Hoće li promjenom ZOR-a svanuti bolji dan?

15.12.2012.




Gazde iza kulisa i izvan granica naše zemlje jučer su nam kreditni rejting ocijenili smećem.
Zanimljive su izjave političara na tu temu.
Ministar rada i mirovinskog sustava najavio je: „Kreću reforme. Hitno mijenjamo Zakon o radu.“
Ove reforme nisu smišljene jučer. Moram pohvaliti Ministarstvo rada i mirovinskog sustava na načinu kako obavještava zainteresirane strane o planiranim promjenama. Održan je niz okruglih stolova na tu temu, na kojima su se mogle čuti namjere Ministarstva, mišljenje sindikata i što je najvažnije – mišljenje struke.
Osobno smatram da sadašnji Zakon o radu nije savršen, ali se time ne zamaram…. jer on je zadani okvir koji imamo i bilo je važno čitati ga i smatrati ga Svetim pismom, bez obzira na poruke nekih visokopozicioniranih političara koji su nas uvjeravali da on to nije. Da smo se do sada svi držali tog „lošeg“ Zakona naše tržište rada bilo bi rajska oaza reda i pravednosti.

Nisam ja protiv promjena, ali strašno me smeta ta lažna nada koja se nudi da će sve biti bolje kad se Zakon o radu pomijeni. Najmanji problem za ovaj nered bio je Zakon o radu, ma kakav on bio. Veći problem je bilo njegovo neprovođenje, neznanje, nepotizam, političko kadroviranja i činjenica da je upravo politika stvorila atmosferu da propisi nisu Sveto pismo pa su političke odluke jače od samog Zakona… kada to državi kao najvećem poslodavcu u zemlji odgovara.
Ovo je strašno osjetljivo područje i sve HITNE promjene pružaju mogućnost za puno namjernih i nenamjernih grešaka.
Kod zadnjih izmjena spomenutog Zakona bila sam na odličnom seminaru, na kojem su iste detaljno objašnjene. Pitala sam organizatora gdje su predstavnici mog poslodavca, a on mi je odgovorio da se njima to neda slušati…. oni PLATE seminar i onda pošalju dostavljača po materijale. Osjetila sam silan „ponos“ što su ljudi iz mog poduzeća tako pametni, sveznajući i stručni…. pa im dodatne edukacije nisu potrebne…. a to samo govori o tome da u ovoj zemlji propisi nisu Sveto pismo i nije važno da ljudi koji se bave tim poslovima razvijaju i nadograđaju svoje znanje, prate promjene… jer ih je politika ionako pretvorila u slijepe poslušnike koji rade poput dobro uvježbanih vojnika, na kratke naredbe… a da pri tom uopće nije važno koliko ih razumiju. U ovoj zemlji se ne osluškuje i ne pita struka…. nego o svemu odlučuje politika i to je glavni problem ove zemlje…. a ne propisi koji su ionako samo paravan.

Jedan uvaženi stručnjak s područja radnog prava često izjavljuje: "Ljut sam na sve! Jednako su krivi političari i sindikati zbog ovakvog stanja!"
Razumijem ja čovjeka. Znam da se svega nagledao... da i u krugovima predstavnika radnika ima loših ljudi.... pa je bilo tu raznih trgovanja i ružnih situacija.
No moram naglasiti kako smatram da nisu i ne mogu biti jednako krivi... jer politika ima moć. Sama donosi propise i određuje pravila igre..... a isto tako nemaju iste ovlasti i odgovornosti. Političari su se dužni brinuti za opći interes jer su to dužni građanima od kojih su dobili povjerenje na izborima. Struka također mora brinuti o općem interesu jer njihovi javni istupi, mišljenja i stručni radovi kreiraju nove propise i utiču na provođenje postojećih.... dok je sindikalcima Zakonom o radu propisano da su dužni štititi prava i interese svojih članova. Oni na ta prava i interese ne smiju zaboraviti radi nekih širih interesa.. jer to im nije zadatak.... I zato je besmisleno tvrditi da trebaju biti razumni i solidarni s odlukama vladajućih koji krešu prava drugim radnicima. Sindikalisti imaju odgovornost štititi prava i interese SVOJIH članova, a sa ostalim radnicima moraju biti solidarni u borbi za očuvanje postojećih prava i u borbi za nova prava. Političari valjda moraju slušati gospodare izvana... zbog toga što ih je njihova politika i dovela u tu situaciju, a sindikalci ne moraju i neće... jer jedini njihov pravi gospodar je njihovo članstvo i ŠLUS!

Kada bi najveći problem našeg tržišta rada bio Zakon o radu to bi bilo odlično… jer bi nam njegovom promjenom svanulo novo jutro. No na žalost dok postoje politička kadroviranja, dok se ne počne slušati struka, dok postoji nepotizam (a i on je oblik korupcije) nama ne može i neće biti bolje.
Lako je prepisivati zakone i dobra rješenja razvijenih zemalja, lako je baratati primjerima kako je to u drugim zemljama…. no naš Zakon bi trebalo donositi temeljem stvarne situacije u našoj zemlji i skrojiti ga prema naših mogućnostima i potrebama… jer i ove razvijene zemlje na koje se volimo pozivati nisu takvima postale preko noći.
Sa zanimanjem ću pratiti najavljene promjene… i ludo me zanima da li će politika taj novi Zakon smatrati onim što on mora biti – Svetim pismom…. ili će i dalje on biti samo kost koju bacamo onima koji su nam naredili da moramo taj Zakon mijenjati…. a to su naši gospodari koji stanuju van granica naše zemlje.
Mi ćemo prestati biti smeće tek u onom trenutku kad promijenimo način na koji se odnosimo prema samima sebi... kad propise budemo krojili za sebe i po svojoj mjeri i kad ih se počnemo pridržavati. Nered koji je nastao zbog nepridržavanja propisa nije uzrokovao narod.... nego politika koja ne poštuje propise koje sama donosi (bez obzira tko bio na vlasti).

Komentari (105) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2012 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)