Komentari

doninsvijet.blog.hr

Dodaj komentar (48)

Marketing


  • navratikodmirka

    Sotona!

    Kad je đava u nečijoj duši
    isti ju je ne napušta lako
    on je truje i uporno guši
    dok se duša žrtve ne isuši.

    A tko s đavlom tikve je sadija
    sigurno ih koristiti neće
    na glavi ih sam sebi razbija
    tu Sotona svoj zakon nameće.

    http://www.mojarodnagruda.de/

    Na ovoj Internet stranici iznad ćeš naći imena mojih drugih dviju stranica i na jednoj,onoj prvoj odozgor po redu je ova pjesma sa fotografijom.Ja bih tebe usporedio sa sotonom i vampirom, samo sam te htio upitati kojoj vrsti vampira pripadate ti i viki?Neke razlike između sotone i vampira ne vidim...
    A ja se ne plašim ni jednog ni drugog ako razlike među njima uopće ima.

    avatar

    06.05.2013. (20:44)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Mirče... dobra ti je ova pjesma.
    Meni ti je to veliki kompliment... jer kažu za vampire da su magnetični, posebni i vrlo lucidni. Valjda zato i dolaziš na ovaj blog.... i zato mi pišeš pjesme... :))))))
    I neboj se Mirče..... spadaš u onu vrstu mesa koju ja ne konzumiram. :)
    Budi oprezan s tim adresama.... dok ih ostavljaš kod svakojakih vampira. Mogao bi te netko iskoristiti... koju pjesmu ti ukrasti i proslaviti se umjesto tebe.

    avatar

    06.05.2013. (20:53)    -   -   -   -  

  • navratikodmirka

    Da upravo tako,moram paziti kod ostavljanja imena mojih web stranica,već sam doživio da mi je Server kod kojih sam prijavljen morao zbog Virusa zatvoriti stranice,ne izbrisati već staviti na sigurno da me daljnji Virus ne napada.Stranice su bile kao attackierend gemeldet i Server je postupio pravilno.A kako sam ja taj kojeg lako ne ruše,Website su očišćene od prokletog Virusa,ponovo vraćene Serveru kao što i sama vidiš.Mene je teško slomiti.Sotone su pokušale ali bez rezultata.Oni koji me ne vole su mnogo štošta izmišljali i prijavljivali me kao neki SPAM,tu si bila i ti,svoje prste uplela.Bloger Alkion isto i to sam sve otkrio kod Servera koji čuva moje Website a ja to plaćam.Moj Server je u Berlinu,sa ispostavama u Trankfurtu na Majni,Hamburgu i svi većim gradovima u Njemačkoj a tebe i Alkoina sam razotkrio sa prijavljenim SPAMOVIMA u Frankfurtu a o tom ću idućom prilikom,još je sve tamo i poslat ću ti kopiju.Ti i Alkion ste to napravili zbog onih pjesama o vama na Website.Jesam li dosta rekao?

    avatar

    06.05.2013. (21:13)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Nisi sve ispričao. I nisi sve skužio. Alkion i ja smo ti u samom zapovjedništvu crvenih brigada i nikada osobno ne obilazimo blogove poput tvojih.... nego samo izdajemo naređenja... i onda naši gerilci letaju uokolo i obavljaju te prljave poslove za nas.
    Ako ti netko kaže da si paranoičan... ne vjeruj mu. Sve je baš tako kao što ti misliš da je. Čuvaj se ti bande crvene....

    avatar

    06.05.2013. (21:18)    -   -   -   -  

  • navratikodmirka

    Ne plašim se,crno košuljaši su opasniji,zar ne ostiš...?

    avatar

    06.05.2013. (21:22)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Kaj god! Pa rezultati su pokazali tko je opasniji. Izgubili ste taj davni rat.... a izgubljeni ste i u novim vremenima..... :)

    avatar

    06.05.2013. (21:24)    -   -   -   -  

  • viki

    Jos bas ti hvala . Neki dan sam o tome pricala sa susjedom, vrlo mlada i stalno se zali na 'svekrivu', a ne znam sto da joj odgovorim. Ona smatra da je svekriva krvopija , manipulant i zaista po pricanjima i je takva. Isla sam ceprkati o cemu to ova prica. Problem je u tome da ja i nju vidim ko krvopiju prema meni. Inace moze biti zabavna i pametna, al cim se dotakne neceg sto ju podsjeti na svekrivu.... ne znam sto da joj kazem i stalno joj govorim ma ti samo fino i uljudno, radi sto tvoj muz kaze, nemoj mu se zaliti bit ce ti gore... zao mi ju je al to me opterecuje, a poslije se jos nekoliko sati vrtim to smece. Probala sam mijenjati temu, ali on a...samo da jos ovo kaze... znam da joj treba netko, al sto ne nade nekog drugog.

    avatar

    07.05.2013. (00:23)    -   -   -   -  

  • viki

    Mislim da je dobro poceti sa kucnim odgojem. Sve sto smo naucili u svom domu selimo vani. Kako razgovaramo, kako se snalazimo, koje granice postujemo…I na svim mjestima. U skoli , u gostima, na ulici, u trgovini, tramvaju, na poslu, u kinu… Taj odgoj se cesto izgubi u trenucima kao sto su: dodijeljena nam je bolja pozicija na poslu, odabrali su nas za predsjednika neke organizacije, politicarsko mjesto… sve oko naseg ega. Kad ljudi sami sa sobom nisu bili zadovoljni ili su do neceg boljeg dosli teskom mukom, kao da zamijene ono sto su naucili o lijepom ponasanju, o ljudskosti. Tada “odluce” sad je mojih pet minuta I udri. Ne vjerujem da uvijek to odluce svjesno , nego si umisle da sad iz ljudskog oblika je presao u neki vanzemaljski visi oblik I vise ga se ovaj svijet s kojim jerasao ne tice. Ima ljudi koji su po prirodi zatvoreni, kao I onih koji su otvoreni. Ja volim otvorene ljude I uglavnom me se takvi I lijepe, ali se precesto nadem u poziciji da mi se toliko priblize da me guse. Mislim da je to moja ljenost da analiziram zatvorenu osobu, a nekako mi je neugodnjak ako covjek nije voljan sam biti otvoren. Ti mali vampirici imaju neki problem kog ne znaju rijesiti ili ga ne zale, nego se uljujaju u ljenost pa cmolje. S takvima mi je tesko jer znam da sigurno ima nacina da im se ukaze I malo ih se pogura , jer samo jedan korak I sitni uspjeh bi im bio dovoljno da se osamostale I krenu dalje nizati uspjehe. Fali im samopouzdanje.
    Ima I onih koji su bas zli I hrane se time sto povreduju, sto vide da se covjek grci od njegove prisutnosti kao crv na vatri . E, TO SU VAMPIRI. Za njih nemam sazaljenja, ali se ni ne znam bas s njima nadmudrivati. Zapravo mi se neda. Uvijek pomislim, znas sto necu ja trositi vrijeme na tebe I nadmudrivati se s tobom, jer ces ti samo jos bolje uvjezbati svoje nove strategije. S takvi ma se obicno pravim da nisam primijetila, a ako mi se ismijavaju jer sam “glupa” obicno kazem… ma samo ne podrzavam tudu glupost,… ili … ma vazno da je tebi lijepo … Vampiske duse dobro kuze sto te smeta. Prije je radilo na meni da budem izazvana, dugo je to moje blesavo ponasanje trajalo. S vremenom sam prestala okrivljavati vampire vec sebe I stavljala si male planove , analizirala zasto me nesto izazove I kako sam trebala. Zapravo sam im “ zahvalna” na treningu.
    Zasto sam prvo spomenula one sitne gnjavatore? Zato sto mi secini da iz njih , ukoliko pocnu jacati u svom egu, postanu na kraju prave krvopije. Svi mi tu I tamo se spotaknemo o svoje egoisticnosti I prijedemo granicu, al bar razmislimo kasnije, ako primijetimo ili nas se upozori. Uzmimo na primjer sef na poslu. Ti ljudi koliko bili optereceni, jer im je posao zahtjevniji I kompliciraniji, cesto prijedu granice u odnosima s radnicima I nitko im se ne usudi protusloviti. Narocito kad je zena u pitanju, jer im se cini da tu mogu sto god hoce , a njeno je da ckomi. Primijetila sam da se najvise osove na privlacnije zene. Te su zenske uvijek predmet spoticanja. Svi se boje da ukazu na pogresku samo zato sto je on sef. Ili se boje da ne izgube posao, ili ih bas nije briga. I onda kad se sef osili I pocne pogurivati tu granicu nepostivanja osoblja, prelazi ina druge igura koliko god mu se ne kaze DOSTA. Vampir je I zarazan. Njegov primijer onda slijede I drugi slicni vampiru. Tako nastane nastane vampir. Mislim da je vrlo malo onih koji su vampirske duse po naravi. Mislim da, u tom ciklusu od obicnog covjeka do vampire, mi svi igramo neku ulogu svojim nereagiranjem. Tako je I u politici. Cesto se vecina ljudi divi lihvarima , korumpiranim spodobama koje IMAJU, a NISU humani, politicarima, bankarima, predsjednicima koji nemaju savijesti. To je vjerojatno zato sto ljudi misle kako ce I oni isto tako jednog dana. A ne misle o tome da ce sutra ta spodoba zgaziti I njega I njegovu obitelj bez imalo grize savijesti I oni nece imati takovu ”priliku”, jer moras biti jedan od njih. Diviti se zlu koje uspijeva, nije nista losije od samog zla. TKo drzi ljestve je kriv, isto kao I lopov. Neka doza tolerancije spram drugih je nuzna , jer ne bi bilo ugodno zivjeti sa necijim vjecnim optuzujucim pogledom I mjerkanjem. Svi dolazimo iz razlicitih sredina I imamo drugacije navade. Ali okrenuti glavu od zrtve , do te mjere da se u nasoj sredini netko toliko maltretira ili se u jos gorem slucaju pridruze vampiru da mu se dodvore, to je previse. Znam zensku koja se ubila zbog krvopije s kojom je zivjela . Nitko nije nista rekao pomogao , samo su ju promatrali kao problem . Nisu svi istog kova, neki naprosto ne izdrze.
    O Vampirskim dusama onih ljudi koji su bolesni, mislim da ne treba razglabati, jer takvi ljudi ne znaju sto rade, pa nemas druge nego im oprostiti. O tome bi bolje mogli govoriti psihijatri ili psiholozi, a ja to nisam, pa ne znam o cemu se tu radi.

    avatar

    07.05.2013. (06:25)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @viki... ljudima možemo dati diskretno do znanja da nas neke teme ili način komunikacije zamaraju i da su nam neprihvatljivi. Postoje ljudi koji ne razumiju te fine nijanse diskretnih poruka.... pa se tada njima to mora malo plastičnije objasniti. Lijepo joj kažeš da ti je žao što se osjeća žrtvom svoje svekrve, ali da bi slušajući te priče i ti mogla postati žrtva. Ljudi svoje odnose moraju rješavati sami. Problem je što je većina neiskrena... pa se eto... to rješava sa susjedama i uokolo... umjesto da jedni drugima kažemo svoje iskreno mišljenje. Nitko ne može biti žrtva kroz dugi vremenski period zato što to neki "zlostavljač" želi... Biti žrtva - to je izbor. I u pravu si.... često ljudi "žrtve" istresajući svoje utrobe i neprestano pričajući samo o svojoj tuzi i jadu postaju daviteljima, vampirima i neugodnim društvom.
    Sva sreća da sami možemo birati kako ćemo trošiti svoje vrijeme i mnoge kontakte možemo potpuno izbrisati ako nas opterećuju, a neke svesti na najmanju moguću (nužnu) mjeru. Ne zato što se osjećamo boljima... nego zato što se naprosto ne poklapamo s nekim i bolje je i toj osobi i nama da se ne gnjavimo međusobno.
    Čemu uopće održavati i čuvati odnose u kojima se bilo tko osjeća iscjeđeno i neugodno?

    avatar

    07.05.2013. (06:34)    -   -   -   -  

  • navratikodmirka

    Sam post je jedna predrasuda,prigovori,ogovaranja drugih koji su različiti od nekog koji takve ne voli.Ali svi nismo isti,netko ovakav a netko onakav i zašto bi netko morao biti po nečijem ukusu?Koliko sam skužio,Dona bi želila da joj na post svi komentiraju pozitivno,onako kako ona stvari vidi...
    To je nemoguće i zato onaj tko piše može uvik očekivati i ono kontra.E...sad koliko će to autoru posta mirisati je druga stvar...
    Autor posta zato mora biti spreman i sam okusiti ono što nudi a ne za uzvrat pisati post protiv takvih koji su ti mrski a znadeš zašto.Sve to nije ljudski.Uspoređivati nekog s nekim mitološkim vampirima je glupost,može se sve pokušati,natotakati što hoćeš ali kako se osjećati ako drugi o tebi na ist način?Teško prihvatiti,zar ne?A neke prijetnje kao,izbrisala sam ti komentar i uvik ću ga brisati je više za smijeh na blogosferi.Izbrisala i što,puno dotični izgubio time ili...
    Na blogosferi valja biti hrabar za prihvatiti i što miriše i što ne miriše a sebe viditi poput anđela ili misliti da je svetac a druge zamišljati ili im tovariti na leđa da su iz pakla,vampiri,loše odgojeni i slično je zabluda samog sebe.Viki je toliko predrasuda o toj ženi i njenoj svekrvi, natotakala još puno toga i na kraju kaže da o tom ne zna ništa.Neka se psihijatri i psiholozi o tom pozabave,tako ona...
    A rekla da nije mogla više i kako ovo protumačiti?
    VIKI,kakve ti imaš osobine?

    avatar

    07.05.2013. (07:47)    -   -   -   -  

  • navratikodmirka

    Der Vampir

    Oh du, die wie ein Todesstreich
    gedrungen in mein klagend Herz -
    einer Dämonenhorde gleich
    so stark, verrückt und wild,
    und wild dort herrschst -
    in meinem unterwürfgen Sinn
    dein Reich dir bereitest und dein Bette -
    S chändliche, der ich verhaftet bin
    so wie der Sträfling seiner Kette,
    so wie der Spieler seiner Sucht,
    so wie der Säufer seinem Glas,
    so wie die Made ihrem Aas!
    Sei verflucht!
    Oh, du Scheusal, sei verflucht!
    Niedertracht, der ich verhaftet bin,
    sei verflucht, sei verflucht!

    Ersucht hab ich das rasche Schwert,
    es möge Freiheit mir erzwingen,
    die stärksten Gifte angefleht,
    Erlösung mir Feigling doch zu bringen.
    Doch ach! Wie sehr sie mich verlachen!
    Voller Verachtung schallt ihr Ruf:
    "Du bist wert es nicht,
    dich frei zu machen
    von des Sklaventumes Fluch!
    Du Narr!
    Selbst wenn
    Erlösung dir
    durch unsre Kräfte
    widerführe,
    ließen sie deine Küsse,
    ließen sie deine Küsse,
    ließen sie deine Küsse wiederkehren,
    ihren Leichnam
    wiederkehren als deinen Vampir!
    Vampir!

    Ovo iznad je na njemačkom pjesma o VAMPIRU,za prevesti bi trebalo vrimena.Na Google je prijevod nikakav i tko znade neka čita...

    avatar

    07.05.2013. (08:25)    -   -   -   -  

  • alkion

    Nevjerojatno ali istinito!?!?!?!? Mirče napokon shvatio i prihvatio da sam bloger, a ne bloger-ica. Vrijeme ipak čini svoje.
    A što se posta tiče? Pa osobno mislim da sve to ovisi koliko smo jaki i spremni da druge osobe oko nas prihvatimo i što je daleko važnije, shvatimo kao drugačije od nas. Odnosno, da se jednostavnije izrazim: sve je to na kraju stvar naše tolerancije i onog poznatog kršćanskog oprosta. Netko crpi svoju energiju tako što se okreće sebi i svojim nekim promišljanjima, a netko tako što se okreće drugima i od njih, na neki sebi svojstven način. očekuje i traži rješenja i potporu. Volim vjerovati kako, barem velika većina, nije zla i zlonamjerna. Pa tako i velika većina nas postupa upravo tako kako postupa iz ubjeđenja, jer smo tako odgajani i naučeni i nadasve jer vjerujemo da su naši i stavovi i postupanja dobri, u redu i opravdani... :)))

    avatar

    07.05.2013. (08:30)    -   -   -   -  

  • navratikodmirka

    Alkion
    Davno je to bilo kad mi je na nekom blogu (zaboravio sam na kojem) netko rekao "Alkion je naša gošća iz Njemačke koja dobro vlada hrvatskim" i tako sam ja to prihvatio da si žensko.Ispričavam se za to.Nije bila neka zla namjera te prikazati onim što nisi.A malo sam tamo svraćao a čudi me da si tek sad to shvatio jer sam te oslovljavao već davno sa on a ne sa ona...
    Svejedno,da si i ona,ima i žena koje imaju mušku ćud...
    Reklo bi se,ženska glavo,muški razgovore.

    avatar

    07.05.2013. (09:49)    -   -   -   -  

  • alkion

    Mirče, nisam nikada bio gost (niti gošća) iz Njemačke. Vjerojatno si me pobrkao s jednom vrlo poznatom blogericom iz Njemačke koja je nevjerojatno dobro "vladala" hrvatskim jezikom i ima vrlo lijepe i čak edukativne postove o mnogim bitnim i životno važnim temama. Koliko me sjećanje ne vara parvo ime joj je Monika i čini mi se da se jako puno bavi humanitarnim radom.
    Inače ova opaska gore za spol je bila čista šala i ništa više... :)))

    avatar

    07.05.2013. (11:49)    -   -   -   -  

  • viki

    Da, mislim da imas pravo, nije problem u njoj, nego sto bih ja to trebala otvoreno reci. Ja se zapravo bojim da time sto bih rekla ne napravim jos losije za nju, Mislim da smo svi bili u trenucima slabosti kada nismo vidjeli ono sto oko nas drugi vide. Ako bi ju moje odbijanje, za malo pretrpjeti slusajuci njene jade, ucilo jos nesretnijom, dovelo ju u tko zna koju depru, ja se opet ne bih dobro osjecala. Uvijek mi nekako, bez da ju se sjetim, dode na pamet zena koja si je oduzela zivot iz nase firme. Nismo bile na istom odjelu, pa nisam ni bila u mogucnosti joj se pribliziti, ali znam da kad se prolomila vijest o njoj, osjecala sam se nekako krivom jer je bila u blizini. Slusala sam price uokolo o njenom zivotu, ali nisam sudjelovala. Znala sam da neke price nisu bile na mjestu, ali nisam nista rekla. Mislim si da sam skuzila koliko je to vazno, trebala sam im bar reci " ako ne mozes pomoci nemoj ni odmagati." Ja sam se samo pravila da mi to nije neka tema , pa bi skretala paznju na neke druge stvari iz firme za koje sam znala da su interesantne njima.

    avatar

    07.05.2013. (13:30)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Mirče.... bok! :)))))
    @alkion... slažem se s tvojim mišljenjem na temu. I ja sam uvjerena da većina nije zla. Ja ti to nekako vako računam... dobrih i loših ima tu negdje... približno isto... a između je šutljiva masa... koja uglavnom šuti i reagira vrlo rijetko. I znaš što? Nema većeg gušta nego kad uspiješ probudite te šutljive.... Tada ja osjetim mravce ispod kože.... :)
    @viki... nisam ti odgovorila na onaj dugi post od jutros.
    Slažem se u vezi odgoja. On je utkan u temelje naše osobnosti.
    Što se tiče raznih funkcija, uloge političara i rukovodećih radnih mjesta....
    Na tim pozicijama ima šarenih ljudi... kao i u svim drugim skupinama.
    Oni su nam obično napeti za promatranje i proučavanje... pa i da bi na njihovim primjerima isticali vampirizam, tvrdili da su psihopati i slično.
    Dugi niz godina se bavim odnosima između njih i "malih". Moj posao je takav da branim "male" čak i onda kada su krivi.... ali ne laganjem i negiranjem nekog "grijeha".... nego traženjem načina da se pomogne koliko god je to moguće, da dobiju zaštitu i da se u njihovim pričama ne krše propisi. Sada ću biti iskrena do daske... (iako mi to nije baš pametno pisati "na glas"). Često je među tim žrtvama dosta onih koji imaju čudnjikav sustav vrijednosti, koji ne poštuju pravila, ne poštuju hijerarhiju, zaposleni su na radna mjesta za koja nemaju adekvatna znanja i sposobnosti i onda vječitom ulogom žrtve tvrde da ih nitko ne voli, svi su prema njima nepravedni, svoje greške svaljuju na druge. Krivi su im šefovi, ljudi na funkcijama, političari i svi na ovom svijetu. I upravo ih takav stav urušava još više.... jer ulaze u sukob s okolinom i sa samima sobom.
    Ne može se loš radnik nadmudrivati sa šefovima i prkositi im. Ne može se loš učenik u školi prepirati s profesorima jer će frknuti godinu... dok si odlikaš može priuštiti veliku dozu drskosti.... tako je normalno da i šefovi dobrim radicima toleriraju ono što nesposobnima nikada ne bi tolerirali. To je tako uvijek bilo i bit će.
    Često ja čujem da radnici imaju vampire za šefove... a kad pitam u čemu je problem i čujem priču do kraja skužim da ti vampiri od njih očekuju da savjesno i dobro rade, ne toleriraju površnost i samovolju, očekuju od njih da budu redoviti na poslu, da im pauza traje točno pola sata i ljute se na njih ako se malo duže zadrže na placu..... I ti vampiri su prestrašni, jer su neki bivši šefovi prije bili baš cool pa se kod njih moglo kasniti, šetati pola radnog vremena, raditi površno i nesavjesno.... onako kako se kome svidi. I kad ti ja to pogledam onako pošteno.... i postavim si pitanje tko su u toj priči vampiri... oni koji žele red i da sve štima ili preblagi šefovi i oni radnici koji upravo na taj način isisavaju zadnje atome snage iz svojih savjesnijih kolega, i oni koji na taj način čak otuđuju novac svog poduzeća... jer ako ne radimo onoliko sati za koliko smo plaćeni tada to znači da smo taj novac otuđili.... jer vrijeme je novac... zar ne?
    Diskriminacija je predmet mog interesa... kako kroz čitanje... tako i promatranje na vrlo širokom uzorku ljudi, a na kraju i borba protiv nje.
    Ni tvoja teorija o zlostavljanju privlačnih žena kod mene ne nailazi na podršku.... jer ja to u praksi ne vidim. Znam puno vrlo privlačnih i lijepih žena koje su vrlo uspješne u svom poslu, ambiciozne su, samosvjesne i zadovoljne svojim statusom. Nikada se nisu požalile da bi im njihov dobar izgled bio teret u odnosu s drugim ljudima... naprotiv... to im je adut više.... jer privlače pažnju.... a u poslu je jako važno da te slušaju onima kojima imaš nešto za ispričati.
    Isto tako poznajem dosta privlačnih i neprivlačnih (ako takve uopće postoje) žena koje imaju gadnih problema na poslu..... ali ti problemi nisu prouzrokovani njihovim izgledom... nego su to puno kompleksnije priče. One koje ja doživljavam žrtvama nikada neće reći da su žrtve.... To su obično zviždači koji se do zadnjeg atoma snage bore za istinu... to su oni koji pošteno rade, poštuju hijerarhiju, ali nisu poslušnici i poltroni pa im je zbog toga onemogućeno napredovanje i slično.
    Uloga žrtve je najteža uloga na svijetu. Takvi ljudi su teški sami sebi, a i svima oko sebe. A što je najbolje od svega... nitko ne mora biti dugoročno žrtva.... jer bitno je da ne želimo biti žrtva.
    Viki... radim već 27 godina. Nikada se nisam osjećala žrtvom. Ponekad sam se osjećala iskorištenom, dešavale su mi se i neke nepravde.... ali iz svih tih uspona i padova izlazila sam kao zadovoljna osoba...zadovoljna svojom reakcijom u takvim sitaucijama. Ne može od nas nitko drugi napraviti žrtvu... nego mi sami. Drugi mogu pokušati, ali naša pravovremena reakcija nas oslobađa uloge žrtve i stavlja nas u poziciju osobe koja diktira granice koje se ne mogu prijeći.... osobe pune samopouzdanja i čvrstog stava.

    avatar

    07.05.2013. (17:12)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @viki iskrenost je temelj čistog i poštenog odnosa.... i ako su na obje strane osobe koje to poštuju onda je to odnos na čvrstim temeljima... a ako je samo jedna od tih osoba u odnosu ljubitelj ili ljubiteljica neistina, podilaženja i licemjerja... eeee tada to nije baš pošten i dobar odnos.

    avatar

    07.05.2013. (17:15)    -   -   -   -  

  • viki

    Sve je to teorija, vjerojatno i praksa, ali sto je s onima koji se ne snalaze, koji su obicno bez samopouzdanja. Ja sam bila prisutna i vidjela negativan stav prema njoj od mnogih. Kad je sef seksist nema opravdanja. Ona je bila slaba na to i jos njena vanbracna kcer... stalno neka pojeb.. , okrivljavanja, a doma sa starom krvopijom i nikad mira. Ne nisam vidjela niti jednu dusu u firmi pozitivnu spram nje. A oni koji su mislili da to nije njihova briga su samo bili po strani i nisu rekli dosta. Sve se nakon nekog vremena toliko skupljalo da je na kraju zavrsilo tragicno. Iskreno, na sprovodu nisam vidjela bas nekog da je zaista zalio. Drago mi je da sam napustila firmu. Atmosfera je bila zarazna i samo je bivala sve nesnosljivija. Ja sam se polako i sigurno pripremala da ih napustim trazeci si novi posao, iako nisam imala problema jer sam si nasla drustvo koji je ni smrdilo ni prdilo. Nikom na putu. To je bio samo jedan katastrofalni primjer, ali bilo ih je vise. I dalje mislim da toksicnu atmosferu treba razbucati, prije nego se nesto ocajno dogodi.

    avatar

    07.05.2013. (17:50)    -   -   -   -  

  • viki

    Najgore je bilo to sto jedan dan s njom kao razgovaraju, pa kad se ona opusti onda slijedi sutnja. Ne znam zasto bi to normalna osoba radila. Jednom je tako bila ispred mene u kantini i mislila sam kako bi joj ako popricam s njome onako nesto oko hrane , tek toliko mozda nam se pridruzi, al me tako u nevjerici i s odbijanjem pogledala da sam shvatila da ne zeli nista. Vec toliko bila izritirana i puna nepovjerenja da ni bezvezni razgovor nije mogla prihvatiti. Sad cujem da se nekoliko sefova iz godine u godinu promijenilo, puno je ljudi otislo svojom voljom, mnogi su dobili otkaze, ali " stara jezgra" je i dalje na svom mjestu.

    avatar

    07.05.2013. (18:04)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @viki... Sve je to teorija, vjerojatno i praksa, ali sto je s onima koji se ne snalaze, koji su obicno bez samopouzdanja.

    Viki... društvo se dužno brinuti za one koji se nisu u stanju brinuti sami za sebe, a zna se koje su to skupine građana. Nedostatak samopouzdanja i svi problemi u radu koji iz toga proizlaze nisu problem poslodavca i države... nego su na žalost problem osobe koja nema izgrađeno samopouzdanje. To je osobina koja u procesu rada može stvoriti mnoge probleme koji nanose štetu u poslovnim rezultatima i na taj način unazaditi radni proces i opteretiti cijelu ekipu koja mora nešto odrađivati umjesto te osobe. Živimo u kapitalizmu i na žalost oni koji nisu u stanju igrati tu utakmicu ili sjede na klupi ili otpadaju. To je okrutna istina... ali je istina.
    Sjećam se ja vremena kad su u mom poduzeću u doba socijalizma socijalna radnica i psiholog osnovali Klub liječenih alkoholičara, održavali sastanke, kontaktirali s njihovim obiteljima, organizirale su se radionice i gledalo se na svaki način pomoći ljudima s tim problemom i mnogim drugim ljudima koji su imali neke probleme oko uklapanja u radnu sredinu. No toga više nema. Sada živimo u kapitalizmu i od poslodavca više ne možemo očekivati tako nešto. Preostaje nam samo da osobno budemo ljudi i da reagiramo u takvim situacijama. Ako vidimo da nam je kolegica bez samopouzdanja, tada joj moramo pomoći.... možemo mi napisati prijavu protiv poslodavca umjesto nje ako ona ne zna ili nije u stanju, možemo se mi obratiti sindikatu, radničkom vijeću, povjereniku za zaštitu dostojanstva radniku itd... itd..... Svi upiru prstom jedni u druge.... a nitko osobno ne čini ništa. Danas sam na jednom mjestu izjavila da ne želim slušati kritike na račun drugih od onih koji se i sami nisu pokazali bolji od toga što drugima zamjeraju. Svi igraju neke dvostruke igre, gledaju svoja posla... a po hodnicima šapću i kriv im je cijeli svijet. Svi rado filozofiraju... a tako je malo onih koji zasuču rukave i krenu u akciju.
    Prije puno godina... jedan moj kolega je dobio otkaz... On je alkoholičar, tih, povučen, nije baš vješt pisanju. Došao je k meni i jedva mi ispričao što mu se dogodilo. Istog trena sam napisala zahtjev za zaštitu prava... nazvala Vinogradsku, otvorio je bolovanje i tog dana ga smjestila u bolnicu na liječenje. Znali smo da ne može zadržati radno mjesto.... ali igrom kroz proceduru otplesali smo tako da mu je produžen radni odnos za pola godine... u tom vremenu je našao novi posao u srodnom poduzeću (manje opasan posao)... u kojemu i danas radi. Nemam pojma da li još uvijek ima problema s alkoholom... ali čula sam da je dobar radnik, a takav je bio i kod nas. Radio je uvijek ono što nitko drugi nije htio ili se usudio. Možda mu je u tome "pomogao" i alkohol.
    Imam takvih priča na tone..... U tom slučaju nisu krivi poslodavci jer su vampiri... nego je kriv alkohol... jel tako? Zamisli da si ti poslodavac i da ti radnici rade opasan posao, a nadrinkani su po cijele dane. Takvi ugrožavaju sebe i druge... a i radne rezultate.
    Znam masu slučajeva gdje su se nepotizmom u poduzeća zapošljavali psihički bolesni ljudi... i to s vrlo ozbiljnim dijagnozama, na radna mjesta koja nisu u stanju obavljati. Društvo se s godinama promijenilo, mijenja se proces rada, pravila, njihove bolesti napreduju... i oni su sada teret poslodavcu, kolegama i sami sebi jer nisu u stanju obavljati povjerene im poslove. I što sada s njima?
    Takva zapošljavanja se sasvim sigurno ne dešavaju u privatnim poduzećima... nego su takva uhljebljenja išla po državnim firmama..... I što sada? Tko su tu vampiri? Sadašnji poslodavci? Kolege kojima je puna kapa što moraju odrađivati nešto umjesto njih? Ili ipak možda oni koji su bili uvjereni da čine dobro zapošljavajući te jadne ljude na ta radna mjesta... a načinili su štetu svima.....
    Kad gledamo svijet oko sebe... prije no što osuđujemo dobro je pokušati se staviti i u kožu onih koje nazivamo vampirima... A što bi mi učinili da smo na njihovom mjestu?

    avatar

    07.05.2013. (19:26)    -   -   -   -  

  • viki

    To je bila moja treca firma , a prva mi je bila najbolja. U drugoj sam vec ja sama radila sebi probleme, jer sam ocekivala da mi bude kao i u prvoj . Tad sam upoznala muza i nekako mi je on pomogao gledati zrelije, a ne sto na umu to na drumu. Onda sam nasla taj posao za bolju placu, pa novi nakon par godina, pa onda sama sebe zaposlila i sad mi super. To su bila dogadanja za vrijeme komunizma. Slazem se da je danas puno ostrije, ali osobno mislim da mi se vise svida ovaj nacin, jer nema kao u komunizmu jedan vuce, a njih deset ogovara, spletkari...Iako je teze danas jer se jos vise radi , ali se zato nema vremena za one stvari koje ne pripadaju poslu. Tocno nitko nije reagirao , pa ni ja. Danas sigurno ne bih tako, nekako nisam to ocekivala. Taj sef je bio dobar sa mnom jer sam cesto radila kolace, pa bi o receptima pricao, ali ona njegova druga strana je bila odvratna. Cesto bi me na poslu pitali koji mu ku..c dajem a kad je on meni ikad povisio placu , ali bi mu i oni se dodvoravali. Ne nije sve bas tako jednostavno i od slucaja do slucaja. Ono na sto sam se ja opredijelila sada je to da ljudi izmedu sebe ne grade lijepe odnose nego kako ti kazes , pokazuju prstom. Mislim da bi neka vrst psihologa trebala postojati u velikim firmama. Ili kroz sindikat, kako bi se ljudi poceli osjecati kao ljudi . Odrediti si neke smjernice kako bi drustvo trebalo izgledati, jer ja sam stara i necu vjerojatno biti u prilici nesto puno i bitno promijeniti, al tu su unuci , njihovi roditelji , buduce generacije. koje bi trebale ne ici nasim stazama vec nauciti iz nasih gresaka. A mi smo tu da im prenosimo nasa gorka iskustva. Jer kako se kaze pametan uci na tudim , a glup na svojim greskama.

    avatar

    07.05.2013. (20:18)    -   -   -   -  

  • viki

    Zapravo trebalo bi poceti vec u skoli .

    avatar

    07.05.2013. (20:53)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Točno. Trebalo bi početi već u školi... zato je i uveden GRAĐANSKI ODGOJ..... vjeronauk i etika kao izborni predmeti.

    avatar

    07.05.2013. (21:18)    -   -   -   -  

  • magle dolaze

    Meni je ta čubica baš gubica:-)))))))

    avatar

    07.05.2013. (22:17)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Magloviti... ne samo da je ta čubica baš gubica... nego se radi o prelijepim ženskim usnama. A dodatni štih joj daje ta kaplja krvi. Većina žena u sebi nosi janje i vučicu..... Janje je onima koje pripusti iza svojih zidova... kad se potpuno otvori i preda, a u borbi s okrutnim svijetom mora biti vučica. Na slici vidimo usne vučice.....
    Gubica nisu samo one koje imaju "kljun" umjesto usana.

    avatar

    08.05.2013. (06:29)    -   -   -   -  

učitavam...