Jutros me Jin probudio u relativnom mraku, nije mi bilo jasno što se događa, no znam da on ne zloupotrebljava situaciju, ili me budi kad sam pretjerao sa spavanjem ili ima probavnih problema. U kupaonici sam vidio da je deset do sedam, znači ono prvo, mi uglavnom ustajemo oko šest, a shvatio sam i zašto je stan u polumraku, kose prozore potkrovlja prekrio je snijeg.
Obukao sam se i izašli smo. Prvo sam zadovoljno konstatirao da se nove čizmice odlično drže po bijeloj napasti, čak i poluledu sam normalno hodao. Nedavno kad sam radio inventuru fotki shvatio sam da snijeg ovdje nije tako neuobičajena pojava, brzo zaboravljanje jest. Naime 2013. ga je dosta napadalo, Jin je mlad mnogo više uživao nego danas, propratio sam to i na blogu.
Kad smo kod bloga jučer mi je zbilja pukao film, nakon svega par minuta je post opet nestao s naslovnice, te sam koristeći jednu od zadnjih večeri prije ponovnog početka radne svakodnevnice, išao raditi dizajn za blog na wordpressu, većina ovdašnjih blogera tamo seli, a i imaju super foru preplate na blogove, tako me ujutro za lagano razbuđivanje obično čeka na mailu blog drage blogerice.
Bijesan sam bio i ovaj put spreman za brzi odlazak, na ovom servisu već trinaestak godina stalno neka sranja, ipak sam navečer prije spavanja pogledao statistiku, nevjerojatno, bio blog na naslovnici ili ne, standardnih devedesetak posjeta je uvijek tu. Prelazak na nachtfresser.wordpress.com će ipak ići postupno, kad već skoro desetljeće i pol nismo žurili.