Marketing
"Tko je nama Hrvatima Milivoj Georg Aschner"
.
Kako se čini, Milivoj Aschner (93), osumnjičen da je u razdoblju od svibnja 1941 do konca veljače 1942. kao Predstojnik Gradskog redstva u Požegi odgovoran za ratne zločine nad 365 Srba, Židova i grkokatolika te 19 komunista (uglavnom Hrvata), mogao bi izgubiti austrijsko državljanstvo te biti isporučen hrvatskom pravosuđu.
"Svojim aktivnim zalaganjem da ponovno stekne hrvatsko državljanstvo, on je ex lege izgubio austrijsko državljanstvo", rekao je za Der Standard voditelj uprave za dodjelu državljanstva savezne vlade pokrajine Koruška Gerhard Hauptmann
Iskon.hr.
Iskon.hr.
U povodu njegova slučaja oglasio se i direktor Centra Simon Wiesenthal Efraim Zuroff:
U četvrtak je Zuroff ponovio svoj poziv austrijskim vlastima da bi Ašnera trebalo odmah uhititi.
"Pozivam austrijske vlasti da odmah uhite Ašnera", rekao je Zuroff za APA-u.
Nakon posljednjih razvoja događaja, po Zuroffu više "ne postoji nikakav razlog na svijetu" da austrijsko pravosuđe ne bi moglo uhititi i izručiti 92-godišnjeg zločinca.
Njegova visoka dob ne bi smjela biti prepreka za kazneni progon, smatra poznati lovac na nacističke zločince i upozorava da bi Ašner mogao pobjeći.
"Ne tražim lijepe riječi, nego lijepa djela", poručio je Zuroff austrijskim vlastima.
"Pozivam austrijske vlasti da odmah uhite Ašnera", rekao je Zuroff za APA-u.
Nakon posljednjih razvoja događaja, po Zuroffu više "ne postoji nikakav razlog na svijetu" da austrijsko pravosuđe ne bi moglo uhititi i izručiti 92-godišnjeg zločinca.
Njegova visoka dob ne bi smjela biti prepreka za kazneni progon, smatra poznati lovac na nacističke zločince i upozorava da bi Ašner mogao pobjeći.
"Ne tražim lijepe riječi, nego lijepa djela", poručio je Zuroff austrijskim vlastima.
Aschnerov primjer, izvrsno može poslužiti raspravno-obrazovnoj svrsi na temu suočavanja s istinom o "mračnim stranama bliže hrvatske prošlosti" (vidjeti komentare unatrag tri posta).
*Gospodine Aschner, izvjesni Alen Budaj tvrdi da ste Vi ratni zločinac. Nedavno Vas je posjetio u Vašem domu Klagenfurtu?
Županijskom sudu u Požegi me tužio, odnosno tužio me državnom tužitelju, Državnom odvjetništvu. Zatim se pojavio, navodno, neki Židov - Alen Budaj. Kad je došao k meni i predstavio se, rekao sam mu: Pa, gospodine, ja s probisvijetom nemam posla. Kako to mislite? - upitao me. Upravo tako, vi ste za mene probisvijet, a s takvima nemam posla. Vi, kao Židov, usuđujete se mene, kao Hrvata, goniti i naznačiti da sam zločinac! Znate li što to znači - zločinac? U pravnoj državi bih vas tužio i vi biste završili u zatvoru. Ja vas, nažalost, u ovom času u Hrvatskoj ne mogu tužiti, a ovdje u Austriji vi ste nitko i ništa.
Budaj je čovjek bez zanimanja. On je običan Zuroffov agent koji je uporan u proganjanju Hrvata koji su nacionalno osviješteni. Zuroff je veliki prijatelj velikosrbina Bulajića, a sva trojica su na istom zadatku - raditi protiv nacionalno svjesnih Hrvata i hrvatskog naroda. Vjerujem da je Budaj više beogradski, nego židovski agent.
On se samo interesira tko je bio ustaša! A ustaša je bio, tada sam mu odgovorio, onaj koji je ustao jer ustaša dolazi od ustati. Ustaše su bili mladi ljudi koji su ustali u obranu Domovine. Ti se zovu ustaše. Dakle, to nisu nikakvi agenti, nikakvi plaćeni ljudi, nego oni koji su branili svoj Dom - svoje roditelje, svoje sestre, braću i djecu. I među te se i ja ubrajam! To je jedno.
U drugom redu, mi Hrvati nemamo nikakve veze sa Židovima, jer smo mi jedan europski narod koji ovdje obitava već preko tisuću godina - od stoljeća sedmog. A Židovi su ovamo došli isto u prošlim stoljećima.
Dakle, rekao sam tom fakinu da nas ne interesiraju židovstvo i Židovi, i da se moraju obratiti Nijemcima i njih pri upitati o tim stvarima, a ne nama Hrvatima koji smo živjeli i koji živimo za to da stvorimo hrvatsku državu i da se borimo za naš Dom i naše obitelji. Nas ne zanimate ni vi, ni židovstvo, a još manje Hitler! Za nas je hrvatska država bila naš san i mi smo za taj san živjeli i ginuli. I evo, sada, mi koji smo tu još ostali na životu, brinemo se kako da hrvatska država bude jedan dio Europe. A što se tiče srpstva, židovstva... i drugih nacija... to nam nije interesantno.
Mi smo Hrvati i za nas je važna hrvatska država. Mi želimo imati Hrvatsku, Slavoniju, Srijem, Bosnu, Hercegovinu, Boku, Istru... kao hrvatske dijelove. Za nas je Drina granica između Hrvata i Srba, za nas je Bosna i Hercegovina dio Hrvatske kao što je i Slavonija, Hrvatsko zagorje, Dalmacija... A što vi, gospodine Budaj, tu sad ganjate? Dajte pred svjedocima ovdje recite da sam ja zločinac! Pa ću vas onda tužiti i doći ćete u zatvor, jer ne možete dokazati da sam zločin počinio. Zločinac je onaj koji je zločin počinio.
*Što kažete na ocjenu iz Istražnoga zahtjeva da je NDH utemeljena na 'genocidu i zločinu'?
-Osnutak hrvatske države je ostvarenje sna hrvatskoga naroda. A ja, kao pripadnik hrvatskoga naroda, bio sam oduševljen osnutkom hrvatske države. I jasna stvar da sam, kao takav, i surađivao, ali mi smo odgojeni u duhu pravde. Za nas je bilo i važno je li netko pošten ili je lopov, je li dobar Hrvat ili je Hrvat, a nesolidan čovjek, prevarant - a takav je već bio izdajica hrvatskoga naroda!
Ja sam bio i ostao sam i u emigraciji pripadnik hrvatske države i za tu sam državu. u svojoj mladosti živio i za nju radio. Predstavnici hrvatskoga naroda kao prof. Miroslav Sušić iz Senja, dr. Lovro Sušić, odvjetnik. iz Otočca - koji je bio predstavnik Ustaškog pokreta, dr. Petar Gvozdić, odvjetnik iz Srijemske Mitrovice, otac naše svjetski poznate pijanistice Pavice Gvozdić, kojega su komunisti objesili u Srijemskoj Mitrovici, dr. Marko Lamešić, odvjetnik iz Rume, dr. Milan Cuvaj, odvjetnik iz Daruvara, dr. Milovan Zanić, dr. Mirko Jerec i još stotine takvih imena - svi ti pravnici su bili solidni ljudi koji su živjeli za hrvatsku državu.
A onda su došli zločinci, na čelu sa Josipom Brozom Titom, koji su ubijali sve one koji su se istakli kao hrvatski rodoljubi. Ponovno podvlačim: Nezavisna Država Hrvatska je bila država stvorena na težnji i snu hrvatskih sinova - bilo onih u Bosni, Hercegovini, Slavoniji ili onih u Srijemu, Dalmaciji, Lici - mi smo svi sanjali stvaranje hrvatske države i ta je država bila na pravnom poretku izgrađena. Svi vodeći ljudi, kao dr. Petar Gvozdić, bili su oduševljeni hrvatskom državom, stvarali su je i učvrstili. A sve drugo je obična komunistička laž.
Pa valjda nije bio onaj razbojnik iz Kumrovca neki pošten čovjek, pa on je bio obična propalica koji je radio za sovjetsku Rusiju. On je bio Staljinov agent i agent Brežnjeva, a ne nikakav hrvatski rodoljub. I to je moje stanovište i danas.
NDH nije mogla biti osnovana na nekom genocidu iz jednostavnog razloga jer nikad nisu Hrvati, hrvatske vojne snage, prešle Drinu i u Srbiji ubijali Srbe i htjeli osvojiti Srbiju kao hrvatsku pokrajinu. Niti je itko od Hrvata odlazio u Srijem ili u srpska sela i tamo Srbe, kao takve proganjao, nego smo mi bili samo za hrvatsku državu i u okviru granica hrvatskoga naroda. Bosna i Hercegovina, bilo katolici bilo muslimani, koji su za vrijeme turske samovlasti prešli s katolicizrna na islam, su za nas bili naša braća. Željeli smo samo hrvatsku državu u njezinim povijesnim granicama. A te granice su tisuću godina stare. Svaki, imalo školovan čovjek" zna komu pripada Dalmacija, komu pripada Bosna, Hercegovina, Lika, Hrvatsko zagorje, Srijem... I ako sam ja zločinac zbog toga jer smatram da hrvatski narod ima pravo na svoju državu - onda je to druga pjesma!
Hrvoje Marković, Hrvatski list, 05. svibnja 2005. via operationlastchance.org
Aschner je porijeklom Nijemac (Austrijanac). To se ponajprije vidi iz njegovih osobnih podataka, ponajprije prezimena. Zatim. Otac mu se zvao Wilhelm, a majka Matilda. Na vratima stana u Klagenfurtu promijenio je ime Milivoj u Georg.
Ponajkasnije, u studenom 2005. izjavio je da će shodno najavi o bilateralnom sporazumu između Austrije i Hrvatske, kao Austrijanac koji se osjeća protjeranim iz Hrvatske zatražiti povrat svoje imovine u Slavoniji "koju su mu oteli komunisti".
Bismo li, dakle u Aschnerovu slučaju, trebali zaključiti da Židovi nemaju što pitati Hrvate o holokaustu, i uputiti ih na Nijemce, odnosno Austriju. Ako Aschner abolira pripadnike hrvatskog naroda od odgovornosti za zločine nad Židovima, zašto mi od Austrije tražimo izručenje tog Nijemca (Austrijanca). On je glupom, generalizirajućom izjavom optužio sam sebe, a Hrvatska bi se suđenjem za njegove navodne ustaške zločine mogla dovesti opasnost da se "Opet sve nas Hrvate proglašava genocidnima"
, kako na svaki pokušaj da raščistimo s mračnim dijelom vlastite bliže prošlosti, reagiraju pojedini komentatori 45 lines? Gdje su tu logika i zaštita nacionalnih interesa?!
Zašto velik broj Srba podržava Vojislava Šešelja koji je nesumnjivo porijeklom Hrvat? Ne bi li im bilo pametnije da kažu: Nemojte za zločine nad Hrvatima i Bošnjacima pitati Srbe. Obratite se Hrvatima. Eto vam vašeg Šešelja, pa mu sudite. A u nastavku bi mogli reći kako Srbi nemaju veze s genocidom i etničkim čišćenjima u prošlom ratu jer su oni samo branili grobove svojih predaka, svoju Otadžbinu, nisu išli na tuđi teritorij. Njihov plan nije bio prijeći preko granice Velike Srbije: Virovitica - Karlovac - Karlobag. To što je Mile Martić raketirao Zagreb, bila je samo odmazda. Ali nikako dio plana osvajanja Zagreba. Pobogu, pa i budali je jasno da se Zagreb ne nalazi unutar granica Velike Srbije. To što je baš Šešelj najglasnije trubio o tim granicama samo je dokaz da je on kao ustaški agent amateur provocateur imao zaduženje da kompromituje srpska historijska prava. Srbima bi trebao biti sumnjiv i Slobodan Milošević jer se zalagao za očuvanje Jugoslavije. Slobo fašista? Nemoguće, on je bio na čelu socijalističke partije. Njemu se, čak može zameriti manjak patriotizma. Uostalom, vuče crnogorsko preklo k'o i Radovan Karadžić. Pa ako Crnogorci oće da se odcepe, eto im Slobe i Radovana, neka im sude. Šta ćemo sa Ratkom Mladićem, još ćemo da razmislimo.
Kao što Šešelj suštinski ne može da bude srpski fašista jer je Hrvat, automatski ustaša, tako ni Anto Đapić nije hrvatski fašist jer ga je na vlast u HSP-u doveo Josip Manolić koji je znana komunjara i jugoslavenčina.
Zašto dovraga ne ići do kraja u obračunu s idejom denacifikacije. Je li točno da je Hitler zabranio istraživanje svog porijekla zato što je znao da mu žilama teče i pokoja židovska kap krvi? Jeste. Dakle, Nijemci se nemaju zbog čega sramiti Hitlera. Ideja nacizma je židovska. Holokaust su smislili "sionski mudraci", a oni su kreirali i komunizam, koji je veće zlo od nacizma (fašizma).
Naravno, ja ne mislim tako. Ali, slična ćemo razmišljanja naći, recimo na web stranici Rimokatoličke župe Svetog Vinka Pallotija iz Vinkovaca, koja pak daje link na srpsku stranicu galaksija.com gdje su s još nabrijanijim komentarom objavljeni čitavi Iluminati Protokoli. A da je riječ o povijesno dokazanom falsifikatu ruske carske tajne službe, e to na navedenim linkovima nećete naći.
Dio čitatelja koje sam uspio privoljeti da potoše dragocjeno vrijeme na ovaj post, možda razmišljati i o preostalim teorijskim načinima rješavanja zagonetke "Tko je nama Hrvatima Milivoj Georg Aschner?"
. Bit će naravno i onih koji će jedva dočekati da me u komentarima mogu optužiti da sam zapravo ja taj koji širi govor mržnje, totalitarne, pa i sionističke ideje. Neki će iskoristiti priliku da me zbog toga prijave Upravi Blog.hr-a, ne bi li ishodili ukidanje 45 lines.
Nek si svako misli svoje! Ja bih se za kraj zadržao na sitnoj napomeni povezanoj s činjenicom da HHO, kao najuglednija i utjecajnija organizacija za zaštitu ljudskih prava, nije osudila objavljivanje Aschnerovog intervjua u Hrvatskom listu. Kako je to moguće, kad se baš iz krugova bliskim podržavateljima lika i djela Milivoja Georga Aschnera nerijetko može čuti da je Žarko Puhovski Židov? Među njima ima i onih koji iznose mišljenje da se predsjednik HHO-a nalazi na čelu masonerije koja danas kroji hrvatsku sudbinu. Proučivši objašnjenja dr. Žarka Puhovskog kojima je pred Aleksandrom Stankovićem pravdao slično postupanje svoje udruge u zadnje vrijeme, zaključujem napomenicu uvjerenjem da dr. Žarko Puhovski smatra da je zadaća HHO-a danas ista kao i ranije - da brani ljudska prava najugroženijih. Devedesetih su bila ugoržena kolektivna prava Srba, Bošnjaka, pa i Židova. Od 2000-e do danas najugroženija su individualna ljudska prava Hrvata. Takvih nema previše, pa ih se može navesti poimenično: Ivica Marijačić, Markica Rebić, Dunja i Ante Gotovina, Domagoj Margetić, Milivoj Georg Aschner, Franjo Turek, Žarko Puhovski (sjetite se kako je bio izložen torturi emitiranja Latinice u formi "ranije snimljene emisije"), Josip Jović...
Post je objavljen 03.02.2006. u 14:06 sati.