Iskonsko zlo

14.05.2022.

Èitam jutros u SD kako je netko NAPAKIRAO profesoru Viskoviæu u Splitu.




https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/cuvenom-profesoru-splitskog-prava-nikoli-viskovicu-banuli-policajci-i-pretresli-mu-stan-znate-sto-su-mi-nasli-15197226

Netko je navodno prijavio da èovjek posjeduje pištolj. Na vrata su mu pozvonila tri policajca u civilu, našli su dva svjedoka, jedan sat su mu pretrasali stan i pronašli su cijev od neke stare lovaèke puške. Profesor Viskoviæ je sakupljaè starih predmeta koji su vezani uz tradiciju njegovog kraja i tu cijev je prije puno godina kupio na buvljaku. Podigli su optužni prijedlog i profesoru je nakon nekog vremena stigla kazna od 8.000 kuna.
U Zakonu o posjedovanju vatrenog oružja doista piše da se vatrenim oružjem smatraju i bitni dijelovi vatrenog oružja i sigurna sam da postoji razlog zbog kojeg je ta odredba tamo nužna. Isto tako je zakonima propisano da je normalno da policija ovako reagira na dojavu o posjedovanju oružja kad se radi o osobi suspektnog i prijeteæeg ponašanja.
U Zakonu je za ovo djelo propisana kazna od od 5.000 do 40.000 kuna. Ovaj profesor poodmakle životne dobi nije ocjenjen dovoljno bezazlenim da mu se propiše minimalna kazna.
U ovoj prièi uz profesora imamo "anonimnog" prijavitelja, policiju i suca. Iz navedenog u èlanku svakom dobronamjernom èovjeku je oèigledno da se radi o školskom primjeru PAKIRANJA nevinom èovjeku. Oèito se profesor nekome jako zamjerio i još je oèitije da je taj netko danas "vrlo uspješan" moæan lik, umrežen sa sebi sliènima i može se poigravati ljudskim životima kako mu se prohtije.
Na isti naèin je nedavno jedan moj kolega dobio otkaz. Nagledala sam se svega u ovoj našoj državi, ali u zadnje vrijeme je sve više ovakvih prièa koje neodoljivo podsjeæaju na ruske romane ili situaciju u Jugoslaviji 1948. godine.
Pitam se da li smo kao društvo svjesni koliko smo duboko potonuli?!!! Inaèe sam po prirodi prilièno realna i prisiljavam samu sebe na pozitivan pogled u sutra.... no, u zadnje vrijeme nisam više sigurna da se ikakvo svjetlo nazire na kraju tunela.
Cijeli život sam svjesna da su hrabri pojedinci ti koji mijenjaju svijet. Isto sam tako svjesna da se promjene na bolje ne mogu desiti preko noæi, ali ustrajnom borbom je ipak moguæe. No sada je veæ kolièina zlih pojedinaca koji na ovakav naèin zloupotrebljavaju sustav tolika da mi jako zamagljuju to svjetlo iz buduænosti.
U ovoj zemlji su na vrlo moænim pozicijama i ljudi koji se nisu isticali po izvrnnosti tijekom školovanja, niti su se isticali kao moralne osobe kojima je opæi interes ispred osobnog. Takvi ljudi su nerijetko izbjegavali propisana pravila pa su neke ispite rješavali na naèine koji nisu bili propisani, a neki su i do diploma došli na sliène naèine. U sustavu postoje i korumpirani profesori koji su to omoguæili pa se sada takvih ljudi namnožilo i svi smo u velikoj opasnosti. Ovo su posljedice nepotizma i korupcije u ovoj zemlji.
Mali je postotak hrabrih i dobrih pojedinaca. Mali je postotak i onih koji nose iskonsko zlo u sebi. Najviše je sivih bezjaka koji šute i svojom šutnjom omoguæuju ovakve prièe ili se pak priklanjaju na jednu ili drugu stranu.....
Zamislite samo što mora biti u glavi (duši) osobe koja na ovaj naèin krene proganjati bilo koga! Sigurno se takvima mogu postaviti i razne dijagnoze. No više me brinu oni koji nisu psihopati, sociopati i bilo kakvi "pati".... ali su slijepi poslušnici, poltroni i gnjide koji sudjeluju u ovakvim igrokazima.... bez osobnog integriteta, bez èasti..... bez imalo potrebe da stanu na stranu slabijeg, progonjenog i nevinog. Pristojan èovjek, ako nema hrabrosti stati na stranu dobra bar æe se maknuti iz te prièe.... ali koje opravdanje je onih koji poslušno izvršavaju naloge psihopata koji su smislili ovakve prièe i proveli ih u djelo?!!
I u sluèaju gospoðe Èavajda imamo zlonamjerno tumaèenje i primjenjivanje propisa. Iza njene prièe ne stoji jedna osoba.... nego stoji cijela grupa umreženih likova koji svoj svjetonazor agresivno nameæu veæini, bez obzira što su dovoljno pismeni i svijesni da im propisi nalažu nešto drugo.
Odavno je èovjek smislio propise da bi uredio suživot s drugim ljudima. Naèin na koji provodimo propise u svojoj zemlji je najbolji pokazatelj koliko smo civilizirano društvo.

"NIje èovjek ono što misli, nego što èini!" Meša Selimoviæ

Podravka

06.03.2022.

Nakon privatizacije koju su naši politièari odradili „po zakonu“ malo nam je tvrtki ostalo koje prepoznaje više generacija. Jedna od njih je „Podravka“. Poletjeli su mi prsti da napišem „stara dama Podravka“, a onda sam stala. Ne, ona nije dama, ona nje ni gospoða.... ona je stara majka, baka, teta, susjeda.... naprosto žena. I to ona koja nije razmažena.... nego ona koja ima èesto žuljeve na rukama, èistu i uredno ispeglanu pregaèu oko struka, koja se ne boji ni motike, ni kuhaèe, ni rada u tvornici.... kojoj oko kuæe cvate šareno cvijeæe... koja je vrijedna i posveæena obitelji, prijateljima i pozitivnim mislima.... ona djelima dokazuje da je „od srca srcu“ najmudrjiji životni izbor i najdublja filozofija koja nam svima garantira mir i zadovoljstvo.
Tvrtka je nastala odmah nakon 2. svjetskog rata. U to vrijeme tvornicama su davali imena: „Udarnik“, „Jedinstvo“ ili su ih naprosto nazvali po narodnim herojima. Ovo je jedna od rijetkih koja je dobila ime koje se ponosi ženom jedne regije. I taj detalj puno govori o Podravini. Tamo je žena kroz povjest više poštovana i imala je ravnopravniji status s muškarcima u usporedbi sa ženama nekih drugih regija.
Sada æe kršni momci odmah pomisliti: „Pa kako i ne bi kad tamo žive Dudeki!“ Toèno! U tom kraju žive Dudeki i Regice. I oni tamo zajedno rade. Vrijedno rade. To je kraj koji ima najpitomiji suživot s Romima i drugim manjinama. Taj kraj se i Turaka riješio nadmudrivanjem, a ne sabljama. Zemljica je tom narodu omekšala æud. Priroda je napisala pravila i taj narod ih se naprosto drži. Ako u pravo vrijeme posiješ toèno znaš kad æe ti stiæi plodovi. Ako vrijedno radiš, poštuješ prirodu i bližnje rezultati æe sigurno biti takvi da možeš pristojno živjeti i prehraniti svoju obitelj. Oduvijek im je natalitet meðu lošijima u Hrvatskoj. Zbog toga i nekih drugih principa ih smatraju škrcima, a oni tumaèe da imaju djece onoliko koliko ih mogu hraniti. Nisu skloni varanju i petljanju. Prilièno su naivni..... pa im je i umjetnost takva.

U novije doba imamo primjer Polanèeca. On je uhapšen meðu prvima. Bila je to afera SPICE. Vrhovni sud ga je nakon dugogodišnje bitke proglasio nevinim. Kad ga novinar pita da li æe sada tužiti državu.... on ni nakon 12 godina ponižavanja i cipelarenja još nije siguran, nego kaže: „Puno mi je važnija moralna satisfakcija nego materijalni aspekt.“ Da! To je Podravec! Nema ih puno u politici.... jer današnja politika nije u skladu s njihovom æudi.... s njihovim mentalitetom.... pa ih pregaze „mudriji“ i spretnijji igraèi.

Od nedavno „Podravka“ reklamira svoje proizvode serijom novih reklama. To su mali filmiæi, u kojima profesionalna glumica preko staklenki Podravkinih marmelada i ajvara preljepljuje svoje etikete kako bi obitelj mislila da je ona sama napravila zimnicu, pa u drugoj laže ekipi da je u teretani, ili laže šefu da ne može doæi na posao, a doma uživa u Podravkinim proizvodima. Iz reklame u reklamu laž i prijevara. Sigurna sam da autor ili autorica reklama èvrsto vjeruje da tim filmiæima hvali Podravku i isto sam tako sigurna da ta osoba nije Podravka ili Podravec.
Svakodnevno se sva zapjenim kad vidim jednu od tih reklama.... jer one naprosto ne reklamiraju proizvode Podravke. Ta tvrtka i taj narod su sve stvorili radom i trudom.
Reklame koje pozivaju na laž i prijevaru, ili ih pokušavaju uèiniti simpatiènima su simbol HDZ-a i trenutne Predsjednice Uprave Podravke, a ne i te tvrtke i tog naroda koji iza te tvrtke stoji tako dugi niz godina.

Od sveg srca: SRETAN VAM DAN ŽENA!! "OD SRCA SRCU!"

Još jedan rastanak....

19.02.2021.

KAD ODEM

Kad odem
kad me djavo isprati glavnim sokakom
i kad mesecina zaveje moj trag
nemoj tugovati
jer jednom svakom mali nemi slavuj
doleti na prag

Kad odem
kad zamumla vetar zimske ocenase
i kad mrtvo lisce
potera u kas
za kaznu prognace i tamburase
zbog pogresne pesme u pogresan cas

Hej, budi jaka ti
najlakse je plakati
to nam samo Gospod
svira jesenju sonatu

Snio sam vrata
u tom suvom zlatu
strah me da prodjem
al' proci cu

Znam, laf si stari ti
nemoj sve pokvariti
kresni samo jednu svecu
na Svetog Jovana
i ne cuvaj dugo
pepeo tih dana
kad jednom odem, a poci cu

Kad odem
kad u prozor stavis prvu hrizantemu
i kad popucaju divlji kesteni
ne pali uzalud fenjer na tremu
kad me otmu magle jedne jeseni


Hvala ti..... na vratima koja si mi otvorio i pokazao dimenzije osloboðene cajkaša i krkana... kojima plove samo duše.... ma znaš kakve...
Mirno spavaj.... Ionako od gore vidiš sve.... èuvamo ti bagrenje....

POTPIŠI ZA REFERENDUM!

28.04.2019.

ISTINE I LAŽI O MIROVINSKOM SUSTAVU

LAŽU NAM da živimo sve dulje, pa moramo sve dulje raditi. Rad do 67 je neizbježan.
ISTINA: Živimo tri godine kraæe od prosjeka Europske unije. Nakon 65. godine živimo samo pet godina u zdravlju, dvostruko kraæe od europskog prosjeka i trostruko kraæe od razvijenih sjevernih zemalja. Uvjeti života u svim èlanicama Europske unije nisu jednaki pa zato niti uvjeti za odlazak u mirovinu ne trebaju biti jednaki.


LAŽU NAM da je veæina europskih zemlja podigla dob za umirovljenje na 67 godina. Vladina reforma samo slijedi europske trendove.
ISTINA: Veæina novih èlanica EU, s kojima se možemo usporeðivati po trajanju života, još uvijek nije dosegla ni 65 godina. Meðu njima su samo Hrvatska i Bugarska krenule podizati dob iznad 65 godina. Iznad 65 godina dob podižu samo zemlje zapadne Europe, u kojima se živi znatno dulje nego u Hrvatskoj. Austrija je, primjerice, odluèila ostati na 65 - jer postoji niz drugih moguænosti! Slijediti europske trendove za nas znaèi zadržati uvjet dobi na 65, a ne podizati ga.

LAŽU NAM da neæe svi morati raditi do 67 jer æe oni s 41 godinom staža iæi u mirovinu sa 60 godina života.
ISTINA: Prema sadašnjem zakonu, veæina ljudi morat æe raditi do 67 godina. Dani kada se prvi posao pronalazio odmah po završetku školovanja, a radni odnos bio neprekinut do mirovine, nažalost su prošlost. Povremena nezaposlenost, rad putem ugovora o djelu ili bez ikakve prijave pa prema tome i bez staža, danas su èesta pojava. Ukoliko spadamo u kategoriju na koju se vade, ne smijemo previdjeti da se njihova tvrdnja na mlade, na našu djecu ne odnosi.

LAŽU NAM da ako proðe referendum, mirovine æe biti manje i morat æemo zaduživati djecu i unuke.
ISTINA: Rad do 67 godina znaèi da æemo mirovinu primati dvije godine kraæe, što znaèi prosjeèno gotovo 58 tisuæa kuna manje. Porast æe broj radnika koji mirovinu uopæe neæe doživjeti, a mnogi æe biti prisiljeni otiæi u prijevremenu mirovinu i do kraja života primati manju mirovinu.


LAŽU NAM da je hrvatski mirovinski sustav neodrživ, te da doprinosi pokrivaju samo 55 posto mirovina.
ISTINA: Doprinosi pokrivaju više od 90 posto troška radnièkih mirovina, steèenih stažem. Takozvani deficit mirovinskog sustava rezultat je troška uvoðenja drugog stupa (manjak èetvrtine doprinosa u prvom stupu), financiranje mirovina steèenih po posebnim propisima iz radnièkih doprinosa i dodataka na najniže mirovine. Hrvatska za mirovine troši svega 10,6 posto BDP-a, a EU prosjek je 11,2 posto. Projekcije za Hrvatsku pokazuju kako æe taj udio tijekom iduæih 50 godina samo padati.


LAŽU NAM: da nema velike razlike izmeðu 65 i 67.
ISTINA: Razlika izmeðu 65 i 67 nije ni mala, ni nebitna. Sa svakom godinom sve je veæi uèinak po zdravlje i radne sposobnosti. U današnjim uvjetima, 65 godina je realna granica za starosnu mirovinu u Hrvatskoj, a tu dob ima i veæina država oko nas. U mnogim zanimanjima teško je raditi do tada, ali rješenja za to treba tražiti u boljim uvjetima rada, veæim ulaganjima u cjeloživotno obrazovanje i prilagodbi radnih mjesta starijim radnicima.



LAŽU NAM da imamo nepovoljan omjer zaposlenih i umirovljenika. Javni sustav meðugeneracijske solidarnosti je prošlost, a jedino rješenje je individualna štednja u drugom stupu.
ISTINA: Javni sustav postoji u svim europskim državama, a u veæini èini glavni dio mirovinskog sustava: sadašnji radnici svojim doprinosom financiraju mirovine trenutnih umirovljenika. U svakom društvu oni koji rade i privreðuju financiraju one koji to ne mogu èiniti. U tome se oèituje sama svrha države, odnosno društva, a to je skrb o svim njenim èlanovima.. Dodavati dio novca za mirovine iz opæih poreza nije ni nelogièno, ni zabranjeno.


LAŽU NAM da se referendumom želi zabraniti rad iznad 65. Zašto braniti onima koji žele i mogu raditi?
ISTINA: Referendum nema nikakve veze s pravom da radimo do kad želimo (nikoga ne tjera u mirovinu) jer Zakon o mirovinskom osiguranju propisuje kada imamo pravo otiæi u mirovinu, a ne kada to moramo. Prestanak ugovora o radu sa 65 godina propisuju Zakon o radu i Zakon o državnim službenicima. Uvjet dobi za starosnu mirovinu (65 ili 67), meðutim, znaèi da æemo, ako odemo prije te dobi - biti kažnjeni trajno nižom mirovinom!



LAŽU NAM da moramo podiæi dob odlaska u mirovinu, jer sadašnji umirovljenici imaju premalo mirovinskog staža.
ISTINA: Prosjeèni staž nizak je zbog gubitka radnih mjesta tijekom privatizacije. Ali prosjeèni staž novih umirovljenika svake godine raste. Neæemo automatski skupiti više staža samo zato što je zakonom podignuta dob za umirovljenje! Poveæanje godina staža postiže se zapošljavanjem i kvalitetnim, održivim, stabilnim i sigurnim radnim mjestima. Nužno je poveæati broj zaposlenih, pogotovo onih izmeðu 55. i 64. godine života, od kojih danas u Hrvatskoj radi samo dvoje od pet (EU prosjek je gotovo 58 posto)



LAŽU NAM da je mirovinska reforma omoguæila Vladi da poveæa mirovine.
ISTINA: Poveæanje mirovina nema nikakve veze s ovom "mirovinskom reformom". Vrijednost mirovina automatski se usklaðuje, odnosno poveæava, dva puta godišnje, matematièkom formulom koja u obzir uzima rast prosjeène plaæe i rast razine cijena (inflaciju) Na raspoloživa sredstva za podizanje mirovina utjeèe broj zaposlenih, visina njihovih plaæa, suzbijanje neprijavljenog rada, izdvajanje iz opæih poreza i dr.

SAMO ZAJEDNO MOŽEMO PROMIJENITI UVJETE ZA MIROVINU!


POTPIŠI!

SVAKI POTPIS JE VAŽAN!

Budi dobar.... lijepo sanjaj...

29.07.2018.

Postoje ljudi s kojima se nismo formalno upoznali, a bliži su nam od masu likova koje sreæemo svakog dana.

Postoje duše koje nas obogaæuju... koje su bile uz nas u dobru i zlu.... poput melema na svakoj rani.... bezuvjetna podrška u svakom boju....

Mili, hvala ti.... Ovo nije zbogom.... jer jedno obièno umiranje ne može oduzeti ono što si stvorio u tom prostoru bez granica....

„Sve æe zvijezde s tobom leæi... pune tajnih putovanja.... prije sna ti moram reæi.... budi dobar.... lijepo sanjaj.... „

Komentar na izdvojeno mišljenje

01.03.2018.

"Nakon što je Vijeæe za suoèavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima u srijedu predstavilo Vladi zakljuèke svoga rada, jedan od 17 èlanova Vijeæa, rektor Hrvatskoga katolièkog sveuèilišta, Željko Tanjiæ, iznio je svoje izdvojeno mišljenje, prenosi N1.
Kazao je kako se ne slaže s time da se sankcionira pozdrav 'Za dom spremni', a da isticanje zvijezde petokrake ostane nepromijenjeno.
- Hrvatski Ustav je odbacio komunistièki sustav, a netko ipak traži da ostanu komunistièki simboli? Pa po èemu je onda taj sustav odbaèen? Koja je onda logika zadržavanja komunistièkih simbola? Odbaèen politièki, ekonomski, društveni i svaki drugi komunistièki sustav, a simboli ostaju. Zašto? Kojom logikom? Buduæi da je komunistièki sustav osuðen u Europi i u Hrvatskoj, simboli toga sustava ne mogu se upotrebljavati u demokratskom društvu - smatra Tanjiæ."
(https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/rektor-katolickog-sveucilista-ima-izdvojeno-misljenje-o-zakljuccima-vijeca-za-proslost-kako-se-moze-sankcionirati-za-dom-spremni-a-petokraka-ne/7082259/)



Hrvatski Ustav, kao temeljnu vrijednost države Hrvatske istièe hrvatski antifašizam i doprinos Hrvata i svih graðana Hrvatske u borbi protiv fašizma. Zvijezda petokraka je simbol antifašistièke borbe našeg naroda, a kojom se svaki normalan pojedinac u društvu ponosi.

Osobno mislim da se usporeðuju pogrešni simboli. Nije problem u simbolima, nego u idejama.

Fašizam je sam po sebi jedno od najveæih zala naše civilizacije i predstavlja èisto i iskonsko zlo.

Ideja socijalizma (kojemu smo imali prilike svjedoèiti) temelji se na promicanju jednakosti, bratstva, jedinstva, radnièkih prava, socijalne pravde, ravnopravnosti itd. Ta ideja u svojoj suštini predstavlja èisto dobro. Neki pojedinci su tu ideju zloupotrijebili i pod njenim simbolima su èinili zlo. Oni koji gledaju otvorenih oèiju jasno vide da ta zla ponašanja nisu zaprljala temeljnu ideju, nego su zaprljala neke ljude, u nekom vremenu.

Znaèi… ne možemo usporeðivati ideju koja u svojoj suštini predstavlja zlo i onu koja u svojoj suštini predstavlja dobro.

No ideju socijalizma itekako možemo usporediti s kršæanstvom. Obje ideje imaju neke istovjetne ciljeve i pozivaju na dobro. Kao što su neki pojedinci, u nekom vremenu zloupotrijebili simbole socijalizma èineæi zlo, isto se desilo i sa simbolima kršæanstva. Neki pojedinci, u nekom vremenu èinili su velika zla skrivajuæi se iza križa. Kad uzmemo u obzir masovnost, geografsku rasprostranjenost i vrijeme trajanja simbol križa je daleko više i brutalnije zloupotrebljavan od zvijezde petokrake. To nije razlog da se zabranjuje simbol kršæanstva.

Gospodine Tanjiæu, prilièno je logièno da se fašistièki simboli zabrane, a simboli antifašizma èuvaju.
Razoèarali ste me svojim izdvojenim mišljenjem. Bila sam uvjerena da ste generacijski, geografski i svojim obrazovanjem širih pogleda od ekstremno desnih struja u hrvatskoj crkvi…. no, bila je to tek moja predrasuda. Niste vi krivi, kriva su moja nerealna oèekivanja.

p.s. Odlièno ste ispali na toj slici. Sviða mi se vaša haljina, navezeni ornamentiæi, kao i nakit koji nosite. Ja nemam problema s predrasudama kad vidim muškarca u haljini, a vi?

Pozdrav MOM Èovjeku

19.03.2017.

Kuæa na pijesku

Hrvatska, a s njome i Dalmacija, teško može na zelenu granu. Naime, poèela se krajem prošlog stoljeæa graditi od krova, a ne od temelja. Gradila se na nacionalnom zanosu (što je dobro), ali i na politièkom voluntarizmu i politikantstvu interesa, a ne na pravnoj i socijalnoj osnovi. Kao i sva druga carstva, ili demokratski centralizam u komunizmu ili partitokracija ili autoritarna demokracija u kojoj sada živimo. U Ustavu, na papir je stavljen izuzetno vrijedan i stamen temelj: "U Hrvatskoj sva vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu". Nažalost, to je kao i mnoge druge odrednice koje citiramo kad hoæemo gluhima i slijepima poruèiti da živimo u demokraciji na hrvatski naèin, prodavanje magle.

Isus æe reæi: "Mudar èovjek gradi kuæu na èvrstom temelju; lud èovjek gradi na pijesku." Politikanti svih partijskih vela nisu u partijama razvili demokratske odnose, profiliranje sposobnih, nego promociju podobnih i poslušnih. Zato trpimo diktaturu podobnih nad sposobnima. Na to smo se privikli kao tovar na batine.

Politikanti, a ne politièke elite, izgraðivali su Hrvatsku. Kad podjele vrhnje, sirotinji što ostane Opæe dobro kod naših politikanata nije ni mislena imenica. Svaka im svjetska kriza dobro doðe, da opravdaju kriminal, podizanje cijena.

Od magije do religije, kažu struènjaci samo je jedan korak, a malo tko da ga od službenika svetoga ne uèini. Od demokracije do partitokracije i demokratske autokracije, samo je jedan korak, i tu iznimke kod nas nije bilo. Svi su politikanti isti.

Vaclav Havel je rekao: "Društvo treba graditi kao i zgradu od temelja, rješavajuæi probleme konkretnih ljudi". Jer, napisat æe Helen Keller: "Sreæu nam ne donosi ono što vidimo i dodirujemo, ni ono što drugi rade za nas, nego što mislimo da možemo osjetiti i uèiniti, najprije za drugoga, a onda za sebe same."

Kod Nas, kad se bratska srca slože, politikanti i kleromani, bez obzira na ideološki predznak, i olovo plivat može. Mi smo zemlja èudesa kad treba stvarati kolièinu društvenog kaosa. Pozivamo se i na Ustav i Evanðelje a ne vidimo da ništa nije u skladu ni s Ustavom ni s evanðeljem. To je bit licemjerja i farizejštine. Uzimanje iz proraèuna i to kroz "dobrotvornost" dijeliti onima koji su pokradeni, najgora je perverzija.

Zdravi, veseli i pošteni bili ako je to uopæe moguæe u moèvari s mirisom tamjana.

Don Ivan Grubišiæ (Veèernji list, 31.5.2008.)



Novinari iz Glasa Istre 12.2.2008. pitali su ga:

Je li moguæe biti vjernik bez crkve?

Don Ivan Grubišiæ: "Mislim da ima puno vjernika i izvan crkve. Pitanje je što je bit pojedine religije. Tko vjeruje i živi ljubav on je kršæanin, jer: "Gdje je ljubav, prijateljstvo, tu je i Bog."

Kakav je Vaš stav prema nevjernicima?

Don Ivan Grubišiæ: "Pun poštovanja, kao prema svakoj ljudskoj osobi. Protiv sam antiteista kao i svake druge podjele na "naše" i "one druge", posebno ako je ta podjela povezana s iskljuèivošæu i mržnjom."




Dragi Èovjeèe....
bez obzira što nisi vjerovao u "naše" i "one druge" ja te od prvog slova osjeæam SVOJIM... Ti si MOJ Èovjek.... koji kroèi cestom Srebrnom..... bezvremenskom....
Hvala ti na svjetlosti koju si mi ostavio kao cilj.... kao poziv.... kao zadatak....
Mirno spavaj....

Lažna molitva

08.10.2016.

Vjernici vjeruju da molitvom uzdižu dušu k Bogu.
Mi koji nemamo religiju, možemo se složiti da se Bogom može zvati sve dobro ovog svijeta, pa tako možemo potpisati istu definiciju.
Osobno bih ipak molitvu definirala kao vrlo intiman odnos èovjeka sa samim sobom... sa vlasitom savjesti.... sa onim poznatim i nepoznatim svjetom i svjetovima koje nosimo u sebi. Molitvom ulazimo u neistražene dimenzije sebe.... ulazimo u prostore u kojima pronalazimo istinu, utjehu, nadu, oprost.... Kada molitvom kucamo na vrata tih vlastih svjetova tada je to dolazak u miru... tada smo ponizni, iskreni i otvoreni....
Kad vidim druge ljude da se mole, na neki svoj naèin ili naèin koji propisuje njihova religija... tada ja okreæem glavu i odlazim na prstima..... kao kad vidim ženu da doji, dvoje da se ljube ili pak netko radi nešto vrlo intimno, a ja se osjetim suvišno.... jer ne želim smetati nikome u tom svetom i intimnom trenutku proèišæenja.
Nedavno sam se u raspravi pokefala s nekim dragim ljudima koji su vrlo oštro osuðivali sveæenika koji drži mise za Antu Paveliæa, kao i one koji na te mise odlaze. Ti ljudi se mole u svojoj Crkvi. Svaki èovjek na ovome svijetu.... pa i ako je olièenje svakog zla, ima pravo da se drugi za njega mole, kao što se svaki èovjek ima pravo moliti za koga god hoæe. I najveæi zloèinci imaju majke i nekoga tko ih voli ili ih je volio.... i oni imaju pravo na „susrete“ u tim nekim dimenzijama – molitvom... u miru i tišini. I zato smatram neumjesnim osuðivati one koji iskreno mole.... jer oni nikome ne žele zlo.... i ne èine zlo.

Ovih se dana pod krinkom molitve pojavilo prestrašno zlo. Grupice krkanskih spodoba, koje imaju potrebu širiti zlo okupljaju se pred hrvatskim bolnicama i maltretiraju korisnike usluga tih bolnica....toènije, pozivaju na linè ili javnu osudu žena koje u bolnice dolaze zbog prekida trudnoæe. Zašto ih nazivam krkanskim spodobama? Zato što samo primitivne i zlonamjerne osobe osuðuju druge ljude zbog njihovih izbora, prièaju loše o drugim ljudima, a pogotovo kada okupljanjem pozivaju i druge, sliène sebi da se pridruže u etiketiranju, traèanju, guranju nosa tamo gdje mu nije mjesto, narušavanju tuðih sloboda. To što oni rade nije molitva..... nego je agresivan napad na druge ljude i pokušaj nametanja svojih stavova i vjerovanja tim ljudima.

Osobno nisam napravila abortus. Rodila sam dvoje djece koja mi se nisu dogodila... nego su željena i planirana. Roditeljstvo smatram najveæom, najtežom, najljepšom i najsvetijom zadaæom èovjeka.... koji izabere biti roditeljem. Živimo u vrijeme koje nam pruža niz moguænosti da planiramo svoje obitelji i doista su potrebe za abortusom bitno manje nego u vrijeme naših baka i prabaka. No, nismo svi od istog „materijala“ i ne živimo svi u istim uvjetima i zato mora postojati moguænost izbora.

Protiv svega što nije dobro moramo se boriti edukacijom, a ne bilo kojim oblikom prisile. Pokušajem zaštite života neroðenih nemamo pravo jurišati na živote i slobode živih.

To što rade grupe tih primitivnih krkana pred bolnicama nije molitva.... jer molitva je nešto èisto, sveto i intimno. Tu se radi o obiènom aktivizmu konzervativnih ljudi koji najvjerojatnije ni ne znaju iskreno moliti jer svoje osobne frustracije lijeèe napadom na druge ljude i ulaze u prostor tuðih sloboda. Oni koji upiru prstom, koji osuðuju i lijepe etikete u narodu se ne nazivaju moliteljima i moliteljicama.... nego se zovu alapaèama, lajonama, traèerima i krkanima. Nadam se da æe se netko pomoliti za spas duše tih agresivnih jadnika... jer oni žive u neskladu s vremenom u kojemu su se zatekli.... problem tih jadnika je daleko veæi i strašniji od problema onih koje napadaju. A taj problem se zove PRIMITIVIZAM.

Izbjeglièka kriza

18.09.2015.

Bravo Zoki!

Kao što si zaslužio sva kefanja koja sam ti nanizala na ovom blogu, danas si zaslužio glasno BRAVO!
Hvala ti što se osjeæam ponosno zbog naèina na koji vodiš problem izbjeglica u našoj zemlji.
Hvala ti što nas nisi svrstao u društvo zemalja voðenih politièarima koji neodoljivo podsjeæaju na onog brkatog kompleksaša iz prošlosti.... koji misle da su odabrani, da imaju pravo biti privilegirani i živjeti u lažnom sjaju, iza podignutih zidova i žièanih ograda dok bližnji trpe... kojima je pogled toliko zamagljen da ne vide i ne znaju da ih ljudi razlièiti od njih ne mogu ugroziti - veæ ugroziti mogu jedino sami sebe... a to i èine, dozvoljavajuæi predrasudama da im se natalože na duši poput smrdljive plijesni.
Hvala ti što si odluèniji i hrabriji od predsjednice.. koja je pokazala iznenaðujuæu dozu sebiènosti, uskogrudosti i nekršæanskog ponašanja.

Tako se ponaša pravi socijaldemokrat! Tako se ponaša èovjek èistog srca! Hvala ti!


Posluživanje dobrote

Nemojte, ma što bilo, nemojte odustati od dobrote.
Nemojte, premda toliki obeshrabreni, zatrte nade,
u sebi poraženi, napuštaju dobrotu.
Nemojte, ni ako zbog toga ostanete sami.
Sami, koliko samo èovjek zauzet za dobro može ostati sam.

Nemojte odustati od dobrote niti kada se mlakost,
prilagodljivost i prijetvornost radi vlastitog probitka oèituju
kao najuspješniji naèin življenja.
Nemojte niti kada se mnogošto preimenuje kako bi
stara studen zaodjevena u novu toplinu utrnula klice
koje su se s povjerenjem odazvale obeæanju
sutrašnjeg života.
Nemojte odustati od dobrote niti kada se nemoæ i
ravnodušnost obore na vas da vas uvjere kako æete
uzalud potrošiti život ustrajete li u pravednosti.
Nemojte odustati ni u okolnostima u kojima èovjek
više toliko toga ne može.

Nikada nemojte pristati na to da svjesno poslužite
zlu ma kako ono neznatno bilo, ma koliko vam bila
sužena moguænost izbora.
Nemojte mu poslužiti ma što vam obeæavalo.
Budite odani dobroti i proslijedite kroza svoj život
putem onoga koji je prošao svijetom èineæi dobro.

Poslužite dobroti u sebi i neka vam to bude dovoljno.

Ne udomite li je, ne budete li skrbili o njoj,
ona æe ostati siroèe.
Jer samo vi možete nasititi dobrotu.
Samo vas dobrota može nasititi.
I ma koliko da gladujete, druge istine nema.

Stjepan Lice

Pusiæka u odluènom jurišu protiv zla

13.08.2015.

Sjeæam se jednog teksta koji je objavljen 22. rujna prošle godine u „novom listu“. Èlanak je potpisao Denis Romac, a naslov je glasio: „I Hrvatska u koalciji SAD-a u borbi protiv Islamske države“.
Autor nas obavještava kako je amerièki State Department objavio popis zemalja koje æe se „svim sredstvima“ boriti protiv IS-a. Na popisu je i Hrvatska. Èudi se što hrvatska javnost tu informaciju nije dobila od vlastite vlade, nego od State Departmenta. Podsjeæa nas i na blamažu kada je hrvatska javnost zahvaljujuæi Pentagonu saznala da je Hrvatska meðu sedam zemalja koje iraèkim Kurdima šalju oružje i opremu. Nakon što se pojavila ta informacija Banski dvori su tu informaciju najprije zanijekali, tvrdeæi da smo svoje „viškove oružja“ predali Amerikancima, a da bi nakon toga Ameri potvdili da je i Hrvatska meðu zemljama koje su svoje oružje isporuèile Kurdima, a koji se bore protiv Islamske države. Radi se o vrlo važnim informacija koje nam nije htjela priopæiti naša vlast, ali su zato to uèinili Ameri.

Ne pratim baš previše vanjsku politiku i rijetko sudjelujem u dijalozima na tu temu.... ali sjeæam se da me taj tekst zgrozio i da sam osjetila neobièan strah... pa sam kolegi na poslu prokomentirala: „Neš´ ti sile.... koja se gura na popis od samo sedam zemalja koje naoružavaju Kurde.... Teroristi æe sigurno biti oduševljeni kad nas vide u tom društvu.... Tko æe biti kriv kad krenu teroriistièki napadi u Hrvatskoj?!“
Ovih dana sam se sjetila tog teksta. Mediji su puni informacija, poluinformacija i dezinformacija u vezi mladog Salopeka. Sudbina tog deèka me neobièno potresla... a tim više jer ga je moj sin poznavao... jer dijelili su hobi i sreli se nekoliko puta radi nekih zajednièkih interesa. Nisam imala namjeru pisati temu... sjedim u šoku, plaèem i šaljem nevidljive zagrljaje njegovoj majci, supruzi, djeèici.... ali nakon današnjeg obraæanja Vesne Pusiæ ja naprosto ne mogu više šutjeti.

Juèer nam se obratio Premijer. Danas mnogi kritièari više ili manje opravdano jašu po tom njegovom istupu. Svi koji redovito èitaju ovaj blog znaju da ga ja okefam svako malo i èini mi se da ga nikada nisam branila. Ni sada neæu braniti njega.... ali imam potrebu braniti sve nas od agresivnog istupa te dezorijentirane žene.
Vesna Pusiæ je danas sazvala izvanrednu konferenciju za novinare, a u kojoj je oèito pokušala „popraviti“ dojam koji je na dio javnosti ostavio Premijer... pa je tako izjavila: „Svi smo dio koalicije. Tom se treba i hoæemo suprostaviti. Što se više skrivate to ste ugroženiji. Ovo je trenutak da se okupi cijela Hrvatska u odluènom suprotstavljanju zlu i terorizmu.“

Ta huškaèka reèenica zvuèi poput Perkoviæe pjesme Èavoglave.... zove nas na odluènu borbu protiv terorizma. Ona nas je veæ (bez našeg znanja) stavila na razne popise koji razjaruju teroriste, ali to nije dosta.... pa ona huška i traži podršku za nove juriše. Ne, ne možemo se mi više sakriti.... jer smo na popisu sedam zemalja koje naoružavaju one koji se pore protiv Islamske države. Ne da se ne možemo sakriti... nego nas je oèito naša politika obilježila i stavila na sam vrh popisa onih s kojima se teroristi trebaju pozabaviti. A o tome nas nitko ništa nije pitao.... Nisu se udostojili o tome nas ni obavijestiti....

Premijerovo juèerašnje obraæanje je bilo nezgrapno... ali bilo je ljudsko. Bio je vidno potresen, osjetila sam èak strah i nerazumijevanje... baš onakav kakav osjeæa svaki normalan èovjek pred zlim ponašanjima koja ne može razumijeti i prihvatiti. Ako je doista mladi Salopek još živ... tada je Premijerov oprez u izjavama itekako opravdan... jer nije pametno dodatno ljutiti razjarene zlostavljaèe ako u svojim rukama drže nekoga do koga nam je stalo i kojeg bi željeli vidjeti pored sebe. Ako je doista još živ onda sasvim sigurno ovih dana nije vrijeme za huškanje, juriše i „odluènu borbu protiv terorizma“... ili narodski reèeno: nije vrijeme da Pusiæka tuðim (narodnim) ...... gloginje mlati.

Toj ženi se mora priznati velika sposobnost, ali i velika zloæa. S malom stranèicom... koja samostalno ne može prijeæi ni izborni prag uèinila je ovoj zemlji toliko zla da æe nam trebati desetljeæa da se oporavimo od svih tih loših poteza koje su vukli HNS-ovci. I uz sve to zlo koje èine nije joj neugodno stati pred kamere i lagati nam u oèi. Zoran Milanoviæ ugrozio je vlastitu stranku i uništio socijaldemokraciju u Hrvatskoj.... To je jedan od razloga zašto æe izgubiti izbore, ali glavni razlog je što je Pusiæki i njezinim HNS-ovcima dao toliko kljuènih i važnih pozicija u društvu i zbog štete koju su oni s tih pozicija napravili. Pa kad uskoro izgube izbore lijepo neka obuku maskirne uniforme i krenu u odluènu borbu protiv ISIL-a... i nek prestanu veæ jednom našu djecu i cijeli narod ugrožavati radi svojih politièkih ili financijskih interesa.

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)