Kad danas dođem u provinciju u kojoj sam odrasla čini mi se sve puno manje. Tada mi se činilo da je to škole ili gradskog parka tako daleko... a danas mi taj gradić liči na maketu. Rijetko odlazim tamo... baš zato da mi stvarnost ne bi narušavala dojmove iz prošlosti. Želim taj grad i njegove ljude pamtiti onako.... kako je tada bilo... jer me to odredilo, puno mi značilo i bijeg u ta sjećanja mi je dragocjena pomoć na životnom putu. Ne želim nove zgrade, ali ni neodržavane stare.... ne želim te ostarjele vršnjake i sve njihove priče koje su se dogodile u međuvremenu. Ljubomorno čuvam svoja sjećanja..... jer ih trebam baš takva. Taj gradić je danas tek jedan od onih na karti vremenske prognoze.... a meni je napet u onom nekom... mom vremenu... važnom i prevažnom vremenu.... Normalno je da se ruše stare zgrade i grade nove. Normalno je da različite generacije nemaju isti ukus. Svaki grad, svaka zgrada, svaki dom imaju neku svoju priču.... nekome neobično važnu, a drugima potpuno sporednu.... I zato... čuvaj staru zgradu u sjećanju.... a veseli se novoj zbog svih onih na kojima svijet ostaje.... jer oni žele i trebaju novu. To je život... to tako mora biti.... :) Starimo.....
09.10.2016. (16:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nestaju mnogi nama dragi objekti... urušava se nekadašnja ljepota, mijenja se vrijeme... razumijem tvoju nostalgiju... kako @donin svijet kaže starimo... na mladima svijet ostaje... ali kako si u naslovu napisao, Nekda bilo, pa će se spominjati... ostaju sjećanja, nama lijepa... u galeriji tvojih uspomena će vječno ostati stara građevina... :)
09.10.2016. (17:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala vam na komentarima koji su to ljepši jer pokazuju da me niste (barem ne svi), unatoč dugoj pauzi, zaboravili. No, kako se to meni često događa i ovaj put nisam bio dosta jasan; ovaj osvrt (neću reći esej) odnosi se prvenstveno na činjenicu da su se nekad gradili objekti u kojima se proizvodilo, posljedično i projektiralo, a danas se grade stambeno poslovni objekti i šopinzi u kojima se samo troši. Tek potom je (romatično) sjećanje na moje prve projektantske korake u toj zgradi.
10.10.2016. (18:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Od takvih kovanica kao što je "poslovno-stambena zgrada" trenutno dobivam ospice, a i još poneke želučane smetnje. Ima ih više nego gljiva poslje kiše i često se radi o potpuno besmslenim projektima za građane, a smislenima tek za investitore, vlasnike kapitala. Sjetimo se onih budalasanja u zg, na Cvjetnom, kada je el bahati Horvatinčić silom htio uzurpirati (ne znam da li je i uspio) dio javnog prostora... Trenutno se u starom gradu u Rijeci radi isto takva jedna zgrada, čiju izgradnju je mogao pokrenuti isključivo krupni kapital, zdravi razum sigurno ne, na takvom mjestu, kao šakom u oko. Tvoja priča je zanimljiva i zbog ove poante koju ističeš u prethodnom komentaru, ali ništa manje i zbog emocionalnih sjećanja. Danas je zaista sve postalo sterilno i čak bih rekao da su te stare građevine iako estetski možda i ružnije, imale neku svoju dušu.
10.10.2016. (20:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gradi se ono što donosi profit na kratki rok, a to nisu ljudi koje tek treba naučiti poslu. Ali, tako je u ova vremena svugdje, pa - koliko čujem iz prve ruke - i u Njemačkoj. Otuda i jak osjećaj da svijet ide k vragu. Tko li je samo od tih mešetara napravio tako dobre kuglagere da stalno ubrzavaju a sigurno drže pravac :) Pozdrav!
10.10.2016. (23:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Malo je vjerojatno da ću ga sresti. On živi u Varaždinu a ja u Čakovcu. Ako ipak sretnem isporučiti ću mu pozdrav od blogers @dobar, loš, štraca :-). Može li tako?
16.10.2016. (21:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znam gdje živi, ali ga nisam vidio godinama, a mislio sam da si se ti preselio u VŽ. Moji roditelji još uvijek žive u Varaždinskim Toplicama odakle KOegl potječe. MOže, skužit će on.
17.10.2016. (12:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo još jedna novost za @dobar, loš... Jučer mi se javio tehničar-projektant iz moje elektro grupe u kojoj sam bio dugogodišnji šef. Za ono što mi je rekao bit će za ne tako dugo vrijeme 'štofa' za još jedan post pod istim naslovom samo s drugom zgradom. Kojom? Za sada neka ostane tajna.
18.10.2016. (14:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kunigunda
emocionalna veza....bude teško, naravno makar novo zdanje lijepo izgleda
09.10.2016. (15:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
Kad danas dođem u provinciju u kojoj sam odrasla čini mi se sve puno manje. Tada mi se činilo da je to škole ili gradskog parka tako daleko... a danas mi taj gradić liči na maketu. Rijetko odlazim tamo... baš zato da mi stvarnost ne bi narušavala dojmove iz prošlosti. Želim taj grad i njegove ljude pamtiti onako.... kako je tada bilo... jer me to odredilo, puno mi značilo i bijeg u ta sjećanja mi je dragocjena pomoć na životnom putu. Ne želim nove zgrade, ali ni neodržavane stare.... ne želim te ostarjele vršnjake i sve njihove priče koje su se dogodile u međuvremenu. Ljubomorno čuvam svoja sjećanja..... jer ih trebam baš takva. Taj gradić je danas tek jedan od onih na karti vremenske prognoze.... a meni je napet u onom nekom... mom vremenu... važnom i prevažnom vremenu....
Normalno je da se ruše stare zgrade i grade nove. Normalno je da različite generacije nemaju isti ukus.
Svaki grad, svaka zgrada, svaki dom imaju neku svoju priču.... nekome neobično važnu, a drugima potpuno sporednu....
I zato... čuvaj staru zgradu u sjećanju.... a veseli se novoj zbog svih onih na kojima svijet ostaje.... jer oni žele i trebaju novu.
To je život... to tako mora biti.... :)
Starimo.....
09.10.2016. (16:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
nestaju mnogi nama dragi objekti... urušava se nekadašnja ljepota,
mijenja se vrijeme... razumijem tvoju nostalgiju... kako @donin svijet kaže
starimo... na mladima svijet ostaje... ali kako si u naslovu napisao,
Nekda bilo, pa će se spominjati... ostaju sjećanja, nama lijepa...
u galeriji tvojih uspomena će vječno ostati stara građevina... :)
09.10.2016. (17:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
I neka se spominje! Ta je zgrada nešto mnogo više.
Nego, i moj suprug je neko vrijeme radio u "Trudbenik"-u.
Zlatna vremena građevinarstva...
09.10.2016. (18:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Hvala vam na komentarima koji su to ljepši jer pokazuju da me niste (barem ne svi), unatoč dugoj pauzi, zaboravili. No, kako se to meni često događa i ovaj put nisam bio dosta jasan; ovaj osvrt (neću reći esej) odnosi se prvenstveno na činjenicu da su se nekad gradili objekti u kojima se proizvodilo, posljedično i projektiralo, a danas se grade stambeno poslovni objekti i šopinzi u kojima se samo troši. Tek potom je (romatično) sjećanje na moje prve projektantske korake u toj zgradi.
10.10.2016. (18:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
Od takvih kovanica kao što je "poslovno-stambena zgrada" trenutno dobivam ospice, a i još poneke želučane smetnje. Ima ih više nego gljiva poslje kiše i često se radi o potpuno besmslenim projektima za građane, a smislenima tek za investitore, vlasnike kapitala. Sjetimo se onih budalasanja u zg, na Cvjetnom, kada je el bahati Horvatinčić silom htio uzurpirati (ne znam da li je i uspio) dio javnog prostora... Trenutno se u starom gradu u Rijeci radi isto takva jedna zgrada, čiju izgradnju je mogao pokrenuti isključivo krupni kapital, zdravi razum sigurno ne, na takvom mjestu, kao šakom u oko.
Tvoja priča je zanimljiva i zbog ove poante koju ističeš u prethodnom komentaru, ali ništa manje i zbog emocionalnih sjećanja. Danas je zaista sve postalo sterilno i čak bih rekao da su te stare građevine iako estetski možda i ružnije, imale neku svoju dušu.
10.10.2016. (20:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
D.S.O.
Ne možeš pobjeći od emocionalne veze. :) Nisi nepristran. :D
Ali znaš što - većinom takve zgrade postanu ruševine. Ova je barem dobila novo ruho.
10.10.2016. (21:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Gradi se ono što donosi profit na kratki rok, a to nisu ljudi koje tek treba naučiti poslu. Ali, tako je u ova vremena svugdje, pa - koliko čujem iz prve ruke - i u Njemačkoj. Otuda i jak osjećaj da svijet ide k vragu. Tko li je samo od tih mešetara napravio tako dobre kuglagere da stalno ubrzavaju a sigurno drže pravac :)
Pozdrav!
10.10.2016. (23:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DOBAR, LOŠ, ŠTRACA
Jesi radio u Coningu s mojim prijateljem iz djetinjstva Koegl-om !?
11.10.2016. (13:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Da,@dobar...!
14.10.2016. (10:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DOBAR, LOŠ, ŠTRACA
Pa pozdravi ga, ako ga vidiš...
14.10.2016. (14:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Malo je vjerojatno da ću ga sresti. On živi u Varaždinu a ja u Čakovcu. Ako ipak sretnem isporučiti ću mu pozdrav od blogers @dobar, loš, štraca :-). Može li tako?
16.10.2016. (21:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DOBAR, LOŠ, ŠTRACA
Znam gdje živi, ali ga nisam vidio godinama, a mislio sam da si se ti preselio u VŽ.
Moji roditelji još uvijek žive u Varaždinskim Toplicama odakle KOegl potječe.
MOže, skužit će on.
17.10.2016. (12:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Evo još jedna novost za @dobar, loš...
Jučer mi se javio tehničar-projektant iz moje elektro grupe u kojoj sam bio dugogodišnji šef. Za ono što mi je rekao bit će za ne tako dugo vrijeme 'štofa' za još jedan post pod istim naslovom samo s drugom zgradom. Kojom? Za sada neka ostane tajna.
18.10.2016. (14:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...