Mate Bašić, genijalni novinar po Denisu Kuljišu, iznova je izrazio uvjerenje da ne mogu dobiti neki sudski proces.
3. mobbing (iz kategorije work harrassmenta, uz imanentne stalkinge, campainige, conspiracyje, etc.) u Hrvatskoj je, koliko ja kužim, neko novovjeko otkriće pomoću kojega sad ti pokušavaš ishoditi neku lovicu koju nikada nećeš dobiti, jer si neobrazovana lijenčina i blefer.
Kako je riječ o višestruko dokazanom lažljivcu (M.B.-u), dobio još jednu priliku da ga demantiram. Sudac Općinskog suda Ivica Pezo presudio je jutros u sporu koji sam od 2001. vodio s Marinkom Mikulićem, vlasnikom PAN tvornice papira i izdavačem tjednika Fokus, da je otkaz koji su mi dali "nedopušten". Kroz mjesec i pol održat će se glavna rasprava na kojoj će se utvrditi koliko mi točno Mikulić duguje novca.
Za sve koje zanima tko je Marinko Mikulić i kako je do sada teka naš spor neka kliknu na donje linkove.
Ja, nažalost imam iskustva s Panom. I mogu ti reći - ni za živu glavu nemoj otić tamo. Gazda je Marinko Mikulić, hadezeovac, nekakav predsjednik udruge kvazikatoličkih poslodavaca. Kvazi, velim, jer tip izrabljuje svoje zaposlenike do granica (ne)izdržljivosti. Osim što plaća zna kasniti (mislim i nije neka novost u HR firmama) frajer ti isplati pola plaće drugu polovicu ti da u bonovima koje možeš trošit, naravno - u njegovim dućanima. Tako da osim što te ne plaća moraš mu još i ostavit novca. Uradeno sam iz početka svaku trećinu plaće dobijala u bonovima koje sam mogla trošit jedinu u njegovu marketu koji je na kraju pothodnika Glavnog kolodvora u zagrebu. Čaša se prelila kad sam jednom čak dvije trećine plaće dobila u bonovima i trebala otići u Đakovo (tip je gospodar tog grada, u glavnoj ulici ima 10 dućana) i na kraju da bilo kako izvučem novac kupovat njegovu bijelu tehniku po njegovim, maloprodajnim cijenama.
Osim toga, a bilo je i u novinama upropastio je do njegova preuzimanja vrlo profitablinu plantažu voća u Borincima i stjero sve radnike na cestu. Ako en vjeruješ, slobodno se raspitaj o "uvjetima" kod njegovih zaposlenika, najbolje u tom marketu na G. kolodvoru. Mislim da dovoljno govori činjenica da sam od tamo pobjegla glavom bez obzira nakon godinu dana i to, ne čekajući novi posao. Otišla sam ravno na burzu jer mi se taj "katolički" poslodavac i njegovi sateliti zgadio da ne bih podnijela sekundu više na tom radnom mjestu.
Nisam ja Mate Bašiću ni lijen ni blefer. Pet godina se sporim s Mikulićem, što ne vjerujem da bi izdržao ni ti "vrijedni katoliče". Edo Popović se brže naplatio od Marinka Mikulića, nego ja. Al' Edo je jedinstven, znaš i sam.