Komentari

doninsvijet.blog.hr

Dodaj komentar (85)

Marketing

  • luki 2

    Istina, nitko i ništa me ne može isouniti kao unutarnji mir i "posloženost" svih kockica mozaika......Nikad savršeno, ali uvijek - dobro...Vole Te L+B+G

    avatar

    14.05.2013. (22:31)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Luki i ja vas volim..... Kad se pojaviš s komentrom osjećam toplinu ispod kože... od pozitive koju širiš. A to su zrake koje isijavaju samo ljudi-sunca... a izvor im je u prazninama o kojima je i ova tema....

    avatar

    14.05.2013. (22:45)    -   -   -   -  

  • navratikodmirka

    @donin svijet
    Govorite o drugima tako da dožive svoju vrijednost: bez svakoga od nas život bi bio oskudniji, Božja ljubav nedoreciva.

    Kad bi se mi pridžavali onog što piše Stjepan Lice,sigurno se tog i sam ne pridržava jer uvik je lakše reći nego steći,onda nikad nebi dolazilo do pljuvanja jedno po drugom na blogosferi.Tog se ne držiš ni ti ni ja ni nitko od nas i zato i jesmo naopaki ovako kako i jesmo.
    Praznina i ispraznost?
    Barem ja tu ne vidim nikakve razlike dotičnog objašnjenja.
    Praznina,Lücke na njemački,je šupljina,otvor,prostor gdje ništa ne postoji.
    Prazna duša,ta osoba osjeća neku prazninu u sebi,psihički je slaba,emocionalna na štošta,dotučena i takvima je potrebito jedno uporno i temeljito stacioniranje na psihijatriji na kojoj isto nema nikakve garancije za uspjeh.Takve tegobe su većinom naslijeđene i teško se liječe,a one nastale tijekom života se mogu ublažiti samo promjenom života.Protiv takvih praznina,unutarnjih-duševnih čovik se sam teško bori,najbolje je što više među svijet ali onaj pametni jer među budalama i sam postaješ s vrimenom budala,zapravo tražiš tu bolest...
    Nisam liječnik ali čitam puno i o tim stvarima...

    avatar

    15.05.2013. (07:09)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Mirče... hvala ti na doprinosu ovoj temi.
    I cilj mi je bio pročitati što drugi vide prazninom, a što ispraznošću... te čemu streme.....
    Nas dvoje očito potpuno različito tumačimo pojam praznine.
    Slažem se s tobom da bi se svi trebali držati ovoga što si istaknuo iz citiranog teksta... :)

    avatar

    15.05.2013. (10:12)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Hvala Ti najljepša, draga Dona! Pusa, L+B+G

    avatar

    15.05.2013. (12:24)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Mirče.... nisam stigla jutros šire pisati... pa ću sada.
    Meni je najljepša rečenica iz teksta koji je Stjepan Lice napisao:
    "Nemojte se zadovoljiti razboritošću: bez zanesenosti nije moguće ispuniti svoju ljudskost."
    .... jer razboritost je ono što je naša forma i naš okvir... a zanesenost je naše srce i vatre u nama.... Bez sklada jednog i drugog nema leta....
    Vidiš... što se tiče psihičkih bolesti ja čvrsto vjerujem da one ne nastaju zbog praznine, nego zbog ispraznosti. Opisala sam što nalazim u prostoru praznine... a u ispraznosti stanuju neznanje, sebičnost, promiskuitet, predrasude... ispraznost je uzrok ovisnostima (alkohol, droga, kocka) i teškom osjećaju osamljenosti, tjeskobe i dosade...
    Ljudi od tih negativnih emocija bježe na razne strane i obično potonu još dublje... jer ne kuže da samo u njihovim prazninama stanuje snaga koja ih može zaštititi od vanjskog svijeta.

    avatar

    15.05.2013. (15:50)    -   -   -   -  

  • navratikodmirka

    @donin svijet
    Leere ist eine seelische Erfahrung, die unterschiedlich erlebt wird. Der eine schreckt vor ihr zurück, der andere erlebt sie als Befreiung aus der Angst. Die Qualität der Erfahrung hat sowohl für die seelische Gesundheit als auch für das spirituelle Erleben Bedeutung.
    1. Leere oder Nichts
    Leere ist weder ein Etwas noch ein Nichts. Das Nichts ist eine intellektuelle Spekulation. Wenige Überlegungen machen klar, dass die Existenz des Nichts unmöglich ist.
    Praznina je jedno duševno iskustvo koje se različito doživljava.
    Netko od nje strahuje,drugi je doživljava kao oslobađanje od straha.Kvaliteta iskustva ima kako za duševno zdravlje tako i za spiritualne doživljaje jedno značenje.
    Praznina ili ništa!
    Praznina niti je jedno nešto niti jedno ništa.To ništa je jedna intelektualna špekulacija.Manja promišljana pokazuju da egzistencija od ništa je nemoguća.

    avatar

    16.05.2013. (13:17)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Mirče.... važno je znati čega u praznini NEMA. I samo iz praznine možemo doista vidjeti sebe.... a tako i istinu.

    avatar

    16.05.2013. (15:43)    -   -   -   -  

  • daniela1

    lijep post. puno hvala na podsjećanju, baš mi je trebalo nešto ovakvom da me trgne iz nekih emotivnih barica.

    avatar

    16.05.2013. (19:18)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @daniela1... hvala ti. :) Drago mi je ako si osjetila.... :)

    avatar

    16.05.2013. (19:49)    -   -   -   -  

  • alkion

    Nula nije broj, praznina kao pojam može egzistirati ali ne i kao stvarno stanje, jer se onda moramo zapitati što je to ništa. Naravno opet moramo pretpostaviti da je praznina pojam za nekakav prostor u kome nema ničega, Matematički gledano to je dupla negacija (nema ničega) što automatski dovodi do aksioma kako praznina u stvari nije prazna, naime dvije nagacije daju poziciju (minis i minus daju plus). Dakle da bi uopće mogli bilo što raći o praznini moramo se uvući u diskusiju o simbolima (pokušati prazninu tumačiti ne kao pojam već kao simbol), a to opet vodi zaključku da praznina ne postoji (dualizam: praznina - simbol već traži drugačiju pretpostavku - simbol u praznini ili praznina u simbolu već u samom startu pobijaju prazninu kao pojam nečega u čemu nema ničega (simbol u praznini je već nešto, a važi i obratno- praznina u simbolu je opet nešto)...
    No da se sad ne razvlačim do u besvjest preporučam Velimira Gašparića i njegove kolumne o duhovnosti. Naravno kolumne su mu podosta pitke i čitljive i sa stanovišta budizma, usudim se reći, prihvatljive. Naravno ako ste pristaša dijalektike i manje više realizma onda su te kolumne više kao razbibriga i prepune su nedokazivih rupa...:)))
    Po meni tumačiti u istom kontekstu prazninu i ispraznost je mješanje baba i žaba - naravno jer sam jednostavno sklon dijalektici i nekakvom nazovi materijalistički pretpostavljenom poimanju svijeta pa i svijesti. Samim time ispraznost shvatam kao karakteristiku ili ako hoćeš psihološku osebujnost u nastupu određene osobe (vrlo grubo i šturo rečeno naravno, jer ponekad ljudi i namjerno isprazno djeluju ili postupaju iz čisto obrambenih potreba)). Dočim prazninu, jednostavno smatram nepostojećom u ljudskom umu bez obzira na zdravstveno psihofizičko stanje, inteligenciju, dob pa čak i obrazovanje osobe. Naime svaka moja misao (a mislim čak i dok spavam u najdubljoj rem fazi) ne dozvoljava mom umu da je prazan. Ma koliko se ja trudio da ispraznim svoj um, svoje duhovno stanje od nepoželjnih (pa i poželjnih) elemenata, priroda je ustrojila sjećanje i ne dozvoljava nam apsolutizam u zaboravu i apsolutizam u prihvaćanju ili odbijanju poželjnog ili nepoželjnog.

    avatar

    16.05.2013. (22:17)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Ovo je tema o nečemu što svi osjećaju..... Nekome taj osjećaj neugodan i zbog njega tone, a nekome donosi spas.
    Ako bukvalno tumačimo neke pojmove tada ne možemo razgovarati na lirskoj temi. Ako bukvalno čitamo svete knjige one su potpuna besmislica... no ako ih čitamo srcem puno lijepoga u njima možemo pročitati. Ako bukvalno čitamo poeziju to je sve trabunjanje tamo nekih nama nerazumljivih likova... ali ako je osjetimo iznutra tada na krilima poezije možemo letjeti tamo gdje mnogi nisu bili, niti će ikada biti.
    Nedavno si mi napisao da svijet nije crno-bijeli i da postoje nijanse.
    Vidiš... ovo je tema o tim nijansama..... koje netko osjeća svakom stanicom svog tijela, a netko ih uopće ne doživljava i zbog suženog "pogleda" osjeća neugodu.
    Ne trebaju nam religije i njihova tumačenja da bi razgovarali o našim osjećajima.
    Ako si pažljivo čitao temu.... u njoj je istaknuto kako tek u prostoru praznine možemo osjetiti sve ono za čim tragamo cijeli život. Mnogima će osjećaj praznine biti iskra zbog koje će pobjeći od samoga sebe i bit će u vječitom bijegu i panici.... potpuno nesvjestan da je sve ono potrebno za MIR u nama samima. Bez poniranja u prazninu ne možeš osjetiti zanos.... čak ću biti drska pa ću napisati da bez šetnje kroz prazninu nema dobrog orgazma.
    Čega ne smije biti u praznini da bi osjetili MIR? Ne smije biti materijalnog, osjećaja vezanosti za ljude i svega pozitivnog i negativnog što nosimo iz odnosa s tim ljudima, ne smije biti emocija.... moraš se osjetiti čisto... moraš se osjetiti SAM u svemiru, ali to nije osjećaj osamljenosti.... nego najtoplije i najljepše povezanosti koju možeš osjetiti. Znači, moramo se osloboditi svih tih prizemnih emocija i svega što nas zagadi kroz dan... to je kad se uspiješ promatrati na način na koji možeš promatrati druge ljude... objektivno, nepristrano, bez da se osjećaš žrtvom ili pobjednikom.
    I tek kada se tako očistiš možeš doživjeti zanos... možeš osjetiti puninu..... koju ti podari ta praznina u koju si zaronio. :)
    I znaš Alkione.... ja mogu napisati zapisnik.... u njemu realno i točno opisati sve ono važno.... mogu čitati stručne časopise.... prepune detalja... sterilne i krute... mogu čitati propise. No ova tema nije ni zapisnik, niti stručni članak, niti propis... ne temelji se na učenju bilo koje religije, na mišljenju bilo kojeg autora nekih hit knjiga.... Ona je tek moj pokušaj prenošenja što meni osobno znače praznine koje su prvi korak do osjećaja najčarobnije ispunjenosti koju čovjek može osjetiti. O tome nije lako pisati, a još je teže razgovarati... no to ne znači da ne treba pokušati... :)
    Na koji način ti doživljavaš prazninu? Bježiš od nje ili ponireš u nju?

    avatar

    17.05.2013. (06:54)    -   -   -   -  

  • alkion

    Na koji način osjećam prazninu? Pa rekoh ti već gore da su moja poimanja sasvim drugačija i da ja nikada ne osjećam prazninu. Moja poniranja u sebe i moj mir, pa i samoća imaju drugačiju dimenziju. Za razliku od tebe ja niti u jednom trenutku ne želim (recimo to i na tvoj način: ne mogu osjetiti) toplinu koja proizilazi iz nečega praznog. Od kad znam za sebe trudio sam se da i sebe i svoju svijest i svoju osobnost ispunim svime onim za čime sam osjećao potrebu. Ponekad je to bio lijep i dobar osjećaj, a ponekad je bio i loš, naporan i vrlo mukotrpan put. Osobno mi ne treba praznina da bih imao svoje osjećaje prilikom čitanja poezije i oprosti mi ako tu poeziju doživljavam kao nešto osobno i ako ta poezije u meni izaziva i emocije i sve ostale reakcije upravo zahvaljujuće mojem iskustvu i mojoj punini dosadašnjih događanja u mom životu....

    avatar

    17.05.2013. (07:37)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Ja prave zanose mogu osjetiti samo ako se potpuno očistim iznutra....eeee... onda sva ta punina... koja dođe nakon praznine tek dolazi do izražaja... jer je filtrirana....
    Da pokušam to plastičnije objasniti.
    Ne možemo oprati kadu ako je puna vode. Moramo je isprazniti da bi je dobro oprali.
    Velika je razlika da li ćemo u vodu za kupanje natočiti u prljavu ili čistu kadu. Puno je veći gušt ako je čista.....

    avatar

    17.05.2013. (11:26)    -   -   -   -  

  • navratikodmirka

    John Zerzan

    Praznina kao pokretalo

    Neuspjeh simboličkog mišljenja

    Ne dođemo li uskoro "k sebi", mogućnost da stvorimo bilo kakvu alternativnu opciju toj kvazi-egzistenciji, koju se u našoj "civilizaciji slike" naziva životom, bit će nepovratno izgubljena.
    David Howes

    avatar

    17.05.2013. (12:32)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Mirče... bravo! Drago mi je da si zainteresiran za temu.
    Simboli kojima smo zatrovani su ono čega nema u praznini.... :)

    avatar

    17.05.2013. (16:24)    -   -   -   -  

  • alkion

    Kao prvo, ja svoj život, a niti emocionalno stanje i doživljaje, ne smatram kadom koju treba oprati (ma koliko ti ti simbolički rekla).
    Kao drugo, ako baš i hoćemo praviti usporedbu s kadom i vodom, upitno je kako se ta kada i voda u njoj uprljaše i otkuda se pojavila potreba i za pranjem kade, a još više za zamjenom "prljave" vode u njoj?
    I kao treće i ono najvažnije: nije li s prljavom vodom otišlo i ono vrijedno što smo godinama skupljali? Ili smo ipak postavili nekakav filter? Onda ipak nismo sve ispraznili, ili...? Ako smo što ostavili onda nema više smisla diskutirati o praznini? ....

    avatar

    17.05.2013. (17:16)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Alkione... žilav si do bola. :))))))) Misliš li da itko svoj život bukvalno smatra kadom?
    Kako nastaje prljava voda? Čišćenjem materijalnog.... npr. tijela.
    Nije s prljavom vodom otišlo ono vrijedno što smo skupljali... jer to čuvamo kao najveće dragocjenosti. Već sam navela da se radi o filtriranju. Jesi li ti uopće pročitao temu? Jesam li ja igdje napisala da je praznina trajno stanje? Čak sam spomenula situacije da to nije uvijek moguće... te istaknula što se dešava nakon tog čišćenja u praznini.
    Pitanja si postavio radi rasprave.... ali ne mogu braniti nešto što nisam ni napisala. :)

    avatar

    17.05.2013. (19:24)    -   -   -   -  

  • navratikodmirka

    Pitanje: Koje je značenje života?

    Odgovor: Koje je značenje života? Kako mogu naći svrhu, ispunjenje i zadovoljstvo u životu? Hoću li imati potencijala postići neku trajnu vrijednost? Toliko ljudi nikada nije prestalo razmišljati o tome koji je smisao života. Nakon mnogo godina osvrnu se iza sebe i pitaju se zašto su se njihovi odnosi raspali i zašto se osjećaju tako prazno iako su možda postigli što su sebi zacrtali. Jednoga igrača bejzbola koji je dospio do bejzbolske dvorane slavnih pitali su što bi želio da mu je netko rekao kad je tek počeo igrati bejzbol. Odgovorio je: »Htio bih da mi je netko rekao da kad dostigneš vrh, na njemu nema ničeg.« Mnogi ciljevi otkrivaju prazninu tek nakon mnogih godina potraćenih u potrazi za njima.

    U našem humanističkom društvu, ljudi tragaju za mnogim svrhama, misleći da će u njima naći neki smisao. Neki od ovih traganja uključuju: poslovni uspjeh, bogatstvo, dobre odnose, seks, zabavu, činjenje dobra drugima itd. Mnogi ljudi posvjedočili su kako unatoč tomu što su ispunjavali svoje snove o bogatstvu, odnosima, zabavi i užicima, u njima stalno bila prisutna jedna praznina – praznina koja se nikako nije mogla ispuniti.

    Autor biblijske knjige Propovjednik iznosi svoje osjećaje kad kaže: »Ispraznost nad ispraznošću – veli Propovjednik – ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost«. Autor je imao prekomjerno bogatstvo, mudrost veću od svih ljudi njegova ili našeg vremena, stotine žena, palače i vrtove koji su izazivali zavist drugih kraljevstava, najbolju hranu i vina, te svakovrsnu zabavu na raspolaganju. U jednom je trenutku rekao da je tragao za svime što mu je god srce poželjelo. Ipak je sažeo »život pod suncem« (život koji kao da je samo ono što možemo vidjeti očima i iskusiti osjetilima) u ispraznost! Odakle takva praznina? Jer nas je Bog stvorio za nešto više od onoga što možemo iskusiti ovdje i sada. Salomon je rekao Bogu: »On je stavio vječnost u srca ljudi…« U našim srcima svjesni smo da ovo »ovdje i sada« nije sve što postoji.

    Mislim da će barem donekle odgovarati temi posta.
    Pozdrav!

    avatar

    17.05.2013. (20:13)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Mirče..... način komunikacije koji smo mi uspjeli uspostaviti u zadnje vrijeme je naš zajednički uspjeh. Drago mi je zbog toga.
    Naravno da odgovara temi posta....
    A sada ću i ja tebi ispričati jednu priču na tu temu....

    Indijska narodna priča

    Nekada davno sva ljudska bića bila su bogovi, ali su tako zloupotrebili to svoje božanstvo da je vrhovni bog Brama odlučio da im ga oduzme i sakrije ga tamo gdje ga nikad neće naći. Ali, pitanje je bilo gdje sakriti njihovo božanstvo. Zato je Brama sazvao savjet bogova da bi mu oni pomogli da odluči. "Hajde da ga zakopamo duboko u zemlju", rekoše bogovi. Brama odgovori:
    "Ne, to ne valja jer ljudi će kopati zemlju i naći će ga." Onda bogovi predložiše: "Da ga potopimo u najdublji okean?" Brama se nije složio: "Ne, ni tamo", reče, "jer će oni naučiti da zarone u ocean i naći će ga." Bogovi će na to: "A da ga odnesemo na vrh najviše planine i tamo sakrijemo." Ali, Brama je i ovoga puta odgovorio: "Ne, ni to nije dobro jer će se vremenom popeti na svaku planinu i opet će preuzeti svoje božanstvo." Onda bogovi odustaše i rekoše: "Ne znamo gdje da ga sakrijemo pošto, izgleda ni na zemlji ni u moru nema mjesta do kog ljudska bića neće stići."
    Brama je dugo razmišljao, a onda je rekao: "Evo što ćemo. Sakrićemo njihovo božanstvo u najdublji dio njihovog sopstvenog bića jer ljudi se nikad neće sjetiti da ga tu traže."
    Svi su se bogovi složili da je to savršeno skrovište, te tako učiniše. I od tog vremena ljudi su prošli zemlju uzduž i poprijeko, kopali, ronili, peli se i istraživali tražeći nešto što je već bilo u njima.

    avatar

    17.05.2013. (20:27)    -   -   -   -  

  • navratikodmirka

    Izvrsno!

    avatar

    17.05.2013. (20:51)    -   -   -   -  

  • alkion

    Sad te tek ne razumijem? Što u stvari ta kada predstavlja u tvom primjeru? Praznimo je da bi je oprali. OK tu se slažemo, ali otkud sad naše tijelo koje ulazi u novu i čistu vodu i u novu i čistu kadu? Opet se nekako vraćam na simbole i sibolično shvatanje praznine, a to sam ti već i obrazložio - meni ono nema logičnu podlogu jer samo sebe vrti u krug i pojašnjava samim sobom. Naravno time niti u jednom trenutku ne obezvređujem i ne omalovažavam tvoje poimanje praznine i tvoju potrebu takvog načina "čišćenja" svoje duše, osobnosti, nutrine ili kako to već želiš nazvati
    I ne radi se tu ni o kakvoj žilavosti ili čemu drugome. Ja jednostavno ne vjerujem da praznina za mene ima takav značaj kao za tebe. Zašto je čudno da nemam potrebu da se lišim ijedne svoje misli, ijednog svog osjećaja, ijednog svog iskustva (bilo da su pozitivni, negativni ili neutralni)kako bih se osjetio "pročišćenim", praznim ili već kakvim e da bih bio spreman za nekakvo novo (ili staro) "punjenje" ili novu (staru) misao, novo (staro) iskustvo, novi (stari)doživljaj...Zašto je čudno da se većinom svog života oslanjam na nekakvu empiriju, nekakav realističan (može i prizeman) osjet da sam živ i koristan i sebi i svojoj okolici? Zašto je čudno da se nisam osjetio "zaprljan" bilo kojim dijelom svog života i da nemam potrebu da ga (poput tvoje kade) ispraznim i operem?
    Ja čak i ne vjerujem u onu poznatu tabulu rasu (praznu ploču) s kojom se čovjek rađa i tek je kroz život ispisuje i popunjava. Čovjek se rađa s već nekakvim nasljeđem, nekakvim genima zapisanim informacijama i osobno mi je jako žao što je priroda u taj genom upisala i zaboravljanje (kao nekakav obrambeni mehanizam prevelikog broja informacija za naš premali mozak)...

    avatar

    17.05.2013. (22:02)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Mirče... voliš priče?
    @Alkion.... Što u stvari ta kada predstavlja u tvom primjeru?
    Da bi nešto (u ovom primjeru kadu) mogao očistiti... moraš je prvo isprazniti.
    Čemu služi čista kada? Da bi se u njoj kupali i opuštali.
    Slično ti je s mojim unutarnjim svijetom. Da bi se mogla očistiti... moram ga prvo isprazniti.... pa u njega "pustiti čistu vodu".... sve ono što u njemu želim....

    Zašto je čudno
    Nije čudno da ti na drugačiji način od mene doživljavaš prazninu.... i živiš svoj unutarnji svijet... ali pitanja si postavio prilično nespretno... kao i tvrdnju da ti svoj život ne smatraš kadom. Meni se doista ne da objašnjavati da se radi o simbolici... o plastičnom primjeru nečega što sam ti htjela objasniti... na tvoju tvrdnju da ne postoji....

    Zašto je čudno da se nisam osjetio "zaprljan" bilo kojim dijelom svog života i da nemam potrebu da ga (poput tvoje kade) ispraznim i operem?
    Uopće nije čudno shvatiti. Niti ti je tko osporio pravo da to doživljavaš na svoj način. Reagirala samo na cinične opaske i bukvalno tumačenje mojih misli. :)
    Vidiš.... da mi netko ponudi da popravim bilo što iz prošlosti... nijednu sitnicu ne bih mijenjala. Zašto? Je onda to više ne bih bila ja. Svaka moja greška, svaki moj ožiljak, svaka moja pobjeda i radostan ili tužan trenutak su me učinili ovakvom kakva jesam.
    Imamo temu o ožiljcima... u kojoj sam to jasno i opširno objasnila.
    Ja volim svoje ožiljke... jer oni su životne lekcije.... i romantično vjerujem da se nijedan nije desio slučajno... sve je to tek predgradivo za neke važnije životne lekcije.
    No svašta me kroz dan može zaprljati. Može me zaprljati kad slušam neki trač, kad gledam što su u stanju učiniti zli ljudi, kad me ljudi gledaju u oči i lažu.... kad netko ne kuži da moja šutnja ne znači da ne kužim.... nego znači da ne reagiram na prvu loptu... ali kužim da od mene pravi budalu... pa je tu manipulacija, iskorištavanje drugih ili mene. Kad odreagiram odmah na takva ponašanja to me očisti istog trena. No imam strašnu manu.... Ne reagiram odmah... trpeća sam poput magarca... skupljam, pamtim ko slonica, slažem slike, rečenice, uvrede i onda se to nataloži i stvori kod mene osjećaj prljavosti što sam si uopće dozvolila da mi netko u nekom svom prljavom igrokazu dodijeli ulogu, a da ja nisam pristala na nju. Tada ne krivim osobe zbog kojih se osjećam tako... nego krivim sebe jer sam si to dozvolila.... jer odavno me život naučio da treba birati društvo i da je čovjeku bolje među biljem i životinjama nego sa nekim ljudima. Posao mi je takav da svakog dana slušam priče koje i ne bi trebala slušati... koje nemaju veze s mojim poslom... ali dobijem ih "gratis"... sve me to opterećuje..... sve to nosim u nekoj unutarnjoj torbi...... I onda ulovim trenutak da sve to ispraznim iz sebe i oslobodim prostor za toplinu, mir i ljubav u sebi.
    Ovu temu nisam napisala kao savjet drugima.... niti sam izrazila čuđenje što drugi ljudi na drugačiji način doživljavaju svoj unutarnji svijet.... niti sam bilo kome tvrdila da je njegov način neispravan, nemoguć ili loš. Ovo je tema u kojoj iskreno pišem kako ja to radim i kako pronalazim mir....
    Moj način ne mora biti dobar tebi, kao što tvoj ne mora biti dobar meni. To ni tvoj ni moj način ne čini lošim.... nego je svatko odabrao ono najbolje za sebe.
    Netko meditira, drugi mole, treći piju, četvrti trče, peti nisu ni svjesni da postoji neki svijet u njima....
    Ti si se upustio u raspravu rečenicom Nula nije broj, praznina kao pojam može egzistirati ali ne i kao stvarno stanje, jer se onda moramo zapitati što je to ništa. pa si nastavio matematički....
    Ja sam ti samo pokušala objasniti da ovo nije znanstvena rasprava.... nego tema o našim tišinama..... Tu ti sva ta forma i realnost kojom barataš ne pali..... a ja ti se samo smješkam dok mi tako odlučno želiš objasniti da ne postoji nešto što meni puno znači.
    Pogledaj Berninijev kip Sv. Tereza u ekstazi... iz Petrove crkve.
    Misliš li da je taj zanos na njezinom licu nastao matematičkom formulom o kojoj se možemo nadmudrivati... i raspravljati da li ćemo pomoću te formule doći do točnog rezultata?
    Bilo mi je 16 godina kada sam tom kipu napisala pjesmu....tada me mučilo što je prouzrokovalo taj zanos na njezinom licu. Danas znam.

    avatar

    17.05.2013. (22:29)    -   -   -   -  

  • alkion

    Kažeš: u njoj je istaknuto kako tek u prostoru praznine možemo osjetiti sve ono za čim tragamo cijeli život??? Osjećaš li potpunu nelogičnost ove konstatacije? Kakva je to praznina u kojoj je sve ono za čime tragamo? Možda su ovo nekakve više sfere svijesti, ali oprosti mi, ja ih jednostavno ne razumijem.
    Ili: tek kada se tako očistiš možeš doživjeti zanos... možeš osjetiti puninu..... koju ti podari ta praznina u koju si zaronio Puninu čega ako si zaronio u prazninu?
    Mogu nekako prihvatiti takav način razmišljanja samo ako (opet se moram ponoviti) tu prazninu shvatimo kao simbol oslobađanja od svih i svakoga, od svega i svačega kako bi u miru, bez opterećenja, bez pritisaka i ikakvih utjecaja okoline sumirali nekakve svoje poglede, svoje stavove ili uopće svoje mjesto i ulogu u životu. A to, barem meni, sem samog simboličnog naziva praznina, nema neku baš logičnu vezu s prazninom kao pojmom, čak dapače u tim trenucima smo zapravo prepuni svega i svačega u nekakvom pokušaju da izvagamo, prihvatimo i "uzmemo" upravo i baš ono što nas karakterizira. I, što je još važnije u toj priči, bez obzira što smo odabrali iz tog "bogatstva" informacija niti u jednom trenutku ne znači da je ostatak koji nismo "odabrali" zauvijek nestao ili zaboravljen, da više nema značaja za nas, a ponajmanje ne znači da to odbačeno nećemo u nekom narednom vremenu opet iskoristiti...
    I, još jednom da naglasim: ne tražim i nikako ne očekujem da ove moje komentare shvataš drugačije nego kao moje shvatanje tvog posta. Ne očekujem niti tvoje slaganje niti neslaganje. Ne očekujem čak niti odgovor jer moji komentari su samo inicirani tvojim postom i više su jedna šira slika mog pogleda na nešto što se prečesto , po meni pogrešno, naziva duhovnost...

    avatar

    17.05.2013. (22:32)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Alkion... osjećaš li potpunu nelogičnost ove konstatacije? Kakva je to praznina u kojoj je sve ono za čime tragamo?

    Nema nelogičnosti..... jer prvo moram sve izbaciti iz sebe.... da bih to osjetila. Znači... prvo praznina.... da bi se desilo to punjenje najčarobnijim što postoji.

    Već sam jednom o tome pisala... i opet ću.
    Ne posjedujem dubinski vid. Bila sam jednom u kući strave.... nekoj kupoli.... Prikazivali su jureći vlak. Ljudi su vrištali, gubili ravnotežu, padali na pod.... a ja sam ih u šoku gledala i mislila da se prenemažu.
    Tek puno godina kasnije liječnik mi je objasnio da ne posjedujem dubinski vid... i tada sam razumijela te ljude. Ja naprosto nisam vidjela isto kao oni... pa moja reakcija nije bila ista.
    Isto je i kod tebe..... Očito nisi osjetio to o čemu pričam... samo ne znam zašto me imaš potrebu uvjeriti da ja ne osjećam ono što osjećam... Što želiš time postići? Uvjeriti me da sam u zabludi? Pa što ako i jesam? Imaš li ti štete od toga?

    Puninu čega ako si zaronio u prazninu?

    U prethodnom postu sam ti objasnila što me može zaprljati i opteretiti..... Moram baš sve izbaciti iz sebe, umiriti misli...... i osjetiti potpuni mir..... I kad sam u tom opuštenom stanju potpune tišine... praznine.... osjetim kako se počinjem puniti svim onim što mi je ugodno. Inače mi je uvijek hladno za ramena.... a u tom stanju.... potpuno sama u sobi mogu osjetiti toplinu na ramenima... kao da me neto ili nešto grli..... a u prostoriji nema nikoga.
    Sorry alkion... ti možeš misliti da sam ja luda.... ali to o čemu ti pišem je prilično lijepo... i ako je ludilo ja ga prihvaćam i ne bih ga dala za ništa na svijetu.... :)))))

    Mogu nekako prihvatiti takav način razmišljanja samo ako (opet se moram ponoviti) tu prazninu shvatimo kao simbol oslobađanja od svih i svakoga, od svega i svačega kako bi u miru, bez opterećenja, bez pritisaka i ikakvih utjecaja okoline sumirali nekakve svoje poglede, svoje stavove ili uopće svoje mjesto i ulogu u životu.

    Nema u tom stanju sumiranja pogleda i stavova.... tada si naprosto oslobođen od toga. Tek nakon tog osjećaja možeš preispitivati sebe... onako... potpuno čist i iskren.

    naziva duhovnost...

    Ni u jednoj rečenici nisam upotrijebila tu riječ. O duhovnosti pišu oni koji to proučavaju i time se bave. Ja sam samo poželjela razgovarati o prazninama... i to je sve....

    avatar

    17.05.2013. (22:58)    -   -   -   -  

učitavam...