Pregled posta

Piše: SANDRA PETRAVIĆ

Nedavno je Hina javnost izvijestila da je Vjesnik d.d. razdijeljen u dvije sestrinske tvrtke, na Vjesnik-Nakladu i Tiskaru d.d. Osim te šture vijesti, ništa više. Ni riječi da se vjerojatno radi o nestanku Vjesnika. Da je to zadnja faza eutanaziranja novina, koje su komunisti osnovali 1943. godine, negdje u šumama Hrvatske, na teritoriju koji su kontrolirali partizani. Nekada glavno glasilo ZAVNOH-a i SKH, a sa stvaranjem samostalne Hrvatske provladino, po svemu sudeći, došlo je do svojega kraja. I to uz pomoć Vlade koja ga financira i, navodno, treba, ali i uz pomoć svih onih koji su ga desetljećima isticali kao najvažnije tiskano glasilo u Hrvatskoj, štoviše, koji su Vjesnik držali i kulturnom institucijom.

Dok je 2000. godine njegova likvidacija spriječena javnim suprotstavljanjem cjelokupne kulturne javnosti, sadašnje nestajanje kao da nikoga ne zanima. Čak niti Božidara Novaka, nekadašnjeg glavnog urednika, člana Vjesnikova Nadzornog odbora i glavnog obunsmena za medije pri HHO-u.
Novak, koji figurira kao moralna vertikala hrvatskoga novinarstva, na jednoj tribini nije uopće htio odgovoriti na pitanje zašto nešto ne učini za spas Vjesnika. Ignorirao je pitanje kao da se radi o zelenilu na tržnici, a ne o novinama koje su hrvatska novinarska tradicija i koje su odgojile većinu hrvatske novinarske elite. To je, naravno, mnoge zaprepastilo jer se naivno vjerovalo kako je Novak jamstvo da će Vjesnik opstati i postati relevantna javna novina, bez obzira na to tko u Hrvatskoj vlada. No u svemu tome manje je važno što jest, a što nije, učinio Novak od novca koje je država davala za Vjesnik, a koji su na razne načine potrošeni.

Pad naklade s dolaskom Rikarda Pompea

Znajući da svaka vlada želi imati novine koje će promicati njezinu politiku, ali i ideologiju pobjedničke stranke, direktori su to masno naplaćivali i eksperimentirali Vjesnikom. Naravno, nisu to radili bez znanja vlade koja ih je na to mjesto postavila. Tako je Račanova vlada bez pravih razloga fuzionirala tiskaru i dnevne novine, te time onemogućila dugoročno adekvatno rješenje postojeće krize. U toj integraciji lošije je prošao Vjesnik. Tiskara je u integraciju, unijela 141,2 milijuna kuna,a Vjesnik 54,3 milijuna kuna. S fuzijom, počinju se gomilati troškovi Račanova mastodonta.

U Vjesnik je od 2000. do sadašnjeg razdruživanja ulupano više od 350 milijuna kuna novca poreznih obveznika, od čega 150 milijuna subvencija i 200 milijuna kredita. Ali, unatoč tomu, Vjesnik se ne uspijeva oporaviti. Dokrajčivanje je intenzivno počelo dolaskom na mjesto direktora Rikarda Pompea, čovjeka od Račanova iznimnog povjerenja, koje datira još iz komunizma. Popme je kao kadar SOUR-a Vjesnik bio član CK SKH i član partijskih foruma koji su odlučivali i o likvidacijama hrvatskih emigranata. S Pompeovim dolaskom pada naklada Vjesnika, a raste uvoz papira i to preko tvrtke Sljeme papir, čiji je vlasnik Pompeova supruga. Dolaskom Pompea, dnevna prodaja novina Vjesnik s 22.500 primjeraka pada na 5.500, znači za 75 posto. U istom tom vremenu zaposleno je 170 novih radnika. Ne zato što su bili potrebni, nego zato što je svaki od novih direktora dovodio svoje ljude. Ipak, pred kraj Pompeova mandata, Vjesnik je pod urednikovanjem Krešimira Fijačka postao respektabilan dnevni list.

Izdavački lobi

Dolaskom Sanaderove vlade počinje agonija koja traje i trajat će tko zna do kada. lako sadašnja Vlada tvrdi da joj je stalo do Vjesnika, sve upućuje na to da je to samo dimna zavjesa. Jer, pitaju se i zaposlenici u Vjesniku, ako im je stalo, zašto je i dalje direktor Franjo Maletić, poznat i kao visokopozicionirana osoba obavještajnog miljea bivše Jugoslavije. Po njima, sve upućuje da je Maletić glavni kreator nestanka Vjesnika, odnosno da je kotačić nakladničkog i tiskarskog lobija, čiji je i sam dio. Naime, Maletić je u Vjesnik došao s mjesta direktora Golden marketinga-Tehnička knjiga, čiji je vlasnik. I dr. Dragomir Mađerić, predsjednik Nadzornog odbora, također je stigao iz izdavačkog lobija, iz Školske knjige, koja je zaiinteresirana za privatizaciju tiskare. Njihovim dolaskom u Vjesnik, sada je zaposlenicima jasno, započela je likvidacija Vjesnika.

Ako je Račan s koalicijom kriv za integraciju i upravljanje Vjesnikom d. d., kako ga je provodio Rikard Pompe, sadašnja, Sanaderova vlada i Maletić krivi su za sve ostalo poslije. Od 54,3 milijuna kuna, koliko je Vjesnik unio u Tiskaru, iz nje je otjeran u novu tvrtku Vjesnik Naklada d.o.o. samo s 20.000 kuna osnivačkog kapitala, tvrde zaposlenici Vjesnika. Sve drugo Maletić je ostavio Tiskari, koja će u privatizaciju za koju je, očito i sam zainteresiran. Zaposlenici se Vjesnika pitaju, zna li za to Vlada? Brine li se ona što će žrtve toga biti javnost, zaposlenici Vjesnika i na kraju država Hrvatska? Vjesnikovcima je neshvatljivo da Sanaderova vlada Maletića plaća da čini štetu državi. Da je sve skuhano u krugovima bliskim Banskim dvorima, jedino je razumno objašnjenje za takvo ponašanje, govore zaposleni.

Da je Maletić glavni kreator nestanka Vjesnika, jasno je svakome tko proanalizira njegovo upravljanje Vjesnikom. Izvori iz Vjesnika tvrde da je sve počelo čim je došao. Da je stigao pravi Big šef u Vjesnik, zaposlenicama je postalo jasno pri prvom susretu. Izbjegavajući poglede, Maletić je hladno i nezaintersirano prošao kroz redakciju i nevoljko ih pozdravio. To oku iskusnih novinara nije promaklo, prepoznali su u njemu osobu koju ne zanima uspješan Vjesnik. Vukao je poteze koji su Vjesnik vodili ka gubljenju identiteta. U tome je izvrsno iskoristio Andreu Latinović, koja je po njegovu ukusu počela dovoditi i zapošljavati novinare iz Večernjeg lista, puno lošije od postojećih u Vjesniku.

3.5 milijuna kuna za promociju "novog" Vjesnika

Jedna za drugom stizale su akvizicije; Renato Ivanuš i Nenad Unukić, koji je zbog nerada otpušten iz Večernjaka. Potom je uslijedio dolazak Maletićeva miljenika,
Karla Rosandića, inače prijeratnog dopisnika i fotoreportera iz Siska. Dovevši spomenute, Maletić je stvorio bazu svojih provjerenih kadrova, kojima je bio okružen dok je bio u Večernjem listu. Oni su bili jamstvo da će bez pogovora izvršiti sve što od njih zatraži.

U vrijeme dok je pripremao "konačni udarac", davao je nadu Andreji Latinović i njezinoj koncepciji redizajna Vjesnika. Ali i tu je uključio svoje veze i prijatelje. Preko marketinške tvrtke Uneks, vlasnika Ede Šumanovca, Maletićeva prijatelja, samo za promociju novog redizajniranog Vjesnika u nekoliko mjeseci utrošeno je 3,500.000 kuna. Poslije toga uslijedio je konačni udarac, knock down Vjesnika! Još je trebao samo novog glavnog urednika.
U realizaciji projekta uništavanja novina Vjesnik, glavnu rolu igrao je Karlo Rosandić. Za to ga je Maletić prvo nagradio uredničkim mjestom, a danas je zamjenik glavnog urednika, iako bez ikakvih kvalifikacija za to mjesto. Dakle, sve je pripremljeno, samo je još trebalo dovesti glavnog urednika i moglo se početi s realizacijom nestanka Vjesnika.
U prvi mah Maletić i Rosandić kao glavnog urednika vide Željka Krušelja, pa ga početkom 2005. zapošljavaju u Vjesniku. Međutim, Krušelju, koji je iz Večernjaka otpušten jer je zlorabio novinarsku etiku za privatnu korist, komotnije je bilo biti hvalitelj Maletićevih izdanja u Golden marketingu, nego suodgovarati za nestanak Vjesnika. Budući da je propao plan s Krušeljom, u ožujku je iznenada banuo Darko Đuretek, Večernjakov novinar koji je pratio HDZ i Vladu, miljenik Jadranke Kosor, poznatiji, kako za njega govore kolege iz Večernjaka, kao onaj koji bi se «svakom uvukao, a da nikome ne viri».

Potpuna agonija Maletićevim dolaskom

Njegovim dolaskom moglo se pristupiti konačnom nestanku Vjesnika. Još je trebalo samo formalno smijeniti Andreu Latinović. To je Maletićevoj kliki pošlo od ruke kada su iz Vlade počeli stizati prigovori na njezina česta putovanja s premijerom Sanaderom, odnosno kada je izgubila podršku Jadranke Kosor. Čim je ucjenom ( rekli su joj da će dobiti otkaz jer je u suradnji s Tomislavom Karamarkom maltretirala mene? op. ž.p.) smijenjena Andrea Latinović, za novog glavnog urednika postavljen je Đuretek, koji je odmah krenuo s konačnim, potpunim nestankom Vjesnika. Izabrani po odanosti, Maletićevi kadrovi su malo pomalo od analitičkih novina, Vjesnik pretvarali u Večernji list prije nego ga je kupila Stirya. Vjesnik je gubio ugled ozbiljnh i objektivnih novina, što je postao pred kraj urednikovanja Krešimira Fijačka.

Postavši glavni urednik, Đuretek je počeo provoditi dodvorničku uređivačku politiku. Rezultat toga su prigovori na jednostranačko pisanje i nezadovoljstvo uređivačkom politikom, koje je ovih dana izrekao Božo Novak. I, naravno, pad prodane naklade. Iako Maletić i Goran Popović, novi direktor Vjesnik Naklade d. o. o., tvrde da se Vjesnik dnevno prodaje u 11.000 primjeraka, pouzdani izvori iz Tiskare tvrde da ne prelazi 6.000 primjeraka.
Kako bi zamišljeno lakše proveli, Maletić i njegovi stvorili su atmosferu straha. Zaposleni tvrde da tako nije bilo ni za vrijeme najgoreg komunističkoga jednoumlja. U Vjesniku svi strahuju od sutrašnjega dana. Novinari su stalno pod
stresom. Nitko se ne usudi reagirati jer se. takvima ne objavljuju tekstovi, prijeti otpuštanjem i ugovorima koje će određivati sadašnja redakcija.

Iako su doveli 20-ak vanjskih suradnika, puno lošijih od postojećih novinara (Bojan Divjak, nećak Vladimira Šeksa, doveden je iz Glasa Slavonije, a ljetos je bio potpisnik Glavaševe inicijative za Slavoniju i Baranju op. ž.p.), Đuretek, Rosandić, Maletić i Popović javno poručuju svima koji ne budu imali dovoljno tekstova, plahti, da će biti otpušterii, bez obzira na ime i kvalitetu pisanja.
Osim svega nabrojenoga, Maletić i njegovi kadrovi opstruiraju svaki pokušaj sindikata da se Vjesniku pomogne da iziđe iz stanja u kojemu se nalazi.
Zaposlenima se prijeti otkazima ako ne potpišu što uprava od njih traži. Uprava odbija razgovore s novinarima o bilo čemu. Ne pristajanje na potpisivanje kolektivnoga ugovora, iako je Vjesnik kao državno poduzeće taj ugovor odavno morao potpisati. Maletić se ponaša kao da mu nitko ništa ne može, cijelo vrijeme direktorovanja izigrava zakonske propise. A i u sukobu je interesa. Vjesnik permanentno objavljuje feljtone i recenzije knjiga koje izdaje Golden marketing. Za ozljedu na radu osigurao je sebe, ali ne i ostale zaposlenike, iako je od plaće svakog zaposlenika oduzimao dio za ozljedu na radu. U prosincu 2005., bez zakonskog uporišta, donio je odluku da se zaposlenicima smanji plaća za deset posto.
Njegov nasljednik, novi direktor Vjesnik Naklade, Goran Popović, koji traži da ga se, zove doktor Goran Popović, stalno šalje različite poruke. Jedan dan tvrdi da su svi zadovoljni s uređivačkom politikom novina; nakladom i izgledom, drugi da je sve loše, treći da se mora prekinuti s autocenzurom i dodvoravanjem vlasti jer sutra možda dođe neka druga, pa što će biti s Vjesnikom.
Vjesnikova današnja bilanca rezultat je Maletićeva rukovođenja. Zahvaljujući njemu, Vjesnik je s 54,3 milijuna kuna, koliko je unio u Tiskaru, pretvoren u poduzeće bez kapitala. Od 1.100 kvadratnih metara poslovnih prostora, koje je Vjesnik imao 2000., godine, danas nema niti jednoga. Ako kojim slučajem preživi, ubuduće će, kako bi mogao raditi, nekadašnje svoje prostore morati skupo plaćati Tiskari, koju Maletić ubrzano privatizira. Dok se sve to događa, po raznim novinama on i sudionici u njegovoj krađi, raspredaju o modelima privatizacije nekih budućih novina Vjesnik. Hoće li do te, privatizacije uopće doći, veliko je pitanje. Po svoj prilici cilj svega jest velika zarada na likvidaciji i Vjesnika i Tiskare, te prodaji zemljišta i nebodera Hypo-Alpe-Adria banci, koja bi to pretvorila u hotel i stambeno poslovni kompleks. Pitanje je samo kada će Hypo-Alpe-Adria banka pristati na cijenu koju traži Večernji list, koji također u tom kompleksu ima svoje prostore.


Slika direktora Vjesnika koju je Hrvatski list prenio bez navođenja izvora


TKO JE FRANJO MALETIĆ?

Više od milijun kuna zarade u 2004. godini: od Vjesnika 370.000 kn, od Nadzornih odbora 242.000, a od dividende 510.000 kn!

Radi se o osobi koja nikada nije bila u politici, ali je politici odano služila. Rođen je 21. 05. 1951. u Ferdinandovcu, općina Đurđevac, diplomlrao je uz rad na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Od 1972. do 1983. radi u poduzeću Sloga export-import, od 1983. do 1987. godine bio je direktor JAT-a Zagreb, a od 1987. do 1991. godine predstavljao je JAT u Kanadi.

Prema izvorima nekadašnje hrvatske emigracije iz Kanade, tamo je nadzirao rad hrvatske emigracije. Iz Kanade je trebao otići u Australiju, ali mu je Australija zabranila ulaz. Od 1991. do 1993. godine bio je direktor INA TOURS-a, za koji su vezane mnoge obavještajne afere o kojima je, inače, u hrvatskim novinama dosta pisano.

Od 1993. do 2000. godine direktor je i vlasnik Golden marketinga-Tehnička knjiga, koji je uprocesu pretvorbe nastao iz Tehničke knjige, a čiji se akteri još sude. Pomoćnik direktora Večernjeg lista bio je od kolovoza 2000. do kraja listopada 2001. U Večernji list doveo ga je Ivan Nuić, direktor Montmontaže, kada je Večernjak tajno prodan Nuiću i Pavi Zubaku i trebao je zamijeniti Branka Lovrića. Međutim, kada se otkrilo tko su stvarni vlasnici Večernjaka, Maletić se pokupio i vratio u Golden marketing gdje je «spavao» do Sanaderove smjene Račanovih ljudi u Vjesniku koja se dogodila u svibnju 2005.
Sanaderova vlada namješta ga za direktora Vjesnika d. d., gdje radi od 1. srpnja 2004. do danas.

Maletićeva zarada

S povratkom Račana i koalicije na vlast, Maletić za prvih sedam mjeseci 2000. godine, u svojem Golden marketingu - Tehnička knjiga, zarađuje tek 36.000 kuna. Ipak, prorađuju stare veze, pa on za preostalih pet mjeseci, kada postaje pomoćnik direktora Večernjeg lista, zarađuje 274.000 kuna. U 2001. godini, do kraja listopada u Večernjem listu zaradio je još (1,254.000), milijuni dvjesto pedeset i četiri tisuće kuna. A za preostala četiri mjeseca u svojern Golden marketingu zaradio je 34.000 kuna.
U cijeloj 2003. godini Maletić je u svojoj tvrtki sveukupno zaradio tek 113.000 kuna. Ali na kraju godine pobjeđuje Sanader i Maletić ne propušta šansu. Opet mu počinje dobro ići. U prvih šest mjeseci 2004. godine Maletić je u svom poduzeću zaradio 62.000 kuna, ali za ostalih šest mjeseci, otkako je namješten za direktora Vjesnika d. d., iako mu je službena plaća 26.000 kuna, zaradio je 370.000 kuna. U toj godini od članstva u nadzomim odborima dobio je 142.000 kuna, a na ime dividende od dionica naplatio 510.000 kuna. Zanimljivo je da dotada nije imao nikakvih prihoda od dividende. Očito mu ih je netko darovao da obavi posao koji će tome donijeti milijunsku dobit u eurima. Kolika je bila Maletićeva zarada u 2005. godini svatko tko imalo razmišlja, može lako izračunati. Zna li Sanader koliko zarađuje Maletić?

Hrvatski list, stranice 25, 26 i 27, 09. veljače 2006.