Čestitka

31.12.2012.



Vrijeme je da stare kalendare skinemo sa zidova i okačimo nove. Od sutra će nam se s njih smiješiti novi četveroznamenkasti broj koji nudi puno straha, neizvjesnosti… ali i nade, realnih i nerealnih oćekivanja.
U prošloj godini raspravili smo u blogosvijetu sve važnije teme i događaje u našem društvu. Zajedno smo se radovali, cendrali, nadali se, ljutili, paničarili… ponekad smo različito mislili…. ali sve u svemu bila je to još jedna lijepa blogogodina…. jer da nam nije lijepo zajedno odavno nas tu više ne bi ni bilo.
Godina koju pozdravljamo donijela je puno promjena. O svim svojim razočarenjima i nezadovoljstvima sam pisala gotovo u svakoj temi…. ali godinu ne želim ispratiti na taj način.
Smatram da je važno izraziti svoje nezadovoljstvo kad nečim nismo zadovoljni i aktivno sudjelovati u društvenim zbivanjima na sve načine koji su nam na raspolaganju… no kad radimo završni račun tada uvijek postoje „rashodi“, „prihodi“ i konačni saldo. Moje teme su uglavnom značile kritiku, pohvala je bilo pun manje. Naš zajednički završni račun nije sjajan i morat ćemo još puno žganaca pojesti da nam bude bolje… no ja danas moram napisati da sa sjetnim smješkom bacam pogled unatrag i ne mogu reći da se osjećam baš jako loše. Naravno da bih voljela za ovu zemlju puno više cvijeća, a manje smeća… no ne želim prešutjeti koliko me vesele promjene koje se itekako osjećaju u ovom društvu. U ovoj zemlji već neko vrijeme traje žestoka borba protiv korupcije. Još uvijek smo mi nezadovoljni…. ali treba pošteno priznati da su protreseni svi važni segmenti društva i da se više oni koji se korupcijom bave ne osjećaju tako nedodirljivo kao prije. Korupcija je naše društvo uništila i zatrovala svaki njegov djelić….. i nerealno je očekivati da je tako veliku zarazu moguće riješiti jednim potezom čarobnog štapića. U hrvatske škole se uvodi Zdravstveni odgoj. To je veliki korak unaprijed za našu zemlju i veliko ulaganje u budućnost. Ministarstvo rada i mirovinskog sustava priprema veliki pičvajz sljedeće godine (promjenu ZOR-a)…. ja ih namrgođeno i pažljivo pratim, kefam svako malo….. ali neću prešutjeti da sam nepopravljivi optimist i da sam ispunjena nadom u dobre namjere i da ćemo svi zajedno pronaći riješenja koja će biti po našoj mjeri, a u okvirima koje nam poput okova nameću vanjski gospodari. Mijenja se i Kazneni zakon….. i nisam baš u toku sa svim promjenama, ali jako me vesele nove odredbe koje uređuju naš virtualni život…. jer to područje već duže vrijeme vrišti upomooooć! Već dva desetljeća pratim događanja u virtualnom prostoru i nisam se prestala čuditi. Kad postoji toliki broj ljudi koji doma nisu naučeni uljuđenom ponašanju, tada su ove odredbe nužnost.
Godina koja nam dolazi bit će sasvim sigurno teška za mnoge… i ona će donijeti mnoge promjene…. I promjene na bolje znače stres… a posebno zato što ponekad u tijeku tih promjena ne gledamo unaprijed i ne razmišljamo dugoročno… nego pomalo sebično cvilimo jer se mijenjaju neke naše navike i rituali. Sve to što nas očekuje na dobro će završiti samo ako se svi aktivno i zainteresirano uključimo…. a ako mislimo visiti poput suhih kobasica u mesnici, tada nemamo pravo ni protestirati….tada nismo ni za drugo nego da nam neki više ili manje sposobni ljudi kroje sudbinu onako kako znaju i žele.
Svim blogerima, čitačima, djelatnicima stranice blog.hr i stranice Dnevnik.hr i slučajnim prolaznicima u novoj 2013. godini želim puno zdravlja i osobne sreće i veliko hvala što ste mi uljepšali 2012. godinu, s nadom da ćemo tako nastaviti i u novoj godini.
Uz iste želje, ali s dodatnim hvala čestitku upućujem svima onima koji će raditi ove noći i osigurati nam svjetlost, toplinu, zdravstvenu zaštitu, sigurnost u prometu i javnim prostorima i sve ostalo što nam je važno ove noći i svakog dana… a često zaboravimo da iza svih tih blagodati budni bdiju neki dragi i marljivi ljudi.

Komentari (23) - Isprintaj - #

Hoće li promjenom ZOR-a svanuti bolji dan?

15.12.2012.




Gazde iza kulisa i izvan granica naše zemlje jučer su nam kreditni rejting ocijenili smećem.
Zanimljive su izjave političara na tu temu.
Ministar rada i mirovinskog sustava najavio je: „Kreću reforme. Hitno mijenjamo Zakon o radu.“
Ove reforme nisu smišljene jučer. Moram pohvaliti Ministarstvo rada i mirovinskog sustava na načinu kako obavještava zainteresirane strane o planiranim promjenama. Održan je niz okruglih stolova na tu temu, na kojima su se mogle čuti namjere Ministarstva, mišljenje sindikata i što je najvažnije – mišljenje struke.
Osobno smatram da sadašnji Zakon o radu nije savršen, ali se time ne zamaram…. jer on je zadani okvir koji imamo i bilo je važno čitati ga i smatrati ga Svetim pismom, bez obzira na poruke nekih visokopozicioniranih političara koji su nas uvjeravali da on to nije. Da smo se do sada svi držali tog „lošeg“ Zakona naše tržište rada bilo bi rajska oaza reda i pravednosti.

Nisam ja protiv promjena, ali strašno me smeta ta lažna nada koja se nudi da će sve biti bolje kad se Zakon o radu pomijeni. Najmanji problem za ovaj nered bio je Zakon o radu, ma kakav on bio. Veći problem je bilo njegovo neprovođenje, neznanje, nepotizam, političko kadroviranja i činjenica da je upravo politika stvorila atmosferu da propisi nisu Sveto pismo pa su političke odluke jače od samog Zakona… kada to državi kao najvećem poslodavcu u zemlji odgovara.
Ovo je strašno osjetljivo područje i sve HITNE promjene pružaju mogućnost za puno namjernih i nenamjernih grešaka.
Kod zadnjih izmjena spomenutog Zakona bila sam na odličnom seminaru, na kojem su iste detaljno objašnjene. Pitala sam organizatora gdje su predstavnici mog poslodavca, a on mi je odgovorio da se njima to neda slušati…. oni PLATE seminar i onda pošalju dostavljača po materijale. Osjetila sam silan „ponos“ što su ljudi iz mog poduzeća tako pametni, sveznajući i stručni…. pa im dodatne edukacije nisu potrebne…. a to samo govori o tome da u ovoj zemlji propisi nisu Sveto pismo i nije važno da ljudi koji se bave tim poslovima razvijaju i nadograđaju svoje znanje, prate promjene… jer ih je politika ionako pretvorila u slijepe poslušnike koji rade poput dobro uvježbanih vojnika, na kratke naredbe… a da pri tom uopće nije važno koliko ih razumiju. U ovoj zemlji se ne osluškuje i ne pita struka…. nego o svemu odlučuje politika i to je glavni problem ove zemlje…. a ne propisi koji su ionako samo paravan.

Jedan uvaženi stručnjak s područja radnog prava često izjavljuje: "Ljut sam na sve! Jednako su krivi političari i sindikati zbog ovakvog stanja!"
Razumijem ja čovjeka. Znam da se svega nagledao... da i u krugovima predstavnika radnika ima loših ljudi.... pa je bilo tu raznih trgovanja i ružnih situacija.
No moram naglasiti kako smatram da nisu i ne mogu biti jednako krivi... jer politika ima moć. Sama donosi propise i određuje pravila igre..... a isto tako nemaju iste ovlasti i odgovornosti. Političari su se dužni brinuti za opći interes jer su to dužni građanima od kojih su dobili povjerenje na izborima. Struka također mora brinuti o općem interesu jer njihovi javni istupi, mišljenja i stručni radovi kreiraju nove propise i utiču na provođenje postojećih.... dok je sindikalcima Zakonom o radu propisano da su dužni štititi prava i interese svojih članova. Oni na ta prava i interese ne smiju zaboraviti radi nekih širih interesa.. jer to im nije zadatak.... I zato je besmisleno tvrditi da trebaju biti razumni i solidarni s odlukama vladajućih koji krešu prava drugim radnicima. Sindikalisti imaju odgovornost štititi prava i interese SVOJIH članova, a sa ostalim radnicima moraju biti solidarni u borbi za očuvanje postojećih prava i u borbi za nova prava. Političari valjda moraju slušati gospodare izvana... zbog toga što ih je njihova politika i dovela u tu situaciju, a sindikalci ne moraju i neće... jer jedini njihov pravi gospodar je njihovo članstvo i ŠLUS!

Kada bi najveći problem našeg tržišta rada bio Zakon o radu to bi bilo odlično… jer bi nam njegovom promjenom svanulo novo jutro. No na žalost dok postoje politička kadroviranja, dok se ne počne slušati struka, dok postoji nepotizam (a i on je oblik korupcije) nama ne može i neće biti bolje.
Lako je prepisivati zakone i dobra rješenja razvijenih zemalja, lako je baratati primjerima kako je to u drugim zemljama…. no naš Zakon bi trebalo donositi temeljem stvarne situacije u našoj zemlji i skrojiti ga prema naših mogućnostima i potrebama… jer i ove razvijene zemlje na koje se volimo pozivati nisu takvima postale preko noći.
Sa zanimanjem ću pratiti najavljene promjene… i ludo me zanima da li će politika taj novi Zakon smatrati onim što on mora biti – Svetim pismom…. ili će i dalje on biti samo kost koju bacamo onima koji su nam naredili da moramo taj Zakon mijenjati…. a to su naši gospodari koji stanuju van granica naše zemlje.
Mi ćemo prestati biti smeće tek u onom trenutku kad promijenimo način na koji se odnosimo prema samima sebi... kad propise budemo krojili za sebe i po svojoj mjeri i kad ih se počnemo pridržavati. Nered koji je nastao zbog nepridržavanja propisa nije uzrokovao narod.... nego politika koja ne poštuje propise koje sama donosi (bez obzira tko bio na vlasti).

Komentari (105) - Isprintaj - #

Očitovanje jedne majke na poziv kardinala Bozanića

11.12.2012.



"Mi bismo se trebali više zanimati što misle roditelji i pokušati dobiti njihove stavove, jer problem našeg društva je što se nisu uključili građani u tako važna pitanja odlučivanja i u donošenje toga programa. To je u prvom redu pitanje roditelja jer oni imaju pravo birati odgoj i obrazovanje svoje djece, oni su i pozvani da prosuđuju što se nudi njihovoj djeci u školama", istaknuo je kardinal.

Iznoseći pak svoj stav o programu zdravstvenoga odgoja, kardinal Bozanić je rekao da on nije u skladu s hrvatskom tradicijom i da je opasan jer u nekim dijelovima razara čovjeka.


Poštovani kardinale,
vidim da ste zainteresirani za mišljenje roditelja i građana o temi zdrastvenog odgoja.
Kada se uvodio vjeronauk u škole bilo mi je neobično žao što nitko nije imao potrebe pitati roditelje za njihovo mišljenje, kao što ni u sve te godine vjerskog odgoja u školama nisu blagonaklono primane dobronamjerne kritike roditelja.
Prije puno, puno godina napisala sam vam jedno iskreno pismo u kojemu sam se požalila na način provođenja vjeronauka u školi, argumentirajući svoje navode. Niste me ignorirali. Pristojno ste i kratko odgovorili na moje pismo jednom rečenicom, u kojoj šaljete blagoslov mojoj obitelji. Nakon tog pisma nad mojom djecom je godinama provođen linč u seoskoj školi. Pritisak je postao takav da smo ih ispisali iz tog izbornog i neobaveznog školskog predmeta, nakon čega su postali posude za pljuvanje, vreće za boks…. kako djece „predanih“ vjernika, tako i dijela seoskih učitelja i profesora koji nisu propuštali priliku biti u što čvršćem zagrljaju sa seoskim župnikom i bili su rijetki oni hrabri koji nisu marili za to hoće li netko smatrati da su skrenuli s pravog puta ako stanu u zaštitu nevine djece…. pa im se i ovom prilikom od srca zahvaljujem. Moja djeca su završila školu, sve smo mi to preživjeli… a ja ako uspijem dočekati mirovinu napisat ću knjigu kao svjedočanstvo tog vremena u kojemu su se dešavala prestrašna zlostavljanja, diskriminacija i maltretiranje svih onih koji se nisu pristali skrivati iza lažnog paravana vjere. Zašto lažnog? Zato što se pravi vjernici ne ponašaju tako. Onaj tko vjeruje u Boga ne proziva i ne sudi različitima, ne mrzi nikoga i bori se protiv svih vidova diskriminacije.
U ovoj zemlji u protekla dva desetljeća nije bilo zdravstvenog i građanskog odgoja. Svo to vrijeme kroz vjeronauk u vrtićima i školama bile su vam prepuštene generacije, crkve su bile prepune vjernika koji su iz navodnog mraka pohrlili potražiti svjetlost vjere. Iskreno sam se nadala da će se desiti duhovni preporod.... no kad se danas pogledam rezultate vidim prestrašnu sliku ovog društva. U porastu su svi oblici zlostavljanja, svih vrsta ovisnosti, caruje kriminal, nepotizam, sebičnost, bešćutnost i sve vrste zla koje postoje.
Kako je to moguće u zemlji u kojoj se 95% građana izjašnjava vjernicima i u kojoj je većina djece obuhvaćena vjerskim programom? Ne sumnjam da je namjera bila plemenita, no rezultati nisu dobri.
Za ovakvo stanje u društvu odgovorni smo svi zajedno…. na prvom mjestu roditelji, zatim društvo (kroz obrazovanje i sve druge segmente u kojima dolazi u dodir s djecom), a tako i vi koji ste bili zaduženi za taj najintimniji i najosjetljivi prostor odgoja naše djece.
Nisam ja pisala samo vama. Prije petnaestak godina pisala sam tekstove u kojima najavljujem sve ovo što se danas dešava u našem društvu, a za tako nešto predvidjeti nije trebalo biti previše pametan…. jer bilo je očito da su djeca zanemarena, uvučena u mrežu narušenog sustava vrijednosti i nitko se nije pretjerano zbog toga brinuo.
Zanima me da li ste vi zadovoljni rezultatima? Prve generacije dječice koja su pohađala vjeronauk danas su odrasli ljudi. Liči li vama ovo društvo na mjesto pod suncem gdje većina ljudi vjeruje u Boga?
Sve statistike, a i život u narodu pokazuju da je situacija zabrinjavajuća. Vrijeme ne možemo vratiti i popraviti sve ono što smo svi zajedno propustili činiti kroz više od dva desetljeća, ali možemo i moramo reagirati da bi spasili budućnost…. da bi onima koji su se sada rodili i koji će se tek rodili osigurali bolje mjesto za život.
Nova vlast liči na slona u staklani. Naslijedili su pokradeno društvo narušenog sustava vrijednosti, a kako sada stvari stoje čini se da se ne snalaze baš najbolje. Duboko sam zabrinuta za naše sutra. Među malobrojnim pozitivnim akcijama i prijedlozima po mom mišljenju je uvođenje zdravstvenog i građanskog odgoja u škole.
Koliko sam informirana taj sadržaj se za sada ne uvodi kao poseban predmet nego će se provoditi kroz postojeće predmete: prirode, prirode i društva, biologije, tjelesnog i psihologije.
Sadržaj koji će učiti djeca podijeljen je u četiri područja: zdrav život (prehrana, higijena, tjelesna aktivnost i mentalno zdravlje), prevencija ovisnosti, prevencija nasilničkog ponašanja i (najviše osporavano) sporno/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje.
Doista ne razumijem što se to točno nije u skladu s hrvatskom tradicijom i što to razara čovjeka?
Kroz ovo sporno područje djeca će biti obaviještena o poželjnosti odgađanja seksualnih odnosa, opasnostima preranog upuštanja u iste, opasnostima promiskuitetnog ponašanja… drugim riječima dobit će upute za odgovorno seksualno ponašanje. Zatim će im biti objašnjeno spolna i rodna ravnopravnost i tolerancija spram različitih. Taj dio je u skladu sa važećim propisima ove zemlje, a jedan od njih je i Zakon o suzbijanju diskriminacije. Nadalje bi bili upoznati s anatomskim razlikama muškarca i žene, te kako nastaje novi život, kako prepoznati rodne stereotipe u vlastitoj obitelji i društvu. U pubertetskoj dobi bi bili upoznati s promjenama vlastitog tijela, shvaćanje povezanosti osjećanja i seksualnosti, razvijanje medijske pismenosti, tretmana mladih i seksualnosti u medijima te pornografije. Mnogi zlonamjerni su se obrušili upravo na ovaj dio.
Vrijeme u kojemu živimo obilježeno je jakom utjecajem medija. Djeca vrlo rano imaju pristup internetu, a samim tim ugrožena su upravo od onog što i Crkva ističe kao zlo... a to je pornografija i razne vrste seksualnog i drugih zlostavljanja putem interneta. Cilj novog sadržaja u školi je da djecu pokuša sa tom nemani upoznati i učiniti ih opreznijima. Opasnosti ne treba prešućivati, gurati ih pod tepih i praviti se da one ne postoje... nego o njima treba s djecom otvoreno razgovarati, jer ogoljene nemani nisu više tako strašne kao one o kojima svi nešto šapuću, ali su ipak tajna.
Opisani program kreiraju, učitelje i profesore podučavaju stručni ljudi: liječnici raznih specijalnosti, psiholozi, sociolozi, defektolozi i svi oni koji su se školovali iz tih područja, a da bi ovom društvu pridonijeli svojim znanjem i iskrenim nastojanjem da djeca dobiju najkvalitetniji program, koji je u skladu s vremenom u kojemu živimo.
Konačno se u ovom društvu nešto pokrenulo i konačno smo bacili pogled na one najvažnije, a to su su djeca… to je budućnost ove zemlje. Zlonamjernim podmetanjima i svađama… kojima je motiv politikanstvo, a ne dobrobit naše djece sigurno neće doprinijeti boljoj i ljepšoj budućnosti naše djece i ove zemlje. Uvođenje ovih sadržaja u škole vjeronauk nije ugrožen. Vi i dalje imate svoj prostor kroz koji možete djelovati. Opasno je zalagati se za monopol nad odgojem, pogotovo kad su rezultati ovakvi kakve imamo, a koje sam gore opisala. Djeca imaju pravo na znanje i zlonamjeran je svatko tko im to pokušava uskratiti.
Žao mi je što moja djeca nisu imala prilike slušati ove sadržaje tijekom svog školovanja, ali mi je neobično drago da će ga slušati moji unuci.
Spominjete hrvatsku tradicijju i kako su ovi sadržaji u suprotnosti s istom. Prilično sam začuđena tom izjavom. I sama sam Hrvatica, a svi moji preci pripadali su Crkvi koju predstavljate. Ništa u ovom programu nije u suprotnosti s onim čemu se mene učili moji preci.
Svjesna sam da vaš poziv roditeljima na iznošenje mišljenja nije upućen roditeljima koji misle poput mene…. ali eto, ipak sam vam se javila… jer i mi koji mislimo različito dio smo ovog društva i imamo pravo na svoje mišljenje i birati odgoj i obrazovanje svoje djece, a na što i sami pozivate u svojoj kritici ovog programa.
Želim vam puno uspjeha u životu i radu na području za koje ste zaduženi.
Mir s vama.

Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< prosinac, 2012 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)