Kreativni odjel
cool
Isključi prikazivanje slika29
pon
12/25
605. Posljednji dani u ovoj godini
aneta.blog.hr
I kao što to obično biva, stara godina odlazi nervoznim korakom, a nova nastupa sigurnim, kao da i njen korak neće u nekom trenutku postati nemiran.
Kada prođu godine bude nam žao svega što smo mogli a nismo. Prolaznost godina je čudna stvar, kada su tu jedva čekamo sljedeću, nadajući se boljem, a nedugo potom sjećamo ih se sa sjetom ...
Iskoristite ove posljednje dane u godini da pričinite sebi neko zadovoljstvo, da uradite stvari kojih ćete se sjećati s radošću, jer ovi dani se više neće ponoviti.
Suprotstavite se svim svojim brzim primjedbama, lošim navikama i zlonamjernim ljudima. Neka vam svaki dan iščekivanja počne osmjehom, traje srećom i završi lijepim snovima i mirom.
Rezime godine
stella.blog.hr
Ova godina mi je donela mnogo razočarenja,
ali i dosta ljepote.
Svoju strast za putovanjima nisam kočila
Moje knjige u muzeju knjige "Adligat"
Dvaput sam bila u mojoj Makarskoj
Proslavila rođendan u najboljem društvu
Sva sam slavlja proslavila
Hedonizam se podrazumijevao
Nisam ostvarila san da opet odem u Norvešku.
Možda u 2026?
28
ned
12/25
ZEN TIGAR (priča) - Sedmi dio
whiskybar.blog.hr
„Laž ima kratke noge – sad ima još kraće." - proroćica Agatha o djelovanju Zen Tigra
Dolos skače kroz ogledalo u odaju što je dijeli s Apate. Odaja je prostrana. Svod drže korintski stupovi. Od velikog ogledala, što su Dolosu i Apati ujedno bila i vrata, do centra odaje vodilo je široko stubište. Deset stuba su se prostirale od jednog do drugog kraja prostorije. U centru je gorjela vatra u velikom žeravniku koja je više isticala sjene nego što je obasjavala prostor. Takvo svjetlo prodonjelo je prividu da se bijele mramorne skulpture ljudi postavljene po prostoriji, kreću.
U blizini žeravnika, bili su postavljeni plavi jastuci. Na njima je ležala Apate i smijala se Dolosu. Dolos je ostao bez jedne noge u napadu Zen Tigra dok ga je špijunirao prerušen u pauka.
Budući da je bog, rana mu je zacijelila, ali ne može se noga regenerirati bez dozvole Zeusa. Tako da se sada kreće po stepenicama poskakujući, čime nasmijava svoju sestru.
Apate se smije bez glasa, ona govori tijelom.
"Ne smij se Apate." uvrijeđeno će Dolos "Već mi pomozi pronaći način kako se riješiti onog Tigra što nam proždire sljedbu i umanjuje nam moć. Luđak mi je pojeo nogu."
Na to se Apate počne još tiše smijati. Da, Apate ima stupnjeve tišine, kao što ljudi imaju stupnjeve glasnoće.
"Uh, dobro, smij se." potišteno će Dolos "Ali budi barem korisna i pomogni mi smisliti neku protezu kako bih zamaskirao nedostatak noge, dok mi Zeus ne da dozvolu za regeneraciju." doskakuta do jastuka i nespretno se ispruži pokraj Apate.
Uzme pehar vina i zagleda se po zidovima odaja kamo su visjele tapiserije iz mitskih priča.
"Heroji što se bore protiv zvijeri." pomisli Dolos i u glavi mu se stvori zametak plana.
"Apate, Zen Tigar sebe smatra herojem, jel'?" Apate gracioznim pokretima kaže
"Valjda da, moguće."
"Ok vidi tapiserije, što napada svakog od ovih heroja?" Dolos usmjeri pogled Apati, a ona otpleše odgovor.
"Divlje zvijeri, nemani, divovi, natprirodni jaki ljudi, demoni i titani."
"Da, dobro, dovoljno je reći, u tvom slučaju otplesati divlje zvijeri. A koja je divlja zvijer jača od tigra."
Apate i Dolos počnu razmišljati i vrtiti mogućnosti i uvijek bi ispalo kako je tigar jači od svih. Dok se Dolos ne sjeti kako je kao mladić hodao po Hiperboreji i podučavao jednog mladca Lokija laganju. Sreli su potpuno bijelog medvjeda, koji mu se učinio toliko bezazlenim i pokušao ga je potapšat. Bijeli medo ga je skoro rastrgao. I bi da Dolos nije bio polubog. Jedva su izvukli živu glavu i nikada do Zen Tigra ga nijedno biće nije skoro ubilo.
"Znam!" zadere se Dolos
"Polarni medvjed! Ta zvijer je jača od zen Tigra." Skoči slavodobitno na jedinu nogu, ali kako se još nije naviknuo padne na pod i prolije crno vino po sebi.
Apate se smijala u mrtvačkoj tišini. Ali Dolos je bio sretan.
"Tako ćemo. Moram se čuti s Lokijem da mi nabavi polarnog medvjeda, a imam i specijalan zadatak za Morfeja!"
Apate ponovno otpleše neki pomalo rastrzani ples
Dolos ga govoreći za sebe prevede
"A kako ćemo javiti Lokiju?" zamisli se Dolos "Pa preko glasnika bogova Hermesa."
Apate ode do ogledala i počne plesati isprijed njega. Za tren kroz ogledalo iskoči mršavi mladić sa cipelama s krilima i špićastom kapicom.
"Hermese, prijatelju! Dođi, dođi popiti malo vina!" pozove ga Dolos.
"O bože laži, što je? Skratile su ti se noge?" pokušao ga je podbosti Hermes, ali se Dolos nije smeo te kaže
"Samo jedna. Riješit ću to sa Zeusom, nego imam zadatak za tebe." Hermes se u trenu stvori kraj Dolosa, sjedne na plave jastuke i uzme srebrni pehar vina.
"Dakle Hermese, moraš mi prenjeti poruku do Hiperboreje, do Lokija. Nakon toga mi pozovi i Morfeja."
"Loki, Morfej, Dolos i Apate, skupina varalica. Tko je nesretna žrtva?
"Zen Tigar." odgovori Dolos s gađenjem na licu
"Nisam čuo za njega. Zar te obična životinja ometa, ti bože laži?" nasmije se Hermes i uzme gutljaj. Dolos uzdahne i kaže
"Ovo je Zen Tigar. Tigar koji voli filozofiju.... nemam pojma." zavrti glavom Dolos i nastavi
"To ga učinilo jako pametnim, a pamet u kombinaciji sa snagom čini ga jačim od bogova." Dolos se Hermesu zapilji u oči.
"Tako je brz, izgleda kao da je u jednom trenu na dva različita mjesta."
"Aaaa, refleksi." rastreseno kaže Hermes dok si je već točio drugi pehar vina.
Dolos još nije saznao kako je Zen Tigar svojom meditacijom uspio razviti moć bilokacije.
Nakon što je ispio malo vina Hermes se nasmije i kaže:
"Tigar koji voli filozofiju, kako se to moglo dogoditi?" Dolos se zamisli.
"Bio sam se raspitivao. Ljudi kažu kako ga je kao malog tigrića posvojio prorok Zaratustra. Imao je orla, zmiju, valjda mu je još falio Tigar."
"Zaratustra, kažeš." zamisli se Hermes "On nije naš, ne slijedi nas i Zeusa, on je od nekog boga što se naziva Ahurimazda."
"I protivnik je Ahriman." nasmije se Dolos
"Ahriman?! Misliš li kako bi taj sklopio savez s nama." zapita Hermes
"Moguće. On toliko mrzi kreaciju Ahurimazde, pa bi vjerojatno išao protiv vlastite teologije. Možemo mu dati neku poziciju, kao recimo bog znanosti?" sad Dolos navali na vino
"Uglavnom Zaratustra se ponašao prema tigriću kao prema djetetu, čitao mu je knjige, učio ga je govoriti. Na kraju je počeo jahati na njemu. Zajdeno su lovili. Barem tako pričaju.
Oko njih dvoje se miješa mit i legenda. Ne zna se ako je stari Zaratustra još uvijek živ. Neki smatraju kako Zen Tigar je zapravo agent Zaratustre i Ahurimazde." zaključi Dolos
"Onda, nam treba taj Ahriman, što će nam Loki?" zapita Hermes
"Ahriman je plan B, plan A je Loki. Pozvat ćemo ga neka stvara kaos, a u pozadini ćemo probati sklopiti savez sa Ahrimanom. Uglavnom toplije se obuci, ideš u Hiperboreju, tamo je hladno. Ne možeš doći samo u letećim cipelicama i gačama s krilima, bez tunike i ičega. Stavi krznenu odječu."
Hermes se nasmije i sipa još jedan pehar vina: "Hiperboreja kažeš. Može, ali sutra, danas pijemo."
"Može Hermi. Samo ne zaboravi nakon Lokija otići do Morfeja."
"Da, da, on je na onoj pustari od Mjeseca, ne brini." odgovori Hermes.
Dolos se nasmije i zadere se: "Apate! Dođi i otpleši nam pisma za Lokija i Morfeja!"
ZEN TIGAR (priča) - Sedmi dio
whiskybar.blog.hr
„Laž ima kratke noge – sad ima još kraće." - proroćica Agatha o djelovanju Zen Tigra
Dolos skače kroz ogledalo u odaju što je dijeli s Apate. Odaja je prostrana. Svod drže korintski stupovi. Od velikog ogledala, što su Dolosu i Apati ujedno bila i vrata, do centra odaje vodilo je široko stubište. Deset stuba su se prostirale od jednog do drugog kraja prostorije. U centru je gorjela vatra u velikom žeravniku koja je više isticala sjene nego što je obasjavala prostor. Takvo svjetlo prodonjelo je prividu da se bijele mramorne skulpture ljudi postavljene po prostoriji, kreću.
U blizini žeravnika, bili su postavljeni plavi jastuci. Na njima je ležala Apate i smijala se Dolosu. Dolos je ostao bez jedne noge u napadu Zen Tigra dok ga je špijunirao prerušen u pauka.
Budući da je bog, rana mu je zacijelila, ali ne može se noga regenerirati bez dozvole Zeusa. Tako da se sada kreće po stepenicama poskakujući, čime nasmijava svoju sestru.
Apate se smije bez glasa, ona govori tijelom.
"Ne smij se Apate." uvrijeđeno će Dolos "Već mi pomozi pronaći način kako se riješiti onog Tigra što nam proždire sljedbu i umanjuje nam moć. Luđak mi je pojeo nogu."
Na to se Apate počne još tiše smijati. Da, Apate ima stupnjeve tišine, kao što ljudi imaju stupnjeve glasnoće.
"Uh, dobro, smij se." potišteno će Dolos "Ali budi barem korisna i pomogni mi smisliti neku protezu kako bih zamaskirao nedostatak noge, dok mi Zeus ne da dozvolu za regeneraciju." doskakuta do jastuka i nespretno se ispruži pokraj Apate.
Uzme pehar vina i zagleda se po zidovima odaja kamo su visjele tapiserije iz mitskih priča.
"Heroji što se bore protiv zvijeri." pomisli Dolos i u glavi mu se stvori zametak plana.
"Apate, Zen Tigar sebe smatra herojem, jel'?" Apate gracioznim pokretima kaže
"Valjda da, moguće."
"Ok vidi tapiserije, što napada svakog od ovih heroja?" Dolos usmjeri pogled Apati, a ona otpleše odgovor.
"Divlje zvijeri, nemani, divovi, natprirodni jaki ljudi, demoni i titani."
"Da, dobro, dovoljno je reći, u tvom slučaju otplesati divlje zvijeri. A koja je divlja zvijer jača od tigra."
Apate i Dolos počnu razmišljati i vrtiti mogućnosti i uvijek bi ispalo kako je tigar jači od svih. Dok se Dolos ne sjeti kako je kao mladić hodao po Hiperboreji i podučavao jednog mladca Lokija laganju. Sreli su potpuno bijelog medvjeda, koji mu se učinio toliko bezazlenim i pokušao ga je potapšat. Bijeli medo ga je skoro rastrgao. I bi da Dolos nije bio polubog. Jedva su izvukli živu glavu i nikada do Zen Tigra ga nijedno biće nije skoro ubilo.
"Znam!" zadere se Dolos
"Polarni medvjed! Ta zvijer je jača od zen Tigra." Skoči slavodobitno na jedinu nogu, ali kako se još nije naviknuo padne na pod i prolije crno vino po sebi.
Apate se smijala u mrtvačkoj tišini. Ali Dolos je bio sretan.
"Tako ćemo. Moram se čuti s Lokijem da mi nabavi polarnog medvjeda, a imam i specijalan zadatak za Morfeja!"
Apate ponovno otpleše neki pomalo rastrzani ples
Dolos ga govoreći za sebe prevede
"A kako ćemo javiti Lokiju?" zamisli se Dolos "Pa preko glasnika bogova Hermesa."
Apate ode do ogledala i počne plesati isprijed njega. Za tren kroz ogledalo iskoči mršavi mladić sa cipelama s krilima i špićastom kapicom.
"Hermese, prijatelju! Dođi, dođi popiti malo vina!" pozove ga Dolos.
"O bože laži, što je? Skratile su ti se noge?" pokušao ga je podbosti Hermes, ali se Dolos nije smeo te kaže
"Samo jedna. Riješit ću to sa Zeusom, nego imam zadatak za tebe." Hermes se u trenu stvori kraj Dolosa, sjedne na plave jastuke i uzme srebrni pehar vina.
"Dakle Hermese, moraš mi prenjeti poruku do Hiperboreje, do Lokija. Nakon toga mi pozovi i Morfeja."
"Loki, Morfej, Dolos i Apate, skupina varalica. Tko je nesretna žrtva?
"Zen Tigar." odgovori Dolos s gađenjem na licu
"Nisam čuo za njega. Zar te obična životinja ometa, ti bože laži?" nasmije se Hermes i uzme gutljaj. Dolos uzdahne i kaže
"Ovo je Zen Tigar. Tigar koji voli filozofiju.... nemam pojma." zavrti glavom Dolos i nastavi
"To ga učinilo jako pametnim, a pamet u kombinaciji sa snagom čini ga jačim od bogova." Dolos se Hermesu zapilji u oči.
"Tako je brz, izgleda kao da je u jednom trenu na dva različita mjesta."
"Aaaa, refleksi." rastreseno kaže Hermes dok si je već točio drugi pehar vina.
Dolos još nije saznao kako je Zen Tigar svojom meditacijom uspio razviti moć bilokacije.
Nakon što je ispio malo vina Hermes se nasmije i kaže:
"Tigar koji voli filozofiju, kako se to moglo dogoditi?" Dolos se zamisli.
"Bio sam se raspitivao. Ljudi kažu kako ga je kao malog tigrića posvojio prorok Zaratustra. Imao je orla, zmiju, valjda mu je još falio Tigar."
"Zaratustra, kažeš." zamisli se Hermes "On nije naš, ne slijedi nas i Zeusa, on je od nekog boga što se naziva Ahurimazda."
"I protivnik je Ahriman." nasmije se Dolos
"Ahriman?! Misliš li kako bi taj sklopio savez s nama." zapita Hermes
"Moguće. On toliko mrzi kreaciju Ahurimazde, pa bi vjerojatno išao protiv vlastite teologije. Možemo mu dati neku poziciju, kao recimo bog znanosti?" sad Dolos navali na vino
"Uglavnom Zaratustra se ponašao prema tigriću kao prema djetetu, čitao mu je knjige, učio ga je govoriti. Na kraju je počeo jahati na njemu. Zajdeno su lovili. Barem tako pričaju.
Oko njih dvoje se miješa mit i legenda. Ne zna se ako je stari Zaratustra još uvijek živ. Neki smatraju kako Zen Tigar je zapravo agent Zaratustre i Ahurimazde." zaključi Dolos
"Onda, nam treba taj Ahriman, što će nam Loki?" zapita Hermes
"Ahriman je plan B, plan A je Loki. Pozvat ćemo ga neka stvara kaos, a u pozadini ćemo probati sklopiti savez sa Ahrimanom. Uglavnom toplije se obuci, ideš u Hiperboreju, tamo je hladno. Ne možeš doći samo u letećim cipelicama i gačama s krilima, bez tunike i ičega. Stavi krznenu odječu."
Hermes se nasmije i sipa još jedan pehar vina: "Hiperboreja kažeš. Može, ali sutra, danas pijemo."
"Može Hermi. Samo ne zaboravi nakon Lokija otići do Morfeja."
"Da, da, on je na onoj pustari od Mjeseca, ne brini." odgovori Hermes.
Dolos se nasmije i zadere se: "Apate! Dođi i otpleši nam pisma za Lokija i Morfeja!"
ZEN TIGAR (priča) - Sedmi dio
whiskybar.blog.hr
„Laž ima kratke noge – sad ima još kraće." - proroćica Agatha o djelovanju Zen Tigra
Dolos skače kroz ogledalo u odaju što je dijeli s Apate. Odaja je prostrana. Svod drže korintski stupovi. Od velikog ogledala, što su Dolosu i Apati ujedno bila i vrata, do centra odaje vodilo je široko stubište. Deset stuba su se prostirale od jednog do drugog kraja prostorije. U centru je gorjela vatra u velikom žeravniku koja je više isticala sjene nego što je obasjavala prostor. Takvo svjetlo prodonjelo je prividu da se bijele mramorne skulpture ljudi postavljene po prostoriji, kreću.
U blizini žeravnika, bili su postavljeni plavi jastuci. Na njima je ležala Apate i smijala se Dolosu. Dolos je ostao bez jedne noge u napadu Zen Tigra dok ga je špijunirao prerušen u pauka.
Budući da je bog, rana mu je zacijelila, ali ne može se noga regenerirati bez dozvole Zeusa. Tako da se sada kreće po stepenicama poskakujući, čime nasmijava svoju sestru.
Apate se smije bez glasa, ona govori tijelom.
"Ne smij se Apate." uvrijeđeno će Dolos "Već mi pomozi pronaći način kako se riješiti onog Tigra što nam proždire sljedbu i umanjuje nam moć. Luđak mi je pojeo nogu."
Na to se Apate počne još tiše smijati. Da, Apate ima stupnjeve tišine, kao što ljudi imaju stupnjeve glasnoće.
"Uh, dobro, smij se." potišteno će Dolos "Ali budi barem korisna i pomogni mi smisliti neku protezu kako bih zamaskirao nedostatak noge, dok mi Zeus ne da dozvolu za regeneraciju." doskakuta do jastuka i nespretno se ispruži pokraj Apate.
Uzme pehar vina i zagleda se po zidovima odaja kamo su visjele tapiserije iz mitskih priča.
"Heroji što se bore protiv zvijeri." pomisli Dolos i u glavi mu se stvori zametak plana.
"Apate, Zen Tigar sebe smatra herojem, jel'?" Apate gracioznim pokretima kaže
"Valjda da, moguće."
"Ok vidi tapiserije, što napada svakog od ovih heroja?" Dolos usmjeri pogled Apati, a ona otpleše odgovor.
"Divlje zvijeri, nemani, divovi, natprirodni jaki ljudi, demoni i titani."
"Da, dobro, dovoljno je reći, u tvom slučaju otplesati divlje zvijeri. A koja je divlja zvijer jača od tigra."
Apate i Dolos počnu razmišljati i vrtiti mogućnosti i uvijek bi ispalo kako je tigar jači od svih. Dok se Dolos ne sjeti kako je kao mladić hodao po Hiperboreji i podučavao jednog mladca Lokija laganju. Sreli su potpuno bijelog medvjeda, koji mu se učinio toliko bezazlenim i pokušao ga je potapšat. Bijeli medo ga je skoro rastrgao. I bi da Dolos nije bio polubog. Jedva su izvukli živu glavu i nikada do Zen Tigra ga nijedno biće nije skoro ubilo.
"Znam!" zadere se Dolos
"Polarni medvjed! Ta zvijer je jača od zen Tigra." Skoči slavodobitno na jedinu nogu, ali kako se još nije naviknuo padne na pod i prolije crno vino po sebi.
Apate se smijala u mrtvačkoj tišini. Ali Dolos je bio sretan.
"Tako ćemo. Moram se čuti s Lokijem da mi nabavi polarnog medvjeda, a imam i specijalan zadatak za Morfeja!"
Apate ponovno otpleše neki pomalo rastrzani ples
Dolos ga govoreći za sebe prevede
"A kako ćemo javiti Lokiju?" zamisli se Dolos "Pa preko glasnika bogova Hermesa."
Apate ode do ogledala i počne plesati isprijed njega. Za tren kroz ogledalo iskoči mršavi mladić sa cipelama s krilima i špićastom kapicom.
"Hermese, prijatelju! Dođi, dođi popiti malo vina!" pozove ga Dolos.
"O bože laži, što je? Skratile su ti se noge?" pokušao ga je podbosti Hermes, ali se Dolos nije smeo te kaže
"Samo jedna. Riješit ću to sa Zeusom, nego imam zadatak za tebe." Hermes se u trenu stvori kraj Dolosa, sjedne na plave jastuke i uzme srebrni pehar vina.
"Dakle Hermese, moraš mi prenjeti poruku do Hiperboreje, do Lokija. Nakon toga mi pozovi i Morfeja."
"Loki, Morfej, Dolos i Apate, skupina varalica. Tko je nesretna žrtva?
"Zen Tigar." odgovori Dolos s gađenjem na licu
"Nisam čuo za njega. Zar te obična životinja ometa, ti bože laži?" nasmije se Hermes i uzme gutljaj. Dolos uzdahne i kaže
"Ovo je Zen Tigar. Tigar koji voli filozofiju.... nemam pojma." zavrti glavom Dolos i nastavi
"To ga učinilo jako pametnim, a pamet u kombinaciji sa snagom čini ga jačim od bogova." Dolos se Hermesu zapilji u oči.
"Tako je brz, izgleda kao da je u jednom trenu na dva različita mjesta."
"Aaaa, refleksi." rastreseno kaže Hermes dok si je već točio drugi pehar vina.
Dolos još nije saznao kako je Zen Tigar svojom meditacijom uspio razviti moć bilokacije.
Nakon što je ispio malo vina Hermes se nasmije i kaže:
"Tigar koji voli filozofiju, kako se to moglo dogoditi?" Dolos se zamisli.
"Bio sam se raspitivao. Ljudi kažu kako ga je kao malog tigrića posvojio prorok Zaratustra. Imao je orla, zmiju, valjda mu je još falio Tigar."
"Zaratustra, kažeš." zamisli se Hermes "On nije naš, ne slijedi nas i Zeusa, on je od nekog boga što se naziva Ahurimazda."
"I protivnik je Ahriman." nasmije se Dolos
"Ahriman?! Misliš li kako bi taj sklopio savez s nama." zapita Hermes
"Moguće. On toliko mrzi kreaciju Ahurimazde, pa bi vjerojatno išao protiv vlastite teologije. Možemo mu dati neku poziciju, kao recimo bog znanosti?" sad Dolos navali na vino
"Uglavnom Zaratustra se ponašao prema tigriću kao prema djetetu, čitao mu je knjige, učio ga je govoriti. Na kraju je počeo jahati na njemu. Zajdeno su lovili. Barem tako pričaju.
Oko njih dvoje se miješa mit i legenda. Ne zna se ako je stari Zaratustra još uvijek živ. Neki smatraju kako Zen Tigar je zapravo agent Zaratustre i Ahurimazde." zaključi Dolos
"Onda, nam treba taj Ahriman, što će nam Loki?" zapita Hermes
"Ahriman je plan B, plan A je Loki. Pozvat ćemo ga neka stvara kaos, a u pozadini ćemo probati sklopiti savez sa Ahrimanom. Uglavnom toplije se obuci, ideš u Hiperboreju, tamo je hladno. Ne možeš doći samo u letećim cipelicama i gačama s krilima, bez tunike i ičega. Stavi krznenu odječu."
Hermes se nasmije i sipa još jedan pehar vina: "Hiperboreja kažeš. Može, ali sutra, danas pijemo."
"Može Hermi. Samo ne zaboravi nakon Lokija otići do Morfeja."
"Da, da, on je na onoj pustari od Mjeseca, ne brini." odgovori Hermes.
Dolos se nasmije i zadere se: "Apate! Dođi i otpleši nam pisma za Lokija i Morfeja!"
SPLI'SKI ĐIR
komentatoricamicaa.blog.hr
........po sunčanom Marjanu...
......danas slikom prikrivam šutnju
Bez mnogo riječi
agava505.blog.hr
...bez mnogo riječi
u najbližem salonu
pogledali smo se, razumjeli,
i evo ljepote nove u našem domu...
naravno, on je peglao karticu
ja svoju nisam imala kod sebe
zna on da ja znam biti smotana ....:-))))))
kome se sviđa ova dekoracija,
drago mi je
kome se ne sviđa,
i to mi je drago...
UBOJSTVO
sewen.blog.hr
Pričama crno-bijele fotografije bojam,
Bez milosti sam, al još uvijek dijete.
S godinama stekao sam dojam.
Da samo prelete...
Pričama crno-bijele fotografije bojam.
Snove sam imao pa sam ih sklonio samo.
Za neke stvari ne postoji pojam.
Duša i ja ovdje ne pripadamo.
Skrio sam se, stvorio sam zaklon,
Otišao sam prije nego sam htio!
Na kraju predstave nisam doživio naklon,
Samo sam se ubio...
Intervju sa Stankom Abadžićem
toco1980foto.blog.hr
Stanko Abadžić je nedavno objavio novu knjigu fotografija, te je povodom toga dao intervju za jedan tjednik...
STANKO ABADŽIĆ ‘Odabrao sam najbolje što sam snimio u 20 godina, želim ostaviti pošten trag’
27
sub
12/25
Ne razumiš - drugi dio
luki2.blog.hr
Nastavljam gdje sam jučer stala. Deseta priča:Neću vam reći koliko je to velika stvar. I sjajan Marin! Smijala sam se od početka do kraja. Čitat ćete, pa sami vidite.:)))))) Smijeh do......
Sljedeće poglavlje, tata - pravi balans i govori o tatinoj vjeri u Bubu/Ivu. O svom tati. "Volim Te najviše na svitu" kaže Buba svom tati, kad tata završi u bolnici, ne sluteći da je to zadnji put da se čuju....:((( I "Ostala sam sama."....
Tu u Bubin život ulazi jedan mali wuf - Điđi. I Buba više nije toliko sama...
Novi problem - iako je težak svega dvije kile, Đidi ne smije s Bubom na posao.:(((
Radi Đidija se ide i psihijatru, ne bi li uvjerila doktoricu da joj je potreban terapijski pas - tj. Điđi i da če direktor ipak promijeniti svoje mišljenje i dozvoliti da i Đidi dolazi na posao. No psihijatrica ne razumije baš o čemu se radi. Buba, naravno, ne odustaje. Čim sazna da direktor odlazi u mirovinu, odmah vodi Điđija sa sobom na posao.
Na sreću, kolega koji se brine o zaštiti na radu prigrli Điđija, koji tako zapravo dobije dozvolu da dolazi sa Bubom na posao.
Marko i "Ajmo se mi ženiti" je opet toliko humoristično i lijepo, emotivno
- i ja se od srca cerekam, rekla bi Buba....Međutim, događa se tragedija - Marko pada sa skele. Dolazi hitna, ali u bolnici Marko umre. Ispostavlja se da Marko nije baš tako bezazlen - i ima svoju povijest nemilih događaja....Kasnije dolazi i Markova obitelj, koja želi obilježiti mjesto pogiblje. :(((( Bubina asistentica Gorana sređuje svijeće i obilježja ispred kuće - kupi ih i baca u smeće.Markovi roditelji i kćer su od kuće napravili groblje.:(((( Od tada - nepoznate osobe Buba ne prima u kuću. I - nešto što počne kao šala i glupiranje- na žalost se ponekad pretvori u tragediju.
Majstor Šime igra na kartu sažaljenja i slabosti za hendikepiranu djecu kod Bube - koja popusti i prihvati majku, dječaka i psa. Ali - kasnije stiže i zekan, ptičice, ribice, zamorac....Ajme!:(((( Jedino dobro su dijete - Jure i pas Luna....Nakon šest mjeseci žena se ipak seli - jer, što je previše, previše je....No, nakon nekog vremena žena je pronađena mrtva...:(((( Eksperimentiranje s drogama i ne može drugačije završiti....:(((( Jure i pas svoj život nastavljaju sretniji- kod Jurinog tate.
Kraljica burze je opet jedan humorističan, nadasve iskren zapis.....Mnogi su tako prošli na burzi, trgujući.....Ali, opet - Buba ne uzima tragično sve što se događa....Mene bi fras odnio....:))))
Nije bogme ni svakom rođaku za vjerovati....I ne, ne treba svakom dati priliku....Ili ipak ...?!
Kako jedna smrt može čovjeka natjerati da ovjekovječi svoje najdraže...i tetovaža Điđija.
Pogoršanje zdravlja..
O crkvi i jednom seminaru...."Moji ljudi" - divno i dirljivo o anđelima na zemlji...Pomagačima na zemlji. Ne samo na nebu.
Razmišljanje o smrti i odlasku....Možda najtužniji dio knjige....Osim poglavlja o tati....:(((
I tu je za sada kraj priči o jednoj Ivi i jednoj Bubi koje se raduju životu sa svim njegovim izazovima.....
Kad mi bude teško, najteže u životu - pred oči će mi izaći jedna Iva. I zapitati ću se kako je njoj. I što bi ona napravila da me vidi da cmizdrim.
Gdje god Iva odluči napraviti promociju - ja ću biti tamo. Jer razumim.
Ljubim vas, ljudi! Čuvajte se. I sve svoje.
.....
star-rose-bloger.blog.hr
Na prozoru stojiš,
dok svjetlo pada tiho,
a zrake se igraju po rubovima dana.
Šapat vjetra prolazi kroz sobu,
i sve što osjetiš,
sluša samo tvoj pogled.
Sjene plešu između svjetla i tame,
a vrijeme se zaustavlja na tren,
dok misli putuju nevidljivim stazama.
Na prozoru ostaje tišina,
i nešto što ne treba riječi,
jer sve se već zna.
Sretan Božić i Nova Godina!
karantenskiblues.blog.hr
Nisam htjela da mi zadnji post za ovu godinu ostane jedna teška tema, pa bih htjela ubaciti jedan božićni za kraj.
Nedostaju mi zimski Božići, jer imati Božić na ljeto nije isto. Nekako je popularno u Australiji otići na plažu za Božić, ili bar se prošetati nakon Božića ili napraviti neko ljetovanje na plaži sve do Nove godine. Jedino što je ove godine dosta hladno, i mislim da su za ovaj Božić izmjerili niskih 14.5 stupnjeva. Sav onaj hladni zrak s Antartike nas je fino rashladio ove godine,jer smo mi nešto kao Australska Skandinavija, bez snijega (bar ne u gradu, ali ga ima na planinama). Tako da kako smo zadnjih mjesci imali puno kiše i hladnoće, ove godine sam svoj bor okitila već u studenom, da mi malo osvijetli i podigne raspoloženje i da se pretvaram da imam zimski Božić.
Silka: Melbourne
Ali ono što mi ove godine ide na živce je kupovanje poklona. To mi se toliko nije dalo da sam sve što sam trebala kupiti, kupila u zadnji tren, onako neke standardne poklone, bez da sam razmišljala puno o tome tko šta voli ili treba, i sve umotala recikliniranim ukrasnim papirima koje imam u kući i čuvam svake godine. Jedino što sam se malo zeznula, pa sam skoro pola poklona umotala u ostatke rođendanskog ukrasnog papira, jer su i oni svi bili sjajni i šareni, tako da sam tek nakon što sam sve poklone podijelila shvatila da u neki dobili poklone umotane u papir na kojem piše Happy Birthday umjesto Merry Christmas. Ali bilo mi je toliko svejedno oko svega što ima veze s poklonima, da se uopće nisam htjela sekirati oko toga.
Slika: Melbourne, glavna stanica u centru grada, Flinders Street.
Ne sjećam se da smo mi kao djeca dobivali Božićne poklone. To su, ako se sjećam, bile one tradicionalne standardne vreče sa slatkišima i malo igračaka od Dida Mraza, podijeljene prema tome jesi li cura ili dečko - što bi danas bilo malo problematično, jelda - koje smo dobivali od škole ili roditeljskog posla i tko zna od kuda. Ali Božić je kod nas uvijek bila tradicionalna polnoćka što meni nije bilo problem jer nam je crkva preko puta kuće i išla sam skoro na svaku, jer je bilo tako lako otrčati do tamo i natrag, samo par koraka od kuće. Puno smo mi Božića proslavili i na selu, i to je uvijek bilo malo tradicionalnije.
Moj ćale isto se još uvijek trudi održati tradiciju - još uvijek, onakva starudija od čovika, klampa na selo i baca badnjak na vatru, u našoj staroj kužini (badnjak je, ukratko, drvo). Nisam sigurna može li to biti ikako drugačije bez te stare kužine, gdje se vatra loži posred prostorije, na podu, gdje je i velika peka. Takva stara kužina se može vidjeti u nacionalnom parku Slapova Krke, ali je ta sva čista i svježa, a naša na selu je sva čađava, pocrnila i ima još neke prastare drvene police i stolove koji se zapravo jedva vide jer je to mračna prostorija s jako malim prozorom, a i svijeća koja se upali je jako slaba. Tu je nekoć posvuda visio i pršut koji se tako sušio, ali već dugo ga nitko nije objesio. Tu smo se dimili kad god se nešto peklo pod pekom, kuvalo, vrtilo, i moja baka je tamo pekla i njen famozni kruv pod pekom koji bi i mali i veliki smazali još onakog vrućeg. Od kad bake nema, nema više ni tog kruva.
A tata uporno želi održati tradiciju bacanja badnjaka – i još mu se pridruže i neki drugi starci s kojima je odrastao, ali više nitko ne živi na selu i svi oni dođu specijalno za tu priliku. Ali od kad su svi podosta ostarili, malo su prilagodili tradiciju i bacu badnjak koji sat prije ponoći, da se mogu vratiti kućama do ponoći, jer ipak treba i voziti kasno noću, jer mnogi više ne noće zimi u kućama na selu. Jer ipak je selo gore na planini (mada nikakva velika planina) i zimi fijuče vjetar, nekad čak bude i snijega, i ima i vukova i nedavno su vukovi jednom čoviku koji nedaleko od sela ima farmu životinjama pojeli psa - ali to je druga i tužnija priča kojom ne bih htjela kvariti božićni ugođaj, nego samo htjedoh reći da nije baš sve tako lako u starom pustom selu i u tim starim kamenim kućama. Ali starci ipak guraju tradiciju, koliko mogu i kako mogu. Njima je to valjda jedna od najvažnijih stvari u životu – održati na životu to selo u kojem su rođeni, iako su ga napustili još kao jako mladi, kao da se nitko od njih ne može pomiriti da je selo ostalo napušteno.
Slika: Moj ćale, na ulazu u selo.
Prije koji tjedan, jedna kolegica na poslu je iz svog Novog Zelanda donijela nekakvu čokoladu koja se pravi na način da ima okus kao nekakava njihov tradicionalni božični kolač. Sastojaka u tome ko u priči. Kad me upitala što se tradicionalno jede u Hrvatskoj za Božić pa sam počela opisivati fritule, shvatila sam koliko je to siromaška slastica, baš onako kolač siromaha. Dodaš malo brašna, mrvicu ovog i onog, i eto slastice. Ali meni ipak najdraže, a sigurno draže od ovih engleskih pudinga i nekih kolača od suhog voća kojih sam se najela ovog Božića. Nađe fritule, ma kako jednostavne bile, su ipak najbolje.
Slika: Melbourne
I nekako mi se već cijeli ovaj mjesec ne da gledati nikakve druge filmove osim Božićnih filmova. Mada, ubacila sam ja i koji horor, pogotovo zombije i apokalipse, da mi malo promućkaju moždane vijuge, ali uglavnom mi pašu sladunjavi Božićni filmovi, pogotovo kad se tamo netko vraća kući za Božić, s puno ljubavi, i tako... Ali kad su to Američki božićni filmovi, sigurno ćete uživati u sjaju, šljokicama, osvijetljenim kućerinama, i uvijek se susjedi nadmeću tko ima bolje okućenu okućnicu. I sad, od kad sam ono kratko vrijeme živjela u Kaliforniji, shvatila sam da taj dio iz filmova uopće nije laž. Amerikanci kite ko ludi – bio to Božić, Halloween, Dan zahvalnosti, što bilo - susjedi kao da se natječu tko će bolje i više.
Pred jedan Božić, tamo kad sam bila u Kaliforniji, dobila sam poruku od managerice našeg stambenog kompleksa - onog tipičnog kalifornijskog kompleksa gdje su stanovi s posebnim ulazima, a u centru je bazen – i managerica nam jer rekla da će prije Božića birati najbolje okićen balkon i tko pobjedi za nagradu će dobiti besplatnu stanarinu za jedan mjesec. I mislila sam se, idem u shoping i kupiti neke ukrase, možda mi se posreći, jer stanarina u Kaliforniji nije baš mala. Brzo sam shvatila da moji susjedi kićenje shvaćaju ozbiljno i imaju velikog iskustva u tome. Iskrnuli su neki nenormalno nakićeni balkoni - sve se sjajilo, blistalo, treptalo, u noći me vrebali divovske Sante, divovski jeleni, krampusi, i skoro bih osljepila kad bih se noću vraćala u stan. Na kraju sam, da ne budem baš Grinch, objesila jednu lopticu na svoj balkon, tek tako nek se zna da sam i ja malo uložila napor.
Slika: Folsom u Kaliforniji.
Jedino mi u ovo blagdansko doba ne nedostaje sve one petarde i pucnjava.Kako je naša kuća, tamo u Dalmaciji, pokraj crkve, dobro se sjećam kako je tutnjalo svaki put kad bi ljudi izlazili s mise, a o Novoj Godini da ne govorimo. A s ozbirom da mi, od kad sam bila dijete, imamo pse, to je njima užasno traumatično. Tako, nadam se da će biti što manje petardi, ili još bolje, da će se sve to zabraniti.
Svima želim Sretan Božić i Novu Godinu!
Slika: Brisbane
ENES K.
komentatoricamicaa.blog.hr
Mene zapravo
najmanje ima
kad sam u svemu
kad sam u svima.
Samo kad sam sam
ja znam da jesam
I svemir ovaj
biva mi tijesan.
Ovako jedan
Od sebe sam više:
I zrak sam
i onaj koji diše.
Pa ipak me nešto
vuče i tišti;
Da se razbijem
da se sništim.
Što sam ja sebi?
Ništa u svemu?
Ili sam sve
u ničemu?
Enesa sam osobno upoznala: ovu pjesmu ( KAO ) da je napisano za mene.- a nije naravno , jer svih nas nešto vuče i tišti..
604. Decembar 27.
aneta.blog.hr
Dnevni pejzaž
Pahulje, kao sjenke skovrdžale, čile kroz dnevnu tminu. Čarobni, čudesni praznik je na pragu i vrata nove godine su već odškrinuta. Ostavićemo za sobom sve brige iz protekle godine i sa sobom ponijeti jedino nadu; jer želimo da pronađemo samo najbolje, najvrjednije…, da sačuvamo najdragocjenije, da dobijemo ono što očekujemo, da steknemo najbolje …
Ne treba zaboraviti smisao i ljepotu tišine, ona zrači svečanošću.
Neka snijeg viori u tišini, a misli polete u ritmu pejzaža ili tačaka u njemu postavljenih. Slike vizuelnog arsenala stvarnosti niču po unutrašnjoj, organskoj potrebi i vizija se pjenušavo kupa u sklopu koji trepti od prave poetske vatre prirode.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr