|
|
|
Ne ljuti mene više nitko |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Istina da mi se jebe za kritike mojih dnevnih fotografija, oke, obratim pozornost što naš najfotograf GP pedagoški napiše, ali ni tu nisam poslušan, zasad mi je kvaliteta fotki u drugom planu, na instagram se ipak ne trudim svašta stavljati. Danas naprimjer ni sam nisam zadovoljan niti jednom fotkom, a to mi sliči na ono što mi je jedna frendica pisala o plesu, bitno mi je da se ja dobro osjećam, a onda sam se i dobro osjećala, to što su drugi protumačili taj ples kao zavođenje tebe, moguće, davno je to bilo, al i tu si bio kolateralna žrtva, i ja sam eto na tom tragu uglavnom zadovoljan svojom vizualnom pratnjom mojih svaštarija, al eto danas, nikako ne. |
|
|
|
|
|
|
Napokon sam imao vremena pozabaviti se s arhivom, malo promisliti o svemu, naći se, uz uobičajena druženja prazničnih dana. Iako je naš blog servis u odnosu na etablirane portale prilično neuticajan, objavljivanje na njemu, ako nisi podržavan divljak, može ti itekako zagorčati život. |
|
|
To je to, dani kad ništa ne moraš. Vjerojatno bi se tako nešto moglo nazvati životom. Inače nismo ekipa od ponavljanja, ali ako se vrijeme ipak malo pokvarilo, i odlučili smo ostati u Rijeci, jer nije za planirani odlazak u slovensku Istru, jednostavno se kao izbor nameće ponovo brdo iznad Rijeke. Zašto, pa zato što se po gradu praznoglavci još nisu ispucali, sad kucam od drvo, danas izgleda da se ipak malo primirilo, a gore se i pas distanciran od ljudske gužve osjeća relativno siguran. Druga fotka pokazuje zašto pišem relativno, i tu na visinama smo imali požar, i u ne tako udaljenim zgradama žive primitivci, uklopljeni u općeprihvaćene društvene vrijednosti. |
|
|
< | siječanj, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |