semper contra

subota, 31.03.2018.

Odjeci izložbe

Naš drugi međimurski tjednik u svom posljednjem broju donio je reportažu o Tri gracije-umjetnice koje su sudjelovale u velikoj humanitarnoj misiji.

To su: naša blogerica Kristina Tot Kaša o kojoj sam već imao čast pisati na svom blogu, zatim Vera Lipović koja je 53 akvarela s motivima cvijeća, pretežno narcise, poklonila udruzi liječenih žena „Nova Nada“ i Franciska Pongrac koja je svoje slike sa izložbe povodom dvadesete godišnjice osnutka Župe Sv. Antuna Padovanskog poklonila u dobrotvorne svrhe Udruzi žena oboljelih i liječenih od raka – SVE za NJU.

Slike naših triju gracija objavljene su na naslovnoj strani tjednika (bez ijedne slike političara) koji ovim brojem čestita svim čitateljima Sretan Uskrs, a ja koristim naslov kao lijepu čestitku čitateljima mog bloga.

Cijela naslovna stranica priloga MEDIA posvećena je ovim trima humanitarkama no, bez lažne skromnosti, najdominantnija je bila naša blogerica.

Objavljen je i kratki razgovor s Kristinom koji je redakcija opremila ovim naslovom…

…a ispod njega i sliku 'blogerskog anđela' u društvu njenog anđela čuvara s velikom srcem kakve imaju sve tri donatorice.


Sve u svemu jedna lijepa gesta triju umjetnica koje su pokazale da se ženama može pomoći i na drugi način a ne samo usvajanjem Istanbulske konvencije.
Svaka im čast.

31.03.2018. u 15:39 • 10 KomentaraPrint#

nedjelja, 25.03.2018.

Anđeli u našem gradu

Na ulazu u dvoranu Sheier, gdje se održavalo dvostruko slavlje; izložba slika naše blogerice i umjetnice Kristine Toth Kaša i proslava 60. godišnjice dječjeg odjela bolnice u Čakovcu, stajao je plakat sa obaviješću što vas čeka kad uđete.


Ušavši u dvoranu supruga i ja smo pogledima potražili slikaricu. Priznajem, iako nevoljko, prva ju je prepoznala moja bolja polovica.

„Dobar dan“, rekoh pružajući buket cvijeća po izboru moje supruge, „Semper contra (dodah ime i prezime), a ovo je moja supruga“, predstavih se.
Vidim malu zbunjenost u očima pa dodah:
„Znam, obećao sam da ću imati bijelu kapu s natpisom Semper contra, ali je nisam našao“ rekoh. Kristina potvrdi da ju je to zbunilo.
Poveo se kratki razgovor i pala fotka. U tom trenutku pojavi se i ravnatelj čakovečke bolnice koja je organizirala ovu manifestaciju povodom 60. godišnjice, no o tome je pisala @luki pa neću ponavljati.

„Slikaj Kristinu s ravnateljem!“, reče supruga. Evo dvoje slavljenika.


Događanja su se odvijala na 'dvije razine'.

U prizemlju se, kako je red i običaj, nalazio stol, na njemu raznovrsne delicije za, kako se to kaže, 'malo prigristi' (probao sam, bilo je fino).

Naravno ni grlo nije ostalo suho.

Prema fotki, snimljenoj pola sata prije početka službenog dijela, bilo je dosta posjetitelja. U početku u prizemlju…

…a onda smo se polako počeli seliti na kat gdje je se treba odvijati svečani dio proslave.

Dok su nastupali gosti izvođači (volonterski)…

…međimurska pjevačica Marija Jambrović…

…muški vokalni ansambl pjevačkog društva „J.Š. Slavenski“ iz Čakovca…

…i 'mlade snage' – učenica muzičke škole izvela je vlastitu kompoziciju za saksofon uz pratnju učenika iste škole na klaviru…

…mobitel mi je javio da sam dobio SMS poruku. Poruka je bila od @luki. I ona je bila prisutna. Kad je priredba završila, došla je do nas. Pozdrav, zagrljaj, poljubac, kako se to od @luki može očekivati. Kristini je poklonila bombonijeru, meni bocu vina.

Pojavio se i naš župan (bivši učenik moje supruge). Naravno morala je pasti fotka. Zašto mene nema već je objasnila @luki pa o tome neću.

Fotke Kristininih slika možete vidjeti na @lukinom blogu. Ova moja prikazuje četiri od njih tek toliko da se vidi kako je to izgledalo ovješeno na zid.

Slika koja me se najviše dojmila.

U jednom sam trenutku vidio našeg župana kako razgovara s autoricom. Supruga mi je rekla da su razgovarali o kupnji slike za prostoriju Županije. Izložba je, naime, bila prodajna a sva sredstva koja će se dobiti prodajom slika Kristina je donirala za dječji odjel bolnice.

Kad je sve završilo @luki je imala još vremena do polaska autobusa pa smo navratili u poznatu slastičarnicu Van Doren. Žene na kavu, ja na malo crno pivo. I kako kaže @luki u svom postu: „Imala sam blagi izljev blagogalagoljivosti, preuzela me logoreja - mogu pričati do beskraja.“ Supruga je samo malo zaostajala za njom, a ja sam, kako to biva kad je muški sam sa ženama, uglavnom šutio i slušao.

Na povratku kući prošli smo pokraj dvorane. Nije bilo više panoa, vrata zaključana, u dvorani mir i tišina kao da tu još samo prije sat vremena nije bilo živo, veselo i svečano.

Na kraju ove male priče, buket neobičnog cvijeća i dva srca za našu blogericu @kristinatotkasa uz iskrenu zahvalu što je u naš grad dovela svoje Anđele.

25.03.2018. u 15:19 • 29 KomentaraPrint#

četvrtak, 22.03.2018.

Druga strana medalje

U posljednje se vrijeme mnogo afirmativno priča o Međimurju. Pri tome se, naravno, ne propušta spomenuti kako je moj grad lijep, uredan, čist i ugodan za življenje. Nije da nije, kako se kaže, no ima i on svoju 'drugu stranu medalje'. Ne bih bio Semper contra da nešto ne progovorim i o toj strani. Nisu to neke velike zamjerke; često kažem kako je u gradu lijepo iako mu nalazim tisuću nedostataka, no odmah dodajem: ali mnogi gradovi ih imaju milion.

A što je najžalosnije ta 'druga strana medalje' su 'male ružne stvari' koje bi se uz samo malo dobre volje, bez mnogo novca, mogle riješiti. Ali njih treba 'vidjeti' i po mogućnosti početi rješavati dok su u začetku.

No dosta je bilo 'mudrovanja', idemo na stvar.
Započnimo klupama. Njih ste već imali prilike upoznati u jednom od mojih postova. I one imaju 'drugu stranu medalje'.

Na prvi pogled ovim klupama ništa ne nedostaje. Ništa osim redovite zaštite od atmosferilija premazima boje ili laka. Ne radi li se to redovito, a nije to skupo, na kraju će rezultat biti ovakav…

…i ova je klupa nekad bila 'na ponos gradu' a danas je ruglo. I to nikoga ne smeta.

Ovako izgleda klupa ako se drveni dijelovi redovito ne održavaju. Sjećam se kad sam bio mići kako su radnici dolaskom zime odvozili klupe u spremište, tamo ih 'dotjerali' da bi ih dolaskom proljeća vratili obnovljene u park. Sad klupe godinama stoje na suncu, kiši, snijegu, ledu.

A ako pak neka od dasaka toliko propadne da je treba zamijeniti, onda naši 'restauratori' postave novu daski koja je za pola debljine viša od postojećih i sad ti sjedi udobno na takvoj klupi.

Mogao bih navesti još sijaset primjera na temu 'klupa', no za ilustraciju je i to dovoljno.

Sad o starom gradu Zrinski, ponosu grada.

Moji vjerni štioci će se sjetiti da sam o slučaju 'kaverne' na zidinama starog grada već nešto 'drvio'. Ovo je najnovija snimka koja evidentno pokazuje da se po tom pitanju nije učinilo ništa, što bi se reklo: ni prstom nije maklo.

U međuvremenu se 'majka priroda' potrudila da 'zasadi' drvo na samom bedemu. Gradski oci vjerojatno čekaju da drvo ojača i bude spremno za rušenje kako bi se siromašnim građanima osiguralo ogrjevno drvo.

Ne moram gledati samo u nebesa, naći će se ponešto ako svoj pogled usmjerim prema zemlji.

Otkako smo izašli iz 'mračnih vremena' zavladala je manija fešti čije je glavno obilježje – ogroman šator (ima njih i drugim povodom, no „nećemo politiku u moju butigu“). I dođe tako neka fešta - ima ih kao gljiva poslije kiše - dođu ljudi, kamioni, dijelovi ogromnih šatora i krene postavljanje. Fešta prođe, a na pločama trga ostaju rupe od klinova za učvršćenje. I nikog nije brige što tih rupa ima sve više.





Dizajneri pješačkih prolaza imaju svoju logiku, korisnici svoju. I koliko se god oni prvi trudili natjerati 'dizajnerske amatere' da idu njihovom stazama oni ih neće slušati. Umjesto da ih poslušaju i te 'staze slonova' urede i privedu svrsi, ostavljaju ih takve neuređene. Za kišnih dana mogu se koristiti samo u gumenim čizmama.

Na kraju dokaz nečije gluposti. Veliki je dio površina u centru popločan granitnim pločama. Lijepo to izgleda. No ova slika pokazuje da one nisu prikladne za dio nogostupa preko kojeg svakodnevno prelaze automobili s obližnjeg parkirališta. Slika je snimljena prije par mjeseci, danas taj dio izgleda mnogo gore. Taj je dio trebalo asfaltirati, a podlogu napraviti da izdrži teret vozila.

No da bi se to (a i ostalo opisano) napravilo treba misliti i vidjeti. To je mnogim ljudima najteža aktivnost.



22.03.2018. u 12:02 • 23 KomentaraPrint#

petak, 16.03.2018.

Povratak u prošlost (2)

Priča o škarama



Bio sam sasvim, sasvim mali kad sam prvi put vidio škare na slici. Oni koji se razumiju u škare odmah će prepoznati oblik pravih starih krojačkih škara. Bile su one u to vrijeme sastavni dio pribora za krojenje i šivanje koji je koristila majka, u vremena kad su i profesorice krojile i šivale jednostavne odjevne predmete za svoju djecu. Te su škare iskrojile mnoge tkanine i platna iz kojih nam je majka šivala hlače i košulje.

Vremena su prolazila, majka je sve manje šivala a sve je više bila angažirana u svom poslu, pogotovo kada je postala direktorice Učiteljske škole u Čakovcu. Škare su u mraku ladice šivaće mašine provodile sve više i više vremena. Unatoč tome one su i dalje bile namijenjene samo za uporabu rezanja tekstila i platna. S njima se nije smjelo rezati papir i karton. Ne bi se smjela ni plastika da je tada postojala.

Prolazile su godine… Sagradio sam vikendicu. U njezinom podrumu, umjesto spremišta za vino, napravih radionicu – moj Raj. Opremih je svakakvim alatom i ručnim električnim strojevima, a neke takve uređaje i sam sastavih koristeći kao pogonski stroj motore perilica rublja.

Majka je jednog dana, prije petnaestak godina, otišla na put bez povratka a škare su se iz 'mraka' ladice šivaće mašine preselile u ladicu kredenca u podrumu vikendice. U mom Raju imao sad sada vrhunske škare.

Mnogo sam ih puta koristio ne obazirajući se više na nekadašnju zabranu da se s njima može rezati samo tekstil. Rezao sam s njima ja i tanke izdanke trsova na mojim brajdama. I nisam ih nikada trebao oštriti.

A onda su škare nestale. Uz sva moja nastojanja nisam ih mogao naći i na kraju sam se pomirio da ih više nema.

Jednog sam dana, ne znam koliko je vremena prošlo kako su nestale, kosilicom kosio travu u blizini brajdi, i kad je kosilica pokosila visoke vlati trave ugledah škare kako leže na zemlji, već pomalo utonule u nju. Prvo sam se iznenadio, a onda razveselio, pogotovo kad sam ustanovio da su još uvijek funkcionalne.

Vikendice i radionice više nema. Nema više ni brajdi pokraj kojih sam našao škare. Samo škare i dalje služe svojoj svrsi. Nalaze se u stanu u Samoboru. Kad tamo povremeno boravim pa ih uzmem u ruke da nešto izrežem, u mislima se svaki put odvrti ova priča koju, eto, podijelih s vama.

16.03.2018. u 17:08 • 36 KomentaraPrint#

petak, 09.03.2018.

Rod i spol

Lijevim uhom slušam povremeno diskusije o famoznoj Istambulskoj konvenciji, a bogami ponekad bacim i desnim okom na zajapurene zagovaratelje i protivnike te 'strašne' konvencije koja će dovesti do izumiranja hrvatskog naroda. Za razliku od 'bijele kuge' (iseljavanje), ova bi se mogla nazvati 'rodna kuga'. Nisam se previše zamarao s tim, niti razmišljao o razlici između roda i spola.

A onda danas pročitah „Studio“ i komentar Tomislava Čadeža na temu „Tema dana“, još jedna od 'ništkoristi' emisjija HRT. Na jednoj od posljednjih emisija na temu 'roda i spola' vodile su 'veleumnu diskusiju' Sanja Sarnavanka i Željka Markić, no na kraju, kako kaže Tomislav: „nitko nije razumio što su pričale i oko čega su se sporile“ (nisam gledao pa ne mogu dati svoju sud).

U čemu je onda problem, pita se Čadež. Zbog čega se Crkva digla na stražnje noge ne bi li spriječila usvajanje Konvencije. Evo kako to jednostavno objašnjava spomenuti komentator:

„Crkva i klerikalni političari (…) protive se njezinu usvajanju (jer): konvencija razdvaja rod od spola. Elem, podrazumijeva ta konvencija huda da se netko može roditi kao muško, pa se nakljuka hormonima, operira i postane žensko, i da je to u redu i da je to ljudsko pravo. Ostalo u toj konvenciji crkvenjacima i konzervativcima očito sporno nije (…), pa se zapravo može reći da nitko u ovoj državi ne tvrdi, primjerice, da muškarac smije tući ženu. Nego samo to da ne smije promijeniti spol.“

Ako vi, dragi štioci, malo mućnete glavom upitat ćete se zašto se, zapravo, oko toga digla tolika prašina, kad naši 'uvaženi' saborski zastupnici upražnjavaju promjenu 'spola' barem jednom u svom 'uvaženom' mandatu.

Primjer prvi: SDP-ovac, stanoviti T.S. smućka neku lovu, prijeti mu istraga, pa on lijepo odluči, da bi spasio 'guzicu', promijeniti 'spol', oprostite stranku, i bez problema postane HDZ-ovac. I nikome ništa. Nitko se ne buni, pa ni S.S. ni Ž.M!

Primjer drugi: cijela jedna grupa ljudi koja se imenuje HNS-om i koja je bila na strani 'lijevog spola', pardon lijevog političkog krila, čak je sklopila 'bračnu' obvezu s, također 'lijevim spolom' koji sebe naziva SDP, odjednom zaželi da promijeni 'spol' pa se podvrgne lobotomiji, zaboravi kojeg se roda rodio i brzo promijeni 'spol' ne bi li se što više približio valovu (koritu) u kojem ima više klope.

Promjer treći: neki od onih što su se rodili kao HDZ-ovci ili SDP-ovci, skuže da im Gazda baš nije sklon i ne želi ih približiti 'rodnom valovu', odluče promijeniti 'spol' i postanu 'politički srednji rod' pa na miru lupaju i po jednom i po drugom 'rodu', a saborska plaćica teće li teće.

Ipak, moram biti iskren, ni ja ne bih prihvatio spomenutu Konvenciju. Pitate se zašto?

Pa evo, primjer četvrti: neki muški 'rod' siluje neki ženski 'rod' i, naravno, čeka ga kazna, možda i dugogodišnji boravak u društvu pripadnika njegovog 'roda' gdje se baš puno ne vodi briga o kojem se 'rodu' radi.

I da bi se spasio, on lijepo promijenio 'spol' postane žensko i ajd sad ti dokaži da je nekoga silovao.
Čime?!

09.03.2018. u 21:03 • 31 KomentaraPrint#

četvrtak, 08.03.2018.

8. mart

Vraćaju li se opet vremena kad će žene, majke, supruge, radnice morati kretati u borbu za svoja elementarna prava?



Ne znam odgovor na to pitanje, ali znam da cvijetu pripada cvijet.

Sretan vam Dan žena, drage moje blogerice.

08.03.2018. u 08:17 • 16 KomentaraPrint#

utorak, 06.03.2018.

Med i mlijeko - dodatak

Završio je moj boravak u Bol-u, i evo me ponovo u Brlogu. Nicu sam ostavio za drugi puta, po mojoj procjeni tu negdje unutar godinu dana. No o tome kad za to dođe vrijeme :-)!

Tretman u Bol-u je uspio u toliko što više ne krvarim, no to ne znači da neću ponovo kad započnem upotrebljavati lijek protiv zgrušavanja krvi. Ostali problemi s kojima sam otišao vratili su se zajedno sa mnom, pa i moj cinizam (po kojem sam postao poznat i na spomenutim destinacijama).

* * *

Surfajući na 'zimovanju' po Internetu, naletio sam na dvije vijesti koje, na prvu, nemaju veze jedna s drugom. No ne bi bio ja Semper contra ako među njima ne bi našao 'neku tajnu vezu'.

Prva vijest se odnosi na tragičnu sudbinu Madine, 6-godišnje izbjeglice iz tamo neke zemlje 'Bogu iza nogu' koja je stradala kad ju je – tako kažu mediji – udario vlak dok je hodala prugom jer su je – opet tako pišu mediji – naši policajci zajedno s roditeljima silom vraćali u Srbiju iz koje su ilegalno prešli u Hrvatsku, ne dozvolivši da idu cestom (valjda je put bio dulji pa bi se jadno, malo dijete previše 'umorilo').

Mediji preciziraju: Madinin grob nalazi se na rubu lokalnog groblja kraj Šida gdje je djevojčica provela svoje posljednje poslijepodne. Njezin grob nema nikakve oznake, no njezina se obitelj moli da je ne zaborave. „Molimo vas, proširite našu priču jer ona je došla u ovu zemlju puna nade“, rekao je njezin otac koji još uvijek čeka smrtovnicu šestogodišnje kćeri.

Ovaj post je moj skromni doprinos njihovoj molbi.

* * *

Druga vijest, koja na prvi trenutak ili 'augenblick' nema nikakve veze s prvom viješću glasi:
„Levijatan stiže i u Hrvatsku! Od skupine 'nježnih grubijana' strepe svi zlostavljači životinja, a momci u crnom za njih imaju samo jednu poruku - 'Naći ćemo te!'“

Ispod te vijesti slika boraca za 'prava' kućnih ljubimaca. Ne znam da li u program borbe 'udarne grupe' spada i borba za dostojanstveno obilježavanje grobova stradalih kućnih ljubimaca. Za prava, tamo nekih izbjeglica iz zemalja 'Bogu iza nogu', njih nije, izgleda, posebice briga.


* * *

E, sad kakve veze imaju ta dva događaja s naslovom ovog posta?

U istim tim masmedijima pročitao sam (pošto kupio, poto prodao) da se naše vlasti rigorozno odnose prema izbjeglicama (možda i prema maltretiranju kućnih ljubimaca) kako bi birokratima u Bruxellesu dokazali i pokazali kako ćemo, kao Država učiniti sve da pokažemo našu odlučnost u sprečavanje ilegalnih ulazaka u EU i tako si priskrbili legitimaciju za ulazak u Shengenski prostor 'nedodirljivih', a što bi nam moglo donijeti još jednu porciju…

… kako nam obećavaju naši 'veleumni' političari. U tomu nastojanju da to ostvarimo, kolateralne žrtve u vidu neke djevojčice iz zemlje 'Bogu iza nogu' su, na našu 'veliku' žalost i 'iskrenu' sućut, neizbježne. Da bi pak potkrijepili pripadanje tom 'kulturnom prostoru' spremni smo prihvatiti i posebne 'udarne' snage za zaštitu domaćih životinja, a koji prijete ljudima: „Naći ćemo te!“ U nekim drugim prilikama takve se 'udarne grupe' obično tituliraju kao 'para-vojska'.

Jer, da se ne zavaravamo, u tom 'kulturnom prostoru' životi kućnih ljubimaca i njihove patnje su za mnoge 'nedodirljive' često daleko važniji od života i patnji ljudi iz zemalja 'Bogu iza nogu'.

06.03.2018. u 17:06 • 15 KomentaraPrint#

petak, 02.03.2018.

Ne mogu spavati

Dobro jutro svim ranoranilacima, kao i onima koji možda ne mogu spavati iz istog razloga kao ja, da pročitaju u prethodnom postu koji je to razlog. Pa ako mi netko može pomoći bit ću mi neizmjerno zahvalan.
.

02.03.2018. u 00:32 • 43 KomentaraPrint#

Razglednica 1

Evo, kasni sati 00.00. Kraj mene novopridošli korisnik hotela. Sa drugim cimerom brbljao sat vremena o radu na Bausteli i čim su prestali započeo je gromoglasnim hrkanjem. Ne pomažu mi ni čepići protiv buke u ušima. Morate ću se požaliti direktoru hotela, a onda sigurno slijedi šup jer se govori da je tolika navala na Bol, da će neki gosti morati spavati u hodniku.
Taman sam se riješio jednog što je hroptao kao pred smrt, a sad ovaj stampedo. Ni Bol više nije ugodan kao nekad.

Da ne bude baš sve tako crno evo serviramo vam

Med i mlijeko

Kad smo ulazili u EU naši 'prodavači magle' su nam obećavali…



…kad je na izborima pobijedio ZNA se, njihovi prodavači magle su nam obećavali…


…kad je naša draga KGK pobijedila komunjaru Ivu obećavala nam je …


…počela je kampanja za uvođenje eura i uz to nam se ponovo obećava…


…na kraju, bojim se da ćemo se svi mi utopiti u jezeru meda i mlijeka.


02.03.2018. u 00:30 • 2 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< ožujak, 2018 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (10)
Siječanj 2016 (11)
Prosinac 2015 (13)
Studeni 2015 (16)
Listopad 2015 (11)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (12)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (10)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto

prvi post objavljen 11.12.2007.

e-mail: semper_contra@net.hr

Ceterum censeo EU esse delendam!

LINKOVI

srebrozlato

semper contra 2

brod u boci
demetra
pametnizub
zvijezda
NF
luki2
mecabg

umjetnost biti sam
in patria sua
smisao života
tomajuda
tok misli

anaboni 3
bla-bla
nema garancije
dinaja
dinaja 2
pozitivka

geomir
astro
10. Ars
k.u.p.
crna svjetlost

fra gavun
iva
japanka
bero
borgman
neverin
huc

zvonka
taradi
k.moljac
bellarte
dona

alexxl
skrpun
vadičep
h_cenzuru
salome
žena gaza

Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu
modesti
memoari
zagreb
odmak
bromberg
proglasi
effata
Pax et Discordia
lion
kreativka
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET
ET2
gorkić

Nekad bili sad se spominju
malo ti malo ja
alkion
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina







"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE

(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!

Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.

Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!

Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.

Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.

Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.

Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.

Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.

Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.

Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.

Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.

Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.

Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.

Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.

Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.

Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.

Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.

Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.

I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.

Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!

Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.

Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.

Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?

Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?

Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."

Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.

Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.

Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!

Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.

Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.

U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.

Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.

Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.

Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.

U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.

Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.

Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.

Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.

Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.

Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.

Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.

I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.

Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.

Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.

Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.

Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.

Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.

Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.

Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.

Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.

Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.

Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.

Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.

Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.

Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!

Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?

Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.

Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.

Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.

Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.

Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!

Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.

Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!

Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.

Vrag nije crn kako se riše, crnji je.

Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.

Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.

Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.

Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.

Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.

Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.

Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.

Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.

Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!

Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!

Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!

Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se