Linić se srami
29.05.2013.
"Što da kažem o HEP-u. Sramim se i ljudi u Upravi i Nadzornom odboru, ali i Sindikata. Sindikata zbog toga što ih baš briga za solidarnost s ostalima u javnom sektoru koji su pokazali svoju solidarnost u politici štednje, a ovi u HEP-u su digli cijenu struje. Tu cijenu su si stavili u džep i rekli baš nas briga za građane. Njihov postupak je sramotan"
Slušam danas Linićevu izjavu i teško mi je definirati sve emocije koje mi je ona probudila. Ne znam bi li se ljutila, smijala ili plakala.
U svakom slučaju je prilično smiješna izjava da se srami Nadzornog odbora i Uprave… kad znamo da ih je postavila vlast, a on je jedan od vodećih ljudi u istoj. Zbog čega onda uopće daje takve izjave u medijima i opterećuje građane ove zemlje svojim osjećajem srama? Ako misli da su loše izabrali… tada bi trebali o tome razgovarati između sebe, ako ih to osobno tlači i osjećaju osobnu odgovornost i krivnju mogu otići kod svog župnika na ispovjed ili kod psihologa da olakšaju dušu. No zašto maltretiraju građane sa tim svojim međusobnim spletkama unutar koalcije i zašto dodatno prljaju ionako narušeni sustav vrijednosti u ovom društvu? Koračevića su sami postavili….. Od HEP-ovaca se moglo čuti da to smatraju greškom… no o tome odlučuje vlast. Ovo kako se ponašaju prema "svom" čovjeku, kojeg su sami postavili je degutantno. Nije dovoljno što nastavljaju kadrovsko uništavanje državnih poduzeća političkim kadroviranjem… nego nas još dodatno truju ovakvim nemoralnim obračunima.
No posebno je interesantna izjava da se srami HEP-ovih sindikata, jer nisu solidarni?
S kim solidarni? U Zakonu o radu lijepo piše da su se sindikati dužni boriti za prava i interese SVOJIH članova. HEP-ovi sindikati su upravo to i odradili. To ne znači da nisu solidarni sa svima onima koji lošije žive od njih…. ali oni su nadležni samo za SVOJE ČLANSTVO… jer im ZOR propisuje do kuda sežu njhove ovlasti. Podrška drugim sindikatima i radnicima se daje sudjelovanjem u prosvjedima, javnim istupima u medijima i svim drugim oblicima podrške. Ne mogu se uspoređivati kolektivni ugovori onih koji plaću primaju iz proračuna i onih poduzeća koja su trgovačka društva. Izjednačavanjem toga obmanjuje se javnost. HEP se eventualno može usporediti s INA-om.
Da su se HEP-ovi sindikati dobrovoljno (po naputku Vlade) odrekli nekih prava u ime članstva… to bi značilo da su djelovali suprotno pravima i interesima svog članstva i ne bi značilo solidarnost s ljudima iz javne uprave i svima koji trpe, nego solidarnost s vladajućima koji jednostrano ukidaju kolektivne ugovore i na taj način krše radnička prava… a to bi onda bili žuti sindikati. Nisu sindikati ti koji bi trebali voditi ekonomsku politiku u zemlji i brinuti o društvu na način kako su dužni gospodin Linić i koalicija na vlasti. Propisima je točno propisano tko se čime treba baviti, koje su im ovlasti, ali i odgovornosti. Spomenuti sindikati sasvim sigurno nisu sindikati kojih bi se bilo tko trebao sramiti.
Nije istina da Vlada nije znala kakav se KU u HEP-u sklapa. Pa čak da im u to i povjerujemo… onda bi ih trebalo pitati kako to da nisu znali taj važan podatak? Pa ipak se radi o poduzeću koje je u vlasništvu države, a zna se tko trenutno tom državom upravlja. Zar im je HEP zadnja rupa na svirali… kako su si mogli dozvoliti da ne znaju? Znači li to da su nesposobna vlast… ili što to točno znači? Ako se srame Uprave i Nadzornog odbora….. pa kako su si mogli dozvoliti da na tako važna mjesta imenuju ljude kojih će se morati sramiti? O kome Linićev sram najbolje govori… Pa o samoj vlasti….
Izjava da su poskupile struja i grijanje, a onda se to podjelilo radnicima je morbidna. Tko odlučuje o poskupljenju struje i grijanja? Vjeruje li netko da radnici o tome odlučuju?
HEP-ov monteri imaju plaću između 5 i 6 tisuća kuna.... Službeni prosjek tog poduzeća je puno veći.... ali ne zbog primanja onih koji HEP nose na leđima nego ga nabijaju oni koji političkim promjenama dolutaju u poduzeće. I HEP-ovi radnici su građani ove zemlje... koji plaćaju skupu struju i grijanje.
Ova današnja hajka na HEP i njegove radnike je ružna demagogija i prljava politička igra. Obračun unutar koalicije, a i pokušaj uvjeravanja javnosti kako se s HEP-om naprosto ne može upravljati… pa ga je najbolje prvo rascjepkati… pa prodati.
I sad kad sam sve stavila na „papir“….. rodilo se u meni pitanje: „Pa kako ih samo nije sram zbog načina na koji upravljaju državom i načina na koji svoj prljavi politički veš vrte kroz medije!“
Ružno gospodine Liniću. Ovo je bilo vrlo nisko i ružno. Pa vi očito građane ove zemlje smatrate idiotima kad im prodajete ovakve priče.
Trenutak
24.05.2013.
Hrabro srce
Za život u ovome vremenu, među ovim ljudima, čovjeku je prijeko potrebno hrabro srce. Srce koje će znati biti zauzeto i tiho, koje će znati razvedriti bol. Umirati i ne umoriti se.
Srce koje neće birati putove, koje se neće kloniti neuglednih, koje će strpljiva i blaga čela kročiti kroz nedaće.
Srce koje se neće ogorčiti i koje neće proklinjati, srce koje će sve opravdavati, srce opravdano ljubavlju.
Ljudsko je srce poput krhka i nezamjetna cvijeta usred mrtve šume.
Ono je pozvano da živi, da očituje, ne sebe, nego ljubav i da svakom biću oko sebe omogući život u njezinom ozračju.
Hrabro srce nije čovjeku dano radi njega nego radi vremena i ljudi među kojima živi.
Bit će da je tajna života u tome da ljubavlju osnažujemo jedni druge.
(S. Lice: " Otkriće blizine ")
Praznine.... praznine...daljine... daljine...
14.05.2013.
Razgovarajući s ljudima često skužim da dolazi do nerazumijevanja jer ne koristimo iste riječi za neke stvari.
Npr. nedavno mi se jedna žena požalila da osjeća prazninu u sebi. Nisam se upuštala u nadmudrivanje… ali imam potrebu to staviti na „papir“.
Za mene praznina i ispraznost, a uz koje obično ide tjeskoba, nije isto. Praznina nije nešto od čega bježim, nego nešto u što bježim od preglasnog svijeta.
Pojam praznine za mene ne znači odsutnost nečega, nego izvor inspiracije… To je onaj osjećaj kad se očistim od svijeta… od svega što me tlači i kad u toj svojoj praznini i tišinama pronađem mir i samu sebe kao svoju srodnu dušu. Znam… da ova rečenica djeluje čudno… pomalo besmisleno… ali čini mi se da mnogi ljudi traže srodne duše, a da nisu srodni sa samim sobom. Što znači biti srodna duša samom sebi? Za mene to znači odgovoriti u miru iskreno na pitanja: koliko vjerujem sama sebi, koliko iskreno i dosljedno živim ono što glasno ističem kao vrijednosti, svjesnost da osjećaj samoće ne može izazvati odsutnost drugih ljudi oko mene… nego odsutnost mene same, do koje granice sam spremna braniti ono u što vjerujem? Upravo u toj praznini i unutarnjoj tišini pronalazim snagu za svaki novi dan… u njoj vidam rane, mazim ožiljke koji svrbe i brusim svoja vjerovanja. Jesam li doista sama u tim svojim prazninama? Nisam. Iz nje su istisnuti svi oni koji su me opteretili kroz dan….. a ipak osjećam da nisam sama… osjećam nekoga….. osjećam ljubav, toplinu, utjehu, podršku… osjećam se zaštićeno, voljeno, mirno…. i čisto.
Ponekad budem pod tako jakim stresom da ne mogu lako utonuti u to stanje kad mi je najpotrebnije… zbog životne trke, zbog obaveza, drugih ljudi…. I kad prođe predugi period bez bijega u tihe praznine, a pod jakim stresom znam otići pod tuš i tuširati se u vrućoj vodi…. da se očistim i smirim. Uspijem se opustiti… ali na kratko….. i opet se vrati osjećaj zagađenosti. Potrebno mi je poniranje u prazninu da bih se osjetila skroz čistom. Bez toga više ne mogu živjeti… kao ni bez tuša.
Znači, ta praznina je nešto kao duhovna kupaona…. Mjesto gdje održavamo svoju unutarnju higijenu.
Ništa i nitko iz vanjskog svijeta me ne može ispuniti kao praznina.
Naši dani su uokvireni formom… nizom pravila i rituala unutar kojih funkcioniramo. Volim formu…. Jer ona znači red. No ako u svojim tihim prazninama ne upijemo sadržaj i donesemo ga u te okvire, tada forma postaje tamnica i put u ispraznost.
Od ispraznosti se možemo spasiti u prostoru praznine.
Zašto sam napisala ovu temu? Zato što o tome ne mogu pričati ljudima. Ako pokušam na taj način lupetati…. onda vidim podsmijeh… jer ipak se zna što je važno u životu, a ja tu laprdam neke gluparije…. Lakše mi je to napisati… pa ne vidim ako se smijete pod brk… ili pogledavate jedan drugog onom neizgovorenom rečenicom: „Ova je pukla skroz na skroz….“
I na kraju pročitajmo zajedno što je Stjepan Lice spoznao u svom svijetu tišine....
Gledajte druge tako da mogu prepoznati svoju ljepotu: gledajte ih pronicavim pogledom kojemu ne izmiče ni unutarnja ni najbrižnije zastrta ljepota.
Poučavajte druge tako da mogu iskusiti svoju snagu: u svakome živi mudrost kojoj treba dati osobnost.
Govorite o drugima tako da dožive svoju vrijednost: bez svakoga od nas život bi bio oskudniji, Božja ljubav nedoreciva.
Prilazite drugima tako da ih možete usrećiti: pomognite im iskusiti da i oni mogu biti sreća drugima.
Živote drugih dotičite s mnogo poštovanja i obzirnosti: i ispod najotmjenijih haljina i najtvrđih oklopa nalaze se posve nježne rane koje je lako povrijediti, a uz njih i neutažene čežnje i prigušena plemenitost koje predano traže načine kako će se ispuniti i pridodati životu.
Nikoga ne ponizujte njegovim slabostima niti svojom obdarenošću: nitko ne odabire svoje slabosti niti svoju obdarenost. Samo međusobno se podupirući, moguće je kroz njih rasti.
Kada hoćete nahraniti gladna, nemojte mu hraniti samo tijelo: nasitite li komu dušu ljubavlju, ni tijelo mu neće oskudijevati.
Postojano svjedočite svoju vjeru Bogu: vjerovati Bogu ne znači prepustiti mu se, nego dopustiti mu da ide s vama zajedno.
Nemojte se zadovoljiti razboritošću: bez zanesenosti nije moguće ispuniti svoju ljudskost.
Kad god činite dobro, ne tražite da vam uzvrate zahvalnošću: budite zahvalni što vam je darovano činiti dobro. To je najdragocjeniji životni dar čovjeku.
/Stjepan Lice, "Poticaji"/
Krpelji i mobiteli
09.05.2013.
Nedavno mi je stigao poziv iz vip-a i ponuda za kupnju mobitela za 9 kuna.
Zgodan je to mobitel… puno bolji od moje stare kante, a ima puno više mogućnosti od onoga što meni uopće treba. Ne volim razgovarati na telefon i mobitel…. Telefon je nužno zlo koje olakšava posao, a mobitel mi treba da budem dostupna onima kojima moram biti dostupna i da sama imam mogućnost nazvati koga treba ako negdje zaglavim.
Kad sam došla na svoje sadašnje radno mjesto dobila sam službeni mobitel i odmah ga vratila.
Meni to ne treba. Ako me netko u vezi posla hitno treba može me nazvati i na osobni mobitel, može mi se obratiti mailom i doista nisam vidjela potrebu da se poput krpelja zakačim kao trošak onima koji mi to nisu dužni plaćati…. jer za to doista nema potrebe.
Naravno da postoje radna mjesta gdje su službeni mobiteli nužnost… no pouzdano znam da ih nemaju oni koji bi ih trebali imati, a s druge strane službene mobitele ima svaka šuša u istom poduzeću… bez ikakve potrebe.
Npr. radnici koji odlaze na teren… a taj teren znači šumetine, brda, planine, vukojebine, desetke kilometara udaljenosti od poduzeća… rade posao u kojemu im je svakodnevno život u opasnosti, nesreće su izvjesnije nego npr. na radnim mjestima u kancelarijama (administraciji). Desi se da odu s nalozima na takve udaljenosti… i u isto vrijeme se ukaže potreba da baš tamo treba odraditi još nešto… jer ako se ide sutra opet to povećava troškove i gubi se vrijeme. Tada im se to javlja na privatne mobitele. Ako slučajno na terenu imaju neki problem i moraju se konzultirati s poslovođom troše svoje impulse. Kad se usude glasno izgovoriti da bi bio red da im se nabave službeni mobiteli proglašava ih se buntovnicima, objašnjava im se kako se štedi i love naprosto nema. Dok oni jako dobro znaju da većina tajnica ima službene mobitele i mnogi službenici koji su dobro poznati spavači u poduzećima. I ne samo da imaju mobitele… nego im firma plaća i impulse.
Štedi se na wc papiru, na kancelarijskom materijalu, na zaštitnoj opremi radnika koji rade opasan posao… a Državna uprava putem Središnjeg državnog ureda za javnu nabavu kupuje 10.000 mobilnih uređaja zajedno s 2200 novih SIM-kartica i mobilnim uslugama. Za to će se iz proračuna izdvojiti čak 40 milijuna kuna.
Taj potez Vlade smatram nemoralnim i neodgovornim…. no škaklja me i tih deset tisuća osoba koje će bez imalo razmišljanja koristiti tu neku privilegiju… a mnogi od njih su duboko svjesni da za to nema potrebe i opravdanja. Pitam se da li ikada pomisle da im te privilegije plaća ovaj narod oguljen do gole kože.
Jučer jedna žena na nekom forumu otvara pitanje: „Zbilja ne znam odakle više izvlače novac. Odakle im novac za mobitele?“
Novca odavno nema. Posudili su novac. Zadužili našu unučad da bi koristili nešto za čim nema potrebe. Sve te njuške koje su menađeri, političari, direktori, na nekim visokim funkcijama ionako imaju velike plaće i ja zbilja ne kužim zašto bi im se uz velike plaće dodatno trebalo plaćati telefoniranje, kupovati službeni automobili i plaćati niz besmislenih troškova… kao da su kraljevi i kao da se bez njih ne može. Ne samo da se bez njih može… nego bi bez njih bilo puno jeftinije. Svi glume frajere i velike face… a sve na naš trošak.
Da li je njih imalo sram? Kako one koji takve odluke donose, tako i one koji mašu repom i privilegije koriste, a da za tim nema potrebe. Pohvalno je što su objavili registar branitelja, ali bilo bi zgodno da objave popis korisnika službenih mobitela i da to bude javno objavljeno na oglasnim pločama u svim poduzećima… gdje ljudi najbolje znaju za koga je normalno da koristi tu privilegiju, a koji su to krpelji i u tom detalju prikačeni na naša tijela i sišu nam krv.
Ako je neka obitelj prezadužena i na rubu propasti… tada sigurno članovi te obitelji neće kupovati nove mobitele… nego će gledati kako se izvući iz te teške situacije… štednjom, radom i odgovornim ponašanjem.
Očito glave ove obitelji koja se zove Hrvatska nisu odgovorni gospodari… nego su raspikuće.
Ljudi vampiri
06.05.2013.
Ovo je tema za viki. Često su me blogeri potaknuli nekim svojim komentarima na nove teme, ali ovo je prva koju pišem po narudžbi.
Poželjela je razgovarati o međuljudskim odnosima, a posebno o ljudima – emocionalnim vampirima.
U narodu kažu da se od „pravih“ vampira možemo zaštititi bijelim lukom (češnjakom), glogovim kolcem i križem.
Pokušajmo kroz raspravu na ovoj temi pomoći jedni drugima kako se zaštititi od ljudi koji se hrane našom pozitivnom energijom.
A pokušajmo izmaštati zašto su naši daleki preci zaključili da bi im kolac, bijeli luk i križ mogli pomoći protiv krvopija.
Svi tekstovi koje sam pročitala na tu temu govore o nekim strašnim ljudima, s maskama… koji su narcisoidni, nezreli, nikada odrasli, mračni u svojim dubinama, sebični i okrenuti samo zadovoljenju svojih potreba i interesa… ne mareći pri tom za druge ljude. Imaju neki magnet u sebi koji privlači njihove žrtve i vrlo su inteligentni što im pomaže da bi lakše manipulirali drugim ljudima.
Neću sada prepričavati o kakvim se sve osobinama radi, jer to svatko može sam pročitati na mnogim stranicama….
Svi mi u tim tekstovima možemo prepoznati neke poznate likove….. i pretpostavljam da se mnogi tek tada osjećaju žrtvama jer skuže da im je prijateljica/prijatelj, partner/partnerica, kolegica/kolega osoba koja odgovara tom opisu. Ma postoji li osoba na ovom svijetu koja se nije prevarila u nekome i ne nosi ožiljke iz nekih druženja koja su se temeljila na zabludama?
Ako malo šire kopamo po tekstovima te vrste pronaći ćemo da su ljudi visoke emocionalne inteligencije EQ suprotnost vampirima čija akcija se zasniva na razumu – inteligenciji IQ.
Stručnjaci tvrde da je IQ itekako važan za uspjeh u životu…. i to otprilike 20%... dok je za 80% našeg uspjeha i osjećaja zadovoljstva zaslužna emocionalna inteligencija. IQ nam je navodno urođen, a emocionalna inteligencija je razvojna… oblikovana iskustvom i učenjem… radom na sebi.
Emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznavanja osjećaja, njihovog jasnog identificiranja, razumijevanja, sposobnosti kontroliranja i korištenja za izražavanje misli i donošenja odluka.
Svi znamo kako se mjeri IQ…. no rijetki od nas su mjerili EQ. Teže ju je izmjeriti… no znanstvenici to rade na tri načina: Interpersonalna skala (Empatija – sposobnost osobe da osjeti tuđe emocije i Društvena odgovornost – svijest o doprinosu za opće dobro), Skala upravljanja stresom – Pokazuje koliko je neka osoba dobra u toleriranju stresa i kontroliranju impulzivnih reakcija i Skala raspoloženja – Emocionalno inteligentni ljudi su sretniji i optimističnijeg pogleda, jer se dobro nose s negativnim osjećajima.
Vampiri sasvim sigurno imaju zakržljalu EQ. I kad to shvatimo postaje nam jasno da oni uopće nisu strašni… nego su jadni i ograničeni ljudi. Možemo li zamjeriti nekome što nije onakav kakvim smo ga mi pogrešno zamišljali? Možemo li zamjeriti nekome što je iskoristio naše povjerenje, a mi smo ga dobrovoljno dali? Možemo li zamjeriti nekome jer ne leti kroz naše dimenzije? Oni to naprosto ne mogu. Njihova nutrina je mračna i tužna…. traže utjehu i malo svjetla. Kao što ne možemo zamjeriti žednome ako nas zamoli čašu vode ili gladnome ako nas zamoli komad kruha, tako ni bezosjećajnim osobama ne možemo zamjeriti što svijet ne osjećaju i ne doživljavaju na način kako ga mi doživljavamo. Svaki odnos s drugim ljudima je rizik da budemo povrijeđeni, prevareni, iskorišteni i razočarani… no nikada ne smijemo zaboraviti da su svi odnosi u koje ulazimo samo naš izbor. Možemo li zamjeriti sebi što smo pogriješili u procjeni neke osobe? Svi to činimo u trenutku otrežnjenja… u trenutku šoka…. ali pokušajmo zamisliti koje bi trube bili da se nikada nismo razočarali… naše iskustvo bi bilo krnje i možda bi u budućnosti još teže popušili jer ne bi imali dragocjeno iskustvo. Nema odnosa iz kojega ne možemo nešto naučiti. Nema odnosa iz kojega nismo ponijeli dobra i loša sjećanja. To je život.
Meni je pomalo glupo definiranje da se neke osobe hrane našom pozitivnom energijom. Čemu uopće služi pozitivna energija? Pa da bi njome nahranili sebe, a od viška i one gladne oko nas, koji je imaju manje. Da li sunce cendra i predbacuje zato što su se mnogi (i dobri i zli) ogrijali njegovim zrakama? Pa pozitivna energija nije roba… nije predmet trgovanja da bi je mi onda dijelili smišljeno i proračunato ili mijenjali za nešto drugo. Ako nešto dajemo – dajemo dobrovoljno i do daske… a kad nešto dajemo pozitivno (iz srca) tada ne očekujemo ništa zauzvrat.
Mislim da su zato naši stari naveli križ kao simbol zaštite od vampira. On je simbol čistog srca i čistih misli…. a dok si čist iznutra zlo ti ništa ne može. Ne moraš biti formalni pripadnik kršćanstva da bi njegovao misli koje kršćani definiraju simobolom križa. Bijeli luk je strašno ljekovita biljka…. To je simbol zdravlja… a zdrave misli čuvaju našu dušu. Dugo sam razmišljala čemu služi glogov kolac… pa sam se onda sjetila….
U našem narodu… kad ljudi skuže da ih je netko preveslao kažu: „Nabijem te na k…c!“…. može i glogov ako nemamo drugi….
I zato viki…. neboj se emocionalnih vampira… jer oni su opasni baš kao i oni iz filmova strave i užasa….. samo na prvi pogled. Jadni su, nesretni, ograničeni i mali… i ništa ti ne mogu.
Tebe čuvaju svi tvoji anđeli… miljenica si dragog Boga…. Vampiri ti mogu nauditi samo ako im pripisuješ onu snagu koju nemaju. Oni su utvare u našim glavama. Snaga je u vlastitim mislima i djelima koja su usklađena s tim mislima…. a ako sve to romantično ne pomaže… uvijek nam ostaje glogov k…c.
p.s. ponekad može pomoći i pjesma... meni obično ova pomogne....
< | svibanj, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."
Linkovi
Blog.hr
Blog servis
Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena
SLOBODA
Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.
Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.
Kahlil Gibran
Arhiva
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)