Sjećam se kako su pobunjenici prošlog stoljeća na čelu s naivnim i brzo likvidiranim Dutschkeom fantazirali o maršu kroz institucije i laganoj promjeni svijesti tihe konzervativne većine u društvu. Naravno nikom tko je išta posjedovao iznad prosjeka tada prosječno bogatog društva, a pogotovo onima na funkcijama koje su sa sobom nosile neku moć, nisu bile u interesu nikakve promjene odnosa snaga i tome su prilagodili obrazovni sustav, normiranjem i uprosjećivanjem, takozvanom mjerljivošću uposlenika, što se u praksi masovnog zatupljivanja pokazalo izuzetno uspješno, te je preneseno i u zdravstvo i ostale društvene djelatnosti, usput je shvaćeno da unošenje egzistencijalne nesigurnosti širih slojeva društva najbolji lijek protiv pobune vlastitog stanovništva i izlaska na ulice. Da bi kapitalizam uspješno funkcionirao mora uvijek postojati višak djelatnika, važno je razviti međusobno podozrivost i ta se lobotomija uspješno provela.
Još jedan kolega bivši bloger s ovog portala je postao kolumnist i to s najvećom specifičnom težinom do sad, kad počne djelovati, tu težinu ćete itekako osjetiti. Ne radi se tu o šetačima i zgubidanima u slobodno vrijeme poput mene, radi se o onima koji su uvjereni u misiju nužnog širenja morala u cilju mira cijelog društva, jačanju duhovnih vrednota i nacionalne i tradicionalne homogenosti, a protiv nakaradnosti, neprirodnosti i radikalnosti svake vrste.
Dolaze zanimljiva vremena, diferencijacije, jer oni su shvatili da definitivno pobjeđuju i vrijeme je da se to vidi. Lako se nekad bilo smijati kolegi blogeru Kaćunku.
p.s.
Kad napišem nešto ovako ne očekujem pretjerano razumijevanje niti se trudim biti dovoljno razumljiv, taman posla. Dok mogu primarno mi je uživati u raznim delicijama i komunikaciji sa svojim psom, ovo pišem samo ne bih li olakšao sebi podnošenje svakodnevnih duhovnih pljuski, bez ikakve želje doprinošenju nekoj nemogućoj promjeni na bolje, društvo je itekako dobro uređeno. Uostalom i naša draga blogerica Valcerica pleše i putuje, prvenstveno radi sebe, naravno da usput obraduje i dio nas čitača, al to je druga priča.