Uh, prečitah se ovih dana, ali zbilja valja iskoristiti vrijeme kad se taj hobi može upražnjavati, čim krene radna svakodnevica praktično postane znatno teže razmišljati, a kamoli promišljati. Zadovoljan sam koje sam knjige imao u rukama, zaokružio sam neka životna poglavlja, što naravno ne mora biti pozitivno, često mi je padala na pamet prerana Camusova pogibija, da ga nisu uklela tolika epohalna djela, do tad napisana, tako da se stvaralački put praktično mogao zaokružiti.
Kao što sam tek prošle godine kupio za čitati prvu zbirku Sidranove poezije, bila mi nepoznata ta poezija, iako sam više puta s njim pio davnih sarajevskih dana, tako su me sad iznenadile Džamonjine priče, s njim sam samo jednom zasjeo u širem društvu, iako sam ga u prolazu viđao. Imao sam potpuno pogrešnu predodžbu o njegovom privatnom životu, nikad uz njega ne bih povezivao ženu, a kamoli dvije kćerke, a u pričama se gotovo stalno zaljubljuje. Priče su mi s distance prilično dosadne, osim američkih, to mi je sad prva da je odletio na par godina u SAD, a američke su mi fora, kao ona kad kao pije sa starim Bukom i ovaj se hvali koliko je povalio žena, moš mislit, ja sam ga čitao, nije to Miller.
Mene je Džamonja uvijek asocirao na klasičnog alkoboemčinu, nešto uspješnijeg od velikog pjesnika, koji je tragično boemski skončao u ratu, Drage Kuđića, no Drago nam je često pričao o svojoj kćerci, ni on doduše nikad o ženi i sve što sam poslije čuo o njemu je izgledalo nažalost tragično logično.
Džamonjina knjiga me privukla debljinom u biblioteci i šarenim koricama, naprosto se nametala u trenu kad nisam imao ideja što čitati, išao sam viditi koja je to knjiga, to je polica s južnoslavenskim književnostima koju prije nisam zapažao, danas sam uzeo knjigu profesora Bogdana Bogdanovića, koji se morao svojevremeno spašavati bijegom iz Srbije u Austriji, profesor kojeg su, čuo sam, voljeli i cijenili bivši studenti, iako uopće nije bio strog i davao je na fakultetu uglavnom odlične ocjene, to ne ide na Balkanu, gdje se uglavnom cijene ozbiljni i strogi oci nacija.
Na instagramu već inflacija slika s šarenilom boja riječkih zalazaka sunca, pa evo, i moj jeftin fotić nešto razaznaje.
|