semper contra

srijeda, 30.07.2014.

„Daždi, daždi,…


…daždi, daždi bez kraja…“, pjevala je Beti Jurković 1963 godine, a tako pjevaju ove godine turisti na Jadranu uključujući i autora ovih redaka. Neki dan pročitah na internetskim stranicama V.L. kako je RTL prvi objavio istinu o turizmu, ona glasi „turizam je ove godine u padu“. Unatoč i usprkos 'mudre' izjave ministra Lorencina da ovakvo vrijeme povećava potrošnju jer ljudi više kupuju budući ne mogu na plaže (sic!). Reče i ostade živ. Ne pogodi ga 'strijela nebeska' unatoč čestim olujama s grmljavinom i munjama. Kako kiša i dalje neumoljivo pada očekujem da će vrli nam ministar organizirati domjenak za sve radnike turističkog saveza kako bi zajedno proslavili uspješnu sezonu čiji uspjeh mogu zahvaliti – kiši.

Pri tomu ne tvrdim da turisti tijekom kišnih dana ne zalaze više u trgovine ali to ne znači da i kupuju. A da i kupuju to neće spasiti turizam. Nastavili se ovakvo vrijeme potencijalni turisti će odustajati od odlaska na ljetovanje pa će nam na kraju ostati samo – kiša i Lorencin. Prije izvjesnog vremena supruga i ja šetasmo gradom. Ispred jednog kafića dva 'domoroca' razgovaraju. Kaže jedan drugome: „Apartmani su prazni, zna se koja je ura!“ Lijepo rečeno!

Ove godine ima puno kiše i u Biogradu. To opovrgava, inače, staru uzrečicu kojom se mlada djevojka odvraća od udaje za Biograđanina: „Kud ćeš u Biograd, tamo nikada ne pada kiša!“. Što znači da će trebati puno zalijevati vrt. Uz kišu ove godine u Biogradu obiluje komarcima. I to dvjema vrstama. Jedni koji ostavljaju samo malu 'piknjicu' koja previše ne svrbi i drugi čiji ubod izaziva svrbež a mjesto uboda natekne i zacrveni se. Obje vrste imaju jednu zajedničku karakteristiku: niti ih se vidi niti čuje. Stare vrste su zujale pa ih se moglo na vrijeme uočiti i eliminirati. Barem jedan dio. Rekao bih: evolucija na djelu. One koji zuje smo poubijali pa su ostali samo 'bešumni'.

Ne sjećam se godine koja je bila ovako 'mokra'. Čak i okoliš moje kuće sav buja od trave, zelene kakvu, koliko me pamćenje služi, još ne vidjeh.


Zelena trava doma mog

Ova zemlja uz kameni zid koju sam pokosio 'na nulu' nekoliko dana nakon dolaska u Biograd sad je puna širokolisnate djeteline. Inače u ovo vrijeme ona je 'suha ko barut' unatoč i usprkos mom zalijevanju kišnicom iz gustirne.


Širokolisnata djetelina

Što se tiče moje malenkosti „daždi, daždi…“ pričinjavaju mi drugi problem. Ja se i onako kupam rijetko ili nikako. Pogotovo otkako su se zbog topline mora uz obalu namnožile meduze i žarnice pa pale i žare po nogama turista. I moje dvije unuke, najstarija i najmlađa, osjetile su 'žar ljubavi' tih morskih bića.

Za mene je prednost boravka na moru u odnosu onog na kopnu u činjenici da mogu veš sušiti vani. Nema ljepšeg i mirisnijeg od takvog rublja a da ne govorim o posteljini. Kad sam u Biogradu svako je nekoliko dana u jutro properem, objesim i oko podneva je već suha, puna sunca i vjetra. No ove kiše natjeraše me da veš sušim na način 'kontinentalca', u sobi. U tu svrhu služi mi jedna stranica dječjeg krevetića postavljenog na dvije stolice.


Sušenje rublja na 'kontinentalni' način

Naravno tako osušeno rublje može imati samo miris stare kuće, pokojeg mišića, mačkice (o kojoj će još biti riječi), i inih miomirisa koji su sastavni dio atmosfere kuće sagrađene 1937. godine i u kojoj kroz godinu dana živimo najviše tijekom tri mjeseca.

Općenito glavna zanimacija ovijeh dana je vješanje, skidanje i ponovo vješanje rublja ovisno o tome pada li kiša ili zasja na kratko sunce i otvaranje i zatvaranje škura na prozorima u svrhu sprečavanja ulaska vode u prostorije.

I zato, unatoč izjave vrloga ministra, ja bih se složio s tvrdnjom da je ova turistička sezona na jako klimavim nogama. A kako nam je to najvažnija 'gospodarska' grana bojim se da nam se crno piše. Uostalom, primjeri Grčke i Španjolske nepobitno pokazuju da se uspješno gospodarstvo ne može temeljiti samo na turizmu (i bilo kojem mono-gospodarstvu). Da tome nije tako te dvije države bile bi svjetski gospodarski giganti.
A nisu!
A gdje ćemo onda biti mi koji i ljepše i raznolikije turističke ljepote ne znamo prezentirati (prodati) na pravi način, način koji bi donio više novca.

Oznake: kiša, kiša i opet kiša

30.07.2014. u 13:45 • 12 KomentaraPrint#

nedjelja, 27.07.2014.

Treća torta

Kao što obećah u prethodnom postu ispunjavam obećanje. Dvadeset trećeg srpnja AD 2014. proslavili smo rođendan naše srednje unučice Vite. I njezine godišnjakinje, masline „Oli-Vite“ koju smo posadili 2005., godine kad je Vita ugledala ovaj svijet suza. Mora se priznati da Oli-Vita raste znatno brže od unučice, a ako je netko ne posiječe ili ne proguta divlja loza o kojoj već pisah, sigurno će je i nadživjeti. I jednoj i drugoj slavljenici to je posljednji jednoznamenkasti rođendan. Hoće li koja od njih doživjeti troznamenkasti i koliki će on biti nitko ne zna. Možebitno samo onaj koji nam određuje pute, za koga se kaže: čudni su puti Gospodnji.

Ekipa na proslavi bila je ista kao i na rođendanu četrnaest dana prije. Pridodan je samo Fred, Indijac oženjen našom zemljakinjom, na privremenom radu kao kuhar u jednom hotelu u Zadru. No o njima i njihovoj preslatkoj djeci možebitno jednom drugom zgodom.

Ovog puta glavni kuhar nije bio pater-falilias već mater-familias pripremivši lazanje 'za prste oblizat'. Torta je, tradicionalno, bila djelo bakinih ruku, a ukrašavanje, koje je uvijek do sada radio djed, preuzela je najstarija unuka. Sve je bilo lijepo i veselo, kako to već biva na dječjim rođendanskim proslavama. Deda je, uz bratića, jedini 'gasio' žeđ nakon pikantnih lazanja gemištima pa su zajedno 'odradili', kako se to gore kod nas kaže, litru i vodu. Obzirom na zaista 'mizernu količinu' popijenih gemištof, gdje je veći dio pripao dedi, posljedica u obliku 'povreda na radu' nije bilo i sve je završilo sretno i veselo. Što smo poželjeli i unučici. Da joj život prođe što sretnije i veselije.


Djelo ruku bake i unuke


Vita je svih devet svijeća ugasila u jednom dahu, to je dobro, kaže se.


Pod budnim okom pater-familiasa (u pozadini) počela je 'rezidba' i podjela torte. S lijeve strane slavljeniceZa navečer je ostao malecni komadić kojeg je pojela mlada kreatorica. Zasluženo!


I na kraju eto ponovljene slike i druge slavljenice, ali bez 'zagrljaja' divlje loze. Za razliku od prošle godine, ove godine neće biti niti jednog ploda na njoj.

Tri dana kasnije su naši 'furešti' spakirali kofere, sjeli u svoj automobil i uputili se na sjever. I sad više nisam 'blažen među ženama', nego osamljen s babom u krevetu! Kako se pak ona osjeća, pitajte nju. sretan

Oznake: treći rođendan na moru

27.07.2014. u 17:52 • 8 KomentaraPrint#

petak, 18.07.2014.

Evo me opet…

Iz Čakovca smo, preko Samobora sa trodnevnim zadržavanjem u tom gradu, 29. lipnja krenuli na moooreeee… Srećom desetak dana prije nas u kuću su stigle snaha (starija) i majka njena s tri unučice tako da smo došli u sređenu kuću. Kasnije nam je na sedmodnevni boravak došla i kćerka sinovljevog šogora tako da sam dulje vrijeme bio „blaženi među ženama“, ja sam a njih sedam. A evo kako je dalje tekao naš boravak na moru.

Poslovi na početku

Problematična vura


Snaha mi je još u Čakovec javila da taj sat ne radi. Ponio sam drugi misleći da je ovaj 'kaput'. Sat kupih davno. Držao sam ga uz krevet da me budi kad idem na posao. Njegova prednost u odnosu na druge je u tome što ne „radi“ tika-taka jer nema sekundericu. Snaha je najprije pomislila da sat ne ide jer se žuta kazaljka ne miče. Onda je shvatila da je to kazaljka za buđenje pa ga je prislonila uz uho. A on 'mukajet'. Zaključak: sat je u kvaru. Sat je ipak OK, ali da se više ne bi događale slične stvari zamijenio sam ga s drugim koji ima sekundericu i radi tika-taka.



Slična se stvar ponovila i s programatorom koji uključuje bojler kad je struja jeftinija a isključuje kad je skuplja. I on je po riječima snahe nešto 'zazvrndao' i više nije funkcionirao. Rastavio sam ga, provjerio da motorić radi, sastavio ga i sad je opet sve OK.

Hidropak


Prije dvije godine kupih hidropak zajedno sa usisnom cijevi. Jednom, izvlačeći cijev iz gustirne, savio sam cijev previše i ona je pukla blizu holendera. Prošle godine uspjeh srediti stvar i sve je bilo u redu no ove godine nikako nisam mogao spriječiti da kroz spoj ne usisava i zrak. Srećom, ove godine ima dovoljno kiše i nema potrebe zalijevati travu tako da sam rješenje problema, nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja, ostavio za kasnije.

Sve je to bila uvertira u nastavak opere/operete zvane „Odmor na moru“.

Obavljeni poslovi do slavlja

Rat komaricama
Uz standardna sredstva protiv komarica kojih ove godine ima ko Rusa u borbu smo uveli i tešku artiljeriju.


Artiljerija je nabavljena u Deželi, a tek kasnije sam otkrio da ima varijanta manjeg kalibra i u „Bure“ centru u Biogradu. Međutim kako stoje stvari bojim se da je jedino efikasno rješenje protiv njih dobar revolveraš da ih gađa u letu ili brzi samuraj da ih u letu mačem raspolovi (dobro može i „muhomlat“ no treba mi dizajn s opasačom da ga imam uvijek uz sebe). Nazvah mog kuma u Osijek da čujem kako se oni bore protiv njih. Zamislite, tamo ih nema!!!

Borba sa nabujalom vegetacijom


Divlja loza koja nas štiti od sunca zahvaljujući obilnim padalinama ove godine frontalno je napala jadnu maslinu, zvanu „Oli-Vita“ koju smo posadili u godini rođenja srednje unučice (proslava čijeg rođendana će uskoro). U prvom naletu oslobodio sam je tek od uraslih grana, nastavak slijedi kad ćemo supruga i ja biti sami.


Na ovom potezu trava je bila do iznad koljena a dio zidane ograde prekriven bršljanom. Nakon primjene odgovarajućih sredstava: trimer, rukavice, škare, veliki izvijač za odvajanje puzavice od zida situacija je ipak bolja.


Ova je maslina odlučila da se popne na stepenice u njezinoj neposrednoj blizini pa sam joj podbočio granu da raste u vis. Neću se takvim stvarima moći još dugo baviti, i sam ću se morati 'podbočiti' nekim štapom.


Iako sam mladice oko oleandera htio odstraniti još prošle godine, dozvolu sam od bolje ˝ dobio ove kad su mladice zaprijetile da će onemogućiti prolaz. Učinio sam to osobitim užitkom.

Slavlje

Možda će se neki čitatelji sjetiti da u vrijeme mog boravka u Biogradu padaju mnogi rođendani. Očigledno je to utjecaj zime kad se češće prave djeca! Ove godine smo počeli s dva rođendana isti dan. Obje slavljenice su se rodile 13. srpnja. Jedna 2012. godine a druga 1984. Oba datuma padala su u petak, pa sam u šali rekao da su trebale dobiti imena - Petka. Naravno imaju druga imena ali to za ovu priču nije važno.


On, pater familias male slavljenice, bio je glavni kuhar i inicijator roštiljijade iako sam ja tvrdio da će padati kiša i da od nje neće biti ništa. Ovog puta se pokazalo sa 'semper nije uvijek u pravu'!


Šogor, muž druge slavljenice, imao je ulogu pomoćnika glavnog kuhara i tu je dužnost obavio 'kak se šika'.


Evo dijela jelovnika, ostale đakonije, iako također fine, nisu slikane.


Onda glavno: prva slavljenička torta…


…druga slavljenička torta. Na prvoj je vidljivo koji je to rođendan na drugoj ne. Naime svjećice je postavljala kćerka slavljenice i rekla je da je toliko svjećica dovoljno. Morali smo uvažiti njezino mišljenje.


A onda se pristupilo blagovanju uz obvezatnu molitvu prije toga. Tako je to kod obitelji mog starijeg sina i mi svi to poštujemo pridružujući se tom činu.


Lijevo je mala slavljenica, u sredini starija koja je zagrlila svoju kćerku.


Matica u ručki poklopca je ispala pa sam, nakon što je poklopac dulje vrijeme bio u mirovanju, danas izvršio popravak obzirom da je supruga na moje pitanje treba li nam baš taj poklopac, a imamo ih sijaset, odgovorila odlučnim „Da!“. Moja je ipak bila zadnja: „U redu draga!“.


Uz već spomenuto šišanje divlje loze oko „Oli-Vite“ čeka me i njezino šišanje iznad terase. Možete li pojmiti da sam tek prije tri godine preko žičano-lančane konstrukcije provukao tek nekoliko tankih grančica. Raste ko luda.


Čeka me i nastavak oslobađanja zida od penjačica. Trebalo bi se riješiti i ostataka gradnje (cigle i crjepova) no to je bratićeva briga a ja i onako više nisam u kondiciji da radim teške stvari.


Rado bih posjekao/razrijedio ovu 'bambusovu šikaru' ali: „čovjek snuje, Bog određuje, žena naređuje…“


Tko će prije (ja ili vjerojatnije netko jači) oboriti ove akacije ili pak će one prije srušiti ogradu. Kad su bile male bolja mi ˝ nije dozvolila da ih odstranim a sad se bojim da je to za moje (fizičke) mogućnosti prekasno.

I na kraju me čekaju najopsežniji poslovi koje ću možebitno uspjeti obaviti ali tek uz mnogo vremena sve u skladu s bosanskim „pohiti polako“.


Trebalo bi konačno obojiti te škure (sedam na broju) stare koliko je i kuća. Spremam se to učiniti već odavno (rekli bi „ko gladan srat“) i to onako tip-top. No bojim se da ću sada morati biti zadovoljan ako ih uspijem samo malo pošmirglati i obojiti i to bez skidanja sa šarki (opet ta nemoć).


Vrata se mogu otvoriti samo toliko koliko pokazuje slika.
Neki dan došao susjed pa kaže:
„Uh, što su pala vrata!“
„Nisu pala vrata već se podigla betonska staza pod silinom korijenja raslinja uz stazu!“
Sad, sjedeći uz pivce, dumam na koji način riješiti problem. Tijekom godina vrata sam podigao maksimalno koliko sam mogao. Imam na umu tri rješenja ali nikako da se odlučim za jedno. Morat ću popiti još po koje pivce dok ne donesem odluku.

Zabava

Da ipak ne pomislite kao samo radim i nemam nikakve zabave.


Kartanje tablaneta s srednjom unukom koju sam ovih dana naučio tu igru. Iako je najstarija prva naučila ne pokazuje neko zanimanje a srednja me stalno 'vuče za rukav': „Deda idemo se kartati“.

I naravno tu je obvezatna večernja šetnja sa suprugom do grada i molim – bez protivljenja. Inače ja te šetnje zovem - „đonjanjem“.

A što se tiče kupanja ja se držim one narodne: hvali more drž se kraja (ja u njega ni do jaja)!
* * *
A @valcerica se čudi što se ne javljam!!! Jedva napišem i koji komentar. Ipak moram priznati, ta je njezina primjedba bila poticaj da napišem ovaj „monstr“ od posta unatoč mukama zbog sporog interneta preko mog mobitela.

Oznake: ljetna opereta

18.07.2014. u 22:41 • 18 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< srpanj, 2014 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Studeni 2017 (9)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (10)
Siječanj 2016 (11)
Prosinac 2015 (13)
Studeni 2015 (16)
Listopad 2015 (11)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (12)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (10)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (6)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (7)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto

prvi post objavljen 11.12.2007.

e-mail: semper_contra@net.hr

Ceterum censeo EU esse delendam!

LINKOVI

srebrozlato

semper contra 2

brod u boci
modesti
demetra
pametnizub
zvijezda
luki2
anabonni 2

NF
astro
dinaja
japanka 2
10. Ars
smisao života

borgman
neverin
fra gavun
k.u.p.
bitke
huc

zvonka
iva
taradi

geomir
k.moljac
bellarte
crna svjetlost

memoari
alexxl
skrpun
vadičep
h_cenzuru
salome
žena gaza
zagreb

Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu
odmak
bromberg
proglasi
effata
Pax et Discordia
lion
kreativka
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET
ET2
gorkić

Nekad bili sad se spominju
malo ti malo ja
alkion
dona
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina
anabonni






"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE

(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!

Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!

Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.

Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.

Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.

Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.

Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.

Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.

Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.

Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.

Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.

Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.

Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.

Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.

Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.

Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.

Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.

I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.

Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!

Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.

Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.

Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?

Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?

Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."

Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.

Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.

Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!

Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.

Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.

U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.

Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.

Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.

Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.

U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.

Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.

Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.

Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.

Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.

Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.

Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.

I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.

Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.

Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.

Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.

Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.

Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.

Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.

Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.

Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.

Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.

Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.

Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.

Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.

Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!

Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?

Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.

Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.

Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.

Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.

Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!

Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.

Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!

Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.

Vrag nije crn kako se riše, crnji je.

Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.

Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.

Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.

Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.

Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.

Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.

Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.

Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.

Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!

Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!

Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!

Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se