Veliki tajni plan s velikim ciljem

nedjelja, 25.09.2016.

86. OSLOBOĐENJE - VILINSKI SVIJET

...Šećem vrtovima Vilinskog Svijeta, prostora s one strane. Energija teče širokim rijekama čistih neprekinutih snopova, a njena se snažna svjetlost rasipa posvuda i prepliće u energetske spirale iz kojih je izgrađena ova stvarnost. Svjetlost sa svih strana obasjava moje ovdje krhko energetsko tijelo i puni mi vrtloge bliještećom puninom spektra koji odmiče tamu do daljine.
Spojen sam na pramenove koje upijam u sebe i obojan osjećajem bezbrižnosti uživam u trenutcima koji su mi poklonjeni ovdje i sada. Zadovoljan sam, ponosan na svoju sposobnost odmaknuti stvarnost koju ljudi prihvaćaju za jedinu i ući ovamo gdje ne ulazi bilo tko. Malo nas može šetati tajnim mjestom gdje ne vrijede zakoni čovjeka, prostorom ispunjenim ljubavlju, koja osim sličnog, ali bezgranično snažnijeg intenziteta, nema mnogo toga zajedničkog s posesivnim ljudskim osjećajem samorealizacije kroz odobravanje drugog bića.
Ovdje snažna privlačnost nema definiran objekt želje već prolazi kroz sve i jest sve. Nije ograničena, nije definirana pravilima i ne gasi se kao slaba svijeća na povjetarcu. Najbliža je onome što svi mentalno razumijemo kao ljubav bez ikakvih granica, ali zapravo nas malo zna o čemu je riječ.
Energija me prožima dok koračam kroz energetsko polje, promatra me iz svih uglova, ispunjava, grije osjećajem koji se širi toplim okruženjem i manifestira samu sebe kroz zamamne mirise ugodnih neuronskih prostranstava.
Cvjetovi spirala dodiruju mi tijelo, srčem svjetlosnu srž i slušam zvukove vilinskih jezika koji se razliježu posvuda. Visoki, ali umirujući tonovi ugodno draže unutarnji sluh i pretvaraju zemaljsku želju u podatnu masu druge dimenzije užitka, spremnu za modeliranje. Opušteno usmjerene misli, svesrdno prihvaćam veliku milost koja se obrušava na mene sa svjetlosnih nebesa u kojima se nalazim.
Skladni pokreti vitkih, nježnih, zavodljivih vila prepuni su pršteće zaigranosti. Povezane sa snopovima, iz svoje nutrine šire valove koji se stapaju sa svjetlom okoline, održavajući ovu stvarnost postojanom. One su sigurni putokazi u šarenilu ovoga svijeta, srž bez koje ostalo ne postoji.
Upijam titraje njihovih tijela, pijem svjetlost koja sjaji kroz dimenziju vilinske prisutnosti. Rezonancija me ugodno trese, vrtlozi se pune, a tijelo postaje mlađe, svježije, snažnije. Izboji vilinske Energije postaju dio mene, postaju onime što ću kao Magiju koristiti kako bih u materiji mogao i više od onoga što već mogu. Moja sigurnost u puteve kojima hodam raste i motivira me kao što pogled na pučinu motivira kapetana da prijeđe cijelo more kako bi stigao na neku daleku obalu.
Da me mogu vidjeti, dodirnule bi me, ali to bi bio Gabrielov kraj. Izgorio bi kao dalekovod pod udarom groma. Vilinska Energija najsnažnija je za koju znamo i izravni kontakt bi ispržio moje neurone, prebacujući me iz uzvišenog statusa čarobnjaka najvišeg ranga u prizemni status vegetirajuće amebe.
Ipak, sasvim sam im blizu, potpuno opušten, kako bih što brže napunio vrtloge barem do pola i vratio se kamo pripadam. Na ono mjesto na koje se svaki put sve teže i teže vratiti s obzirom na savršenu ljepotu ovoga. Natrag među strojeve, zgrade i ljude...
Razigrana vila vanvremenske ljepote odmakne se od svojih družica, obiđe nekoliko svijetlećih rascvjetanih spirala, napravi polukrug pa stane ispred mene i radoznalo me promotri svojim dubokim očima.
Znam da me ne može vidjeti i da je njezin pogled samo slučajnost koja djeluje stvarno, ali zaista je lijepo promatrati te tople, blage oči koje kao da zaista gledaju u moje.