Vjernici vjeruju da molitvom uzdižu dušu k Bogu.
Mi koji nemamo religiju, možemo se složiti da se Bogom može zvati sve dobro ovog svijeta, pa tako možemo potpisati istu definiciju.
Osobno bih ipak molitvu definirala kao vrlo intiman odnos čovjeka sa samim sobom... sa vlasitom savjesti.... sa onim poznatim i nepoznatim svjetom i svjetovima koje nosimo u sebi. Molitvom ulazimo u neistražene dimenzije sebe.... ulazimo u prostore u kojima pronalazimo istinu, utjehu, nadu, oprost.... Kada molitvom kucamo na vrata tih vlastih svjetova tada je to dolazak u miru... tada smo ponizni, iskreni i otvoreni....
Kad vidim druge ljude da se mole, na neki svoj način ili način koji propisuje njihova religija... tada ja okrećem glavu i odlazim na prstima..... kao kad vidim ženu da doji, dvoje da se ljube ili pak netko radi nešto vrlo intimno, a ja se osjetim suvišno.... jer ne želim smetati nikome u tom svetom i intimnom trenutku pročišćenja.
Nedavno sam se u raspravi pokefala s nekim dragim ljudima koji su vrlo oštro osuđivali svećenika koji drži mise za Antu Pavelića, kao i one koji na te mise odlaze. Ti ljudi se mole u svojoj Crkvi. Svaki čovjek na ovome svijetu.... pa i ako je oličenje svakog zla, ima pravo da se drugi za njega mole, kao što se svaki čovjek ima pravo moliti za koga god hoće. I najveći zločinci imaju majke i nekoga tko ih voli ili ih je volio.... i oni imaju pravo na „susrete“ u tim nekim dimenzijama – molitvom... u miru i tišini. I zato smatram neumjesnim osuđivati one koji iskreno mole.... jer oni nikome ne žele zlo.... i ne čine zlo.
Ovih se dana pod krinkom molitve pojavilo prestrašno zlo. Grupice krkanskih spodoba, koje imaju potrebu širiti zlo okupljaju se pred hrvatskim bolnicama i maltretiraju korisnike usluga tih bolnica....točnije, pozivaju na linč ili javnu osudu žena koje u bolnice dolaze zbog prekida trudnoće. Zašto ih nazivam krkanskim spodobama? Zato što samo primitivne i zlonamjerne osobe osuđuju druge ljude zbog njihovih izbora, pričaju loše o drugim ljudima, a pogotovo kada okupljanjem pozivaju i druge, slične sebi da se pridruže u etiketiranju, tračanju, guranju nosa tamo gdje mu nije mjesto, narušavanju tuđih sloboda. To što oni rade nije molitva..... nego je agresivan napad na druge ljude i pokušaj nametanja svojih stavova i vjerovanja tim ljudima.
Osobno nisam napravila abortus. Rodila sam dvoje djece koja mi se nisu dogodila... nego su željena i planirana. Roditeljstvo smatram najvećom, najtežom, najljepšom i najsvetijom zadaćom čovjeka.... koji izabere biti roditeljem. Živimo u vrijeme koje nam pruža niz mogućnosti da planiramo svoje obitelji i doista su potrebe za abortusom bitno manje nego u vrijeme naših baka i prabaka. No, nismo svi od istog „materijala“ i ne živimo svi u istim uvjetima i zato mora postojati mogućnost izbora.
Protiv svega što nije dobro moramo se boriti edukacijom, a ne bilo kojim oblikom prisile. Pokušajem zaštite života nerođenih nemamo pravo jurišati na živote i slobode živih.
To što rade grupe tih primitivnih krkana pred bolnicama nije molitva.... jer molitva je nešto čisto, sveto i intimno. Tu se radi o običnom aktivizmu konzervativnih ljudi koji najvjerojatnije ni ne znaju iskreno moliti jer svoje osobne frustracije liječe napadom na druge ljude i ulaze u prostor tuđih sloboda. Oni koji upiru prstom, koji osuđuju i lijepe etikete u narodu se ne nazivaju moliteljima i moliteljicama.... nego se zovu alapačama, lajonama, tračerima i krkanima. Nadam se da će se netko pomoliti za spas duše tih agresivnih jadnika... jer oni žive u neskladu s vremenom u kojemu su se zatekli.... problem tih jadnika je daleko veći i strašniji od problema onih koje napadaju. A taj problem se zove PRIMITIVIZAM.
Post je objavljen 08.10.2016. u 11:06 sati.