nedjelja, 29.01.2017.

Cure po podu



Hladno je, najtoplije sam obučen, u jutrošnjoj šetnji s Jinom zakopčao sam i kapuljaču na glavi, što inače rijetko radim, ne volim nemati pregled, u tome sam ponekad i gori od svog psa. Ipak čim se sunce promolilo ljudi su optimistično pohitili puniti baterije, ispunjavat se optimizmom nužno potrebnim u ovo i politički zaleđeno ružno doba. I onda vrhunac, pored svih tih klupa cure zasjele na pod, zavarane kak to mladež zna biti, varljivom toplinom sunca nemoćnog, bubrezi urlaju, a nitko ne čuje jer komunikacija nije primjerena, ja sam ionako u drugom filmu, jutros sam u dahu pročitao otprilike polovicu razbludne "Polovnjače u Parizu" Zdenka Jelčića, usput muža naše blogerice Dinaje, izuzetno vješto napisano kao da se samo time bavi, ali svejedno, promatram cure po podu, razmišljam kako je seks zbilja toliko precijenjen i kak ipak glede toga, radije čitam nekad neke pričice naše Regine, koje isto tako pršte od seksa, a u tekstu ga nigdje nema.
Knjigu još ne mogu procijeniti, kod ovakvih djela važno je kako se svrši.
11:15 | Komentari (9) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.