semper contra

petak, 28.10.2016.

Bez komentara

A.D. 2011.



A.D. 2012


A.D. 2013


A.D. 2016.


etc...

28.10.2016. u 17:45 • 11 KomentaraPrint#

utorak, 25.10.2016.

Preteča dlanovnika

Prije nešto dana bili smo, supruga i ja, na proslavi 40.rođendana - u šnapsu bi se reklo: zvala je fircig - naše starije snahe. Bili smo u Eko selu na Žumberku, uz rječicu Breganu, na samoj granici dežele. Vozeći se, supruga je ugledala 'žilet žicu' na drugoj obali.
„Joj, pa kaj je to stvarno postavleno, kaj su nori!“ Tek je sad povjerovala da ta žica zaista postoji. Nevjerni Toma!

Nažalost nismo imali sreće s vremenom. Već na putu nas je dobrano oprala kiša koja uglavnom nije prestajala cijelo vrijeme boravka u restoranu u kojem je bio ugovoren ručak. A bilo bi prekrasno da je bilo lijepo vrijeme. Bilo nas je desetak odraslih i petnaestak djece. Supruga i ja smo bili jedini 'metuzalemi'.

Zbog kiše, djeca su bila prisiljena boraviti u dvorani. Ona manja igrala su se lego kockicama (pametni roditelji igračke su ponije sa sobom), a veća, e pa zna se, svaki je pred sobom imao pametni telefon i igrao na njemu neku igricu. Zahvaljujući tome odrasli su se, uglavnom mirni od djece, mogli posvetiti svojim temama. Nas dvoje ' trilobita' bili smo uglavnom sami. Teme roditelja nas nisu zanimale, djeca su buljila u pametne telefone, a mi smo, no dobro, mi smo ih promatrali.

I gledajući tako sliku kako se djeca zabavljaju modernim igračkama, sjetih se ovogodišnjeg dolaska obitelji mlađeg sina u Biograd.
„Evo ti nešto da razbiješ dosadu“, reče sin i izvadi iz automobila ovo što vidite na slici ispod, „ne radi više, pa ga probaj popraviti.“


Kao što vidite, to je kutija na kojoj ima niz prekidača, malih lampica, ručica programatora perilice rublja, potenciometara i mali motorčić od ručnog ventilatora na baterije.

Zaboravio sam ja na njega, mislio sam da je već odavno završio u kanti za smeće. A napravio sam ga davno, za igru mojim sinovima, kad su bili mlađi od ponekih od petero unučadi. Sjetih se, da su se s tim prekidačima, ručicama, svjetiljkama i ventilatorom često igrali pa sam morao ne tako rijetko mijenjati baterije. Kad je sve bilo uključeno, baterija se brzo ispraznila. Onda su sinovi odrasli, i igračka im je prestala biti zanimljiva. No, eto, moj sin ju je sačuvao, i predajući mi je da joj opet udahnem život rekao:
„Eto i moji sinovi su se igrali time!“

Kad sam ga otvorio, a evo kako mu izgleda 'utroba' (doduše sad već popravljena), odmah mi je bilo jasno u čemu je problem.


Mislio sam da ću uređaj popraviti već u Biogradu, no nisam, učinio sam to tek kad sam se vratio u svoj 'brlog'. Napravio novu kutiju za baterije (stara se raspala od baterijske kiseline koja je procurila; istrošene baterije nisu izvadili), ponovo spojio pokidane žice, pritegao žarulje da se ne klimaju i uređaj je radio kao i onda kad sam ga prije tridesetak i kusur godina napravio.

I, evo kako sada opet veselo svijetle žarulje i vrti se ventilatorčić!


„Sine, popravio sam igračku, hoćeš li da je donesem kad dođemo u Samobor?“ upitah nakon nekog vremena.
„Nije više zanimljiva ni Teu ni Viktoru, ostavi je za praunučad!“ odgovorio je napola u šali, napola u zbilji.

Ipak sam je ponio sa sobom i predao mu je kad su odlazili iz restorana, bili su tamo i oni, ali vrlo kratko jer je mlađi unuk ostao kod kuće zbog bolesti. A i starijem se žurilo kući. Em, nije bio oduševljen restoranom, em se bojao da ne zakasni na nogometnu utakmicu u kojoj i on igra, pa je jedva čekao da se upute kući. Usput, njegov tim pobijedio je protivnički sa 7:1, on je zabio tri gola!

„O, popravio si?!“, reče snaha dok sam uređaj trpao u najlonsku vreću uz stare novine za prostirku njihovom zecu. Oni, naime, ne kupuju novine.

* * *

Kad smo drugi dan posjetili njihovu obitelj u novo uređenom stanu u Zagrebu, na odlasku, oblačeći cipele, čuh kako Teo govori da skuplja novac za pametni mobitel. Naravno, baka je odmah dala mali prilog u naše ime, a ja sam zavezujući vezicu na cipeli pomislio:
„Sad mi je jasno zašto je sin rekao da uređaj ostavim za praunučad, i sjetivši se svih onih pametnih telefona u rukama djece, pomislih: ovaj sklop mojih ruku djelo, moga bih nazvati pretečom današnjih dlanovnika i pametnih telefona.

25.10.2016. u 16:43 • 5 KomentaraPrint#

petak, 21.10.2016.

Probranice 32


Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine i donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora. Uzevši to kao moto odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/sarkazmom/cinizmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća.


Dva aršina

Čitam: Dvojica kosovskih Hrvata (fra S.G.K. i don A.M.), koji su bili žrtve komunističkog diktatora Enver Hoxhe, bit će beatificirani 5. studenog A.D. 2016. u Skadru u Albaniji zajedno s još 35 „mučenika koji su brutalno mučeni jer su se odbili odreći se pripadnosti Katoličkoj crkvi.“

Komentar cinika:
Nemam ništa protiv da budu kanonizirani, ali zanima me, kad će Vatikan beatificirati „žrtve Inkvizicije“, koje ne samo da su mučili, nego su ih 'pekli na vatrici' (Giordano Bruno, pjesnik, filozof i svećenik), samo zato „jer su se odbili odreći, primjerice, bogohulne ideje da se Zemlja vrti oko Sunca“? Eto prošlo je preko 400 godina a oni nikako da dođu na red!


Bilo kuda, Bandić svuda!


Čitam: Bandić odlučio: „Dok sam ja tu, lunaparkovi u Zagrebu su strogo zabranjeni!“

Komentar cinika.
To je OK. Zaista nema potrebe da građani Zagreba plaćaju skupe ulaznice za luna park kad im njihov gradonačelnik svaki dan odigra neku novu predstavu besplatno.


Nove snage uličnog zakona


Čitam: Bio je to klasični linč.Organizirani progon. Javno zastrašivanje i prijetnja. Umirovljeni .vojnici na okupu (i naravno jedan, novi, u kolicima; Glogoški je za staro željezo, op.s.c). Ljudi koji oružje drže na noćnom ormariću. Okupili su se da iznesu optužnicu novoj ministrici kulture Nini Obuljen, i donesu presudu: kriva je!!!

Komentar cinika:
Eto, može na vlasti biti i „njihova“ Vlada, „borci“ za Hrvatsku neće ni njoj ni Predsjedniku stranke dozvoliti da bira ljude za koje on misli da su mjerodavni za neko ministarstvo.
Bili se ovi novi '“zakonodavci s ulice'“ javili „za riječ“ da kojim slučajem imenovanje spomenute gospođe za ministricu kulture nije značilo 'šupiranje' (blagorečeno) kontroverznog Hasanbegovića? Vjerojatno ne! Tada im ne bi smetali svi njezini, od uličnog prijekog suda, utvrđeni 'zločini'.


Ako je i od 'dotura' Sesardića, previše je


Čitam. Dr. Neven Sesardić izjavljuje :“Bijelci su inteligentniji od crnaca, a ta razlika u inteligenciji značajno je uvjetovana genetskim faktorima. To znači da je crnačka inteligencijska inferiornost u odnosu na bijel rasu urođena!“

Komentar cinika
Izgleda da spomenuti 'dotur' ne zna da je bijela (inteligentnija) rasa došla iz Afrike. A možda on smatra da su u vrijeme te seobe Afrikanci bili bijele boje ili pak da su bijelu rasu stvorili izvanzemaljci?

P.S. Inače, sa sličnim 'umovanjem' časnog dotura' bavio sam se na svom blogu već dva put: 28.9.2008. i 30.5.2009. godine.

Lezi hljebe da te jedem

Čitam: Narodne novine d.d. dobila su dva nova člana Uprave, i to kandidate s MOST-ove liste koji su postavljeni u posljednjem trenutku mandata MOST-ova ministra gospodarstva Tomislava Panenića.

Komentar cinika.
Mora da je spomenuti T.P. od Svevišnjeg dobio informaciju da su mu nasapunali ministarsku dasku i da će odletjeti, pa se brže bolje potrudio podijeliti nešto 'hljeba' svojim kolegama, inače 'oštrim' protivnicima politike uhljebljivanja.

Čiji je zakon jači?


Čitam: gotovo pred svakom bolnicom za koju se zna da vrši legalne pobačaje, stoji po nekoliko vjernika s transparentima protiv tog 'zločina', u rukama drže krunice i mrmljaju molitve za spas nerođenog djeteta.

Komentar cinika
U redu, to je njihovo pravo (za pravo žene koja se, vjerojatno, teško odlučila na taj korak i sad mora proći kraj njihovog 'špalira' – kao što su novopridošlice dočekivali starosjedioci na Golom otoku - njih uopće nije briga), no postavljam pitanje:
Ako je 95 % Hrvata katolika i ako se zna da njihova vjera i Crkva ne odobravaju pobačaj, zašto, pobogu, to onda žele zabraniti šačici onih jadnih 5%, recimo ateista i agnostika. Pa zar njima nije kanonski zakon koji ne dozvoljava pobačaj jači od svjetovnog? Ili pak možebitno oni ipak nisu baš tako veliki vjernici, pogotovo kad stvar 'zagusti'?

21.10.2016. u 19:19 • 9 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 17.10.2016.

Smijeh liječi 27

Mulat
Što se dobije kada se Crnogorac oženi Japankom?
Čovjek koji želi raditi, ali ne može ustati!

Vanbračno dijete
Kako kažu Crnogorci za vanbračno dijete?
Djetić neznana junaka.



Prvi ručak
Za prvim ručkom, mladi suprug pita suprugu:
-Ljubavi, što je ovo na tanjuru, za slučaj da moram kasnije objasniti liječniku što sam jeo.

Kuharice
Razgovaraju dva oženjena muškarca:
-Moja žena zna kuhati ali neće.
-Šuti, ti si dobro prošao. Moja ne zna, ali hoće…



Noge
Nakon napornog hodanja, Mujo će Hasi:
-Tako sam umoran da ne osjećam svoje noge!
-Pomiriši moje!

Ljubav
Kad Mujo zagrli ženu?
Kad vozi u rikverc!



Džokej
Nakon utrke trener pita džokeja:
-Nisi li mogao biti malo brži u finalu?
-Mogao sam, ali mi je bilo glupo ostaviti konja iza sebe.

Bijeg
Dva provalnika pljačkaju stan, kad iznenada dolazi policija.
-Brzo, skači kroz prozor!
-Ti si lud, na 13. smo katu!
-Ma, nije sada vrijeme za praznovjerje.



Depresija
-Pa gdje si prijatelju? Nisam te dugo vidio.
-Ma pusti, bio sam u depresiji.
-I, kako ti je bilo?
-Puno bolje nego u Hrvatskoj!

Kazna (crni)
Sudac izriče presudu krhkom starcu:
-Za ovo kazneno djelo osuđujem vas na 10 godina zatvora.
-Budite milostivi. Imam 77 godina, slabog sam zdravlja, sigurno neću živjeti još 10 godina, moli starac u suzama.
-Ne brinite, vi odslužite koliko možete.


17.10.2016. u 16:53 • 16 KomentaraPrint#

nedjelja, 09.10.2016.

Nekad bilo pa će se spominjati

„Nestaje polako nekadašnji simbol projektiranja GK “Međimurje”, zgrada Projektnog biroa u Vukovarskoj ulici u Čakovcu. Nebrojeno je objekata diljem države, ali i u inozemstvu koje su projektirali vrsni stručnjaci tog biroa, inženjeri, arhitekti, projektanti. Ekspanzija gradnje, tamo 70-tih do 90-tih godina prošlog stoljeća, obilježila je ovu prepoznatljivu zgradu i zasigurno će je mnogi pamtiti s nostalgijom.
Danas je ova zgrada u fazi rušenja na čijem će se mjestu niknuti stambeno-poslovne jedinice. Investicije je vrijedna 5 milijuna eura, a ulagač je tvrtka Freeland Ulaganja, koju vodi grupa čakovečkih graditelja i poslovnih ljudi uz jedan nizozemski investicijski fond kao suvlasnikom.“


Tako je novinar lokalnog tjednika „Međimurje“ sa nekoliko šturih riječi opisao sudbinu zgrade u kojoj je bio smješten Projektni biro građevnog kombinata, u ono doba diva, „Međimurje“.


Kombinat je već odavno nestao, u birou se već dugo ništa nije projektiralo, a eto došlo je vrijeme da se na njegovim temeljima (doslovno) sagradi, danas tako popularne, stambeno poslovna zgrada.


No, za mene je taj objekt, pomalo ekstravagantnog oblika, nešto više od zgrade u kojoj su projektirani „nebrojeni objekti diljem države, ali i u inozemstvu“ i gdje su radili „vrsni stručnjaci tog biroa, inženjeri, arhitekti, projektanti.“

U toj sam zgradi, nakon deset godina 'lutanja' od tvornice transformatora „Končar“, preko Energoinvestovih tvornica „TNNRA“ i „Trudbenik“, počeo svoje prve korake kao projektant elektroinstalacija. Bilo je to davne (ah kako to romantično zvuči) 1976. godine. Sjedio sam na najvišoj etaži kraj prozora s kojeg je pucao pogled na Perivoj Zrinski (danas ga zovem Perivoj Vrana) i na kojem sam znao odmarati oči od crtaće daske (tada još nije bilo kompjutora i autoceda), promatrajući mijene koje su godišnja doba ostavljala na drveću parka. U toj sam zgradi počeo učiti abecedu projektiranja: crtanje, tehnički opisi, troškovnici, isprave u kojima se citiraju pravilnici i propisi kojih se treba držati prilikom projektiranja i građenja etc.

Otuda sam, nakon deset godina provedenih za crtaćom daskom, zajedno sa svojim najboljim suradnikom, prijateljem i vrhunskim strojarskim inženjerom (koji nažalost već četiri godine projektira 'nebeske dvore') i jednako tako vrsnih arhitektom prešao u „Coning“ u Varaždinu, a onda u – penžijun.
No to je druga priča.


Možda će netko reći da je ovaj „stambeno-poslovni“ objekt ljepši od zgrade Projektnog biroa, no meni nije. I ne samo zato što sam u njemu radio i učio zanat projektiranja, nego zato što se u njemu stvaralo temeljem čega se onda gradilo.
I zato će za mene, dok sam živ, vrijediti napisano u naslovu: „nekad bilo pa će se spominjati“.


09.10.2016. u 15:30 • 14 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 03.10.2016.

Toni 2012.-2016.



U jednoj od TV emisija „Pola ure kulture“ prije dvije-tri godine a povodom izlaska njezine knjige „Uz šalicu kave“, književnica Julijana Matanović je između ostalog o razgovorima uz kavu rekla i ovo:
„Na kraju krajeva važna je i 'šutkuša'. Lijepa je ona 'šutkuša' poslije podne kada ti nju piješ uz nekoga o kome sve znaš i pri tome smiješ šutjeti.“

Takvu smo kavu, doduše ne poslije podne nego nakon gableca oko podneva, često zajedno pili nas dvojica. Nažalost, njegovim odlaskom nikada više nisam, a vjerojatno nikada ni neću, popiti 'šutkušu'.

03.10.2016. u 14:04 • 11 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< listopad, 2016 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Prosinac 2017 (4)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (10)
Siječanj 2016 (11)
Prosinac 2015 (13)
Studeni 2015 (16)
Listopad 2015 (11)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (12)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (10)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (6)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (7)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto

prvi post objavljen 11.12.2007.

e-mail: semper_contra@net.hr

Ceterum censeo EU esse delendam!

LINKOVI

srebrozlato

semper contra 2

brod u boci
modesti
demetra
pametnizub
zvijezda
luki2
anaboni 3

NF
astro
dinaja
japanka 2
10. Ars
smisao života

borgman
neverin
fra gavun
k.u.p.
bitke
huc

zvonka
iva
taradi

geomir
k.moljac
bellarte
crna svjetlost

alexxl
skrpun
vadičep
h_cenzuru
salome
žena gaza

Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu
memoari
zagreb
odmak
bromberg
proglasi
effata
Pax et Discordia
lion
kreativka
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET
ET2
gorkić

Nekad bili sad se spominju
malo ti malo ja
alkion
dona
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina







"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE

(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!

Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!

Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.

Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.

Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.

Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.

Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.

Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.

Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.

Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.

Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.

Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.

Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.

Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.

Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.

Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.

Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.

I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.

Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!

Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.

Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.

Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?

Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?

Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."

Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.

Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.

Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!

Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.

Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.

U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.

Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.

Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.

Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.

U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.

Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.

Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.

Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.

Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.

Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.

Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.

I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.

Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.

Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.

Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.

Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.

Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.

Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.

Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.

Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.

Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.

Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.

Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.

Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.

Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!

Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?

Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.

Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.

Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.

Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.

Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!

Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.

Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!

Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.

Vrag nije crn kako se riše, crnji je.

Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.

Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.

Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.

Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.

Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.

Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.

Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.

Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.

Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!

Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!

Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!

Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se