Kuća na pijesku
Hrvatska, a s njome i Dalmacija, teško može na zelenu granu. Naime, počela se krajem prošlog stoljeća graditi od krova, a ne od temelja. Gradila se na nacionalnom zanosu (što je dobro), ali i na političkom voluntarizmu i politikantstvu interesa, a ne na pravnoj i socijalnoj osnovi. Kao i sva druga carstva, ili demokratski centralizam u komunizmu ili partitokracija ili autoritarna demokracija u kojoj sada živimo. U Ustavu, na papir je stavljen izuzetno vrijedan i stamen temelj: "U Hrvatskoj sva vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu". Nažalost, to je kao i mnoge druge odrednice koje citiramo kad hoćemo gluhima i slijepima poručiti da živimo u demokraciji na hrvatski način, prodavanje magle.
Isus će reći: "Mudar čovjek gradi kuću na čvrstom temelju; lud čovjek gradi na pijesku." Politikanti svih partijskih vela nisu u partijama razvili demokratske odnose, profiliranje sposobnih, nego promociju podobnih i poslušnih. Zato trpimo diktaturu podobnih nad sposobnima. Na to smo se privikli kao tovar na batine.
Politikanti, a ne političke elite, izgrađivali su Hrvatsku. Kad podjele vrhnje, sirotinji što ostane Opće dobro kod naših politikanata nije ni mislena imenica. Svaka im svjetska kriza dobro dođe, da opravdaju kriminal, podizanje cijena.
Od magije do religije, kažu stručnjaci samo je jedan korak, a malo tko da ga od službenika svetoga ne učini. Od demokracije do partitokracije i demokratske autokracije, samo je jedan korak, i tu iznimke kod nas nije bilo. Svi su politikanti isti.
Vaclav Havel je rekao: "Društvo treba graditi kao i zgradu od temelja, rješavajući probleme konkretnih ljudi". Jer, napisat će Helen Keller: "Sreću nam ne donosi ono što vidimo i dodirujemo, ni ono što drugi rade za nas, nego što mislimo da možemo osjetiti i učiniti, najprije za drugoga, a onda za sebe same."
Kod Nas, kad se bratska srca slože, politikanti i kleromani, bez obzira na ideološki predznak, i olovo plivat može. Mi smo zemlja čudesa kad treba stvarati količinu društvenog kaosa. Pozivamo se i na Ustav i Evanđelje a ne vidimo da ništa nije u skladu ni s Ustavom ni s evanđeljem. To je bit licemjerja i farizejštine. Uzimanje iz proračuna i to kroz "dobrotvornost" dijeliti onima koji su pokradeni, najgora je perverzija.
Zdravi, veseli i pošteni bili ako je to uopće moguće u močvari s mirisom tamjana.
Don Ivan Grubišić (Večernji list, 31.5.2008.)
Novinari iz Glasa Istre 12.2.2008. pitali su ga:
Je li moguće biti vjernik bez crkve?
Don Ivan Grubišić: "Mislim da ima puno vjernika i izvan crkve. Pitanje je što je bit pojedine religije. Tko vjeruje i živi ljubav on je kršćanin, jer: "Gdje je ljubav, prijateljstvo, tu je i Bog."
Kakav je Vaš stav prema nevjernicima?
Don Ivan Grubišić: "Pun poštovanja, kao prema svakoj ljudskoj osobi. Protiv sam antiteista kao i svake druge podjele na "naše" i "one druge", posebno ako je ta podjela povezana s isključivošću i mržnjom."
Dragi Čovječe....
bez obzira što nisi vjerovao u "naše" i "one druge" ja te od prvog slova osjećam SVOJIM... Ti si MOJ Čovjek.... koji kroči cestom Srebrnom..... bezvremenskom....
Hvala ti na svjetlosti koju si mi ostavio kao cilj.... kao poziv.... kao zadatak....
Mirno spavaj....
Post je objavljen 19.03.2017. u 20:32 sati.