Ma u stvari jasno mi je zašto ljudi vole izbore i privid dojma da nešto mogu promijeniti samo zaokruživanjem broja na papiru. To sam još u staljinističkom DDR-u shvatio gdje se ni prodavač mjeseca, a birao se i slika bi mu mjesec dana uz tu titulu visila iznad blagajne, nije mogao odabrati bez pozitivne ocjene komiteta. Oni su jako zavidili zapadnjacima koji su eto mogli mijenjati partije i automatski "moćnike" na vlasti. Nisu ih zadovoljavali stanovi, zdravstvo, školstvo, cjelodnevni vrtići i ostala boranija, svih je zanimalo bogatstvo necenzuriranih zapadnih teve programa, a ove u Berlinu su fascinirala šarena svjetla velegrada u kapitalističkom dijelu, koja su blještala cijelu noć dok se kod njih štedilo.
Ljudi više vole i gola tijela vidjeti na ekranu nego u reali, kao u DDR-u u kojem je cvala FK kultura. I to priznanje i prihvaćenost, čiju je važnost za pojedinca još Hegel odlično definirao, su u današnje zamjenjeno prividom priznanja, putem lajkanja i sličnog, što je u principu u redu, socijalizacija je precijenjena.
Mogu ja pohvaliti ražnjiće koliko god želim, ti ćeš svejedno sumnjati da ih precjenjujem.
|