semper contra

subota, 17.11.2018.

Kaleidoskop

Život


Uz raspukli dub
nova stabljika mlada
iz njega niče.

Konj

Prije izvjesnog vremena na mjestu gdje je donedavna stajala fontana na kojoj je žedan prolaznik mogao ugasiti žeđ postavljen je 'željezni konj'. Bio je nezaštićen od atmosferilija i bio ga je već prekrio tanak sloj hrđe. Onda su se gradski oci ipak smilovali ga zaštititi premazom bezbojnog laka ili što li već je.
O estetskoj vrijednosti konja i zašto baš u središtu Čakovca takav spomenik, nije mi znano. Nekima se sviđa nekima ne.
Jednom, prolazeći karaj njega, čuh komentar jednog Čakovčana: „Još samo fali gradonačelnik kako jaše!“

Pomlađivanje

Opće je poznata činjenica da zmije svake godine mijenjaju kožu i dobivaju novu. Postoji međutim i drvo – platana, koja skida staru koru ispod koje se pojavljuje nova, svjetlije boje. Kao da se pomlađuje. Kad bi tako moga i čovjek ne bi trebao ići na umjetno pomlađivanje, ili kako je to danas cool kazat – facelift.

Ptičji sabor


Ne znam što je na dnevnom redu ovog Ptičjeg Sabora. Možda diskusija o problemu ishrane tijekom nadolazeće zime. No, u svakom slučaju, nazočnost uvaženi ptičjih zastupnika je mnogo veća od nazočnosti njihovih ljudskih pandana u Hrvatskom Saboru.

17.11.2018. u 13:48 • 6 KomentaraPrint#

subota, 10.11.2018.

Čakovečki vodoskok

Doručkujemo, supruga i moja malenkost. U jednom trenutku začusmo snažan šum vode. Supruga odmah na balkon: „Joooj, dođi vidi“, pozove me.

Dođoh na balkon i imam što vidjeti – vodoskok.


Izgleda da je naš gradonačelnik odlučio da po ugledu na zagrebačkog (ne bi bilo čudno, nekada su bili u istoj stranci) pokloni Čakovcu grandiozni 'skokovod'.

Realizaciju istog dao je gradskom komunalnom poduzeću „Čakom“, koje je odmah krenulo u realizaciju. Da li je pri tome dobio kakvu 'pinku' nije nam poznato.

I kad smo se već poveselili kako će nas ispod našeg balkona veliki vodoskok hladiti tijekom nadolazećih desetljeća vrućina na Zemaljskoj kugli, došao neki 'čovo' u žutom vodonepropusnom odijelu i prekinuo sve naše nade.

Uskoro je na mjestu već nastalog jezera, ostao samo pribor kojim su vrijedni 'Čakomovci' pokušali realizirali ovaj hvalevrijedan projekt i ubrzo je sve bilo po starom. Šteta!

10.11.2018. u 11:50 • 13 KomentaraPrint#

nedjelja, 04.11.2018.

Ipak se kreće

Vjerni štioci ovog bloga vjerojatno će se sjetiti mog posta iz mjeseca ožujka ove godine pod naslovom „Druga strana medalje“. U tom postu sam objavio niz fotki koji pokazuju da moj grad baš i nije onako lijep kako mu njegovi stanovnici a pogotovo političari vole tepati. Pri tome sam napisao i ovo:

A što je najžalosnije ta 'druga strana medalje' su 'male ružne stvari' koje bi se uz samo malo dobre volje, bez mnogo novca, mogle riješiti. Ali njih treba 'vidjeti' i po mogućnosti početi rješavati dok su u začetku.

Moram priznati da su gradski oci neke od u postu spomenutih 'malih ružnih stvari' otklonili (ne umišljam da su to učinili jer su čitali moj blog), popravili klupe, sanirali pločnik a sada su krenuli i revitalizaciju dvorca Zrinski. Ne zna se koliko će dugo trajati, vjerojatno neće biti završena za mog života, ali glavno da se počelo, pa kad bu, bu, rekli bi stari Čakovčanci.

Kao potvrdu tome, neka za ilustraciju posluže ove dvije fotke.

U ožujku objavih ovu fotku bedema na kojem propada zid i iz njega raste flora a u rupama se gnijezdi fauna.


'Samo' osam mjeseci kasnije, već se vidi stanoviti napredak.

Postavljene su skele i otucana stara žbuka. Čuveni Galileo Galilej bi rekao: „“Eppur si muove!“

04.11.2018. u 11:19 • 11 KomentaraPrint#

srijeda, 31.10.2018.

Listopad

(malo drukčiji doživljaj jeseni)

31.10.2018. u 13:59 • 6 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 22.10.2018.

Sandor Marai

O Sandoru Marai-u sam prvi puta čitao u kolumni M. Jergovića iz serije „Subotnja matineja“ pod naslovom „Daj mi snage“ objavljene 18.01.2014. U jednom odlomku autor piše:

"U strašna doba, 1944. godine, kada mu je domovina nakon godina iznuđene neutralnosti dopala njemačke okupacije, upisao je u dnevnik: “Ljudi nikada nisu tako opasni kao kad se svete za grijehe koje su oni sami počinili.“

Kolumna, a pogotovo ova rečenica, ponukala me da odem u gradsku knjižnicu i potražim autora koji je izrekao tako mudru rečenicu. Rezultat posjete je bio da sam kroz mjesec dana pročitao četiri njegove knjige.


O toj knjizi na portalu „Moderna vremena“ Dragan Jurak između ostalog piše:

U „Buntovnicima“ petorica prijatelja upravo su položila maturu i sada čekaju poziv za mobilizaciju. Rat koji bijesni na vanjskim granicama njihova svijeta rat je očeva i starije braće. (…) Kad je rat izbio krenuli su u prvi razred i bilo ih je pedeset. (…)

Četiri ratne godine kasnije ostalo ih je samo sedamnaest koji su mogli pristupiti maturi. Ostali su se putem pogubili.

(…) Petorica maturanta razvili su čitav sistem koji je uključivao opijanje, potkradanje roditelja, preziranje „njih“ – profesora, svećenika, bravara ili pekara – onoga u što oni vjeruju, onoga što oni poštuju, odbijanje njihovih zakona, sjedenja za istim stolom s njima, života s njima. Generacijske pobune jednako su poticale loše ocjene iz latinskog (…) ili to što će za nekoliko mjeseci biti prisiljeni salutirati pred narednikom za obuku. „Intelektualne napore nisu prezrivo odbacivali jedino onda ako ti nisu u konačnici vodili nikakvom praktičnom cilju.


Druga, meni najbolja od tih četiriju.

Ljubavni roman s elementima trilera, ali na jedan poseban način. Roman završava kratkim 20. poglavljem koji na specifičan način pokazuje svu dramatiku priče. Donosim ga, s nadom da će štioce ovog posta ponukati da od tog autora pročitaju barem taj roman.

General se vratio u svoju sobu. Na kraju hodnika čeka ga dadilja.
- Sada si mirniji? – pita ga dadilja.
- Da – kaže general.
Zajedno idu prema salonu. Dadilja zabrza sitnim koracima, kao da je sad ustala i krenula obavljati jutarnje poslove. General korača sporo, oslanja se o štap. Prolaze hodnicima ispunjenima slikama. Praznina koja označava prazninu Kristitnina portreta zaustavi generala.
- Sada opet možeš sliku vratiti na njezino mjesto.
- Da – kaže dadilja.
- Nema značenja - kaže general.
- Znam.
- Laki noć, Nini.
- Laku noć.
Dadilja se digne i sitnim rukama na kojima se naborano prilijepila žućkasta koža na starčevu čelu crta znak križa. Poljube se. Poljupcem nespretnim, kratkim i osobitim: da netko vidi vjerojatno bi se nasmijao. Ali kao svaki ljudski poljubac i taj je, na svoj groteskni i njezan način, odgovor na pitanje koje se riječima ne može izgovoriti.


Zašto se slika Kristine može ponovo vratiti na svoje mjesto saznat će te ako pročitate roman od stosedamdesetak stranica.

Treća je ljubavna, ali koja o ljubavi ne piše kao što to pišu ljubići iz „Glorije“ koje čitam dok sjedim na 'prijestolju' ne bi li se lakše riješio 'otpada'.

Iz nje donosim slijedeći citat:

„Ispuniti svoje obveze“ – kako su to tvrde i teatralne riječi! Čovjek živi…i onda jednog dana shvati da je „Ispunio“ ili „nije ispunio“ svoju obvezu. Napokon shvaćam da i nismo toliko svjesni onih kobnih i velikih odluka koji određuju tu znakovitu sudbinsku crtu u našem životu, kao što bismo to kasnije, u trenutcima sjećanja, željeli vjerovati.

Četvrta je

O glavnom junaku romana sam autor na početku knjige u Bilješci, između ostalog, piše:

Čitatelj će u crtama lica i u osobinama mojeg junaka zacijelo uočiti sličnosti koje upućuju na karakterističan profil Giacoma Casanove, tog glasovitog pustolova 18. stoljeća. (…)

Moj junak vraški nalikuje onom na sve spremnom, a pri tom ipak silno nesretnom, putujućem djetiću bez domovine (…). Olakotna je okolnost možda u tome što me sasvim neromaneskni karakter mojeg junaka daleko više zanima od njegove romaneskne životne priče.


* * *
Napomena:
Ovu crticu o četiri pročitana romana, meni do tada nepoznatog autora, napisao sam točno prije pet mjeseci. Čekala je u zapećku 'Neobjavljenih postova' i da nisam u 'duuuubokom bunaru', čekala bi još uvijek. U očekivanju da se na vrhu bunara pojavi trunka svjetlosti, odlučih je objaviti, tek toliko da ovaj mjesec ne prođe bez posta.

22.10.2018. u 21:22 • 13 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 24.09.2018.

Čovjek i pas


Često prolaze ispod našeg balkona. On, čovjek i njegov vjerni pratitelj, pas. Gotovo svako jutro navrate u kafić u neposrednoj blizini našeg solitera, čovjek vjerojatno popije kavu, pas vodu, a onda se upute na put.

Dugo nismo znali kamo to idu polaganim, staračkim koracima. Vremenom smo otkrili da stanuje u kvartu gotovo na drugom kraju grada. Zašto dolazi u naš kvart, ne znamo. Nije nas ni briga.

Neki dan, šetajući parkom, sreli smo ih.
„Koliko je star pas?“, pitam.
„Dvanaest godina!“, odgovori čovjek.
Pas se stalno okretao i pogledavao nas. Pri tome je koračao cik-cak. Kao što i sam idem često tako, pa sam već razmišljao da na leđima jakne napišem: „Nisam pijan nego star!“
„Bubika, ne okreći se stalno“, reče čovjek, „jako je znatiželjna“, dodaje.
Tako smo saznali ime psa i da smo trebali pitati koliko je 'stara' a ne koliko je 'star'.

Pozdravismo se i nastavismo šetnju našim staračkim hodom, koji je ipak bio nešto brži pa je par uskoro ostao iza nas.

„Podsjećaju me na pjesmu Zvonimira Baloga koju je uglazbio Arsen Dedić“, rekoh supruzi pa u mislima počeh slagati post u čast ovog vremešnog para koji sporim korakom prolaze kroz ovu 'dolinu suza' što se životom zove idući svom kraju.

Evo te pjesme s albuma „Čovjek kao ja“.

Čovjek i pas

Odavno mi je poznata ta pjesma koju je Arsen maestralno uglazbio. Često sam u mislima stvarao sliku to dvoje bića sa ruba društva.
Konačno sam ih vidio u živo.



24.09.2018. u 10:58 • 27 KomentaraPrint#

četvrtak, 20.09.2018.

Sjećanje

Na današnji dan, prije godine dana, uzevši svoj ruksak otišao je prijatelj J. na put odakle nema povratka.



Nekoliko mjeseci kasnije prestao sam objavljivati svoju seriju postova „Smijeh liječi“. Nekako mi više nije išlo. Slao mi je puno materijala za njih, bio je nepresušan izvor viceva. Svaki naš razgovor je znao započeti:
„Je si li čuo vic o…?“
A znao ih je i lijepo ispričati.
Više nema ni njega ni njegovih vickastih priča.

20.09.2018. u 18:02 • 11 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 10.09.2018.

Optimist i pesimist

Pročitah komentar na prethodni post, točnije zamolbu @NF-a: „Prijatelju, vrijeme je za ponovno javljanje ;)“
Priznajem, dirnulo me to, pogotovo ono 'prijatelju', pa odlučih da objavim ovaj post koji, ako se čita između redova može objasniti moju 'kratku pauzu', a koji je napisan mnogo prije nje, mislim pauze. Jer za napisati nešto novo trenutačno, kako bi rekao Krleža, 'nisam u kondiciji'.

* * *

U sjeni stare lipe, na drvenoj klupi sjede dvojica vremešnih. Po izgledu se ne bi baš moglo kazat da su punog zdravlja. Smežurana, pomalo žućkasta koža lica, mršavi, reklo bi se 'sušeni bakalari'.

Pokraj svakog od njih po jedna flaša pive. Sjede tako i 'bistre' svakodnevne stvari, od politike, preko nogometa pa do st(r)anja u njihovoj državi. Sve, samo ne spominju svoje zdravlje.
Već su sve prožvakali nekoliko puta, unuci im donijeli treću 'rundu'. Ponestalo tema pa zašutiše.

Odjednom će jedan od dvojice:
-Čuj, prijatel, je si ti optimist oli pesimist?
Prijatelj začuđeno pogleda pivskog kompanjona, pa će:
-Kakšno ti je ve to pitanje?
-Mortik sam od ove pive postal filozof, odgovori upitani, pa nastavi: Znaš, da sam betežen. Kaj misliš, imam li ga ja?
-A koga to, vrag te zel?
-Pa onog, s kleštima.

Nakratko zavlada muk. A onda će upitani:
-Ma kaj se zezaš! Kakšnog s kleštima. Pa ni doktori ti nesu niš rekli.
-Ma kaj doktori, oni človeku ne buju rekli niš ni tri vure predi neg hmerje.

Opet muk.
-No dobro, ali prosim lepo, kakšne to ima veze s optimizmom oli pesimizmom?, nastavi razgovor prijatelj.
-Pa gleč, ja sam pesimist i mislim da ga imam.
-Ti si nor, da ga i imaš trebaš biti optimist, bolše biti optimist neg pesimist, ja sem optimist!, već će pomalo ljutito prijatelj.
-Gleč, priajtel, kak stvari stojiju. Ja kak pesimist mislim da ga imam. Ako ga imam za prav, bum zadovolen kaj sam potrefil. Ak' ga nemam, bum pak zadovolen kaj ga nemam.
-Je, to ti je pak strašna filozofija. A kaj onda veliš za optimiste?
-Ti, dragi moj, kak optimist moreš biti ili skroz zadovolen ili pak skroz nezadovolen.
-Ne razmem!
-Viš, ti misliš da ga nemaš, a zaprav ga imaš. Onda buš nezadovolen kaj ga imaš i kaj si fulal da ga nemaš. Zadovolen pak buš samo ak ga nemaš pa si veliš: nemam ga kak sam i rekel.
-I?
-Pitam ja tebe, kaj je bolše, biti navek zadovolen ili pak jemput biti nezadovolen a drugi put zadovolen?

Nije bilo odgovora. Samo su otvorili novu flašu, svaki potegli dobar 'cug' i prepustili se svojim mislima.

10.09.2018. u 18:09 • 25 KomentaraPrint#

nedjelja, 26.08.2018.

Pesimistična pjesma

Čitam, ne baš često, pjesničke uratke na blogosferi i priznajem, ima dosta pjesama koje ne razumijem; kako se to kaže: ne znam što je pjesnik htio reći. To, naravno ne umanjuje vrijednost tih pjesama, već pokazuje da nisam 'pjesnička duša' niti poznavatelj poezije.

Često, dok perem suđe, sastavljam stihove po pravilima 'stihoklepstva', vrlo nalik stihovima mnogih, danas, vrlo popularnih pjesama i hitova i onda ih pjevušim na neku poznatu melodiju. Jedna od davno sklepanih pjesmuljaka je i ova 'Pesimistička pjesma'. Za nju doduše nemam prikladnu melodiju pa prepuštam štiocima da je pokušaju sami pronaći naći u moru raznih melodija.

Nekome olovo pliva…


…nekome pluto tone…

…nekome glazba svira…

...nekome zvona zvone…

…nekoga sunce grije…

…nekoga pak grobak krije.

(sve slike s net-a)

Pjesmuljak je s pjesničkog motrišta sigurno sasvim bezvrijedan, no uvjeren sam da u dobroj mjeri opisuje sudbine mnogih života kod nas i u svijetu.

Ima u tom duhu još poneki pjesmuljak, no da previše ne 'zagadim' blogosferu svojim pesimizmom suzdržati ću se od objave.

26.08.2018. u 10:23 • 25 KomentaraPrint#

utorak, 21.08.2018.

Tuđe nećemo…

Jučer je na HTV 3 emitirana dokumentarna emisija „Cijena domoljublja“ snimljena 2007. – šest godina prije nego smo po ne znam koji put kao 'guske u maglu' ušli u neku novu asocijaciju država, ovog puta poznatu kao EU – u kojoj se govorilo o zanimanje stranaca za kupnju nekretnina uz jadransku obalu i na našim otocima. U najavi filma se kaže:

Iako su informacije kontradiktorne, zna se da su do listopada 2004. prodane ukupno 2.894 nekretnine i samo dva otočića - Smokvica kraj Primoštena i Krknja kraj Trogira, svaki površine 35.000 četvornih metara. Vlasnici su za svakoga dobili 1,2 milijuna eura. Najviše nekretnina kupili su Nijemci 1.869, Austrijanci 683, Mađari 86, Amerikanci 67 i tako redom, a jednu nekretninu je kupio čak i jedan poduzetnik iz Venezuele.

Kakva je situacija danas, nisam uspio pronaći nakon kratkog surfanja po internetu. Našao sam samo ovaj podatak iz „Slobodne Dalmacije“:

Prije stupanja na snagu Zakona 1. veljače 2009. godine od kada stranci iz EU-a u Hrvatskoj mogu imati nekretnina koliko god budu željeli, u prvome „naletu“ stranih kupaca na nekretnine, koji je počeo još 1995. godine, kuće i zemljišta u priobalju steklo je legalno tek 3553 stranaca u deset godina, dok je njih puno više koristilo mogućnost kupnje nekretnine na ime tvrtke otvorene i registrirane u Hrvatskoj.

Upravo zato nitko sa sigurnošću ne može ni reći koliko je točno nekretnina u Hrvatskoj već u vlasništvu stranaca, ali se vrlo glasno spekulira brojkom od više od 70 tisuća kuća i zemljišta koja su pokupovali stranci u proteklih 13 godina (od 1995., op.s.c.).


Gledajući film, stekao sam utisak da sugovornici ni te, daleke 2007. godine, nisu bili baš pretjerano oduševljeni činjenicom da će stranci moći kupovati koliko god žele.

No vratimo se mi naslovu ovog posta.

Jedna od vrlo poznatih sintagmi 'nenarodnog režima' koji je pod 'dirigentskom palicom' JBT-a, kodnog imena „Krvolok Hrvata“ vladao 'napaćenim' hrvatskim Narodom 45 'mračnih' godina je bila:

TUĐE NEĆEMO, SVOJE NEDAMO!

Onda su se okolnosti bjelosvjetske politike posložile tako da je hrvatskom Narodu, pod vodstvom budućeg Prvog Predsjednika neovisne države Hrvatske F.T. (kodnog imena „Krivousti“), uspjelo, nakon četiri godine ratovanja, protjerati okupatora koji se služio 'tajnim' pismom kodnog naziva „ćirilica“ u njegovu praiskonsku otadžbinu.

Slijedila je uspostava političkog sustava sa svim obilježjima narodne vlasti. Kako i ne bi bila kad ju je izabrao puk na višestranačkim, demokratskim i slobodnim izborima.

Nakon F.T., izredalo se još nekoliko Predsjednika. U dva mandata zabavljao nas je S.M. kodnog imena „Vicmaher“, naslijedio ga I.J. kodnog imena „Svileni“, da bi danas kolo vodila prva Predsjednica K.G.K kodnog imena „Muha zunzara“. Svi su oni svesrdno podržali novu sintagmu koja je zamijenila staru iz 'mračnih vremena':

TUĐE NEĆEMO, SVOJE PRODAMO!

Pod tom novom parolom, mogli smo slobodno krenuti - za početak - u rasprodaju 'hrvatskog Srebra' domaćim tajkunima i inozemnim bankarima, da bi nakon ulaska u EU krenuli u prodaju nekretnina za koji mnogi govore da je to njihova djedovina. Time je vlast otvorila 'Pandorinu kutiju' prodaje koja bi mogla dovesti do prodaje ne samo nekretnina nego i šuma, rijeka, podzemnih voda (koje će postati vrijednije od nafte), poljoprivrednog zemljišta. Ovo potonje moglo bi se dogoditi uskoro kad ruske banke preuzmu Agrokor sa svim njegovim proizvodnim i ratarskim pogonima kao kompenzacija za novac koji su uložile u megalomanski projekt bivšeg vlasnika, tog 'ponosa' hrvatske tranzicije.

Na kraju, zašto ne bi prodali i Lijepi Plavi Jadran kako bi strancima omogućili izgradnju 1000 hotela i 1000 marina u kojima će 'strateški partneri' našem puku ponuditi jedina tri zanimanja koja će im trebati: kuhar, konobar i spremačica.

Barem onima koji će u Hrvatskoj ostati.

21.08.2018. u 16:36 • 22 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< studeni, 2018  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Studeni 2018 (3)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (10)
Siječanj 2016 (11)
Prosinac 2015 (13)
Studeni 2015 (16)
Listopad 2015 (11)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (12)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (10)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto

prvi post objavljen 11.12.2007.

e-mail: semper_contra@net.hr

Ceterum censeo EU esse delendam!

LINKOVI

srebrozlato

semper contra 2

brod u boci
pametnizub
demetra
zvijezda

NF
anaboni 4
mecabg
smijehotvorine
grunf

umjetnost biti sam
in patria sua
smisao života
tomajuda
tok misli
borgman
vadičep
bellarte

geomir
japanka
japanka 2
astro
10. Ars
crna svjetlost
k.u.p.
nema garancije
dinaja
dinaja 2

fra gavun
pozitivka
iva
jedna žena
huc
proglasi

memoari
zvonka
taradi
k.moljac

alexxl
skrpun
h_cenzuru
žena gaza
dona

Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu
modesti
zagreb
odmak
bromberg
neverin
salome
effata

Pax et Discordia
lion
kreativka
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET
ET2
gorkić

Nekad bili sad se spominju
malo ti malo ja
alkion
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina







"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE

(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!

Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.

Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.

Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.

Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.

Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.

Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!

Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.

Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.

Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.

Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.

Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.

Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.

Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.

Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.

Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.

Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.

Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.

Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.

Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.

Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.

Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.

I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.

Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!

Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.

Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.

Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?

Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?

Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."

Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.

Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.

Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!

Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.

Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.

U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.

Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.

Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.

Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.

U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.

Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.

Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.

Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.

Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.

Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.

Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.

I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.

Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.

Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.

Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.

Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.

Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.

Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.

Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.

Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.

Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.

Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.

Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.

Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.

Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!

Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?

Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.

Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.

Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.

Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.

Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!

Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.

Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!

Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.

Vrag nije crn kako se riše, crnji je.

Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.

Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.

Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.

Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.

Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.

Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.

Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.

Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.

Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!

Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!

Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!

Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.