Marketing
Popunjavanje pauze
U pauzama kojih ima na poslu skoknem do obližnje Brajde, tu je najbolja pekara, tu je moja frizerka koja mi svako malo izbrijava pretplaćenu glavu, tu je mini tržnica, tu je uostalom i studentska menza. Zanimljivo, vrlo često sretnem nekog poznatog ili mi se trubi iz automobila, mnogo češće nego na mnogo dužoj relaciji koju pješačim uglavnom u neradne dane ili kad sam ujutro slobodan, od svog naselja do glavne gradske tržnice. Jučer mi se eto na cesti javio mladić koji se predstavio kao bloger Toma Juda, odmah mogu reći, simpatičan poput svojih crteža. Vrlo kratko smo razgovarali jer sam bio u velikoj žurbi, tolikoj da mi se nije dalo vaditi fotić ni za tradicionalni blogerski selfie. Ipak smo uspjeli pretresti sve bitno, od trenutnih blogerskih svađa, do toga tko kome od blogera nedostaje i tko je kome paf, tu smo suprotnih mišljenja, al kao što sam još prije primjetio, naslovnica nažalost ima uticaja na razmišljanja blogera i čitatelja, nema veze to s Judom i samnom, mi se međusobno cijenimo.
Kod menze sam ipak odlučio izvući fotić, prvi put sam krajičkom oka vidio grafit na zidu i curu koja pali cigaretu, nit sam joj vidio lice nit sam do jutros znao kako je ispala fotka, moje omiljeno snimanje na slijepo i na osjećaj. Druga fotka je trebala uhvatiti brzo veselo društvo na isti način, ovaj fotić uvijek kasni, al dobro, meni svejedno bliže fotke od učestalo prelijepih nebesa.
Post je objavljen 17.01.2017. u 08:42 sati.