Marketing
Hoće li promjenom ZOR-a svanuti bolji dan?
Gazde iza kulisa i izvan granica naše zemlje jučer su nam kreditni rejting ocijenili smećem.
Zanimljive su izjave političara na tu temu.
Ministar rada i mirovinskog sustava najavio je: „Kreću reforme. Hitno mijenjamo Zakon o radu.“
Ove reforme nisu smišljene jučer. Moram pohvaliti Ministarstvo rada i mirovinskog sustava na načinu kako obavještava zainteresirane strane o planiranim promjenama. Održan je niz okruglih stolova na tu temu, na kojima su se mogle čuti namjere Ministarstva, mišljenje sindikata i što je najvažnije – mišljenje struke.
Osobno smatram da sadašnji Zakon o radu nije savršen, ali se time ne zamaram…. jer on je zadani okvir koji imamo i bilo je važno čitati ga i smatrati ga Svetim pismom, bez obzira na poruke nekih visokopozicioniranih političara koji su nas uvjeravali da on to nije. Da smo se do sada svi držali tog „lošeg“ Zakona naše tržište rada bilo bi rajska oaza reda i pravednosti.
Nisam ja protiv promjena, ali strašno me smeta ta lažna nada koja se nudi da će sve biti bolje kad se Zakon o radu pomijeni. Najmanji problem za ovaj nered bio je Zakon o radu, ma kakav on bio. Veći problem je bilo njegovo neprovođenje, neznanje, nepotizam, političko kadroviranja i činjenica da je upravo politika stvorila atmosferu da propisi nisu Sveto pismo pa su političke odluke jače od samog Zakona… kada to državi kao najvećem poslodavcu u zemlji odgovara.
Ovo je strašno osjetljivo područje i sve HITNE promjene pružaju mogućnost za puno namjernih i nenamjernih grešaka.
Kod zadnjih izmjena spomenutog Zakona bila sam na odličnom seminaru, na kojem su iste detaljno objašnjene. Pitala sam organizatora gdje su predstavnici mog poslodavca, a on mi je odgovorio da se njima to neda slušati…. oni PLATE seminar i onda pošalju dostavljača po materijale. Osjetila sam silan „ponos“ što su ljudi iz mog poduzeća tako pametni, sveznajući i stručni…. pa im dodatne edukacije nisu potrebne…. a to samo govori o tome da u ovoj zemlji propisi nisu Sveto pismo i nije važno da ljudi koji se bave tim poslovima razvijaju i nadograđaju svoje znanje, prate promjene… jer ih je politika ionako pretvorila u slijepe poslušnike koji rade poput dobro uvježbanih vojnika, na kratke naredbe… a da pri tom uopće nije važno koliko ih razumiju. U ovoj zemlji se ne osluškuje i ne pita struka…. nego o svemu odlučuje politika i to je glavni problem ove zemlje…. a ne propisi koji su ionako samo paravan.
Jedan uvaženi stručnjak s područja radnog prava često izjavljuje: "Ljut sam na sve! Jednako su krivi političari i sindikati zbog ovakvog stanja!"
Razumijem ja čovjeka. Znam da se svega nagledao... da i u krugovima predstavnika radnika ima loših ljudi.... pa je bilo tu raznih trgovanja i ružnih situacija.
No moram naglasiti kako smatram da nisu i ne mogu biti jednako krivi... jer politika ima moć. Sama donosi propise i određuje pravila igre..... a isto tako nemaju iste ovlasti i odgovornosti. Političari su se dužni brinuti za opći interes jer su to dužni građanima od kojih su dobili povjerenje na izborima. Struka također mora brinuti o općem interesu jer njihovi javni istupi, mišljenja i stručni radovi kreiraju nove propise i utiču na provođenje postojećih.... dok je sindikalcima Zakonom o radu propisano da su dužni štititi prava i interese svojih članova. Oni na ta prava i interese ne smiju zaboraviti radi nekih širih interesa.. jer to im nije zadatak.... I zato je besmisleno tvrditi da trebaju biti razumni i solidarni s odlukama vladajućih koji krešu prava drugim radnicima. Sindikalisti imaju odgovornost štititi prava i interese SVOJIH članova, a sa ostalim radnicima moraju biti solidarni u borbi za očuvanje postojećih prava i u borbi za nova prava. Političari valjda moraju slušati gospodare izvana... zbog toga što ih je njihova politika i dovela u tu situaciju, a sindikalci ne moraju i neće... jer jedini njihov pravi gospodar je njihovo članstvo i ŠLUS!
Kada bi najveći problem našeg tržišta rada bio Zakon o radu to bi bilo odlično… jer bi nam njegovom promjenom svanulo novo jutro. No na žalost dok postoje politička kadroviranja, dok se ne počne slušati struka, dok postoji nepotizam (a i on je oblik korupcije) nama ne može i neće biti bolje.
Lako je prepisivati zakone i dobra rješenja razvijenih zemalja, lako je baratati primjerima kako je to u drugim zemljama…. no naš Zakon bi trebalo donositi temeljem stvarne situacije u našoj zemlji i skrojiti ga prema naših mogućnostima i potrebama… jer i ove razvijene zemlje na koje se volimo pozivati nisu takvima postale preko noći.
Sa zanimanjem ću pratiti najavljene promjene… i ludo me zanima da li će politika taj novi Zakon smatrati onim što on mora biti – Svetim pismom…. ili će i dalje on biti samo kost koju bacamo onima koji su nam naredili da moramo taj Zakon mijenjati…. a to su naši gospodari koji stanuju van granica naše zemlje.
Mi ćemo prestati biti smeće tek u onom trenutku kad promijenimo način na koji se odnosimo prema samima sebi... kad propise budemo krojili za sebe i po svojoj mjeri i kad ih se počnemo pridržavati. Nered koji je nastao zbog nepridržavanja propisa nije uzrokovao narod.... nego politika koja ne poštuje propise koje sama donosi (bez obzira tko bio na vlasti).
Post je objavljen 15.12.2012. u 11:47 sati.