u sukobu interesa
 Ove godine žiri Jutarnjeg za publicistiku sastavljen je od: predsjednika žirija Vlahe Bogišića, ravnatelja Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže, dr. Ive Banca, sveučilišnog profesora i saborskog zastupnika, Davora Butkovića, zamjenika glavnog urednika Jutarnjeg lista, Marka Grčića, književnika i publicista, Željka Krušelja, novinara i publicista, Branka Matana, glavnog urednika časopisa “Gordogan” i don Antuna Šuljića, ravnatelja IKA-e. Oni su se odlučili za pet autora i knjiga koje ulaze u uži izbor za publicističko djelo 2005-e: Jasna Babić “Urota Blaškić” u izdanju Večernjeg lista, Nikica Barić “Srpska pobuna u Hrvatskoj", koju je tiskao Golden marketing - Tehnička knjiga, Mirjana Kasapović “BiH - podijeljeno društvo i nestabilna država” koju je izdala Politička kultura, Ranka Matasović “Jezična raznolikost svijeta” u izdanju Algoritma i Božidar Novak “Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeću”, izdavača Golden marketing - Tehnička knjiga - Press data. Izdavač Golden marketing - Tehnička knjiga pojavljuje se dva put u užem izboru Jutarnjeg. Kako je meni svojedobno pričao Josip Manolić i kako u novom broju piše Hrvatski list Golden Marketing - Tehnička knjiga je poduzeće u kom je glavni Franjo Maletić. istodobno direktor Vjesnika. Potpuno je jasno da se Božidar Novak, zamjenik predsjednika Nadzornog odbora Vjesnika osobito ne nadzire što radi Franjo Maletić, direktor Vjesnika, kad mu je Maletićeva firma izdala knjigu, koju je evo žiri Jutarnjeg uvrstio u najuži izbor. A prema tekstu Hrvatskog lista i mojim informacijama u žiriju Jutanjeg nalazi se Maletićev čovjek i zemljak, povjesničar Željko Krušelj, angažiran i u Vjesniku. Evo kako Hrvatski list opisuje odnos Maletića i Krušelja: U prvi mah Maletić i Rosandić kao glavnog urednika vide Željka Krušelja, pa ga početkom 2005. zapošljavaju u Vjesniku. Međutim, Krušelju, koji je iz Večernjaka otpušten jer je zlorabio novinarsku etiku za privatnu korist, komotnije je bilo biti hvalitelj Maletićevih izdanja u Golden marketingu, nego suodgovarati za nestanak Vjesnika. Hrvatski list, 09. veljače 2006. Može li Željko Krušelj biti nepristran član žirija koji će ocjenjivati knjige koje je izdao njegov poslodavac? P.S. Ako Krušelj ostane član žirija i ako nagradu za najbolje publicističko djelo u 2005. dobije knjiga u izdanju Maletićevog Golden marketinga, ne bi me začudilo da se EPH pojavi kao najbolji ponuđač za kupnju "Tiskare", kojoj je na čelu Franjo Maletić. Ništa čudno, jer bi to Ninoslav Pavić mogao objasniti riječima da EPH, sva svoja izdanja, izuzev Slobodne Dalmacije već tiska u Maletićevoj Tiskari. |
- 12:00 - Komentari (2) Isprintaj #
09.02.2006., četvrtak
Napušeni Dino Dvornik i staloženi Ljubo Ćesić Rojs
 Kaže mi Senka iz Limba da je odvalila na scenu u "Dvornikovima" di razgovaraju Dino i Ljubo Ćesić Rojs: - Pisala sam nešto na kompu. I onda začujem glas napušenog Dine Dvornika kako objašnjava Ljubi Ćesiću Rojsu da je on bio sin razmetni, al da se skinuo s droge i da je sad ok. Kad nisi napušen savršeno kužiš tko je, što se ne bi moglo reći obrnuto. Smetao me Dinin unjkavi glas, pa sam se okrenula da vidim je su li Dvornikovi toliko sranje kako se meni čini nakon svih reklama i prenemaganja opaljene po novinama i blogu. Vidiš Ljubu kako mu radosno povlađuje da "griješio si, pa si shvatio, pa se pokajao". Učinilo mi se da od Ljube vidim onog fratra iz Imena ruže - debelog, koji se bičuje po guzici navečer - samo u ljubaznijem izdanju za stolom i večerom. Pa onda njemu Dino pokušava objasniti razliku između lakih i teških droga, što je još jedan znak da je omamljen THC-om. Na to će Ljubo da je to sve isto. I da ne drogi. Kaže Dino da Ljubo nije IN u pitanjima droge. Ja bih primjetila da Dino nema pojma jer je Ljubo itekako IN - naravno ne u konzumaciji. Prestala sam gledat njih dvojicu kad se katolik Ljubo pokušao prekrižiti prije jela. Uopće nije napravio križ rukom na licu i prsima, nego neku letvu - dotaknuo je samo lijevu i desnu stranu grudi i rekao amen. Majko mila!!! Ne znam što bih ovome više dodao. update, 10. 01. 2006. 20:31 možda ovo: Ljubo Ćesić Rojs gleda gay porniće - Gleda sam ja kada je crnčuga gurnula ovome u debelo crijevo.. a ovome oči iskočile - izjavio je Ljubo Ćesić Rojs u emisiji "Dvornikovi", pritom demonstrirajući rukama kako je to "crnčuga" radila. Čavrljajući tako s Dinom Dvornikom u emisiji emitiranoj u srijedu na RTL-u, njih dvojica su se dotakla teme o homoseksualnosti. Nakon niza homofobnih provala, Rojs je eto priznao da gleda gay porniće. Preispituje li to naš Rojs svoju seksualnu orijentaciju? Još kad se uzme u obzir činjenica da je za takve filmiće potrebno iskeširati nešto više novaca ako ih se želi gledati preko satelitske.. Ivana Prgomet, 24 sata, 10.02.2006. Osim što se radi o homofobnoj, riječ je i o rasističkoj izjavi. A valja podsjetiti da je Ljubo Ćesić prvi put priznao da gleda gay porniće u Saboru, kad ga je Ivo Sanader tjerao iz HDZ-a. Rojs je rekao da je gledao gay pornić s jednim uvaženim političarem. Tada je izjavio da su onome kojem je "gurnuta ona stvar u debelo crijevo oči iskočile k'o u varena zeca". Izgleda da je Ljubo najviše fasciniran "iskolačenim" očima "pasivaca". Stvarno, lijepo da je Dino Dvornik pri tom razgovoru imao mirne, "normalne" oči. Inače, tko zna...?! |
- 22:15 - Komentari (0) Isprintaj #
45 lines čestita Hrvatskom listu na temi o Vjesniku
|
Hrvatski list od 09. veljače donosi intrigantan tekst o Vjesniku. Potpisana, najvjerojatnije pseudonimom Sandra Petravić, iza kojeg stoji muška osoba s iskustvom rada u Vjesniku i Večernjem listu, priča HL je očito, ne samo inspirirana, već se u nekim važnim detaljima gotovo poklapa s nedavnim postovima na 45 lines: Vjesnik d. o. o. - 20 000 kuna temeljnog kapitala i preko 200 zaposlenih, Novinarstvo (mobbing) ubija - U spomen kolegici Snježani Čanić Divić i Vjerujete li da je norvalska dijaspora imala svoje ljude u Udbi ili je bilo obrnuto?. Hrvatski list je objavio i Maletićevu sliku skinutu s mog bloga. Naravno, niti su citirali mene, niti su naveli izvor fotke. Svejedno, prenijet ću cijeli njihov tekst o Vjesniku jer su mojim pridodali i jako korisne informacije do kojih ja nisam stigao doći. Naravno, za pohvalu je i njihovo zanimanje za Vjesnikovo ime i novinare u "skandalu Maletić", kad osim ovog bloga i bussines.hr-a, slično zanimanje nije pokazao nitko drugi. Piše: SANDRA PETRAVIĆ Nedavno je Hina javnost izvijestila da je Vjesnik d.d. razdijeljen u dvije sestrinske tvrtke, na Vjesnik-Nakladu i Tiskaru d.d. Osim te šture vijesti, ništa više. Ni riječi da se vjerojatno radi o nestanku Vjesnika. Da je to zadnja faza eutanaziranja novina, koje su komunisti osnovali 1943. godine, negdje u šumama Hrvatske, na teritoriju koji su kontrolirali partizani. Nekada glavno glasilo ZAVNOH-a i SKH, a sa stvaranjem samostalne Hrvatske provladino, po svemu sudeći, došlo je do svojega kraja. I to uz pomoć Vlade koja ga financira i, navodno, treba, ali i uz pomoć svih onih koji su ga desetljećima isticali kao najvažnije tiskano glasilo u Hrvatskoj, štoviše, koji su Vjesnik držali i kulturnom institucijom. Dok je 2000. godine njegova likvidacija spriječena javnim suprotstavljanjem cjelokupne kulturne javnosti, sadašnje nestajanje kao da nikoga ne zanima. Čak niti Božidara Novaka, nekadašnjeg glavnog urednika, člana Vjesnikova Nadzornog odbora i glavnog obunsmena za medije pri HHO-u. Novak, koji figurira kao moralna vertikala hrvatskoga novinarstva, na jednoj tribini nije uopće htio odgovoriti na pitanje zašto nešto ne učini za spas Vjesnika. Ignorirao je pitanje kao da se radi o zelenilu na tržnici, a ne o novinama koje su hrvatska novinarska tradicija i koje su odgojile većinu hrvatske novinarske elite. To je, naravno, mnoge zaprepastilo jer se naivno vjerovalo kako je Novak jamstvo da će Vjesnik opstati i postati relevantna javna novina, bez obzira na to tko u Hrvatskoj vlada. No u svemu tome manje je važno što jest, a što nije, učinio Novak od novca koje je država davala za Vjesnik, a koji su na razne načine potrošeni. Pad naklade s dolaskom Rikarda Pompea Znajući da svaka vlada želi imati novine koje će promicati njezinu politiku, ali i ideologiju pobjedničke stranke, direktori su to masno naplaćivali i eksperimentirali Vjesnikom. Naravno, nisu to radili bez znanja vlade koja ih je na to mjesto postavila. Tako je Račanova vlada bez pravih razloga fuzionirala tiskaru i dnevne novine, te time onemogućila dugoročno adekvatno rješenje postojeće krize. U toj integraciji lošije je prošao Vjesnik. Tiskara je u integraciju, unijela 141,2 milijuna kuna,a Vjesnik 54,3 milijuna kuna. S fuzijom, počinju se gomilati troškovi Račanova mastodonta. U Vjesnik je od 2000. do sadašnjeg razdruživanja ulupano više od 350 milijuna kuna novca poreznih obveznika, od čega 150 milijuna subvencija i 200 milijuna kredita. Ali, unatoč tomu, Vjesnik se ne uspijeva oporaviti. Dokrajčivanje je intenzivno počelo dolaskom na mjesto direktora Rikarda Pompea, čovjeka od Račanova iznimnog povjerenja, koje datira još iz komunizma. Popme je kao kadar SOUR-a Vjesnik bio član CK SKH i član partijskih foruma koji su odlučivali i o likvidacijama hrvatskih emigranata. S Pompeovim dolaskom pada naklada Vjesnika, a raste uvoz papira i to preko tvrtke Sljeme papir, čiji je vlasnik Pompeova supruga. Dolaskom Pompea, dnevna prodaja novina Vjesnik s 22.500 primjeraka pada na 5.500, znači za 75 posto. U istom tom vremenu zaposleno je 170 novih radnika. Ne zato što su bili potrebni, nego zato što je svaki od novih direktora dovodio svoje ljude. Ipak, pred kraj Pompeova mandata, Vjesnik je pod urednikovanjem Krešimira Fijačka postao respektabilan dnevni list. Izdavački lobi Dolaskom Sanaderove vlade počinje agonija koja traje i trajat će tko zna do kada. lako sadašnja Vlada tvrdi da joj je stalo do Vjesnika, sve upućuje na to da je to samo dimna zavjesa. Jer, pitaju se i zaposlenici u Vjesniku, ako im je stalo, zašto je i dalje direktor Franjo Maletić, poznat i kao visokopozicionirana osoba obavještajnog miljea bivše Jugoslavije. Po njima, sve upućuje da je Maletić glavni kreator nestanka Vjesnika, odnosno da je kotačić nakladničkog i tiskarskog lobija, čiji je i sam dio. Naime, Maletić je u Vjesnik došao s mjesta direktora Golden marketinga-Tehnička knjiga, čiji je vlasnik. I dr. Dragomir Mađerić, predsjednik Nadzornog odbora, također je stigao iz izdavačkog lobija, iz Školske knjige, koja je zaiinteresirana za privatizaciju tiskare. Njihovim dolaskom u Vjesnik, sada je zaposlenicima jasno, započela je likvidacija Vjesnika. Ako je Račan s koalicijom kriv za integraciju i upravljanje Vjesnikom d. d., kako ga je provodio Rikard Pompe, sadašnja, Sanaderova vlada i Maletić krivi su za sve ostalo poslije. Od 54,3 milijuna kuna, koliko je Vjesnik unio u Tiskaru, iz nje je otjeran u novu tvrtku Vjesnik Naklada d.o.o. samo s 20.000 kuna osnivačkog kapitala, tvrde zaposlenici Vjesnika. Sve drugo Maletić je ostavio Tiskari, koja će u privatizaciju za koju je, očito i sam zainteresiran. Zaposlenici se Vjesnika pitaju, zna li za to Vlada? Brine li se ona što će žrtve toga biti javnost, zaposlenici Vjesnika i na kraju država Hrvatska? Vjesnikovcima je neshvatljivo da Sanaderova vlada Maletića plaća da čini štetu državi. Da je sve skuhano u krugovima bliskim Banskim dvorima, jedino je razumno objašnjenje za takvo ponašanje, govore zaposleni. Da je Maletić glavni kreator nestanka Vjesnika, jasno je svakome tko proanalizira njegovo upravljanje Vjesnikom. Izvori iz Vjesnika tvrde da je sve počelo čim je došao. Da je stigao pravi Big šef u Vjesnik, zaposlenicama je postalo jasno pri prvom susretu. Izbjegavajući poglede, Maletić je hladno i nezaintersirano prošao kroz redakciju i nevoljko ih pozdravio. To oku iskusnih novinara nije promaklo, prepoznali su u njemu osobu koju ne zanima uspješan Vjesnik. Vukao je poteze koji su Vjesnik vodili ka gubljenju identiteta. U tome je izvrsno iskoristio Andreu Latinović, koja je po njegovu ukusu počela dovoditi i zapošljavati novinare iz Večernjeg lista, puno lošije od postojećih u Vjesniku. 3.5 milijuna kuna za promociju "novog" Vjesnika Jedna za drugom stizale su akvizicije; Renato Ivanuš i Nenad Unukić, koji je zbog nerada otpušten iz Večernjaka. Potom je uslijedio dolazak Maletićeva miljenika, Karla Rosandića, inače prijeratnog dopisnika i fotoreportera iz Siska. Dovevši spomenute, Maletić je stvorio bazu svojih provjerenih kadrova, kojima je bio okružen dok je bio u Večernjem listu. Oni su bili jamstvo da će bez pogovora izvršiti sve što od njih zatraži. U vrijeme dok je pripremao "konačni udarac", davao je nadu Andreji Latinović i njezinoj koncepciji redizajna Vjesnika. Ali i tu je uključio svoje veze i prijatelje. Preko marketinške tvrtke Uneks, vlasnika Ede Šumanovca, Maletićeva prijatelja, samo za promociju novog redizajniranog Vjesnika u nekoliko mjeseci utrošeno je 3,500.000 kuna. Poslije toga uslijedio je konačni udarac, knock down Vjesnika! Još je trebao samo novog glavnog urednika. U realizaciji projekta uništavanja novina Vjesnik, glavnu rolu igrao je Karlo Rosandić. Za to ga je Maletić prvo nagradio uredničkim mjestom, a danas je zamjenik glavnog urednika, iako bez ikakvih kvalifikacija za to mjesto. Dakle, sve je pripremljeno, samo je još trebalo dovesti glavnog urednika i moglo se početi s realizacijom nestanka Vjesnika. U prvi mah Maletić i Rosandić kao glavnog urednika vide Željka Krušelja, pa ga početkom 2005. zapošljavaju u Vjesniku. Međutim, Krušelju, koji je iz Večernjaka otpušten jer je zlorabio novinarsku etiku za privatnu korist, komotnije je bilo biti hvalitelj Maletićevih izdanja u Golden marketingu, nego suodgovarati za nestanak Vjesnika. Budući da je propao plan s Krušeljom, u ožujku je iznenada banuo Darko Đuretek, Večernjakov novinar koji je pratio HDZ i Vladu, miljenik Jadranke Kosor, poznatiji, kako za njega govore kolege iz Večernjaka, kao onaj koji bi se «svakom uvukao, a da nikome ne viri». Potpuna agonija Maletićevim dolaskom Njegovim dolaskom moglo se pristupiti konačnom nestanku Vjesnika. Još je trebalo samo formalno smijeniti Andreu Latinović. To je Maletićevoj kliki pošlo od ruke kada su iz Vlade počeli stizati prigovori na njezina česta putovanja s premijerom Sanaderom, odnosno kada je izgubila podršku Jadranke Kosor. Čim je ucjenom ( rekli su joj da će dobiti otkaz jer je u suradnji s Tomislavom Karamarkom maltretirala mene? op. ž.p.) smijenjena Andrea Latinović, za novog glavnog urednika postavljen je Đuretek, koji je odmah krenuo s konačnim, potpunim nestankom Vjesnika. Izabrani po odanosti, Maletićevi kadrovi su malo pomalo od analitičkih novina, Vjesnik pretvarali u Večernji list prije nego ga je kupila Stirya. Vjesnik je gubio ugled ozbiljnh i objektivnih novina, što je postao pred kraj urednikovanja Krešimira Fijačka. Postavši glavni urednik, Đuretek je počeo provoditi dodvorničku uređivačku politiku. Rezultat toga su prigovori na jednostranačko pisanje i nezadovoljstvo uređivačkom politikom, koje je ovih dana izrekao Božo Novak. I, naravno, pad prodane naklade. Iako Maletić i Goran Popović, novi direktor Vjesnik Naklade d. o. o., tvrde da se Vjesnik dnevno prodaje u 11.000 primjeraka, pouzdani izvori iz Tiskare tvrde da ne prelazi 6.000 primjeraka. Kako bi zamišljeno lakše proveli, Maletić i njegovi stvorili su atmosferu straha. Zaposleni tvrde da tako nije bilo ni za vrijeme najgoreg komunističkoga jednoumlja. U Vjesniku svi strahuju od sutrašnjega dana. Novinari su stalno pod stresom. Nitko se ne usudi reagirati jer se. takvima ne objavljuju tekstovi, prijeti otpuštanjem i ugovorima koje će određivati sadašnja redakcija. Iako su doveli 20-ak vanjskih suradnika, puno lošijih od postojećih novinara (Bojan Divjak, nećak Vladimira Šeksa, doveden je iz Glasa Slavonije, a ljetos je bio potpisnik Glavaševe inicijative za Slavoniju i Baranju op. ž.p.), Đuretek, Rosandić, Maletić i Popović javno poručuju svima koji ne budu imali dovoljno tekstova, plahti, da će biti otpušterii, bez obzira na ime i kvalitetu pisanja. Osim svega nabrojenoga, Maletić i njegovi kadrovi opstruiraju svaki pokušaj sindikata da se Vjesniku pomogne da iziđe iz stanja u kojemu se nalazi. Zaposlenima se prijeti otkazima ako ne potpišu što uprava od njih traži. Uprava odbija razgovore s novinarima o bilo čemu. Ne pristajanje na potpisivanje kolektivnoga ugovora, iako je Vjesnik kao državno poduzeće taj ugovor odavno morao potpisati. Maletić se ponaša kao da mu nitko ništa ne može, cijelo vrijeme direktorovanja izigrava zakonske propise. A i u sukobu je interesa. Vjesnik permanentno objavljuje feljtone i recenzije knjiga koje izdaje Golden marketing. Za ozljedu na radu osigurao je sebe, ali ne i ostale zaposlenike, iako je od plaće svakog zaposlenika oduzimao dio za ozljedu na radu. U prosincu 2005., bez zakonskog uporišta, donio je odluku da se zaposlenicima smanji plaća za deset posto. Njegov nasljednik, novi direktor Vjesnik Naklade, Goran Popović, koji traži da ga se, zove doktor Goran Popović, stalno šalje različite poruke. Jedan dan tvrdi da su svi zadovoljni s uređivačkom politikom novina; nakladom i izgledom, drugi da je sve loše, treći da se mora prekinuti s autocenzurom i dodvoravanjem vlasti jer sutra možda dođe neka druga, pa što će biti s Vjesnikom. Vjesnikova današnja bilanca rezultat je Maletićeva rukovođenja. Zahvaljujući njemu, Vjesnik je s 54,3 milijuna kuna, koliko je unio u Tiskaru, pretvoren u poduzeće bez kapitala. Od 1.100 kvadratnih metara poslovnih prostora, koje je Vjesnik imao 2000., godine, danas nema niti jednoga. Ako kojim slučajem preživi, ubuduće će, kako bi mogao raditi, nekadašnje svoje prostore morati skupo plaćati Tiskari, koju Maletić ubrzano privatizira. Dok se sve to događa, po raznim novinama on i sudionici u njegovoj krađi, raspredaju o modelima privatizacije nekih budućih novina Vjesnik. Hoće li do te, privatizacije uopće doći, veliko je pitanje. Po svoj prilici cilj svega jest velika zarada na likvidaciji i Vjesnika i Tiskare, te prodaji zemljišta i nebodera Hypo-Alpe-Adria banci, koja bi to pretvorila u hotel i stambeno poslovni kompleks. Pitanje je samo kada će Hypo-Alpe-Adria banka pristati na cijenu koju traži Večernji list, koji također u tom kompleksu ima svoje prostore.  TKO JE FRANJO MALETIĆ? Više od milijun kuna zarade u 2004. godini: od Vjesnika 370.000 kn, od Nadzornih odbora 242.000, a od dividende 510.000 kn! Radi se o osobi koja nikada nije bila u politici, ali je politici odano služila. Rođen je 21. 05. 1951. u Ferdinandovcu, općina Đurđevac, diplomlrao je uz rad na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Od 1972. do 1983. radi u poduzeću Sloga export-import, od 1983. do 1987. godine bio je direktor JAT-a Zagreb, a od 1987. do 1991. godine predstavljao je JAT u Kanadi. Prema izvorima nekadašnje hrvatske emigracije iz Kanade, tamo je nadzirao rad hrvatske emigracije. Iz Kanade je trebao otići u Australiju, ali mu je Australija zabranila ulaz. Od 1991. do 1993. godine bio je direktor INA TOURS-a, za koji su vezane mnoge obavještajne afere o kojima je, inače, u hrvatskim novinama dosta pisano. Od 1993. do 2000. godine direktor je i vlasnik Golden marketinga-Tehnička knjiga, koji je uprocesu pretvorbe nastao iz Tehničke knjige, a čiji se akteri još sude. Pomoćnik direktora Večernjeg lista bio je od kolovoza 2000. do kraja listopada 2001. U Večernji list doveo ga je Ivan Nuić, direktor Montmontaže, kada je Večernjak tajno prodan Nuiću i Pavi Zubaku i trebao je zamijeniti Branka Lovrića. Međutim, kada se otkrilo tko su stvarni vlasnici Večernjaka, Maletić se pokupio i vratio u Golden marketing gdje je «spavao» do Sanaderove smjene Račanovih ljudi u Vjesniku koja se dogodila u svibnju 2005. Sanaderova vlada namješta ga za direktora Vjesnika d. d., gdje radi od 1. srpnja 2004. do danas. Maletićeva zarada S povratkom Račana i koalicije na vlast, Maletić za prvih sedam mjeseci 2000. godine, u svojem Golden marketingu - Tehnička knjiga, zarađuje tek 36.000 kuna. Ipak, prorađuju stare veze, pa on za preostalih pet mjeseci, kada postaje pomoćnik direktora Večernjeg lista, zarađuje 274.000 kuna. U 2001. godini, do kraja listopada u Večernjem listu zaradio je još (1,254.000), milijuni dvjesto pedeset i četiri tisuće kuna. A za preostala četiri mjeseca u svojern Golden marketingu zaradio je 34.000 kuna. U cijeloj 2003. godini Maletić je u svojoj tvrtki sveukupno zaradio tek 113.000 kuna. Ali na kraju godine pobjeđuje Sanader i Maletić ne propušta šansu. Opet mu počinje dobro ići. U prvih šest mjeseci 2004. godine Maletić je u svom poduzeću zaradio 62.000 kuna, ali za ostalih šest mjeseci, otkako je namješten za direktora Vjesnika d. d., iako mu je službena plaća 26.000 kuna, zaradio je 370.000 kuna. U toj godini od članstva u nadzomim odborima dobio je 142.000 kuna, a na ime dividende od dionica naplatio 510.000 kuna. Zanimljivo je da dotada nije imao nikakvih prihoda od dividende. Očito mu ih je netko darovao da obavi posao koji će tome donijeti milijunsku dobit u eurima. Kolika je bila Maletićeva zarada u 2005. godini svatko tko imalo razmišlja, može lako izračunati. Zna li Sanader koliko zarađuje Maletić? Hrvatski list, stranice 25, 26 i 27, 09. veljače 2006. |
- 18:19 - Komentari (3) Isprintaj #
08.02.2006., srijeda
Pukanić karikaturama Muhammeda zabio nož u leđa Mesiću
 To tvrdi u današnjem Globusu Bisera Lušić, novinarka bliska Uredu Predsjednika od 2000-e. Poznato je da se Predsjednik Mesić protivio slanju hrvatskih vojnika u Irak i potpisivanju bilateralnog ugovora s SAD-om o neizručivanju građana SAD-a i Hrvatske ICC-u. Osumnjičen za poticanje Predsjednika na takve stavove prema SAD-u, morao je odstupiti bivši komentator nekadašnje TV Zagreb, Tomislav Jakić, savjetnik Predsjednika za vanjsku politiku i medije. Jakić se vratio Mesiću za savjetnika odmah početkom drugog Predsjedničkog mandata i nastavio gurati "proeuropske i ameroskeptične" savjete. I dok čekamo što će napisati u Slobodnoj Dalmaciji Tomislav Klauški, novinar također blizak Tomislavu Jakiću, vratimo se Biseri Lušić. Piše ona da je zemlja s jakim utjecajem u NATO-u koja je inzistirala na uhićenju Ante Gotovine, sada izvršila uticaj na Pukanića da mimo dobrih odnosa s Predsjednikom objavi karikature za koje je znao da će izazvati bijes islamskog svijeta spram Hrvatske, a Mesić je baš u Jordanu, Siriji i Libiji "utro duboke prijateljske tragove". Točno je da su SAD i Britanija najviše pritiskale da Hrvatska potjera, pa oda Antu Gotovinu, a poznato je kako se Ivo Pukanić u tom sukobu stavio na stranu Gotovine, zapravo čuvajući leđa Predsjedniku Stjepanu Mesiću, koji se preko Željka Bagića i Franje Tureka, upleo u pomaganje Anti Gotovini u bijegu. E sad, i prije tekstka Bisere Lušić, upozoren sam iz određenih saborskih krugova da je Puki cijelu priču za račun MI6, CIA-e i POA-e. Čak i Bisera Lušić, koja je svojedobno objavila u Globusu intervju s Evanom Kohlmannom, stručnjakom za Al Qa'idu, bliskim CIA-i, piše da su nedavno iz "te utjecajne zemlje iz NATO-a" dolazila upozorenja da će Hrvatska imati problema s Al Qa'idom, zbog sudjelovanja u ubojstvu dvojice međunarodnih terorista u BiH.  Stoga bih bio slobodan ponoviti: Je li nas CIA gurnula u rat s Al - Qa'idom? Evan Kohlmann se predstavlja kao savjetnik američkog ministarstva pravosuđa i FBI-a po pitanjima terorizma i analitičar koji se fokusirao na djelovanje Al - Qa'ide u Europi. U zadnjem Globusu otkrio je najstrože čuvanu tajnu Obavještajne agencije, ranije HIS-a, da su bosanski Hrvati nakon otmice islamističkog radikalnog vođe Abu Talala, što je odradio SZUP, danas POA, ubili dvojicu najznačajnih islamističkih boraca u BiH Anwara Shaabana i Abu Harith Al Libyija. Kohlmann je još dodao: -Rezultat je toga da je Hrvatska postala vrlo važna meta terorističkih napada, koju su već jednom svojom akcijom upozorili iz Gamma Al Islamyije. (poznati napad autobombom ispred riječke policije op. ž.p.). Podatak o ubojstvu Shaabana i Al Libyija do sada je bio poznat samo rijetkima. Miroslavu Tuđmanu, u to vrije šefu HIS-a i CIA-i s kojom je u to doba surađivao. Istina, ova se informacija, kasnije proširila i nekim kapilarama obavještajnog podzemlja. No do Evana Kohlmanna, nitko ju nije iznio u javnost, čak ni bosansko-hercegovački mediji. Prema tome, nije teško zaključiti da je u ovom slučaju, svjesno ili ne, Evan Kohlmann poslužio kao glasnogovornik CIA-e upozoravajući Hrvatsku da bi se odlučnije trebala uključiti u američku borbu protiv terorizma, ako ne želi da joj se nebranjenoj osveti Al Qa'ida. U tom svjetlu moguće je gledati i na neslužbene informacije koje su ovih dana objavili neki novinari bliski Tomislavu Karamarku šefu POA-e, a i Veselku Grubišiću, šefu OA-e, da su hrvatskim sigurnosnim službama u istjerivanju Hrvoja Petrača iz Izraela pomogli američki kolege koji su izvršili pritisak na Mosad, koji je imao svoje razloge zašto pružiti Petraču zaštitu. Neki novinari bliski spomenutoj dvojici špijunskih šefova čak domeću da je CIA odradila i Petračevo praćenje po Turskoj i Grčkoj te utjecala na Grke da ga uhite. U tu se teoriju sasvim lijepo uklapa izjava Predsjednika Stjepana Mesića da je u Petračevom uhićenju bila presudna suradnja domaćih i stranih sigurnosnih službi. Bez obzira kako se stvari budu razvijale s Petračevim povratkom u Hrvatsku i ponovnim suđenjem, te eventualnim privođenjem odbjeglog Ante Gotovine Haagu, sasvim je izvjesno da će Tomislav Karamarko svoj budući položaj šefa svih hrvatskih špijuna graditi na suradnji s CIA-om, te će nadležne političare u Hrvatskoj uvjeravati kako je nužno sigurnosne službe ojačati ovlastima kakve imaju i američke, jer eto prijeti nam najveće terorističko zlo na svijetu Al - Qa'ida. A njenih ljudi kako kaže Evan Kohlman u susjednoj BiH ima još nekoliko stotina, možda tisuću. Osobno sam uvijek bio skloniji suradnji hrvatskih sigurnosnih službi s europskim kolegama, jer su nas svi dosadašnji dealovi s Amerikancima preskupo stajali. 45 lines, 04.09.2005. u 19:43 sati A prema spomenutim saborskim kuloarima, CIA i MI6 pritisnuli su POA-u da Gotovina završi u Haagu. Tomislav Karamarko, šef POA-e namjerava zagospodariti cjelokupnim sigurnosnim sustavom u RH, kojem bi još ukinuo i nadzornike. Karamarku stoji na putu Stjepan Mesić. Predsjednik je nedavno u razgovoru s Ivicom Đikićem za Feral Tribune poručio Karamarku da mu se ne sviđa njegovo preveliko vezivanje uz Sanadera - primjer POA-ine istrage u Vladi o tome tko novinarima odaje informacije sa zatvorenih sjednica Vlade. Karamarko je zatim privolio Pukanića "na suradnju" napomenuvši mu kako su Briti i Ameri još uvijek ljuti na njega zbog načina na koji je "branio" Gotovinu. Puki ne propušta ni jednu dobru ponudu, pa pored toga što je bio kod Mesića na sastanku s Pavićem i WAZ-om, kako je to neizravno priznao autoru 45 lines, odlučuje zaigrati protiv Mesića objavljivanjem Muhammedovih karikatura. Onda to dobro dođe Sanaderu, koji se ispriča isti čas kad se i "Nacional" pojavio na kioscima. Tako je i Bush kritizirao Europu što ne "osuđuje vrijeđanje vjerskih osjećaja muslimana", a jednako misli i britanski ministar vanjskih poslova Jack Straw. Nakon Pukanićeve intervencije, Sanader bi lakše mogao slomiti Mesićev otpor prema čvršćem vezivanju uz SAD. Poslat ćemo vojnike u Irak bez suglasnosti UN-a i potpisat ćemo bilaterelne ugovore o neizručivanju ICC-u. Pukanić, se vjerojatno, unaprijed naplatio. Karamarku će biti širom otvorena vrata za stavljanje čitavog sigurnosnog sustava pod vlastitu kontrolu, bez domaćeg građanskog nadzora, ali s neometanim "pristupom" CIA-i i MI6-u. Mashalla! P.S.S. Bolje Vam je da od ovoga ništa ne uzmete zdravo za gotovo, jer, zar vam nije poznato da mene plaća MI6, kako to po svijetu voli širiti od CIA-e nagrađeni Mario Profaca?! |
- 20:20 - Komentari (13) Isprintaj #
07.02.2006., utorak
Voltairov neuspio pokušaj samoubojstva
|
Sreli se pokojni francuski filozof i trenutni iranski predsjednik u Čardaku ni na nebu ni na zemlji. Umjesto pozdrava Mahmoud Ahmadinejad upre prstom u nj: Vi Europljani ste izmislili mit o holokaustu!  F. M. A. de Voltaire: Ne slažem se s onim što vi kažete, ali do smrti ću braniti vaše pravo da to govorite. Mahmoud Ahmadinejad: U nekim europskim zemljama inzistiraju na tvrdnjama da su Hitlerovi nacisti ubili milione Židova u plinskim komorama i spalili njihova tijela. Mi ne možemo prihvatiti te tvrdnje, ako sumnjamo da su istinite. Europljani bi trebali izdvojiti neko područje za cioniste kako bi oni mogli uspostaviti svoju državu u Europi. F. M. A. de Voltaire: Samo nastavite, ja se odoh ubit!  Bacio se Voltaire s Čardaka, ali se o zemlju razbio nije. Čim se našao u LIMBU, sjeti se da je mrtav još od svibnja 1778. Možda je za Voltairov i Ahmadinejadov nesporazum krivo vrijeme. Iranski predsjednik računa da je sada 1357. A moguće je da Čardak ni na nebu ni na zemlji ne postoji, pa se razgovor u njem, meni pričinio. |
- 22:37 - Komentari (5) Isprintaj #
Vjesnik d. o. o. - 20 000 kuna temeljnog kapitala i preko 200 zaposlenih
|
Vjesnikova tiskara na prodaju, list u potrazi za izdavačem Nakon što je Vlada odbila prijedlog Vjesnikove Uprave o spajanju s Narodnim novinama, Vjesnik je krenuo u izdvajanje sporednih djelatnosti, što je izazvalo paniku u redakciji, pa i odlazak pojedinih novinara... Darko Markušić, business.hr, 01.02.06 15:01:57 Autor članka je bivši Vjesnikog urednik Gospodarstva, pa mi se vijest čini autentičnom. Na tribini Medijski četvrtak, koju vodi profesor Stjepan Malović, prošloga tjedna postavljeno je pitanje Boži Novaku, zamjeniku predsjednika Nadzornog odbora "Vjesnika d.d." je li točno da je već osnovano poduzeće "Vjesnik d.o.o." na čijem se računu nalazi 20 000 kuna temeljnog kapitala, a zapošljava preko 200 radnika? Po svemu sudeći, priprema se masovno otpuštanje novinara bez otpremnina jer 20 000 temeljnog kapitala nije dostatno ni za jednu otpremninu. Zamjenik predsjednika NO Vjesnika i bivši direktor kuće Vjesnik iz 1971. prešutio je odgovor na pitanje. Zlatko Herljević, pomoćnik glavnog urednika Vjesnika i Vjesnikov predstavnik u HND-u, također je prešutio pitanje o skoroj propasti svog lista, te istaknuo da oni u Vjesnikovu uredništvu mnogo pažnje poklanjaju mentorskom radu s honorarcima. Koliko čujem ni Vjesnikova podružnica Sindikata novinara Hrvatske ništa ozbiljnije ne poduzima kako bi se bilo što službeno saznalo od Uprave i Vlade o sudbini Vjesnikovih novinara. Tako se nekolicina mojih kolega obratila 45 lines objavljivanjem ovog posta potakne odgovorne da se očituju o sudbini preko 200 zaposlenika "Vjesnika". Naravno, i mene ovo pitanje zanima, ponajprije kako bih znao od koje ću Vjesnikove pravne adrese utjerati lovu za izvanredni otkaz i mobbing.  |
- 12:16 - Komentari (3) Isprintaj #
06.02.2006., ponedjeljak
Galić otkazao Marčinku, a Sanader Škare Ožbolt
|
Najnovija, nepotvrđena vijest s HRT-a glasi da je ravnatelj Mirko Galić dana, zbog teškog narušavanja ugleda tvrtke, potpisao Izvanredni otkaz ugovora o radu Tomislavu Marčinku. Tko hoće znati zašto, nek pogleda post ispod. Sutra ćemo biti svjedoci graje koju će neumorni katkadašnji, govoritelj nesitina Andrija Hebrang, dići zbog "slučaja Marčinko". Sjetimo se samo kako je kod Tihomira Dujmovića u emisiji OTV-a Opasne veze iznapadao Zorana Šprajca da je Srbin i da je promijenio prezime. Marčinkov poraz biti će poraz i za Dujmovića koji je neki dan u Večernjaku pozvao na lustraciju na HTV-u jer eto "Marčinko ima dokaze". I dok prvu vijest mogu zahvaliti Profesoru Baltazaru, drugu dugujem Večernjaku. KRIZA U VLADI Sanader bijesan zbog curenja informacija, za što krivi ministricu pravosuđa Premijer smjenjuje Vesnu Škare-Ožbolt Ministrica Vesna Škare-Ožbolt, zamoljena da komentira tu informaciju, za Večernjak je kazala: Neka informatore Globusu premijer traži na drugoj strani. Meni nitko neće podmetati. Što se tiče zamjene, neka samo traži. Neću u HDZ, i to je pravi problem. Autor Anita MALENICA Nije bezveze Anita Malenica otišla iz Slobodne u Večernjak. Mora se i ona nečim ponoviti. Pa sad, baš ne i sasvim jer je prije nje, prošlogodišnjeg proljeća Jasna Babić sa stranica Večernjaka najavljivala da će Vesna Škare Ožbolt biti smijenjena zbog curenja informacija iz Akcijskog plana. Ali eto, Babićka nije u Večernjaku dočekala ostvarenje svojih najava, a Malenici je pripala ta čast da baš u Večernjaku tu smjenu i potvrdi. Evo mojih lanjskih objašnjenja vezano uz najavljivanu smjenu ministrice Škare Ožbolt: Mislim i danas, a mislio sam i proljetos da je Vesnu Škare Ožbolt najviše rušio Tomislav Karamarko, ravnatelj POA-e: Mesićeva kampanja potpore Petraču Vesna Škare Ožbolt na meti tajnih agenata Ivan Zvonimir Čičak, Carla Del Ponte i Vesna Škare Ožbolt Jesu li Roso i Gotovina u Francuskoj? AMAC Forum kukavički laže - o Domagoju Margetiću, Mariu Profaci, Anti Damjanoviću i Markici Rebiću Gracias Espańa! itd... |
- 22:02 - Komentari (7) Isprintaj #
Zoran Šprajc odjavio Dnevnik pozdravom Tomislavu Marčinku: "No pasaran!"
|
update nakon Dnevnika: Zoran Šprajc je ovako odjavio večerašnji Dnevnik: I dok HTV tehnološki ide naprijed, neki bi htjeli mentalno ju povuć' natrag. Neće ići! Sad će opet ispast da je zloupotrijebio položaj (kao zbog pozdrava Svim djelatnicima POA-e ma gdje bili), ali ja Šprajca ne mogu ne podržati. A tko misli da se sporne rečenice nisu odnosile na Tomislava Marčinka, neka to hrabro iznese u komentaru!  Dakle Tomislav Marčinko sada prijeti da će objaviti popis udbaša i kosovaca na HRT-u i tvrdi da on ni 1991. kao urednik na HRT-u nisam dao otkaz ni jednom četniku ni udbašu. Pitam se samo zašto su se brojni Srbi i poneki Hrvat žalili da su u to doba dobili otkaz ili morali otići. Spomenuo sam već u komentaru pod prethodni post primjer Saše Miloševića i što bi se Mirjani Rakić dogodilo da je prosvjedovala protiv tjeranja Miloševića s HTV-a. Marčinko bi po pitanju lustracije trebao krenuti prvo od sebe i sebi slučnih. Kako je moguće da je on kao vodeći komunist na Tv Novi Sad dobio posao urednilka na HRT-u. Bio je zlostavljan u Novom Sadu zbog hrvatstva i profesionalnosti. Rušio je partiju iznutra kao Zdravko Tomac? Po kojoj zdravoj logici je Smiljko Šagolj, predratni rigidni komunist i "čuvar Jugoslavije" postao glavni HRT-ov povjerenik za BiH? Zašto je Franjo Tuđman tražio 1992. Gorana Milića da nakon uređivanja Yutela preuzme uređivanje HRT-a? Kojim se to mučeničkim hrvatstvom legitimirao Josip Jović šef partije u Slobodnoj Dalmaciji, da danas može govoriti o lustraciji. Izdvaja Marčinko Mirjanu Rakić kao suradnicu Udbe i KOS-a, sugerira njen navodni nadimak "Gizela". Napominje da je o "Gizeli" već pisao Ivan Aralica u "Ambri". Ja dodajem da "Gizelu" spominje i Nenad Ivanković u manje poznatom romanu s ključem "Sova". Tko kaže da Nenad Ivanković nije prošao "bezbednosnu provjeru" Udbe kad je odlazio za dopisnika u SRNJ?! Tko kaže da se Nenad Ivanković nije morao javljati u jugokonzulat ili ambasadu na razgovor o svojim razgovorima s političarima zemelje domaćina? Pričao mi je jedan trenutni urednik u Vjesniku da je on osamdesetih svom tadašnjem uredniku u Večernjaku morao pisati izvještaj o večeri u korejskoj ambasadi, koji naravno nije bio u novinarskoj formi i nigdje nije objavljen. Naravno da su Udba i Kos za Jugoslavije prožele sve pore društva, a logično je da su po šapom imale i medije. Uostalom, zar današnje tajne službe nemaju svoje ljude u medijima? Međutim, mahati nekakvim papirima iz tko zna čije radionice i optuživati svoje kolege za nešto, što da je Tuđman shvaćao kao zlo, Tomislav Marčinko i njemu slični, nikada ne bi dobili posao na HRT-u, stvarno je zločesto. Svojedobno je jedan tjednik, kojeg je uređivao Denis Kuljiš, prozvao Antuna Vrdoljaka suradnikom Udbe. (Ravnatelj HRT-a u vrijeme Tomislava Marčinka) Vrdoljak je za socijalizma bio odličan režiser. István Szabó je i danas u svijetu poznatiji režiser od Antuna Vrdoljaka. Čim se pojavila optužba da je bio suradnik mađarske komunističke tajne policije, Szabó je to priznao. Naravno, priznanje je popratio argumentima koje možete i ne morate prihvatiti. Ali je priznao. Sad vam se sama od sebe nameće autobiografska motivacija za filmski bestseler "Mefisto". I opet su nas Mađari u nečem pretekli, a mi i dalje glibimo po Balkanu gdje vječno oni koji bi trebali priznavati i kajati se, bezobzirno optužuju druge. |
- 19:56 - Komentari (4) Isprintaj #
Dogodovštine Pukija i Robija ili " How To Catch Kristijan Horvat"
 Sinoć mi je mejlana gornja fotomontaža. Ne znam koliko će biti razumljiva većini čitatelja 45 lines, ali ću je svjedeno objaviti jer sam odvalio sa stolice kad sam skužio o čem je riječ. Više na Valdecovom blogu. |
- 04:22 - Komentari (3) Isprintaj #
05.02.2006., nedjelja
Zvonimir Sunara Suki - producent ili "dodavač"
 Dobio sam već nekolio obavijesti kolega s HRT-a nek pogledam vijest Jutarnjeg lista od 30.01.2006 "Sunara šakama nasrnuo na novinara RTL-a", i posebno da se zadržim na komentarima čitatelja. Moram priznati da me iznenadilo da je Suki zaposlen kao producent na HTV-u. Mislio sam da se on fura na kakvog estradnog menagera, ali nikad nisam ni pokušao saznati kog na estradi promiče. Sjećam se da je u ljeto 2004. u "Nedjeljnom Jutarnjem" objavljena velika reportaža o Zvonimiru Sunari Sukiju kao tipu koji u zemlji pozna svakog iole važnijeg. I da me opet nisu upozorili prijatelji koji ga poznaju, zasigurno bi mi promaklo da Suki "ničim izazvan" u toj reportaži zaziva odgovorne da na čelo POA-e postave Tomislava Karamarka, kojeg da on pozna kao časnog profesionalca. Mislim, koje su to Sukijeve reference da bi on ikoga mogao predlagati za šefa tajne službe? Bez obzira što mi je sinulo da Suki "dodaje" za Karamarka, nisam se njime bavio, jer se nisam sjećao da sam ga u životu sreo, a nekmoli upoznao. Početkom prošle godine u hotelu "Palace" održana je međunarodna konferencija o lustraciji, u sourganizaciji HHO-a, na kojoj su iz Hrvatske gostovali: Ranko Ostojić, Ivo Banac, Josip Manolić, Ivan Pađen, Josip Boljkovac, Žarko Puhovski, Alija Hodžić, Dušan Bilandžić..., među ostalim, i ja. Za ručkom sjedio sjedio sam za stolom s Rankom i nekim od pobrojanih sudionika konferencije. Odjednom se u restoranu pojavio Zvoinimir Sunara Suki tražeći Ranka Ostojića. Čim je mene spazio pored Ranka, počeo je galamti. -Ah, tu je i gospodin najbolji istraživački novinar. Jako cijenim Vaš radi. Suki, obratio mi se, pružajući ruku, naslonjen o leđa Josipa Boljkovca koji se zbog tog pritiska zagrcnuo sučući juhu. Ranko se ustao od stola i otišao sa Sukijem na stranu. Kad se vratio, pitao sam ga tko mu je Suki. - Ma on je ok. Donio mi je karte za koncert, kazao je. Nakon par dana išao sam u hotel Westin na telefonom dogovoreni brifing s jednom od poznatijih dopisnica stranih medija s područja bivše Jugoslavije. Dogovorili smo se razmijeniti informacije o Gotovini, Mladiću, suradnji beogradskih i zagrebačkih vlasti s ICTY-em, međunarodnim izvorima zainteresiranim za ovu problematiku. Kolegica je čekala u sobi dok ju nisam pozvao s recepcije. Ja na recpeciji kad se kraj mene stvori Zvonimir Sunara Suki. Više nego srdačno me pozdravi: - Vidim da se radi. Neka, neka, kaza i ode se muvati po predvorju hotela. S kolegicom sam sjedio u zabačenijem dijelu hotelskog kafića u samom predvorju i tek nakon pol sata razgovora primijetio da je Suki s nekim tipom sjeo dva stola dalje. Nisam ga skužio od dekorativnog grmlja. Pa dobro, pomislim, neću se zamarati paranojom. Tipa ima svuda, a ja ne znam i nemam nekom mjesto poput "gluhe sobe" u kojem bih vodio povjerljive razgovore da ih baš nitko ne može čuti. Za kraj ovog razmatranja, mogu za sada, izraziti čuđenje što je Suki dobio negativnu reklamu u Jutarnjem listu, novinama iz sustava EPH-a, medijske grupacije u kojoj je zaposlen Ranko Ostojić, a s kojom je unosno finacijski poslovao Tomislav Karamarko, dok je bio upisan kao suvlasnik firme "Soboli". |
- 17:22 - Komentari (1) Isprintaj #
Preko Trnja do Trešnjevke
 Sinoć sam sa starim društvom iz Sedmice i Limba slavio "useljavanje" u stan na Trešnjevki. Aco me bocnuo da preimenujem blog u "Dečko s Trešnjevke". - Budeš čitan k'o knjiga Karlovčanina Borisa Mikšića. A moguće da se pod tim sloganom kandidiraš za predsjednika RH, pa doživiš uspjeh kao Mikšić, pa ti Domagoj Margetić i Miroslav Rajh organiziraju prosvjede potpore, nastavio je s podbadanjem Aco. Nakon što sam negdje pročitao da se za mene raspituje Željko Malnar sa susjedne Pešćenice, pomislih, "bježim s Trnja, pa makar me Aco do kraja života gnjavio s Mikšićem". Šalim se. Ne "bježim", pogotovu ne od bivšeg kolege iz "Globusa" s kojim sam kod Dragice Pajić znao popiti pokoju s nogu. Bilo je to u vrijeme strašnog pritiska dijela HDZ-ovih obavještajnih službi na Željka Malnara. Bivši SZUP je njega i Maria Šarinića doveo u kontekst kriminalnih aktivnosti, a kao njihove zaštitnike označio Žarka Pešu, visoko rangiranog u HIS-u. Kada je Šarinić, kao član tadašnjeg SONS-a dobio u ruke materijale iz kojih se vidi da se SZUP bavi njegovom obitelju, izbila je poznata afera s novinarskim dosjeima SZUP-a. Potom se dogodila obiteljska tragedija Šarinićevih koja je teško uzdrmala i Željka Malnara: Baš uz sebe imam knjigu Denisa Kuljiša "Majmuni, gangsteri i heroji", u kojoj je jedno poglavlje posvećeno Šariniću. Kuljiš piše da je Šarinić najavio za 8.5.1998. konferenciju za tisak,na kojoj će objaviti sve podatke o vezama Ivića Pašalića i Kutle s Imperijalom, te o njihovom utjecaju na tajne službe i ulogu u aferi Dubrovačke banke. 7.5. u 1:15 poslije ponoći pogiba najstariji sin, Mario. U Klaićevoj je izgubio kontrolu nad motociklom te pada, udara glavom u beton i umire. Šarinić par dana nakon toga ponovo prijeti da će sve razotkriti. 22. 5. kamion nalijeće na parkirani auto drugog Šarinićevog sina, koji završava u bolnici, ali mu se uskoro gubi trag, Kuljiš pretpostavlja da ga je otac poslao u inozemstvo. Eto. faktotum, forum.hr, Tragedija sinova Hrvoja Sarinica, 08-03-2005, 18:17 Znam da imenjaku s Peščenice stvarno nije bilo lako. Čuo sam da mu je i pas bio trovan. Malnar se nije predavao. Nastavio je putovati i pisati reportaže. Kolega fotoreporter Roberto Orlić i ja sreli smo ga kod Korenice u konjičkoj ekspediciji sa Žarkom Pešom. Malnar stvarno uživa u društvu konja. Pozirao je Robertu grleći Pešinog vranca. Peša je opet pao u Tuđmanovu milost, pa su ga za par dana imenovali šefom SIS-a. Prošle godine sam sreo Malnara i Pešu u "Atriju". Imenjak se pozdravio sa mnom, a Peša s mojom iz poznanicom iz Limba Gospođom Jasminkom. Ako je Malnar "Noćnu moru" preselio s Trnja (OTV-a) na granicu Zagreba i Velike Gorice (Z1), zašto ne bih i ja 45 lines virtualno premjestio s Trnja na Trešnjevku, završio sam prisjećanje na bivšeg kolegu iz "Globusa", pa se vratio Acinom Borisu Mikšiću. Kako dugo o "Dečku s Trešnjevke" nisam čuo ništa, odem na njegov site. A tamo senzacionalna vijest: Osnovan pokret "Mladež Borisa Mikšića" Pokret osnovao volonter Blaženko Marić Podrška koju Boris pruža mladim ljudima u ostvarenju njihovih ideja, još jednom je pokazala da sa ne trebamo bojati za budućnost Hrvatske. Naime, inicijator stvaranja pokreta - Mladež Borisa Mikšića, jedan je od mnogobrojnih volontera Blaženko Marić, koji se svojim radom i zalaganjem pružao podršku tijekom prethodnih Borisovih kampanja. Tako je okupio zavidan broj mladih istomišljenika koji će mnogobrojnim aktivnostima okupljati mlade diljem Hrvatske. Planovi su veliki, ideja ne nedostaje. Dobro došli! objavljeno: 28/01/2006 12:37:23 Za tipa nikad čuo, al' pregledavajući site skužim da je Marić mlad i državotvoran Hrvat koji se u vrijeme nesmiljenog pljuvanja po liku i djelu dr. Franje Tuđmana (Nije fer, Latine!, ne libi posjetiti grob Obnovitelja hrvatske države u društvu roditelja Borisa Mikšića.  Najluđa od svih stvari na Mikšićevoj stranici pjesma je harmonikaša Stjepana Sabljarića iz Karlovca: STAZA ŽIVOTA BORISA MIKŠIĆA / Američka stvarnost dečka s zagrebačke Trešnjevke U snebivanju vrestom likova okupljenih u klub obožavatelja Borisa Mikšića, prekinuo me poziv Gospođe Jasminke: - Zahebi Mikšića. Daj pročitaj Čičkovu kolumnu u "Jutarnjem listu". Izgleda Ivo Sanader nije dao zeleno svjetlo Tomislavu Karamarku za promjenu Zakona o sigurnosnim službama, pa se Čičak raspisao o Karamarkovim zaslugama u hvatanju Ante Gotovine. A iz zapiska o "Latinici", koji kao da je prepisao od dr. Žarka Puhovskog, čini mi se da su si bivši i aktualni predsjednik HHO-a opet bliski, upozorila me Gospođa Jasminka. Čičkov zapis o Latinici, po originalnosti, podsjeća me na Đapićev magisterij. Ako se iznova posvađaju, možda Puhovski Čička zbog ovog tuži za plagijat, a moguće i za povredu autorskog prava. 1.2. Latinica Kada će se napokon okončati trakavica oko “Latinice” i kako, još se ne zna. No, ideja da se “Latinica” emitira uživo prijeko je potrebna. I to zato što je Latin, a imao sam prilike to osjetiti na svojoj koži, vještim manipuliranjem i izbacivanjem pojedinih dijelova izlaganja gostiju naprosto falsificirao značenje njihovih stavova. I upravo sam zato više puta odbio doći u “Latinicu”, ne želeći biti ni fikus, ni fasada, ni ukras za Latinove unaprijed postavljene teze. Sektaško novinarstvo s unaprijed postavljenom tezom koja ljude dijeli na naše i njihove pogubno je za cjelokupno hrvatsko novinarstvo. Ivan Zvonimir Čičak, arhimandrit, hrvatske podružnice resavske škole, Jutarnji list, 03.02.2006 18:35 |
- 01:25 - Komentari (8) Isprintaj #
03.02.2006., petak
Turbosenzacionalno:
45 lines ekskluzivno objavljuje strogo čuvanu novinarsku tajnu Tomislava Čadeža
- Točno je! Ja sam napravio intervju s Latinovim malcem
|
- Dobro, novinarske tajne katkad su ravne ispovjednim ali ova je, kaj se mene tiče, otišla u zastaru pa evo mog svjedočenja. Intervju koji spominje Dragi Blog doista sam napravio, mislim potkraj 1996. Čitali su ga je Mate Bašić, i Denis Kuljiš i praktički cijela tadašnja redakcija Nacionala, uključujući Željka Peratovića. Puki u sef nije spremio nikakav tonski zapis nego autoriziran intervju. Mali je svaku stranicu potpisao posebno. Latin je, doznavši (ne znam od koga) za razgovor, stao bjesomučno nazivati Pukija preko tajnice. Puki se isprva nije htio javiti a kako su se njih dvojica na koncu "našli", doista ne znam niti me zanima. Malac, fakat sam zaboravio kako se zove, ispričao je niz dirljivih detalja o svojoj navodnoj vezi s Latinom i mislim da je njegova priča bila autentičn.(lijecenikatolik 03.02.2006. 16:12) - E da, kako je došlo do intervjua s malcem. Inicijativa je njegova: nudio se, koliko znam, i drugim redakcijama ali ga nitko nije šljivio ni za suhu šljivu. Mislim da Puki nije imao nikakav unaprijed složen plan da ucijeni Latina. Čak mislim da ucjene nije bilo. Uostalom, Puki mu je plaćao te banalne i nepismene pisanije (više nisam radio u Nacionalu kad ih je počeo proizvoditi, pa ne znam je li mu ih Pilaš pomagao poroditi), premda, bez obzira na sadržaj, nisu vrijedile ni pola lipe. A je li Latin homoseksualac, metroseksualac, latinoseksualac, heteroseksualac, puki seksualac, jebe mi se živo, znam jedino to da je slab novinar. (lijecenikatolik 03.02.2006. 16:38), komentar 11 i 13 na temi "Krabuljni ples Dragog Bloga na mjesečeni") Tako je Tomislav Čadež odgovorio na moj upit na gore navedenoj temi kako komentira upis Dragog Bloga na temi staroj mjesec i pol: Čuj, Željko, a zašto ti brišeš one postove koji razotkrivaju istinu o Latinu!? Jel' to stoga što te je takvog handravog primio u emisiju, sad kad te nitko ne jebe za suhu šljivu, ili zato jer imate iste patrone i mecene? Zašto si prije dva, tri tjedna, kad je Latin napravio onaj fijasko od emisije o Petraču, za što je trebao biti isključen iz svih novinarskih udruga i istjeran jednom zauvijek s televizije, zabranio širem auditoriju doznati tko i kako ucjenjuje i teledirigira Latina? Ponovimo dakle, s nadom da ovaj put ne ćeš brisati istinu: Latin je ucjenjen! Ucjenjuje ga Puki. Pukiju i Čadežu stanoviti je mladac, Latinov miljenik, ispričao tužnu ljubavnu romansu. Puki je to, naravno, snimio na kazetofon, i, dao do znanja Latinu čime raspolaže. Od toga dana Latin je pisao u 'Nacionalu? (tj. Pilaš* mu je pisao tekstove), a u emisiji je radio što mu je SMS kružok naredio! Jebiga: U ovoj je zemlji lakše biti pederčina, nego peder! Jer, prvo je karakterna osobina - drugo, samo nagnuće! (Dragi Blog 16.12.2005. 08:59) A post ranije, Dragi Blog, koji je donedavno inzistirao na svojim upisima da je Denis Latin homoseksualac, te da je dokaz za to intervju koji je s Latinovim ljubavnikom napravio Tomislav Čadež, piše da se on brine o zdravlju svojih kolega, pa i Denisa Latina: Denisa još nisam posjetio, jer je tek jučer lišen sonde, no, poslao sam mu poruku na kojoj mi je i zahvalio; koliko vidiš, ni Žac se u ovom jebenom životu ne osjeća najbolje, pa radim što mogu da barem ovaj blog dođe na dobar glas. komentar br 12, tema "Novinarstvo (mobbing) ubija - U spomen kolegici Snježani Čanić Divić"- Dragi blog 31.01.2006. 22:21 Nije istina kao što tvrdi Tomislav Čadež da sam ja čitao krunski intervju. Samo sam čuo priču da ga je Čadež napravio, da ga Puki nije objavio jer se tako dogovorio s Denisom Latinom. Tako sam kazao i Dragom Blogu kad me telefonom pitao zašto mu brišem takve napise. Da ja sam to tada čuo, ali sam smatrao da to nema veze sa sadašnjim napadima koje je HDZ pokrenuo na Denisa Latina (optužili su ga da je ubio Latinicom na temu Tuđmana ubio razvojačenog branitelja s Banovine). Dragi Blog je bio sve uporniji i prljavo me napado da ga cenzuriram jer me Latin kupio pozivima na gostovanje u Latinici. Kako Dragi Blog zna da sam dao intervju za Latinicu na temu otkaza koja još nije snimljena u studiju i obzirom da je počeo spamati blog kojekakvim poluinformacijama koje je čuo od mene u privatnom razgovoru, odlučio sam isprovocirati Tomislava Čadeža da se očituje o tvrdnjama Dragog Bloga na račun Denisa Latina. Kao što vidite, Čadež je spremno prihvatio odati svoju novinarsku tajnu jer smatra da je "pala u zastaru". I dalje mislim da to nema veze sa trenutnim teškim zdravstvenim stanjem u kom se nalazi Denis Latin a za koje je kriv HDZ jer je licitirao samoubojstvom hrvatskog branitelja. Čak sam još uvjereniji da je Žarko Puhovski svojim tvrdnjama kako "Latinu želi sve najgore" i da Latina nitko neće ubiti iako prima stotine prijetnji smrću, rame uz rame s HDZ-om, utjecao na zdravlje Denisa Latina. Njemu želim brz oporavak i povratak na posao s nadom da će ga ubuduće mimoilaziti političko-medijske hajke. Ne razmišljam o tome hoće li iz emisije o otkazima izbaciti prilog o meni i Vjesniku. Dragom Blogu poručujem da je zločesto iza blogerske krinke denuncirati vlastite kolege. Jasna Babić je recimo imala petlju pod svojim imenom za jednog Latinovog kolegu da je pripadnik intelektualnog miljea oko pokojnog mafijaša Vjeke Sliška. Matu Bašića i Tomislava Čadeža podsjećam da je prije neobjavljenog intervjua s navodnim Latinovim mladcem (nisam čitao taj intervju niti razgovarao s malcem, pa ne mogu suditi jesu li iznesene tvrdnje autentične), Denis Kuljiš u Nacionalu objavio čitav feljton o ljubavnicima Marinka Božića, među kojima je pobrojano nekoliko tadašnjih urednika i novinara EPH-a. * Pilaš - Mladen Pleše, nekadašnji urednik u Nacionalu, danas glavni urednik Slobodne Dalmacije (EPH) |
- 17:25 - Komentari (33) Isprintaj #
Kako sam dobio sud s PAN papirom
|
Mate Bašić, genijalni novinar po Denisu Kuljišu, iznova je izrazio uvjerenje da ne mogu dobiti neki sudski proces. 3. mobbing (iz kategorije work harrassmenta, uz imanentne stalkinge, campainige, conspiracyje, etc.) u Hrvatskoj je, koliko ja kužim, neko novovjeko otkriće pomoću kojega sad ti pokušavaš ishoditi neku lovicu koju nikada nećeš dobiti, jer si neobrazovana lijenčina i blefer. Mate Bašić, Zadnja pošta Australija, komentar 6. na temi "Krabuljni ples Dragog Bloga na mjesečini, 02.02.2006. (13:55) Kako je riječ o višestruko dokazanom lažljivcu (M.B.-u), dobio još jednu priliku da ga demantiram. Sudac Općinskog suda Ivica Pezo presudio je jutros u sporu koji sam od 2001. vodio s Marinkom Mikulićem, vlasnikom PAN tvornice papira i izdavačem tjednika Fokus, da je otkaz koji su mi dali "nedopušten". Kroz mjesec i pol održat će se glavna rasprava na kojoj će se utvrditi koliko mi točno Mikulić duguje novca.  Za sve koje zanima tko je Marinko Mikulić i kako je do sada teka naš spor neka kliknu na donje linkove. MARINKO MIKULIĆ Hrvatski kralj papira najavljuje da će u pogone za preuzimanje i recikliranje starog papira sljedećih godina uložiti čak 100 milijuna eura I. Utvrđuje se da je za Marinka Mikulića iz Donjih Andrijevaca, Grobljanska bb i trgovačko društvo PAN-Papirna industrija d.o.o. Donji Andrijevci dana 26. veljače 2003. godine nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje trgovačkog društva PAN-TRGOPROMET d.d. Đakovo, Hrvatskih velikana 10. Pozvan sam na razgovor u PAN- tvornicu papira. Zanima me kako je tamo ? Plaće, uvjeti rada, smjene, radna okolina... Ja, nažalost imam iskustva s Panom. I mogu ti reći - ni za živu glavu nemoj otić tamo. Gazda je Marinko Mikulić, hadezeovac, nekakav predsjednik udruge kvazikatoličkih poslodavaca. Kvazi, velim, jer tip izrabljuje svoje zaposlenike do granica (ne)izdržljivosti. Osim što plaća zna kasniti (mislim i nije neka novost u HR firmama) frajer ti isplati pola plaće drugu polovicu ti da u bonovima koje možeš trošit, naravno - u njegovim dućanima. Tako da osim što te ne plaća moraš mu još i ostavit novca. Uradeno sam iz početka svaku trećinu plaće dobijala u bonovima koje sam mogla trošit jedinu u njegovu marketu koji je na kraju pothodnika Glavnog kolodvora u zagrebu. Čaša se prelila kad sam jednom čak dvije trećine plaće dobila u bonovima i trebala otići u Đakovo (tip je gospodar tog grada, u glavnoj ulici ima 10 dućana) i na kraju da bilo kako izvučem novac kupovat njegovu bijelu tehniku po njegovim, maloprodajnim cijenama. Osim toga, a bilo je i u novinama upropastio je do njegova preuzimanja vrlo profitablinu plantažu voća u Borincima i stjero sve radnike na cestu. Ako en vjeruješ, slobodno se raspitaj o "uvjetima" kod njegovih zaposlenika, najbolje u tom marketu na G. kolodvoru. Mislim da dovoljno govori činjenica da sam od tamo pobjegla glavom bez obzira nakon godinu dana i to, ne čekajući novi posao. Otišla sam ravno na burzu jer mi se taj "katolički" poslodavac i njegovi sateliti zgadio da ne bih podnijela sekundu više na tom radnom mjestu. How I was fired from Fokus Nisam ja Mate Bašiću ni lijen ni blefer. Pet godina se sporim s Mikulićem, što ne vjerujem da bi izdržao ni ti "vrijedni katoliče". Edo Popović se brže naplatio od Marinka Mikulića, nego ja. Al' Edo je jedinstven, znaš i sam. |
- 14:23 - Komentari (5) Isprintaj #
"Tko je nama Hrvatima Milivoj Georg Aschner"
.
|
Kako se čini, Milivoj Aschner (93), osumnjičen da je u razdoblju od svibnja 1941 do konca veljače 1942. kao Predstojnik Gradskog redstva u Požegi odgovoran za ratne zločine nad 365 Srba, Židova i grkokatolika te 19 komunista (uglavnom Hrvata), mogao bi izgubiti austrijsko državljanstvo te biti isporučen hrvatskom pravosuđu. "Svojim aktivnim zalaganjem da ponovno stekne hrvatsko državljanstvo, on je ex lege izgubio austrijsko državljanstvo", rekao je za Der Standard voditelj uprave za dodjelu državljanstva savezne vlade pokrajine Koruška Gerhard Hauptmann Iskon.hr. U povodu njegova slučaja oglasio se i direktor Centra Simon Wiesenthal Efraim Zuroff: U četvrtak je Zuroff ponovio svoj poziv austrijskim vlastima da bi Ašnera trebalo odmah uhititi. "Pozivam austrijske vlasti da odmah uhite Ašnera", rekao je Zuroff za APA-u. Nakon posljednjih razvoja događaja, po Zuroffu više "ne postoji nikakav razlog na svijetu" da austrijsko pravosuđe ne bi moglo uhititi i izručiti 92-godišnjeg zločinca. Njegova visoka dob ne bi smjela biti prepreka za kazneni progon, smatra poznati lovac na nacističke zločince i upozorava da bi Ašner mogao pobjeći. "Ne tražim lijepe riječi, nego lijepa djela", poručio je Zuroff austrijskim vlastima. Aschnerov primjer, izvrsno može poslužiti raspravno-obrazovnoj svrsi na temu suočavanja s istinom o "mračnim stranama bliže hrvatske prošlosti" (vidjeti komentare unatrag tri posta). *Gospodine Aschner, izvjesni Alen Budaj tvrdi da ste Vi ratni zločinac. Nedavno Vas je posjetio u Vašem domu Klagenfurtu? Županijskom sudu u Požegi me tužio, odnosno tužio me državnom tužitelju, Državnom odvjetništvu. Zatim se pojavio, navodno, neki Židov - Alen Budaj. Kad je došao k meni i predstavio se, rekao sam mu: Pa, gospodine, ja s probisvijetom nemam posla. Kako to mislite? - upitao me. Upravo tako, vi ste za mene probisvijet, a s takvima nemam posla. Vi, kao Židov, usuđujete se mene, kao Hrvata, goniti i naznačiti da sam zločinac! Znate li što to znači - zločinac? U pravnoj državi bih vas tužio i vi biste završili u zatvoru. Ja vas, nažalost, u ovom času u Hrvatskoj ne mogu tužiti, a ovdje u Austriji vi ste nitko i ništa. Budaj je čovjek bez zanimanja. On je običan Zuroffov agent koji je uporan u proganjanju Hrvata koji su nacionalno osviješteni. Zuroff je veliki prijatelj velikosrbina Bulajića, a sva trojica su na istom zadatku - raditi protiv nacionalno svjesnih Hrvata i hrvatskog naroda. Vjerujem da je Budaj više beogradski, nego židovski agent. On se samo interesira tko je bio ustaša! A ustaša je bio, tada sam mu odgovorio, onaj koji je ustao jer ustaša dolazi od ustati. Ustaše su bili mladi ljudi koji su ustali u obranu Domovine. Ti se zovu ustaše. Dakle, to nisu nikakvi agenti, nikakvi plaćeni ljudi, nego oni koji su branili svoj Dom - svoje roditelje, svoje sestre, braću i djecu. I među te se i ja ubrajam! To je jedno. U drugom redu, mi Hrvati nemamo nikakve veze sa Židovima, jer smo mi jedan europski narod koji ovdje obitava već preko tisuću godina - od stoljeća sedmog. A Židovi su ovamo došli isto u prošlim stoljećima. Dakle, rekao sam tom fakinu da nas ne interesiraju židovstvo i Židovi, i da se moraju obratiti Nijemcima i njih pri upitati o tim stvarima, a ne nama Hrvatima koji smo živjeli i koji živimo za to da stvorimo hrvatsku državu i da se borimo za naš Dom i naše obitelji. Nas ne zanimate ni vi, ni židovstvo, a još manje Hitler! Za nas je hrvatska država bila naš san i mi smo za taj san živjeli i ginuli. I evo, sada, mi koji smo tu još ostali na životu, brinemo se kako da hrvatska država bude jedan dio Europe. A što se tiče srpstva, židovstva... i drugih nacija... to nam nije interesantno. Mi smo Hrvati i za nas je važna hrvatska država. Mi želimo imati Hrvatsku, Slavoniju, Srijem, Bosnu, Hercegovinu, Boku, Istru... kao hrvatske dijelove. Za nas je Drina granica između Hrvata i Srba, za nas je Bosna i Hercegovina dio Hrvatske kao što je i Slavonija, Hrvatsko zagorje, Dalmacija... A što vi, gospodine Budaj, tu sad ganjate? Dajte pred svjedocima ovdje recite da sam ja zločinac! Pa ću vas onda tužiti i doći ćete u zatvor, jer ne možete dokazati da sam zločin počinio. Zločinac je onaj koji je zločin počinio.  *Što kažete na ocjenu iz Istražnoga zahtjeva da je NDH utemeljena na 'genocidu i zločinu'? -Osnutak hrvatske države je ostvarenje sna hrvatskoga naroda. A ja, kao pripadnik hrvatskoga naroda, bio sam oduševljen osnutkom hrvatske države. I jasna stvar da sam, kao takav, i surađivao, ali mi smo odgojeni u duhu pravde. Za nas je bilo i važno je li netko pošten ili je lopov, je li dobar Hrvat ili je Hrvat, a nesolidan čovjek, prevarant - a takav je već bio izdajica hrvatskoga naroda! Ja sam bio i ostao sam i u emigraciji pripadnik hrvatske države i za tu sam državu. u svojoj mladosti živio i za nju radio. Predstavnici hrvatskoga naroda kao prof. Miroslav Sušić iz Senja, dr. Lovro Sušić, odvjetnik. iz Otočca - koji je bio predstavnik Ustaškog pokreta, dr. Petar Gvozdić, odvjetnik iz Srijemske Mitrovice, otac naše svjetski poznate pijanistice Pavice Gvozdić, kojega su komunisti objesili u Srijemskoj Mitrovici, dr. Marko Lamešić, odvjetnik iz Rume, dr. Milan Cuvaj, odvjetnik iz Daruvara, dr. Milovan Zanić, dr. Mirko Jerec i još stotine takvih imena - svi ti pravnici su bili solidni ljudi koji su živjeli za hrvatsku državu. A onda su došli zločinci, na čelu sa Josipom Brozom Titom, koji su ubijali sve one koji su se istakli kao hrvatski rodoljubi. Ponovno podvlačim: Nezavisna Država Hrvatska je bila država stvorena na težnji i snu hrvatskih sinova - bilo onih u Bosni, Hercegovini, Slavoniji ili onih u Srijemu, Dalmaciji, Lici - mi smo svi sanjali stvaranje hrvatske države i ta je država bila na pravnom poretku izgrađena. Svi vodeći ljudi, kao dr. Petar Gvozdić, bili su oduševljeni hrvatskom državom, stvarali su je i učvrstili. A sve drugo je obična komunistička laž. Pa valjda nije bio onaj razbojnik iz Kumrovca neki pošten čovjek, pa on je bio obična propalica koji je radio za sovjetsku Rusiju. On je bio Staljinov agent i agent Brežnjeva, a ne nikakav hrvatski rodoljub. I to je moje stanovište i danas. NDH nije mogla biti osnovana na nekom genocidu iz jednostavnog razloga jer nikad nisu Hrvati, hrvatske vojne snage, prešle Drinu i u Srbiji ubijali Srbe i htjeli osvojiti Srbiju kao hrvatsku pokrajinu. Niti je itko od Hrvata odlazio u Srijem ili u srpska sela i tamo Srbe, kao takve proganjao, nego smo mi bili samo za hrvatsku državu i u okviru granica hrvatskoga naroda. Bosna i Hercegovina, bilo katolici bilo muslimani, koji su za vrijeme turske samovlasti prešli s katolicizrna na islam, su za nas bili naša braća. Željeli smo samo hrvatsku državu u njezinim povijesnim granicama. A te granice su tisuću godina stare. Svaki, imalo školovan čovjek" zna komu pripada Dalmacija, komu pripada Bosna, Hercegovina, Lika, Hrvatsko zagorje, Srijem... I ako sam ja zločinac zbog toga jer smatram da hrvatski narod ima pravo na svoju državu - onda je to druga pjesma! Hrvoje Marković, Hrvatski list, 05. svibnja 2005. via operationlastchance.org Aschner je porijeklom Nijemac (Austrijanac). To se ponajprije vidi iz njegovih osobnih podataka, ponajprije prezimena. Zatim. Otac mu se zvao Wilhelm, a majka Matilda. Na vratima stana u Klagenfurtu promijenio je ime Milivoj u Georg. Ponajkasnije, u studenom 2005. izjavio je da će shodno najavi o bilateralnom sporazumu između Austrije i Hrvatske, kao Austrijanac koji se osjeća protjeranim iz Hrvatske zatražiti povrat svoje imovine u Slavoniji "koju su mu oteli komunisti". Bismo li, dakle u Aschnerovu slučaju, trebali zaključiti da Židovi nemaju što pitati Hrvate o holokaustu, i uputiti ih na Nijemce, odnosno Austriju. Ako Aschner abolira pripadnike hrvatskog naroda od odgovornosti za zločine nad Židovima, zašto mi od Austrije tražimo izručenje tog Nijemca (Austrijanca). On je glupom, generalizirajućom izjavom optužio sam sebe, a Hrvatska bi se suđenjem za njegove navodne ustaške zločine mogla dovesti opasnost da se "Opet sve nas Hrvate proglašava genocidnima" , kako na svaki pokušaj da raščistimo s mračnim dijelom vlastite bliže prošlosti, reagiraju pojedini komentatori 45 lines? Gdje su tu logika i zaštita nacionalnih interesa?! Zašto velik broj Srba podržava Vojislava Šešelja koji je nesumnjivo porijeklom Hrvat? Ne bi li im bilo pametnije da kažu: Nemojte za zločine nad Hrvatima i Bošnjacima pitati Srbe. Obratite se Hrvatima. Eto vam vašeg Šešelja, pa mu sudite. A u nastavku bi mogli reći kako Srbi nemaju veze s genocidom i etničkim čišćenjima u prošlom ratu jer su oni samo branili grobove svojih predaka, svoju Otadžbinu, nisu išli na tuđi teritorij. Njihov plan nije bio prijeći preko granice Velike Srbije: Virovitica - Karlovac - Karlobag. To što je Mile Martić raketirao Zagreb, bila je samo odmazda. Ali nikako dio plana osvajanja Zagreba. Pobogu, pa i budali je jasno da se Zagreb ne nalazi unutar granica Velike Srbije. To što je baš Šešelj najglasnije trubio o tim granicama samo je dokaz da je on kao ustaški agent amateur provocateur imao zaduženje da kompromituje srpska historijska prava. Srbima bi trebao biti sumnjiv i Slobodan Milošević jer se zalagao za očuvanje Jugoslavije. Slobo fašista? Nemoguće, on je bio na čelu socijalističke partije. Njemu se, čak može zameriti manjak patriotizma. Uostalom, vuče crnogorsko preklo k'o i Radovan Karadžić. Pa ako Crnogorci oće da se odcepe, eto im Slobe i Radovana, neka im sude. Šta ćemo sa Ratkom Mladićem, još ćemo da razmislimo. Kao što Šešelj suštinski ne može da bude srpski fašista jer je Hrvat, automatski ustaša, tako ni Anto Đapić nije hrvatski fašist jer ga je na vlast u HSP-u doveo Josip Manolić koji je znana komunjara i jugoslavenčina. Zašto dovraga ne ići do kraja u obračunu s idejom denacifikacije. Je li točno da je Hitler zabranio istraživanje svog porijekla zato što je znao da mu žilama teče i pokoja židovska kap krvi? Jeste. Dakle, Nijemci se nemaju zbog čega sramiti Hitlera. Ideja nacizma je židovska. Holokaust su smislili "sionski mudraci", a oni su kreirali i komunizam, koji je veće zlo od nacizma (fašizma). Naravno, ja ne mislim tako. Ali, slična ćemo razmišljanja naći, recimo na web stranici Rimokatoličke župe Svetog Vinka Pallotija iz Vinkovaca, koja pak daje link na srpsku stranicu galaksija.com gdje su s još nabrijanijim komentarom objavljeni čitavi Iluminati Protokoli. A da je riječ o povijesno dokazanom falsifikatu ruske carske tajne službe, e to na navedenim linkovima nećete naći. Dio čitatelja koje sam uspio privoljeti da potoše dragocjeno vrijeme na ovaj post, možda razmišljati i o preostalim teorijskim načinima rješavanja zagonetke "Tko je nama Hrvatima Milivoj Georg Aschner?" . Bit će naravno i onih koji će jedva dočekati da me u komentarima mogu optužiti da sam zapravo ja taj koji širi govor mržnje, totalitarne, pa i sionističke ideje. Neki će iskoristiti priliku da me zbog toga prijave Upravi Blog.hr-a, ne bi li ishodili ukidanje 45 lines. Nek si svako misli svoje! Ja bih se za kraj zadržao na sitnoj napomeni povezanoj s činjenicom da HHO, kao najuglednija i utjecajnija organizacija za zaštitu ljudskih prava, nije osudila objavljivanje Aschnerovog intervjua u Hrvatskom listu. Kako je to moguće, kad se baš iz krugova bliskim podržavateljima lika i djela Milivoja Georga Aschnera nerijetko može čuti da je Žarko Puhovski Židov? Među njima ima i onih koji iznose mišljenje da se predsjednik HHO-a nalazi na čelu masonerije koja danas kroji hrvatsku sudbinu. Proučivši objašnjenja dr. Žarka Puhovskog kojima je pred Aleksandrom Stankovićem pravdao slično postupanje svoje udruge u zadnje vrijeme, zaključujem napomenicu uvjerenjem da dr. Žarko Puhovski smatra da je zadaća HHO-a danas ista kao i ranije - da brani ljudska prava najugroženijih. Devedesetih su bila ugoržena kolektivna prava Srba, Bošnjaka, pa i Židova. Od 2000-e do danas najugroženija su individualna ljudska prava Hrvata. Takvih nema previše, pa ih se može navesti poimenično: Ivica Marijačić, Markica Rebić, Dunja i Ante Gotovina, Domagoj Margetić, Milivoj Georg Aschner, Franjo Turek, Žarko Puhovski (sjetite se kako je bio izložen torturi emitiranja Latinice u formi "ranije snimljene emisije"), Josip Jović... |
- 14:06 - Komentari (4) Isprintaj #
02.02.2006., četvrtak
Krabuljni ples Dragog Bloga na mjesečeni
|
@Dragi Blože i Njegov Sine F., išao sam u srijedu u grad ubost veliku pinku. Usput sam sreo jednu aktualnu Vjesnikovku i jednog bivšeg Vjesnikovca. Vjesnikovka mi je rekla kako me se u redakciji u zadnje vrijeme često spominje; da sam "otišao" na vrijeme; da sad pola redakcije strahuje od otkaza (ne bez razloga, jer kao što je sisa primijetio u trećem komentaru prethodnog posta: baš jučer sam saznao kako su tjedan dana prije njene smrti njena šefica i nadređeni dolazili u Osijek kako bi pokojnoj novinarki uručili otkaz zato jer "neprestano glumata da je bolesna". Međutim, najveći dokaz neljudskosti ovih životinja kojeg se stvarno gnjusam, je da su to dvoje na njenoj komemoraciji uzeli mikrofon u ruke i održali veličanstveni govor o njenom uzoritom radu. Beskrajno licemjerje i zloba). (sisa 31.01.2006. 11:11) a i bubimir11 potvrđuje isto u komentaru br31. pod prethodni post: Da, nažalost umrla je Snježa. Nama je u Osijeku bila dio svakodnevice, jer kad više nije mogla hodati, tražila je informacije telefonom i pisala kod kuće!!!! Nevjerojatna je bila! Sat vremena prije nego je napustila ovaj nepravedni svijet predala je tekst tom istom Vjesniku. Tko ju je vidio i radio s njom znao je da je teško bolesna pa je nevjerojatno da joj je uopće netko mogao spočitnuti da "glumata". Imala je srčanu manu, giht i što još sve ne, a naš novinarski usrani posao sigurno nije pomogao! Nego baš suprotno. (bubimir11 02.02.2006. 13:49) Vjesnikovac mi se, pak, požalio na srčane bolove koji su se pojavili kraće vrijeme nakon što je otišao u prijevremenu mirovinu, izazvanu "neznalačkim, mrzačkim, primitivno seksističkim, nepotističkim" ponašanjem DB-ove "Suzane" i takvom Sanaderovom kadrovskom politikom u Vjesniku koja da je gora od bilo koje dosadašnje totalitarne, pa čak i od onih iz najcnjih crvenih vremena". Podržao je moje nakane da sudskim tužbama protiv "Vjesnika d.d." utjeram znatniju svoticu zbog nerespektabilne egzistencijalne situacije u koju me gurnula Sanaderova vlast (uz pomoć prijatelja Dragog Bloga: Andreje Latinović, Tomislava Karamarka, te Manolićevog pulena iz Ferdinandovca, Franje Maletića) . Bit će mi svjedok. Znate li kako je taj legendarni profesionalac, kojeg mi je hvalio i Dražen Vukov Colić, bivši veleposlanik u Beču - aktualni u Sofiji, komentirao optužbe bivše redaktorice Marijane Mikašinović (u vrijeme mog otkaza zamjenice glavne urednice) da je u mojim tekstovima previše činjenica, podataka, imena, brojeva, pa ih zato treba kratiti, što da je značajno različito od termina cenzurirati[/I]?  - Ona je bila dobra redaktorica, ali sam oduvijek znao da nije za novinarku, a pogotovu ne urednicu, kratko je rekao ispustivši uzdah i odmahnuvši glavom. Ne bih više pred Dragim Blogom i Njegovim Sinom prenosio što sam čuo od svog sudskog svjedoka kako to ne bi doprlo do ušiju njihovih spomenutih prijatelja, a s njima sam, ipak u sporu. Otvorio sam temu o Snježani htijući ukazati da novinare ne ubijaju samo javno oglašeni kriminalci već i njihovi nadređeni - oni s dobrim plaćama, menadžerskim ugovorima (hm, Dragi Blože ti si ono uvijek bio dioničar?) , a što ja mogu na sudu posvjedočiti u mogućoj tužbi obitelji pokojne kolegice. To je svako dobronamjeran, poput onih koji su to i javno izrekli (galadriel artanis, sisajeda, Branke P. i Gospođe Jasminke), mogao uočiti. Uopće me ne čudi da Dragi Blog odbija čitati iz svoje knjige "I dok je Kroacije, bit će mi džep pun" u Limbu. Ta nije on neki tamo Faker da bi čitao u Limbu. Radije će taj naš zakrabuljeni junak sjesti sam u kut "Kod Rođe". Ilegalni birc, u dvorištu privatne kuće u kojeg se ulazi samo na preporuku (mene je tamo jednom poslao Ivo Pukanić da se raspitam o Siniši Stracabošku Rambu) neću dalje opisivati kako ne bih ugrozio pravo na samoću Dragog Bloga. Ali, ipak, ne mogu odoljeti slatkoj napasti! Tko zna Dragi Blože, gdje bi se prije, kod "Rođe" il' kod Zvonca Trusića, moglo saznati nešto više o pozadini ubojstva Slavice Medanić, sestre osuđenog naručitelja ubojstva bivšeg ministra Marčela Popovića? Jesi li što načuo je li Benko ovih dana i tamo slao policijske racije pod krinkom traganja za pucačima u specijalce? Što mogu kad su činjenice na mojoj strani. Mogu samo poželjeti dobro zdravlje bivšem Vjesnikovcu kao i svim ostalim kolegama koje će ubrzo Sanaderova kadrovska politika u Vjesniku učiniti bivšima. Nemam se potrebu, kao ti, braniti da sam ugrožena većina u svojoj državi. Hrvatovao sam u srednjoj školi pjevajući Još Hrvatska ni propala, pa me zahvatila Udbina akcija Formula (Izvor analiza Josipa Perkovića i Jana Garbiša), a predsjednik srednjoškolske partijske organizacije, profesor marksizma i Hrvat, protiv mene vodio proces zbog pjevanja ustaških pjesama i trganja zidnih novina sa socijalističkim i jugoslavenskim obilježjima. Sredinom devedesetih, nekadašnji tipsomarskističar, sada direktor iste one škole i učlanjen u HDZ, na otvaranju dopisništva Glasa Slavonije u Županji, stegnu mi "od srca" ruku. Tako sam i na pravoslavni Božić 1987-e, vozeći se noćnim tramvajem skrivio incident (o kojem lažljivo piše Mate Bašić) rekavši kolegi s faksa, kojeg su desetak minuta kasnije razbili BBB-ovci, da mi se najbolji jugoslavenski glumac tog trena čini Miki Manojlović, al' i da mu užasno zamjeram što igra Vuka Karadžića u šovinističkom "isprcku" SANU - Miloševićeve penetracije u srbijanski, pa ubrzo, i čitav tadašnji jugoslavenski prostor. Ne znam ja, mrzilački Mate Bašiću, zašto je ta priča, tipično za Udbu, selektivno i tendeciozno, prepričana u "Studentskom listu", ni što je tvoj Mark Markus saznao o njenoj "navodnoj pozadini" pa mu je to, kako tvrdiš odbio objaviti Ivica Buljan, sada šef kulture u Jutarnjem listu. Mene naprosto nitko od novinara ništa nije pitao. Mentoru na Fakultetu prof. dr. Ivanu Kuvačiću sam kazao, kad me upitao jesam li ja taj Željko kojeg spominju novine, da jesam, ali da nitko ne želi čuti moju stranu. Miliciji u Nehajskoj, dodao sam da se ne sjećam kako su izgledali BBB-ovci, ali da i znam tko su, sigurno bih se s njima obračunao istim načinom kako su oni s mojim prijateljem. Nikako preko murje. Sve je ovo lako provjerljivo. Živ je profesor Kuvačić. Pisac selektivnog i tendecioznog teksta u Studentskom listu bio je kasnije pripadnik Rosine postrojbe "Frankopani". Rosine postrojbe su, inače bile u izravnoj nadležnosti pomoćnika obrane za sigurnost Josipa Perkovića. Danas se SL-ov "pisac" bavi fotografijom. Postoji policijska arhiva iz tog doba. @Mate Bašiću, budi barem jednom u životu novinar i provjeri navedene izvore. Moglo bi se čak reći, da me upravo to što sam bio inicijator događaja o kom su nakon teksta u Studentskom listu brujali svi tadašnji mediji s prostora bivše Juge, ponukalo da poželim biti novinar. Da isprobam je li neki događaj moguće istražiti i izvijestiti što je moguće točnije, sveobuhvatnije - ne žrtvujući pri tom obične ljude (u navedenom slučaju i studente i agresivne navijače Dinama) u dnevno političke svrhe Udbe, ove ili one struje Partije, kasnije HDZ-a, a danas - korumpokracije. Z. A-ov i moj studentski kolega dobro je ispravio Matu Bašića kad je riječ o imenu pretučenog, za kog su, kako se ispostavilo, BBB-ovci mislili da je Srbin jer je pripit na pravoslavni Božić i u društvu je tipa kom je najbolji glumac Miki Manojlović. Istina je da je pretučeni kasnije postao pripadnik "Tigrova", a nakon niza ratišta i da je ranjen od strane četnika. Dakle, nije riječ o nazovi dragovoljcu kako sugerira Mate Bašić. A isto tako je i istina da se Bašićev informator, od predratnog suradnika Poleta i sarkastičnog antinacionalista, začudno prometnuo u ratnog pripadnika Merčepove postrojbe stacionirane u Pakračkoj Poljani. I za kraj, kad smo već kod uvreda i monstroznih optužbi na račun 45 lines koje Dragi Blog pripisuje komentatoricama iz Limba, priupitao bih Tomislava Čadeža promotora Društva za zaštitu Filipa Šovagovića, kakvim očima gleda, obzirom na svoj nedavni komentar HCSP-ovcima koji su se bunili da im je onemogućeno komentiranje na naslovnici blog.hr-a: Nemam kad ulaziti u nove sporove, sad sam si na vrat nakopal i onog spamera Kemu ali ja bih na tvom mjestu izbjegal zabranu tak da posaljem novi komentar koji nema formu nedokazane istine iliti klevete. Naime, postavi sve cinjenice u obliku pitanja... (lijecenikatolik 30.01.2006. 16:17) ,na skoro mjesec i pol star, Dragog Bloga, potpis pod post: Čuj, Željko, a zašto ti brišeš one postove koji razotkrivaju istinu o Latinu!? Jel' to stoga što te je takvog handravog primio u emisiju, sad kad te nitko ne jebe za suhu šljivu, ili zato jer imate iste patrone i mecene? Zašto si prije dva, tri tjedna, kad je Latin napravio onaj fijasko od emisije o Petraču, za što je trebao biti isključen iz svih novinarskih udruga i istjeran jednom zauvijek s televizije, zabranio širem auditoriju doznati tko i kako ucjenjuje i teledirigira Latina? Ponovimo dakle, s nadom da ovaj put ne ćeš brisati istinu: Latin je ucjenjen! Ucjenjuje ga Puki. Pukiju i Čadežu stanoviti je mladac, Latinov miljenik, ispričao tužnu ljubavnu romansu. Puki je to, naravno, snimio na kazetofon, i, dao do znanja Latinu čime raspolaže. Od toga dana Latin je pisao u 'Nacionalu? (tj. Pilaš mu je pisao tekstove), a u emisiji je radio što mu je SMS kružok naredio! Jebiga: U ovoj je zemlji lakše biti pederčina, nego peder! Jer, prvo je karakterna osobina - drugo, samo nagnuće! (Dragi Blog 16.12.2005. 08:59) @Also Thomas, vrijedi li, nakon svega ovog, tvoj komentar od juče? Uživam u raspravi. Specifično me baš zabavlja Kemoterapija. Ima izvanredan nadimak, bolje bi mu pristajao jedino Citostatik. (lijecenikatolik 01.02.2006. 19:12) P.S. @Dragi Blože, uopće se ne brrrrim na tvoju kvazi zbirku pjesama "I dok je Kroacije, bit će mi džep pun". Samo bih ti preporučio da ne budeš tako matošdragoblogovski izravan. Zašto ti se zbirka ne bi zvala "Krabuljni ples Dragog Bloga na mjesečini"? Zvuči cool, romantičarsko-brodvejski. To je tvoj weltanschaung, kaj ne? Ostavi se krotienschmerza! Završit ćeš karijeru poput svog političkog uzora Dražena Budiše, nastaviš li naricati. Samo pazi da te paparazzi ne ulove, umjesto na ulazu u Scheweningen (jer si, recimo, rastrubio obilazak Ante Gotovine, pa se kao izgubio i već te Goran Milić traži preko Brisanog prostora), u Amsterdamu, u nekom crvenom kvartiru, sličnom, na slici dolje.  Mam buju u HCSP-u rekli da si prešel črlenima. Uf, onda ćeš biti veći tragičar od Zdravka Tomca. Hajd sad: U ime Dragog Bloga i Njegova Sina F-a i Duha sa Zembericom. Amen! P.S.S. Čuo sam da je Miroslav Krleža na samrti jednom od svojih biografa prorokovao da će se ozbiljiti Hrvatski Blog Mars, ali je taj mislio da odlazeći Fric bunca, pa je proročanstvo držao u tajnosti. Ti si Dragi Blože živi dokaz Krležine, prešućene, oporuke Hrvatima. Prosim te, raspitaj se kod kolega blogera: kemoterapije: i babla ...Bilo došlo tako neko vrijeme da je svatko tko je iole držao do sebe objavljivao u novinama, ili čak knjigama, svoje uspomene na susrete s Krležom ili zabilješke pri razgovorima s njim. Mirek je bio već star, jako star, pa rekoh - krajnje mi je vrijeme da se i ja sretnem s najvećim živućim hrvatskim piscem, dok je još živ!... |
