utorak, 17.07.2018. u 21:07
Prvi dan na poslu
Taman kad sam odlučila redovito pisati blog i ljeto provesti u učenju njemačkog - dobila posao.
A u ugovoru stoji da se ništa ne smije iznositi što se u vrtiću događa.
I o čemu da sada pišem? :) Nemojte se čuditi ako opet dođe do muka na blogu...
Poklanjam vam par dječjih bisera i lipo i najlipše vas pozdravljam... nadam se da se uskoro opet pišemo/čitamo.
---
"Samo tete mogu brisati guzu nakon kakanja. Mi ne možemo sami.", kaže jedna curica u vrtiću.
Obrišem joj guzicu.
Jedan cijeli toaletni papir nakon: "Ja ću sama. Djeca koja se mogu sama obrisati - njih tete ne brišu."
Eto ti moj prvi radni dan u vrticu. Nepotrebno s govnima na rukama, preveslana od četverogodinjakinje.
Mozda je kćerkica 750 km udaljena od mene, ali ovdje ima jednu srodnu dušu.
---
"Moramo wc školjku dobro počistiti. Nije baš dobro da ostanu tragovi.", kaže jedna teta u vrtiću, na što ozbiljnim glasom odgovori jedan dečko:
"Da, moramo, jer ako sve ne uklonimo, onda će se zalijepiti i ostat će tamo zauvijek."
---
"Ti si iz Hrvatske?", pita me jedan dečko.
"Jesam"., odgovorim.
"I moja čistačica isto!", kaže dečko sretno.
---
ponedjeljak, 16.07.2018. u 16:34
Kratki spoj misli
Kako izgledaju informacije u mojoj glavi...
vrlo isprekidano. :)
Danas sam odradila zadnji dan škole.
Morala sam prekinuti C1 tečaj njemačkog.
Dobila sam posao.
Sutra počinjem raditi u jednom privatnom vrtiću.
Zato što počinjem raditi, idem već u kolovozu na godišnji.
Danas sam prvi put jela smrznuti jogurt-sladoled; dobro je da sam većinom samo osjetila hladnoću.
Jučer sam vozila biciklu do jednog jezera. Osjećala sam se prevarenom. Fali mi more.
Danas je kiša ujutro padala da sam se sva smočila.
Popodne je ugrijalo sunce do razine nepotrebnog.
Sada se opet naoblačilo.
Trebala sam u teretanu. Uzela sve, zaboravila šugaman. Prošli put sam uzela sve, zaboravila patike.
Na kraju sam tugu zbog nevježbanja utopila u nekoliko papirnica/knjižara.
Fale mi zarezi.
Sutra novi list života.
ponedjeljak, 09.07.2018. u 15:42
Wie alt bist du?
Sjedim u učionici (C1 njemački, da ne mislite da još idem u školu) i dolaze mi slike na Fejs. Frend mi šalje slike iz parka gdje moja kćerkica uživa sa svojim didom. Gleda me kolegica iz Slavonije i ja joj pokažem slike i objasnim:
"Evo, ovo mi je kćer, zaboli je đon di joj je mama, glavno da ona uživa. Ovo je moj tata, ima skoro 70 godina, a jedva da ima sijede na glavi. Isto kao i ja, gotovo da nemam sijedih."
A ona na to kaže: "Pa super ti tata izgleda, ali bogme i ti. Nemaš sijediš, a imaš 47. Ja svojim prijateljima govorim o tome da si čudo od žene kako izgledaš."
"Pa nemam 47, nego 37.", kažem ja njoj i prasnem u smijeh.
"Sad moraš prijateljima ponovno ispričati o meni. Ali čuj, čak i sa 37 je poprilično wow ne imati sijede."
Cerekala sam se još sat vremena ko zadnji pubertetlija. A ko će ga znati... ljudi mi stalno govore da izgledam sve mlađe, možda za koju godinu ponovno završim u pubertetu.