Dramatičan dan, a mene drame više ne zanimaju. Spriječio grešku koja je mogla biti pogubna, toliko o egzistencijalnim igrama.
S druge strane opet mi promakla nevjerojatna stvar, zaboravljam kako formalno živimo, učenik koji je osvojio drugo mjesto na školskom natjecanju i trebao bi na županijsko pisao sve tiskanim slovima, a obavezna su pisana, kaže njegov rukopis nitko ne može čitati. Dobro pa sam pročitao upute, pa barem formalno nije moja krivica što on nije slušao. Do petka moramo poslati papire, između ostalog potpise roditelji, a moji svi iz šire županije, da je do mene otkako su počele te birokratske gluposti poslao bih k vragu sva natjecanja, al eto, nekima od djece to napeto.
Pas mi povrh svega žestoko ljubavno pati. Umoran sam.
p.s.
Sad će sedam, dajem postu najviše dva sata ;)
|