Kreativni odjel

Još malo o Sv. Valentinu i ruźama - za Kojoticu i Žive slike

luki2.blog.hr

SIMBOL LJUBAVI
Priča o ljubavi i boli: Zašto za Valentinovo poklanjamo crvene ruže?


Večernji list
Autor:
Ana Hajduk
14.02.2026.
Potječući od drevne mitologije i rimskog osvajanja do tajnih brakova i diskretnih poruka, simbol ruže prošao je dug put kako bi postao glavni dio buketa.
Stoljećima je crvena ruža bila simbol ljubavi, strasti i romantike. Nježni, ali trnoviti cvijet ima bogatu povijest kada je u pitanju njegova povezanost s dubokom intimnošću - osobito na Valentinovo. Ali, to je također amblem tajnovitosti. Potječući od drevne mitologije i rimskog osvajanja do tajnih brakova i diskretnih poruka, simbol ruže prošao je dug put kako bi postao glavni dio buketa za Valentinovo, piše Discover. Fosilni zapisi pokazuju da je ruža iznimno star cvijet, vjerojatno potječe iz središnje Azije od prije nekoliko desetaka milijuna godina. No, za poetičniju verziju njezina nastanka, pročitajte jednu od nekoliko drevnih priča koje govore o tome kako su ruže postale povezane s ljubavlju. Neke od najpoznatijih potječu iz grčke mitologije.

Prema grčkom pjesniku Anakreontu, bijela se ruža prvi put pojavila tijekom rođenja Afrodite, božice ljubavi; a od njezine su krvi ruže kasnije postale crvene. Boginja je otkrila zavjeru protiv svog ljubavnika Adonisa, kojeg će tijekom lova okrznuti vepar. Zasjekavši nogu na nekoliko ružinih trnova dok je trčala da ga upozori, mrlje krvi poprskale su bijele latice i obojile ih u crveno. Nažalost, stigla je do Adonisa prekasno i on je umro od rane na nozi. Druga legenda kaže da je Afroditin sin Eros — po kojem je ona nazvala cvijeće promijenivši samo jedno slovo njegovog imena — kasnije poklonio ružu Harpokratu, bogu šutnje, kako bi podmitio njegovu tajnovitost zbog Afroditine indiskrecije.


Zašto poklanjamo crvene ruže na Valentinovo?

Dok je ruža uvijek bila simbol ljubavi, priča o Erosu koji je podmitio Harpokrata da šuti o Afroditinim poslovima također ju je povezivala s tajnom. Zapravo, mit je postao toliko popularan u starom Rimu da su vlasnici kuća slikali ruže na svojim stropovima kao pokazatelj da 'ono što se kaže u ovoj kući ostaje u ovoj kući'. Od gostiju se očekivalo da budu diskretni u vezi svega što se izgovori sub rosa, latinski za 'ispod ruže'.

Kad se kršćanstvo počelo širiti, biblijske priče uključivale su ruže. Za Djevicu Mariju, simbol ljubavi i čistoće, kažu da je okrunjena ružama bez trnja jer je bez grijeha. I Katolička crkva često kiti ispovjedaonice ružama kao znak povjerljivosti tijekom ispovijedi.

Od kršćanskog mučenika, svetog Valentina, dobili smo moderniziranu verziju Valentinova. Legenda kaže da je rimski svećenik prkosio caru Klaudiju II. i vjenčao mlade parove na tajnim kršćanskim vjenčanjima kako bi muškarci mogli napustiti vojsku. Sveti Valentin je osuđen na smrt - ali prije nego što je umro, napisao je poruku tamničarevoj kćeri u kojoj je pisalo: 'Od vašeg Valentina'. Iako postoji nekoliko povijesnih referenci na svetog Valentina, ideja o Valentinovu kao proslavi ljubavi postoji još od 14. stoljeća.

Kako se slavlje Valentinova udaljavalo od svojih vjerskih korijena, ruže su se i dalje koristile kao oblik tajnog jezika. Tijekom viktorijanskog doba cvijeće je poprimilo različita značenja i poruke. Boja ruža također je bila važna - a ti simboli vrijede i danas. Crvene ruže su simbol ljubavi i strasti. Žute ruže simboliziraju prijateljstvo. Narančaste ruže simboliziraju želju. I ružičaste ruže simboliziraju zahvalnost.

Ali, boja nije jedina stvar koja je važna kada poklanjate ili primate ruže. Tipičan buket ruža sadrži dvanaest ruža jer one simboliziraju 12 mjeseci godine i 12 znakova zodijaka. Broj 12 je simbol savršenstva i potpunosti.

Od Afrodite i njezine izgubljene ljubavi do viktorijanskog jezika cvijeća, crvena ruža je i dalje simbol strasti i duboke intimnosti - i razlog zašto su crvene ruže za Valentinovo postale neizbježan izbor. To pokazuje da ljubav može biti lijepa i bolna, poput crvene ruže i njezinog trnja, ali također može izdržati test vremena.

Eto, sada je jasna simbolika Crvene ruže za Valentinovo. Eto, draga Kojotice.

Danas sam bila u Muzeju grada Zagreba. Naime, jučer i danas je u Muzeju manifestacija Žive slike. Likovi iz Hrvatske povijesti oživljavaju pred očima nas, posjetitelja i svatko od njih priča svoju priču. Jako zanimljivo, ali i zahtjevno vremenski....Izabrala sam zaista samo nekoliko fotografija kojima ću pokušati dočarati vam atmosferu. Meni osobno se jako svidjelo. Tko nije iskoristio iz raznih razloga jučerašnji i današnji dan, ima mogućnost iduće godine vidjeti prekrasne prizore i čuti povijesne priče i likove, koji ih pričaju.




Lijepa Manda, po kojoj je nazvan Manduševac....



Meni jako važna tema: Česi u Zagrebu.....Naravno, svaka od ovih tema zaslužila bi poseban pist, ali to bi bila neverending story......:)))))



Ovo je Crna kraljica....

I na kraju:



Blisko današnjem vremenu, glazba, i gostionice....Posjetitelji su počašćeni gorkim pelinom.....

Tu sam naišla i na Žuzi Jelinek, koja je pričala o tome kako je bilo šivati za Jovanku i što je Tito komentirao za Žuži.....

Ponijela sam i suvenir za Teatralnog, šalicu na kojem je prikazano Hrvatsko narodno kazalište, koje neizmjerno voli.




Ovo je moj 1400. post, i to samo od brisanja bloga, na kojem sam imala negdje oko 1000 ili 1200 postova, nisam više sigurna.

Ljub!

MISIJA

whiskybar.blog.hr

Quomodo.
Kako to da smo stvari koje su smisleno povezane, počeli tumačiti kao slučajnosti?
Zbog Okamove britve. No, je li ekonomičnije tumačiti stvarnost slučajem umjesto svrhom? Možda je samo jednostavnije? Jednostavnije u smislu kao što se nekada iz pristojnosti za budalu govorilo da je jednostavan-priprost.
Da, tumačiti svrhovitu vezu kao slučajnost zbog Okamove britve je glupo.
Okamova britva nas degradira na status životinje. Smatra se kako je životinjama sve slučajno.
Postoji samo nagon. Naučeni potezi, urođeni potezi, koji se ponavljaju mehanički, bez nekog većeg smisla.
"Tako je uvijek bilo i biti će, sve dok nas glad vodi." mogle bi neku vrste misli smisliti životinje.
Dok mi ljudi koje je otkriće smislene veze između događaja A i događaja B dovelo do puta u svemir, sada odbijamo tražiti smisao. Sve što postoji proglašavamo slučajnostima, a svaki pokušaj uspostavljanja veze praznovjerjem ili čak "fašizmom".
Zanimljivo kako je slučajnost omiljena kod politički korektne grupacije ljudi. I tako nastaju nihilističke filozofije koje negiraju bilo koji veći smisao postojanja i obećavaju nam vječno ništavilo, a kratki sjaj koji u ovom svijetu možemo ostvariti je posljedica socijaldarvinističke beskrupuloznosti, lukavstva ili bazičnih sirovih nagova.
Zbilja takav besmislen život nije vrijedan ničega osim prezira. Stoga, vraćanjem smisla između događaja, dobivamo i smisao života. A smislen život čini svijet ljepšim jer su ljudi bolji. Nisu robovi strasti radi kojih bi ubili i varali.
Vratimo smisao u život.
Zaputimo se na misiju za smislom.
Potraga, quest. Misija.
Misija gdje čovjek putem mijenja sebe.
Obično je cilj neko zlato, zlatni vrijedni predmet. Putem do tog zlata se razvija karakter putnika, misionara.
Od tuda dolazi uzrećica "Put je cilj!".
Time ispada kako naša potraga nije za zlatom, već za unutarnjim razvojem. Zlato je samo bonus. Zlato je ono što nas pokreće, naše gorivo.
Kretanjem prema zlatu se razvijamo.
Cinik bi rekao kako je razvoj karaktera samo epifenomen zlatne groznice (naše potrage za zlatom).
Čak ima mit koji povezuje kreaciju ljudi i zlato. Mit o drevnim bogovima/vanzemaljcima Anunakijima koji su stvorili ljude kako bi im radili u rudnicima zlata.
Zlatna groznica nam je ugrađena u DNK. Barem tako možemo protumačiti navedeni mit.
Dakle bez obećanja zlata, nema niti evolucije, razvoja čovjeka.
Razvoj ili unutarnja preobrazba.
Unutarnja preobrazba čovjeka mitom. Mit kroz naraciju o pobjedi heroja, odražava pobjedu čovjekovog novog ja nad starim ja.
To se tumači kao sazrijevanje prikazano u formi fantastične priče - Joseph Campbel "Junak s tisuću lica".
Ali svesti mit na priču o sazrijevanj čini mi se malo prepriltkim, jednostavnim ili priprostim. Posebice što su mitske priče tako epsko, grandiozne duboke, da osim junačke priče kroz nj se isprepliče niz prića o metafizici svijeta, etici. Gotova kao prva univerzalna znanost. Mit nosi sa sobom potpuno znanje o tome kako je svijet uređen.
Svođenjem mita na običnu pedagošku funkciju, razvoj čovjeka, gubi se i svo tumačenje svijeta koje nosi mit. Također se gubi i objašnjenje i poniranja u onostrano, u te fantastične elemente mita.
Opet se koristi Okamova britva kako bi se fantastične elemente mita nazvalo samo ukrasom za privlačenje pažnje slušaoca na koje se želi pedagoški djelovati.
Prava je istina kako je fantastični aspekt mita izraženiji nego pedagoški.
Ulazak u onostrano, komunikacija sa eterskim bićima, kako ih klasificira teozofija i Madam Blavatsky.
Mi doslovno jesmo borci u bitci dobra i zla i biramo strane. Hoćemo li biti krsnici ili štrige i štirguni? Vjećno nadmetanje u onostranom, noću na raskrižju puteva.
Liminalni prostor gdje se mješa prirodno i natprorodno. Raskrižja. U tišini, ispod sivog neba sumkraka, kada se isčekuje dolazak čudovišnih neprijatelja. Stvarnost se pomalo pretvara u fantastiku. Raskrižje postaje arena sukoba suprostavljenih kozmičkih i kaotičnih sila.
Upravo zato junaštvo u mitu ne možemo jednostavno objasniti samo kao metaforu odrastanja; "Evo skupio sam hrabrosti odbaciti staro dječačko ja i postati muškarac.".
Mit nam zapravo opisuje kreaciju i daje nam svrhu, smisao našeg postojanja. Ukazuje na svrhu. Ukazuje kako naše postojanje nije slučajno. Već smo rođeni kako bi doprinjeli borbi kozmosa i kaosa i uz to proživjeli jednu našu sasvim individualnu priču prepunu zagonetki i izazova.
Dok slušamo mit prolaze nas trnci kada shvatimo svoju ulogu. Tada u potpunosti poniremo u mit i shvaćamo važnost i uzvišenost naše misije.
Misija!

Na rubu tržnice

potok42.blog.hr

Po okončanju tkanja puta
kroz pijačne prepreke
od kamenih klupa krcatih
voćem, povrćem, jajima, sirom, suhim mesom,
nalazimo se na rubu,
izvan tržničkog platoa,
i ne više kao smetnje pridošlim kupcima i prodavačima.

Odlažemo na beton
do vrha pune vrećice,
a on započinje hranjenje vlastitih briga.
Znaš li da sam odavno izgubio oslonce u životu?
Po Ciceronu, čovjekova je najbolja podrška
vrlo drag prijatelj.
Jedini način da imaš prijatelja
je da to i budeš.
Ralph Waldo Emerson, odmah mu uzvraćam.

Smijemo se kao ludi.
I ja postajem on,
a on ja.
Tržnica nestaje,
ostajemo samo mi i smijeh,
tako krhak, tako istinit,
kao da su naše duše,
istrošene od svijeta,
na trenutak ovo jutro
pronašle potrebnu podršku jedna u drugoj.

I za mene - kraljica

agava505.blog.hr

da se još nisam resetirala.....nisam
ali da sam ozbiljno radila.....to jesam

za logo grada i logo labinskog govora
dobila sam suglasnost gradskih instanci
da se mogu uvrstiti u moje stranice

mašine rade svoje...zbirka se rađa
dovoljan razlog da mi se usta sama hvale ...

čekaju me lijepa događanja
moram biti spremna i odmorna...

hvala ti, grade moj.







ovu kraljicu dobila sam za Valentinovo
ne kao izraz ljubavi
već kao izraz zahvalnosti i poštovanja
od jednog šarmantnog i zgodnog mladića ....
zna on da ću mu ja
pomoći i dati savjet kad mi se obrati....

meni se opet usta hvale....
e pa neka malo i meni tako...




fotka : moja

Pozdrav iz Cortina-e

alexxl.blog.hr

ODLAZAK

sewen.blog.hr

Dolazio sam prijatelju u bolnicu,
A onda sam tebe spazio.
Prijatelj je ozdravio odavno,
A ja sam i dalje do bolnice gazio.
Da bih te vidio i da me vidiš.
Možda ti se svidim ko što mi se svidiš.

Mislim da bih trebao prestati,
Nisu svi ljudi u bijelom i bijeli.
Nemam više sitnih za dnevne novine.
Možda te zaboravim i sjećanje zacijeli.
Isprani jeans sam danas obukao,
Nebi li se namjerno obrukao.

Kava iz aparata i gumeni bomboni,
Postali su navika koje se ne želim riješiti.
Zviždim u sebi kao čajnik na vatri,
Tko će me ako odem tješiti.
A otići ću jer nije ovo pogodno tlo.
Kao da sam na betonu pšenicu sijao...

Peer Gynt

luki2.blog.hr

"Peer Gynt' - balet, HNK


"Peer Gynt" Henrika Ibsena je dramska poema o potrazi za identitetom, koja prati život istoimenog buntovnika i sanjara koji kroz niz fantastičnih i realističnih pustolovina diljem svijeta traži bogatstvo i sebe, bježeći od odgovornosti. Iako je živio promiskuitetno i sebično, na kraju ga od propasti spašava bezuvjetna ljubav vjerne Solveig.
Ključni elementi sadržaja:
Bijeg i grijeh: Mladi, nestašni Peer otima tuđu mladenku, Ingrid, na dan vjenčanja te bježi u planine, čime postaje izopćenik. Upoznaje i zavoli Solveig, no napušta je kako bi izbjegao odgovornost.
Fantastični elementi: Nakon susreta s kćeri kralja planinskih trolova, Peer prihvaća njihovo načelo "budi dovoljan sam sebi" (egoizam), što ga vodi u moralni pad.
Putovanja: Peer putuje u Afriku, postaje bogati trgovac, beduin, prorok i zavodnik (Anitra), ali gubi sav imetak i završava u ludnici u Kairu.
Povratak i iskupljenje: Stari, ogorčeni Peer vraća se u Norvešku. Nakon susreta s "Izrađivačem gumba" koji želi pretopiti njegovu dušu (zbog promašenog života), Peer pronalazi spas u vjernoj Solveig, koja ga je cijelo vrijeme čekala i u kojoj je on oduvijek bio prisutan.
Djelo je kritika norveškog društva, romantizma i ljudske sklonosti kompromisima, a poznato je i po glazbi Edvarda Griega. Glazba je savršenstvo!

Djelo se računa kao vodeće u norveškoj literaturi. Ibsen ga je napisao nakon djela Požar, a glavna osoba Požara je sušta suprotnost liku Peera Gynta. Dok glavni lik Požara odbija sve kompromise, životna krilatica Peer Gynta je "snađi se na bilo koji način".

Ime junaka i većinu crtica Ibsen je posudio iz Peter Christenovog Asbjřrnsenovog djela Norske Huldreeventyr og Folkesagn (Norveške bajke i narodne priče). Djelo se temelji na legendama, narodnom vjerovanju i motivima saga i predstavlja satiričan obračun s nacionalnom romantikom, pun poveznica prema osobama i djelima, ali istovremeno dubinski studira likove u djelu. Radnja se djelomično odigrava u Norveškoj, djelomično u Sjevernoj Africi, a djelomično na moru. Jezik je svjež, s puno riječi i izraza, a stihovi su laki.

Djelo ubrzo postiže veliki uspjeh. Ibsen je napisao djelo kao dramu ali prve kazališne izvedbe se izvode u ``Christiania Theateru`` već 1876. godine. Edvard Grieg je uglazbio istoimeno djelo. (Wikipedija)

Moja prijateljica Annemarie i ja odgledala smo ovaj fenomenalan balet. Već sama činjenica što smo obje pročitale knjigu, bilo je zanimljivo vidjeti kako Peer izgleda na pozornici. Izgleda odlično, sa puuuuno manjina u plesnom dijelu.:)))) Volim, također, sretne krajeve- a ova Peerova ljubav je na kraju sretna.

Ali, sjetimo se da kazalište poznajemo od antike, a knjigu tek od izuma tiska. Iako, meni je ipak knjiga - milija i draža - kaže Ježurka Ježić i ja.:)))))

Sretno Valentinovo svima. Bilo da već volite ili ćete se tek zaljubiti....

Draga mama, Tebi želim i sretan rođendan, zdravlja, radosti i da još dugo uživaš u kćerima i unucima. Jer mi želimo uživati još duuugooo u Tebi I Tvojoj snazi, pravednosti i ljubavi. (Večerašnji balet bi mama voljela. Voli balet i klizanje na ledu gledati.)

Volim Te!


Ljub!

Peer Gynt

luki2.blog.hr

"Peer Gynt' - balet, HNK


"Peer Gynt" Henrika Ibsena je dramska poema o potrazi za identitetom, koja prati život istoimenog buntovnika i sanjara koji kroz niz fantastičnih i realističnih pustolovina diljem svijeta traži bogatstvo i sebe, bježeći od odgovornosti. Iako je živio promiskuitetno i sebično, na kraju ga od propasti spašava bezuvjetna ljubav vjerne Solveig.
Ključni elementi sadržaja:
Bijeg i grijeh: Mladi, nestašni Peer otima tuđu mladenku, Ingrid, na dan vjenčanja te bježi u planine, čime postaje izopćenik. Upoznaje i zavoli Solveig, no napušta je kako bi izbjegao odgovornost.
Fantastični elementi: Nakon susreta s kćeri kralja planinskih trolova, Peer prihvaća njihovo načelo "budi dovoljan sam sebi" (egoizam), što ga vodi u moralni pad.
Putovanja: Peer putuje u Afriku, postaje bogati trgovac, beduin, prorok i zavodnik (Anitra), ali gubi sav imetak i završava u ludnici u Kairu.
Povratak i iskupljenje: Stari, ogorčeni Peer vraća se u Norvešku. Nakon susreta s "Izrađivačem gumba" koji želi pretopiti njegovu dušu (zbog promašenog života), Peer pronalazi spas u vjernoj Solveig, koja ga je cijelo vrijeme čekala i u kojoj je on oduvijek bio prisutan.
Djelo je kritika norveškog društva, romantizma i ljudske sklonosti kompromisima, a poznato je i po glazbi Edvarda Griega. Glazba je savršenstvo!

Djelo se računa kao vodeće u norveškoj literaturi. Ibsen ga je napisao nakon djela Požar, a glavna osoba Požara je sušta suprotnost liku Peera Gynta. Dok glavni lik Požara odbija sve kompromise, životna krilatica Peer Gynta je "snađi se na bilo koji način".

Ime junaka i većinu crtica Ibsen je posudio iz Peter Christenovog Asbjřrnsenovog djela Norske Huldreeventyr og Folkesagn (Norveške bajke i narodne priče). Djelo se temelji na legendama, narodnom vjerovanju i motivima saga i predstavlja satiričan obračun s nacionalnom romantikom, pun poveznica prema osobama i djelima, ali istovremeno dubinski studira likove u djelu. Radnja se djelomično odigrava u Norveškoj, djelomično u Sjevernoj Africi, a djelomično na moru. Jezik je svjež, s puno riječi i izraza, a stihovi su laki.

Djelo ubrzo postiže veliki uspjeh. Ibsen je napisao djelo kao dramu ali prve kazališne izvedbe se izvode u ``Christiania Theateru`` već 1876. godine. Edvard Grieg je uglazbio istoimeno djelo. (Wikipedija)

Moja prijateljica Annemarie i ja odgledala smo ovaj fenomenalan balet. Već sama činjenica što smo obje pročitale knjigu, bilo je zanimljivo vidjeti kako Peer izgleda na pozornici. Izgleda odlično, sa puuuuno manjina u plesnom dijelu.:)))) Volim, također, sretne krajeve- a ova Peerova ljubav je na kraju sretna.

Ali, sjetimo se da kazalište poznajemo od antike, a knjigu tek od izuma tiska. Iako, meni je ipak knjiga - milija i draža - kaže Ježurka Ježić i ja.:)))))

Sretno Valentinovo svima. Bilo da već volite ili ćete se tek zaljubiti....

Draga mama, Tebi želim i sretan rođendan, zdravlja, radosti i da još dugo uživaš u kćerima i unucima. Jer mi želimo uživati još duuugooo u Tebi I Tvojoj snazi, pravednosti i ljubavi. (Večerašnji balet bi mama voljela. Voli balet i klizanje na ledu gledati.)

Volim Te!


Ljub!

Valentinovo

star-rose-bloger.blog.hr

U srcu zime cvjeta svjetlo,
nježno poput jutarnje rose.
Svaka misao nosi toplinu,
svaka riječ tiho pjeva ljubav.

Ne treba ime, ne treba glas,
jer ljubav je ritam što pleše
samostalno, u svakom osmijehu,
u svakom trenutku, u svjetlu što
grije dušu i dan.

U onom pogledu koji ostane
očaran u onom svijetu srca obasjan.
Neka ljubav bude svjetlo koje vodi svaki vaš dan.

Ljubav je nit vodilja koja grije, svijetli i iskri svakoga dana.
Neka svaki bude suncem obasjan i srcem ispunjen.
Voli — jer u ljubavi je sva čar, snaga i najdublja bit života.

Melodija srca i ispisana nota.


Svjetlo što grije svaki dan.

bilo nekad...a i danas je

hawkeye1306.blog.hr

10-710

prije nekoliko dana, pitam mamu...
što se ne javljaš na mobitel..?




kaže...nisam ništa trebala
a vječni CAT nakon 20ak dana dočekao da malo zasvijetli

Nema naslova

potok.blog.hr

MASLINA

Kad umren, u maslinu ću se pritvotit,
čvornato drvo uz more,
žene i judi poda mnon će se odmorit
dok čekaju vapore.

Kad umren, u maslinu ću se pritvorit
i svitlit u luminu,
i dugo u noć ko lanterna ću gorit
uresla u stinu.

U vike duge, ogrnuta miron,
gledat ću pučinu,
i čekat trubu šta sve će budit širon
ja, pritvorena u maslinu.


MJESEČINA

Uvala, teška i tmasta zelena mrlja,
mjesečev zlatast sjaj se niz svod kotrlja.
Miris svjež i slan, spušta se tama,
sama koračam vlažnim sprudom od mulja.

Šetači rijetki razvlače teme mira i rata,
ne mareć' za večeri nježnu mrežu od zlata.
Dok dišem zrak, taj zlatni trak
misao sjetnu mi hvata.

Tamno je nebo i more poput tuge,
al' zlatna nit me sjeća na daleke duge.
Dok gledam tu ljepotu, ja patnju i strahotu
pretačem u nju i pjevam.
Nema mi druge!


OPROSTI

Od jeseni neke više nisi s nama.
Vani nebo plače, kišu suza toči.
Listopad je, evo, sve su dulje noći.
U besane ure na te mislim, mama.

U odrazu svome vidim tvoje oči,
u uzdahu čujem šapat tvoje duše,
i kad mi se neke iluzije ruše,
misao me na te bodri u samoći.

Šušti suho lišće, vani jugo puše,
nemirna sam, tište umorne me kosti.
Vjetar, miris dunje, zrele oskoruše...

Sazriješe saznanja nezrele mladosti.
Znam, tvoja sam slika, duša tvoje duše.
U tišini šapćem, molim te, oprosti!


OKLAJSKI VINOGRADAR

Zlaćano tkanje kasnog, babljeg ljeta,
u niskom letu mušice se roje,
što prekratko će, kroz bivanje svoje
uživat' draži čudesnoga svijeta.

Gle, spretne ruke marljivih berača
odvojile su grožđe stolno, fino,
a ostalo će smastiti u vino
na radost družbe poletnih pjevača.

Lišće su strgle bure i oluje,
ogrnula se Promina bjelinom.
Iz konobe se ojkalica čuje.

To vinogradar sa svojom družinom
uz pjesmu nove, dobre berbe snuje
dok nazdravljaju oklajskom žutinom.



ŠTRUCA KRUVA

Šaka brašna i žmul vode,
zrno soli i kap uja,
mrvu kvasa, topla ruka
od tog skuva štrucu kruva.

Nema priše, nema strke,
sve polako, u tišini,
u toplini, ko u krilu
majke dite, kruv se čini.

Zraka sunca, miris zemje,
dodir ruke, jubav duše
i sam život od iskona,
sve to čuva štruca kruva.

More moje

stella.blog.hr

More moje

Kad slušam na steni
kako mi šapućeš,
čujem reči majke
dok me uspavljuje.

Gledajuć’ te, more,
smirujem sve bure
i u mojoj duši
bonaca zavlada.

Da si uvek sa mnom,
ja bih jača bila
i životne nevere
lakše pregrmila.

Evo me ponovo
na tvome žalu
da se opet divim
nemirnome valu.

Uvek sam s tobom
u mislima svojim
i doveka ću biti
dok ja postojim.

Na ovome mestu
osećam se jakom,
pod borovima starim,
na kamenu svakom.

I jednoga dana,
kad počine duša,
doleteće ovde
more da sluša.

(Tango 2013)

More moje

stella.blog.hr

More moje

Kad slušam na steni
kako mi šapućeš,
čujem reči majke
dok me uspavljuje.

Gledajuć’ te, more,
smirujem sve bure
i u mojoj duši
bonaca zavlada.

Da si uvek sa mnom,
ja bih jača bila
i životne nevere
lakše pregrmila.

Evo me ponovo
na tvome žalu
da se opet divim
nemirnome valu.

Uvek sam s tobom
u mislima svojim
i doveka ću biti
dok ja postojim.

Na ovome mestu
osećam se jakom,
pod borovima starim,
na kamenu svakom.

I jednoga dana,
kad počine duša,
doleteće ovde
more da sluša.

(Tango 2013)

Kompilacija za kraj

kojotica.blog.hr

za svaki slučaj :)



Ne reci ništa, ja odlazim
Ne govori ništa jer ja odlazim
Ti si uvijek bila moja
Mala, znam da si to znala
A sad je kraj, ja odlazim
Mnogo toga zajedno smo prošli
Sad sve je iza nas
Ni za čime ti ne žali
Ide dok ide, traje dok traje
Nekad se dobiva, nekad se daje



A sad adio, a sad adio
i ko zna gdje, i ko zna kad
a sad adio, a sad adio
i ko zna gdje, i ko zna kad




As soon as I get my head 'round you
I come around catching sparks off you
And all I ever got from you
Was all I ever took from you
And the world could die in pain
And I wouldn2t feel no shame
And there's nothing holding me to blame




Koncu ideš ko po špagi
gole kurve zovu dragi
možeš sjedit možeš leći
ne daj da se itko priječi
na putu prema dole
na putu prema dole

Sebičan si
na dva mala gola
pisana je tebi krasna rola
al' ti loptu
nisi znao dodati
pa ti sada svira plehnati
muzičar




I'm not a prophet or a stone-age man
Just a mortal with the potential of a superman
I'm living on
I'm tethered to the logic of Homo Sapien
Can't take my eyes from the great salvation
Of bullshit faith
If I don't explain what you ought to know
You can tell me all about it on the next Bardo
I'm sinking in the quicksand of my thought
And I ain't got the power anymore



Well I guess it's over and it's done
we had some good times
we had fun
we drove each other crazy
i'll always love you
Bye bye baby
babe bye bye
bye bye baby
don't you cry



Pa zbogom sive luke i oblaci
Dižem sidro i odlazim
I tužan sam i nesretan
Jer je rekla moja mala da ću ići sam



This is the end
Beautiful friend
This is the end
My only friend, the end





Ja se opraštam, cigani, sa vama
u novi život idem ja od vas
takav je udes dosudjen nama
haj, zbogom cigani, sad zadnji moj je čas




Vatre će se pojavit oko pet otprilike
Izvadit ću bocu za posebne prilike
Lipo se cvrcnit, ubit najmanji strah
Iz praha smo nastali i postat ćemo prah
Raznit će nas svugdi neki ritam ludi di god mu se svidi
O nama će pričat ka i mi o Atlantidi, a možda i neće
Ma jebo nas, nemamo sreće


Bonus track, meni za dušu, moji imaju naputak da je puste okupljenim narikačama dok me prosipaju u more s one moje stijene jednog dana kad Mr. Death iz susjednog sela dodje po mene:



Pedere nabijam na kurac, a žene na kitu
Skraćeno
PNNK, AŽNKT

Stranac U Noći

modrinaneba.blog.hr