Radni je dan, no više od polovice teta na tržnici je produžilo odmor, umjesto ostalih moje, tako da sam eksperimentirao s kivijem, uzeo samo dva, ovaj put su bili okej, prošli put kad sam iznevjerio "utabane" tete sam dobro požalio. Nevjerojatno, još ima slavljenika, bauljaju gradom, znam, ja sam bio još gori, al eto, što bi se reklo, i vremena su bila nadnija.
Na vidikovcu jedna dama s psom se njiše u ritmu muzike iz slušalica, boca žestice ima još malo sadržaja pri dnu, cole za lakše klizanje su uglavnom ispijene. To je ohrabrujuće, vidjeti tako nešto na patrijahalnom Balkanu, gdje vidimo, batinjaju i izbjeglice, koje su se morale vratiti s obećanog Zapada. Nadam se da pomalo ponestaje municije bacačima petardi koji su i juče divljali, odustao sam do daljneg od mijenjanja svijeta, al psu pokušavam pomoći, jao nekom od eksplozivnih dječaka ako mi se nađe na putu, sad je zbilja dosta, malo je nevinih među njima, svi bi kad ojačaju tukli strance.